REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: Us I-2296/2024-9
[adresa] Ć 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice ĆČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa kći ĆČČ iz [adresa], protiv tuženika Istarske županije (OIB: 90017522601), Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, kojeg zastupa službena osoba DČ, radi obustave postupka, 7. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-08/24-01/128, URBROJ: 2163-18-09/4-24-4 od 6. studenoga 2024.
II. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku troškove ovog upravnog spora u visini od 15,00 eura (slovima: petnaest eura) u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke o troškovima ovog upravnog spora, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tužiteljica ne podmiri trošak u ostavljenom roku.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika navedenim u izreci ove presude obustavljen je postupak povodom žalbe tužiteljice od 17. rujna 2024. jer prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku nije postupilo po rješenju tuženika KLASA: UP/II-363-08/22-01/15, URBROJ: 2163-18-09/4-23-11 od 13. ožujka 2023. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 28. veljače 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku obavilo neke radnje i o tome dostavilo obavijest tužiteljici od 27. srpnja 2024. umjesto da je u ponovnom postupku provelo upravni postupak i isti dovršio donošenjem upravnog rješenja koje bi ona mogla ukoliko je nezadovoljna tim rješenjem osporavati žalbom, a to pravo da joj je slanjem obavijesti uskraćeno. Smatra da je ovakvim postupanjem prvostupanjskog tijela narušeno načelo kontradiktornosti upravnog postupka. K tome navodi da je sadržaj navedene obavijesti od 27. srpnja 2024. nejasan, neargumentiran, da se citiraju nepotrebni zakonski propisi te da nedostaje obrazloženje osnove primjene tih propisa i da stranka nije obaviještena na temelju kojih odredbi Prostornog plana uređenja Grada [adresa] (dalje: PPU Grada [adresa]) je njezina prijava nezakonite gradnje ocijenjena neosnovanom. Navodi da se prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja obavijesti od 27. srpnja 2024. nije u potpunosti pridržavalo uputa drugostupanjskog tijela. Stoga smatra da je ponovni upravni postupak ostao nedovršen i da joj je donošenjem obavijesti umjesto upravnog rješenja ukinut status stranke i onemogućeno izjavljivanje žalbe. U tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
3. Tuženik se je u odgovoru na tužbu detaljno očitovao na tužbene navode tužiteljice te je u biti ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Naveo je da je tuženik u povodu žalbe tužiteljice (izjavljene jer prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje u izvršenju drugostupanjskog rješenja od 13. ožujka 2023.) zatražio očitovanje od prvostupanjskog tijela o razlozima zbog kojih nije postupilo po navedenom drugostupanjskom rješenju te da je prvostupanjsko tijelo dostavilo očitovanje u kojem je navelo da je u postupilo po navedenom rješenju tuženika od 13. ožujka 2023. jer je u ponovnom postupku provelo očevid na licu mjesta i zatražilo očitovanje od nadležnog odjela Grada Umaga na okolnosti jesu li izvedeni radovi sukladni odredbama PPU Grada [adresa], odnosno ima li uvjeta za pokretanje postupka i donošenje rješenja u smislu čl. 55. st. 2. Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine", broj 153/23 i 115/18, dalje: ZGI) i da li je za izvođenje tih radova potrebna građevinska dozvola i glavni projekt sukladno odredbi čl. 2. st. 3. i čl. 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22 i 155/23, dalje: Pravilnik), te je nakon izvršenog očevida i zaprimljenih očitovanja tužiteljici dostavljena obavijest od 26. srpnja 2024. U navedenoj obavijesti je obrazložen pravni okvir za postupanje komunalnog redara i činjenično stanje koje je utvrđeno na licu mjesta te razlozi zbog kojih u konkretnom predmetu prvostupanjsko tijelo nema uvjeta za pokretanje postupka po službenoj dužnosti i izricanje odgovarajućih mjera sukladno ZGI, a tužiteljica na navedenu obavijest ima sukladno odredbi čl. 42. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) pravo podnijeti prigovor čelniku javnopravnog tijela od kojeg je primila navedenu obavijest čime joj je osigurano pravo na pravni lijek, a onda ukoliko bude nezadovoljna rješenjem čelnika može podnijeti žalbu drugostupanjskom tijelu, a potom tužbu ukoliko ne bi bila zadovoljna rješenjem drugostupanjskog tijela. Tuženik je naveo da je dostavom obavijesti tužiteljici izvršeno postupanje prvostupanjskog tijela po navedenom drugostupanjskom rješenju te da stoga ne postoje pretpostavke za daljnje vođenje postupka po žalbi tužiteljice i da je stoga postupak obustavljen na temelju čl. 46. st. 5. ZUP. Tuženik stoga smatra da je drugostupanjsko rješenje zakonito i na zakonu osnovano, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. U tijeku spora održana je rasprava dana 9. prosinca 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupila opunomoćenica tužiteljice i službena osoba tuženika.
5. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužiteljice je ustrajala kod svih navoda iznesenih u tužbi te je na upit Suda navela da tužiteljica nije izjavila prigovor protiv obavijesti od 26. srpnja 2024. iz razloga što smatra da je to drugi upravni postupak, a tužiteljica je pokrenula cijeli ovaj spor po potpuno drugom postupku što i obrazlaže u tužbi. Na upit Suda navela je i da se je tužiteljica obratila Državnom inspektoratu, ali da su je oni obavijestili da se radi o nadležnosti komunalnog redara. Opunomoćenica tuženika je na navedenoj raspravi ustrajala kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanoga rješenja i odgovoru na tužbu te je navela da smatra da se ovdje radi o postupovnoj odluci zbog šutnje uprave i da stoga ovaj upravni spor više nema svoju svrhu, već da je tužiteljica daljnju pravnu zaštitu trebala ostvariti izjavljivanjem prigovora protiv obavijesti od 26. srpnja 2024.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
8. Čl. 55. st. 2. ZGI propisano je da u provedbi nadzora komunalni redar rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, čijem se građenju prema posebnom propisu može pristupiti bez građevinske dozvole, glavnog projekta, tipskog projekta i drugog akta, odnosno njezina dijela, ako se gradi ili je izgrađena protivno prostornom planu, propisu kojim se uređuje komunalno gospodarstvo ili drugom propisu.
9. Čl. 42. st. 1. ZUP propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa. St. 2. istog članka propisano je da kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa. St. 3. istog članka propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti. St. 4. istog članka propisano je da podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.
10. Čl. 46. st. 5. ZUP propisano je da kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.
11. Čl. 119. st. 1. ZUP propisano je da je drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke dužno bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku. St. 2. istog članka propisano je da kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana. St. 3. istog članka propisano je kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, da će samo riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.
12. Iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je tužiteljica dana 25. siječnja 2022. podnijela prvostupanjskom tijelu prijavu nezakonite gradnje pomoćne građevine (ogradnog zida i roštilja) na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je povodom te prijave prvostupanjsko tijelo dostavilo tužiteljici obavijest od 15. veljače 2022. da nema uvjeta za pokretanje upravnog postupka bespravne gradnje po službenoj dužnosti jer da nije utvrđena povreda propisa čiju provedbu je ovlašten nadzirati komunalni redar, da je tužiteljica izjavila prigovor na tu obavijest koji je odbačen prvostupanjskim rješenjem od 28. veljače 2022., da je tužiteljica izjavila žalbu koja je odbijena drugostupanjskim rješenjem tuženika od 10. svibnja 2022., da je tužiteljica potom podnijela tužbu ovom Sudu koja je usvojena presudom poslovni broj 6 Us I-676/2022 od 10. veljače 2023. te je poništeno navedeno drugostupanjsko rješenje tuženika od 10. svibnja 2022. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, da je tuženik u ponovnom postupku donio rješenje od 13. ožujka 2023. kojim je u skladu s obrazloženjem i uputom iz navedene presude poništio navedeno prvostupanjsko rješenja od 28. veljače 2022. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s obrazloženjem i uputom da komunalni redar nije izvršio potrebna mjerenja kako bi utvrdio visinu ogradnog zida i dimenzije roštilja i utvrdio je li ogradni zid i roštilj izgrađen u skladu s odredbama PPU Grada [adresa] jer tužiteljica osporava njihove dimenzije i njihov smještaj na navedenoj čestici i usklađenost s odredbama PPU Grada [adresa] odnosno nije utvrđeno je li riječ o izvođenju radova za koje nije potrebna građevinska dozvola i glavni projekt sukladno odredbi čl. 2. st. 3. i čl. 3. st. 4. Pravilnika, kao i jesu li izvedeni radovi sukladni odredbama PPU Grada [adresa] odnosno ima li uvjeta za pokretanje postupka i donošenje rješenja u smislu čl. 55. st. 2. ZGI.
