REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: P-2032/2024-13
OPĆINSKI SUD U ZADRU
23000 Z A D A R
Ulica Plemića Borelli br. 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonje Miljak, u pravnoj stvari tužitelja ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, radi utvrđenje ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. studenog 2025. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika te nakon objave presude dana 7. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha odnosno nedopušteni su pljenidba i prijenosa novčane tražbine temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Pavici Mišković pod brojem OV-10427/07 dana 10.listopada 2007.godine“.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je pred Financijskom agencijom u tijeku postupak radi izvansudske ovrhe temeljem zadužnice, ovjerene 10. listopada 2007. od strane javnog bilježnika Pavice Miškovića iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-10427/07. Rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Ovr-132/2024 od 26.kolovoza 2024.godine upućen je tužitelj da u roku od 15 dana po pravomoćnosti toga rješenja može protiv tuženika podnijeti tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim. Tužitelj je mišljenja da je izvansudska ovrha temeljem zadužnice ovjerene po javnoj bilježniku Pavice Mišković pod brojem OV-10427/07 dana 10. listopada 2007. godine nedopuštena iz razloga što tuženik nema osnovano potraživanje prema tužitelju odnosno tužitelj nema nikakvo, ali baš nikakvo, dugovanje prema tuženiku. Nadalje, zadužnica ovjerena po javnom bilježniku Pavice Mišković pod brojem OV- 10427/07 ovjerena je dana 10. listopada 2007.godine i uvjeti za naplatu temeljem iste nastupili su davno što znači da se temeljem iste, barem ne osnovano, uslijed nastupa zastare, ne može pokrenuti ovršni postupak odnosno plijeniti novčana sredstva i dalje prenositi ovrhovoditelju odnosno tuženiku. Stoga, uslijed nastupa zastare, očito je opisana ovrha je nedopuštena odnosno nedopušteni su pljenidba i prijenosa novčane tražbine. Predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u odnosu na navode tužitelja kako tuženik prema istome nema nikakva potraživanja, ističe se kako navedeno nije točno s obzirom da je tužitelj sudjelovao kao jamac platac kod Ugovora o leasingu koje je sklopilo društvo TRIMAT-GRAFIKA d.o.o. (u daljnjem tekstu: Društvo) kao primatelj leasinga sa društvom OFFCUT, društvo s ograničenom odgovornošću za poslovne usluge u likvidaciji (ranije VB LEASING d.o.o.), (u daljnjem tekstu: VBL) kao davateljem leasinga. Navedeni Ugovor o leasingu raskinut je 22.12.2009. godine od strane VBL- a zbog neplaćanja od strane Društva. Tuženik i VBL sklopili su dana 22.07.2016. godine Ugovor o cesiji, ovjeren istog dana od strane Javnog bilježnika Vladimira Marčinka pod brojem ovjere: OV-5322/2016 (u daljnjem tekstu: Ugovor o cesiji). S obzirom da isti predstavlja poslovnu tajnu, i u svrhu izričitog prijenosa prava vezano za Zadužnicu (uz druge nevezane isprave), Tuženik i VBL sklopili su dana 18.10.2016. godine Dodatak I. Ugovoru o cesiji, a koji Dodatak I. je ovjeren dana 07.11.2016. godine od strane Javnog bilježnika Damira Andrašića pod brojem ovjere: OV-10851/16 te dana 17.11.2016. godine od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac pod brojem ovjere: OV-35157/16 (u daljnjem tekstu: Dodatak). Dostavlja se Dodatak u kojem je izdvojena Zadužnica, s obzirom da preostale osnove i dužnici nisu na nikakav način povezani s potraživanjem koje je predmet ovog postupka i tužiteljem, a sukladno priloženom rješenju Agencije za zaštitu osobnih podataka, obzirom da je tuženik obveznik zaštite osobnih podataka. Dakle, potraživanje VBL-a prema Društvu, i time prema tužitelju, preneseno je na tuženika temeljem Ugovora o cesiji kao valjanog pravnog posla i u skladu sa odredbama članka 80. – 89. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 u daljnjem tekstu: ZOO). Pritom se skreće pozornost kako nisu jasni navodi tužitelja koji idu za time da je zadužnica temeljem koje je podnesen prijedlog za naplatu glasi na VB Leasing d.o.o., a ne na tuženika te da je ovjerena kod drugog javnog bilježnika te pod drugim poslovnim brojem. To s obzirom da zahtjev za izravnu naplatu, kojeg tužitelj sam dostavlja, jasno navodi ime i prezime javnog bilježnika koji je vršio ovjeru Zadužnice, kao i broj i datum ovjere pod kojom je izvršena. Stoga tuženik ima prema tužitelju potraživanje, i to temeljem Ugovora o leasingu, a koje potraživanje je preneseno na tuženika kao ovrhovoditelja, pri čemu suglasnost ovršenika za navedeni pravni posao nije niti nužna, sukladno članku 81. stavku 1. ZOO-a. Također se ističe kako je tužitelj obaviješten o cesiji 2016. godine, ali i da nije, navedena cesija bi bila valjana sukladno sudskoj praksi i članku 82. stavku 1. ZOO-a. U odnosu na predmetni prigovor zastare, ističe se kako je isti u cijelosti neosnovan. Predmetni Ugovor o leasingu, kao što je obrazloženo, raskinut je 2009. godine. Nastavno tome, VBL je dana 21.03.2012. godine podnio prijedlog za ovrhu Javnom bilježniku Vladimiru Šarčeviću, koji je dana 22.03.2012. godine donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-154/12 (u daljnjem tekstu: Rješenje o ovrsi). Nastavno na prigovor tužitelja, postupak se nastavio kao parnica u povodu prigovora protiv platnog naloga, te je dana 27.10.2014. godine Općinski sud u Zadru donio presudu poslovni broj: Povrv-463/12, koja je postala pravomoćna dana 02.12.2014. godine te ovršna dana 17.04.2015. godine (u daljnjem tekstu: Presuda). VBL je pored toga Zadužnicu podnosio na izravnu naplatu kod Financijske agencije. Ista se nalazila kod FINA-e sve do isknjiženja 04.08.2018. godine, što je uzrokovalo prekid zastare u odnosu na predmetno potraživanje sve do datuma isknjiženja, sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020 u daljnjem tekstu: ZPONS), pri čemu zastarni rok kreće teći ispočetka nakon isknjiženja. Ujedno, osim Zadužnice, radi naplate predmetnog potraživanja je na FINA-i je aktivirana i presuda. Sve navedeno u skladu je sa odredbama ZOO i to čl. 111. st. 3., čl. 233. st. 1. i čl. 241. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Obavijest (l.s. 4), ugovor o financijskom leasingu (l.s. 32), raskid ugovora o financijskom leasingu (l.s. 33-36), Dodatak I. ugovoru o cesiji (l.s. 37-41), obavijest o prijenosu potraživanja (l.s. 43) i spis ovoga suda broj: Ovr-132/2024.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha koja se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem: Ovr-132/2024.