13. Iz nove obavijesti prvostupanjskog tijela od 26. srpnja 2024. razvidno je da je komunalno redarstvo poduzelo naložena mjerenja i zatražilo očitovanje od Odsjeka za prostorno planiranje te izdavanje akata za gradnju, a sve kako bi se razjasnílo jesu li izvedeni radovi sukladni odredbama PPU Grada [adresa], odnosno ima li uvjeta za pokretanje postupka i donošenje rješenja u smislu čl. 55. st. 2. ZGI, te da li je za izvođenje radova potrebna građevinska dozvola i glavni projekt sukladno odredbi iz čl. 2. st. 3. i čl. 3. st. 4. Pravilnika. Iz očitovanja proizlazi kako se radi o pomoćnoj građevini, a koje su sukladno prostornoplanskim odredbama građevine pomoćnog karaktera (drvarnice, garaže, spremišta, konobe, ljetne kuhinje, cisterna za vodu i sabirna jama izvan prostora ograničenja, podzemni i nadzemni spremnik goriva, te bazeni bruto tlocrtne površine do 100 m2 i sustav sunčanih kolektora, odnosno fotonaponskih modula u svrhu proizvodnje toplinske, odnosno električne energije bez mogućnosti predaje u mrežu) koje se mogu graditi na građevnoj čestici uz građevinu osnovne namjene. Nadalje sukladno Pravilniku, i to čl. 4., bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može se graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m2 tlocrtne površine. Slijedom navedenoga, ukoliko je glavna građevina postojeća, odnosno ukoliko za istu postoji akt kojim se odobrava građenje, za izgradnju pomoćne građevine, a pod pretpostavkom kako je položaj iste u skladu s prostornoplanskom dokumentacijom, bilo je potrebno izraditi glavni projekt, prijaviti početak građenja te po završetku izgradnje zatražiti uporabnu dozvolu sukladno Pravilniku. Dakle, iz navedenog očitovanja slijedi da se ne radi o radovima čije je uklanjanje u smislu odredbe čl. 51. st. 1. t. 3. ZGI i čl. 55. st. 2. ZGI ovlašten naložiti komunalni redar, već se radi o radovima za koje je potreban glavni projekt i koji su u nadležnosti građevinske inspekcije.
14. Cijeneći citirane zakonske odredbe i navedene činjenice utvrđene uvidom u spis predmeta upravnog postupka i ovog spora utvrđeno je sljedeće.
15. U konkretnom slučaju radi se o postupku iz citiranog čl. 42. ZUP koji se pokreće po službenoj dužnosti te ukoliko nadležno tijelo utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, dužno je o tome obavijestiti podnositelja prijave na koju obavijest podnositelj prijave ima pravo podnijeti prigovor u roku od 8 dana o kojem odlučuje čelnik tijela. Pri tome pravilno obrazlaže tuženik da se radi o postupku u kojem podnositelj prijave nema status stranke po čijem se zahtjevu vodi postupak, već status podnositelja prijave jer se postupak (postupanje komunalnog redara) pokreće i provodi po službenoj dužnosti u javnom interesu, a ne na zahtjev stranke.
16. Stoga budući da je komunalni redar nakon što je prva obavijest od 15. veljače 2022. poništena zbog nedovoljno utvrđenih činjenica proveo potrebna mjerenja i pribavio potrebno očitovanje, te je nakon toga donio novu obavijesti od 26. srpnja 2024. kojom je obavijestio podnositeljicu zahtjeva, ovdje tužiteljicu, da se ne radi o građevinama čije je uklanjanje u njegovoj nadležnosti u smislu odredbe čl. 51. st. 1. t. 3. ZGI i čl. 55. st. 2. ZGI, to je time komunalni redar u ponovnom postupku postupio u cijelosti u skladu s obvezom iz citiranog čl. 42. st. 3. ZUP, a tužiteljica sadržaj nove obavijesti od 26. srpnja 2024. može osporavati prigovorom sukladno citiranom čl. 42. st. 4. ZUP.
17. Dakle, tuženik je pravilno obustavio žalbeni postupak na temelju citiranog čl. 46. st. 5. ZUP, jer je donošenjem obavijesti od 26. srpnja 2024. prvostupanjsko tijelo ispunilo svoju obvezu u ponovnom postupku. Pri tome pogrešno smatra tužiteljica da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku trebalo donijeti rješenje (upravni akt), a ne obavijest. To stoga što je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku moglo donijeti rješenje jedino u situaciji da je utvrdilo da postoji povreda ZGI i da postoje uvjeti za pokretanje postupka i za donošenje rješenja kojim se nalaže određena obveza iz ZGI investitoru ili vlasniku, a u situaciji kada ne postoje povreda ZGI tada ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti već se podnositelju predstavke dostavlja obavijest o tome da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti.
18. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
19. Odluka Suda o troškovima ovog spora iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to je dužna snositi svoje troškove ovog spora, ali i troškove koji su u povodu ovog spora nastali tuženiku.
20. Tuženik je zatražio naknadu troška puta za pristup službene osobe tuženika na raspravu održanu u ovom sporu, a trošak je određen sukladno Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05) prema prosječnoj cijeni povratne autobusne karte na temelju uvida u javno objavljeni cjenik na web stranici autoprijevoznika Arriva Hrvatska prema kojem prosječna cijena autobusne karte redovne linije javnog prijevoznika koji prevozi na relaciji Pula – Rijeka -Pula na dan održavanja rasprave 9. prosinca 2025. iznosi 15,00 eura u oba smjera (cijena povratne autobusne karte). Stoga je tužiteljici, kao stranci koja je izgubila spor, naloženo da tuženiku naknadi dosuđeni iznos u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
U Rijeci 7. siječnja 2026.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).
Dostaviti:
- opunomoćenici tužiteljice ĆČČ iz [adresa]
- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8