6. Uvidom u spis pod poslovnim brojem: Ovr-132/2024 slijedi da je tužitelj rješenjem od dana 26. kolovoza 2024. upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, a povodom njegovog prijedloga za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem zadužnice pod poslovnim brojem OV-10427/07. U prijedlogu u bitnome ističe da ne postoji dugovanje prema ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, te prigovor zastare potraživanja tuženika.
7. Ovo je bitno iz razloga što prema odredbi čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Slijedom iznesenog u ovoj parnici dokazivanje se ograničava na utvrđivanje osnovanosti prigovora zastare i opstojnosti potraživanja tuženika prema tužitelju u ovršnom postupku.
8. Prema odredbi čl. 233. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:
35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
9. Uvidom u presudu ovog suda broj: Povrv-463/12 od 27. listopada 2014. godine koja prileži ovršnom spisu vidljivo je da je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba, Tratinska ulica 79, poslovni broj Ovrv-154/12 od 22. ožujka 2012. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku (SS) namiriti tužitelju (VB Leasing d.o.o. ) novčanu tražbinu u iznosu od 71.089,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. listopada 2011. godine pa do isplate namiriti troškove postupka.
9.1. Dakle, radi se o potraživanju tuženika, stečenog cesijom, koje zastarijeva za deset godina, što bi bilo u listopadu 2024.. Kako je tamo ovrhovoditelj, ovdje tuženik, pokrenuo dana 7. svibnja 2015. pred Finom postupak radi izravne naplate temeljem presude ovog suda broj Povrv-463/12 (l.s. 65) time je prekinuo zastarijevanje sve sukladno odredbi čl. 241. ZOO.
Nastavno, neosnovan je prigovor zastare koji je istaknuo tužitelj jer je tuženik u desetogodišnjem zastarnom roku pokrenuo postupak radi izvansudske ovrhe temeljem presude s čime je prekinuo zastaru.
9.2. U odnosu na zadužnicu:
Uvidom u istu (prileži spisu Ovr -132/24) vidljivo je da ju je tužitelj potpisao dana 10. listopada 2007. na iznos od 14.024,68 EUR.
U istom spisu na l.s. 5 vidljivo je da je još 30. rujna 2011. dostavljena Suglasnost o zapljeni računa broj: OV – 10427/07 temeljem ugovora o leasingu br: 27487 FINI sa zadužnicom. Dakle, manje od pet godina od potpisivanja iste odnosno unutar općeg petogodišnjeg zastarnog roka iz ZOO.
U odnosu na prigovor tužitelja da ne postoji potraživanje tuženika prema njemu za reći je slijedeće: Tužitelj je sudjelovao kao jamac platac kod Ugovora o leasingu koje je sklopilo društvo TRIMAT-GRAFIKA d.o.o. kao primatelj leasinga s društvom Offcut društvo s ograničenom odgovornošću za poslovne usluge u likvidaciji ranije VB LEASING d.o.o.), kao davateljem leasinga. Navedeni Ugovor o leasingu raskinut je 22. prosinca 2009. godine od strane VBL-a zbog neplaćanja. Potraživanje VBL-a prema tužitelju kao jamcu, preneseno je na tuženika kao ovrhovoditelja temeljem Ugovora o cesiji kao valjanog pravnog posla. Suglasnost tužitelja za navedeno nije nužno sukladno članku 81. stavku 1. ZOO (iako je isti obaviješten).
VBL je pored toga zadužnicu podnosio na izravnu naplatu kod Financijske agencije i ista se nalazila kod FINE sve do isknjiženja 04. kolovoza 2018. godine (sve u spisu Ovr -132/24), što je uzrokovalo prekid zastare u odnosu na predmetno potraživanje sve do datuma isknjiženja, a sve sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020), pri čemu zastarni rok kreće teći ispočetka nakon isknjiženja.
9.3. Dakle, nema dokaza da je potraživanje podmireno, već upravo suprotno iz gore navedenih isprava slijedi da isto još uvijek postoji te da nije u zastari.
Zaključno odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zadru, 7. siječnja 2026. godine
S U D A C
Sonja Miljak
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dopuštena je žalba i to u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste i to putem ovog suda na Županijski sud u Zadru, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1.Tužitelju po punomoćniku,
2.Tuženiku
