Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj REF. 20: P-724/2022-26
Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, S. Radića br. 27
Poslovni broj REF. 20: P-724/2022-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru po sutkinji Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika T. K., OIB: …, K., S. G. 78, zastupana po punomoćniku odvjetniku K. M. iz Z. odvjetničkog ureda K. M. i M. P. iz B., protiv tuženika-protutužitelja M. M., OIB: …, B., G. 132, zastupan po punomoćniku odvjetniku J. P. iz B., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 28. rujna 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 27. listopada 2023.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se djelomično povlačenje protutužbenog zahtjeva tuženika-protututužeilja kojim potražuje od tužiteljice-protutužene isplatu novčanog iznosa od ukupno 179,18 eur/1.350,00 kn sa potraživanom zakonskom zateznom kamatom koja bi na iznos od 89,59 eur/675,00 kn tekla od 26.08.2022., a na iznos od 89,59 eur/675,00 kn od 26.09.2022.
i
p r e s u d i o j e
I Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene kao osnovan, u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku M. M. (OIB …), G. kbr. 132, da
tužiteljici T. K. (OIB …), K., S. G. 78, plati:
novčani iznos od 8.058,93 eura (slovima: osamtisućapedesetosameura i devedesettricenta) / 60.720,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća pojedinog iznosa do 31. 12. 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom na iznos od:
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. listopada 2018. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. studenog 2018. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. prosinca 2018. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. siječnja 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. veljače 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. ožujka 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. travnja 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. svibnja 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. lipnja 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. srpnja 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. kolovoza 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. rujna 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. listopada 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. studenog 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. prosinca 2019. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. siječnja 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. veljače 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. ožujka 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. travnja 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. svibnja 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. lipnja 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. srpnja 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. kolovoza 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. rujna 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. listopada 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. studenog 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. prosinca 2020. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. siječnja 2021. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. veljače 2021. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. ožujka 2021. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. travnja 2021. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. svibnja 2021. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. lipnja 2021. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. srpnja 2021. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. kolovoza 2021. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. rujna 2021. godine pa do isplate,
- 175,00 eura (1.320,00 kuna) od 11. listopada 2021. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. studenog 2021. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. prosinca 2021. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. siječnja 2022. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. veljače 2022. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. ožujka 2022. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. travnja 2022. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. svibnja 2022. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. lipnja 2022. godine pa do isplate,
- 175,19 eura (1.320,00 kuna) od 11. srpnja 2022. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II Odbija se zahtjev tužiteljice-protutužene za isplatu joj novčanog iznosa koji prelazi dosuđen iznos u točci I izreke, dakle iznos od 8.058,93 eur/60.720,00 kn pa do ukupno potraživanih 9.556,04 eur/72.000,00 kn zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj nedosuđen novčani iznos kao neosnovan.
III Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu koji glasi:
"1. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj T. K. iz K., S. G. 78, OIB:… da tuženiku-protutužitelju M. M. iz B., G. 132, OIB:… isplati iznos od 678,04 eur/5.108,73 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. 12. 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, s tim da kamate teče na iznos od:
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.10.2018. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.11.2018. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.12.2018. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.01.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.02.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.03.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.04.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.05.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.06.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.07.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.08.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.09.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.10.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.11.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.12.2019. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.01.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.02.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.03.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.04.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.05.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.06.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.07.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.08.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.09.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.10.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.11.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.12.2020. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.01.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.02.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.03.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.04.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.05.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.06.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.07.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.08.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.09.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.10.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.11.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.12.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.01.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.02.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.03.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.04.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.05.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.06.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.07.2022. do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj T. K. iz K., S. G. 78, OIB:… da tuženiku-protutužitelju M. M. iz B., G. 132, OIB:… isplati iznos od 4.136,31 eur/31.165,05 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. 12. 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, s tim da kamata teče na iznos od:
- 89,59 eur/675,04 kn od 26.10.2018. do isplate,
- 89,59 eur/675,03 kn od 26.11.2018. do isplate,
- 89,45 eur/673,95 kn od 26.12.2018. do isplate,
- 89,67 eur/675,60 kn od 26.01.2019. do isplate,
- 89,18 eur/671,90 kn od 26.02.2019. do isplate,
- 89,17 eur/671,84 kn od 26.03.2019. do isplate,
- 89,27 eur/672,57 kn od 26.04.2019. do isplate,
- 89,26 eur/672,53 kn od 26.05.2019. do isplate,
- 88,93 eur/670,02 kn od 26.06.2019. do isplate,
- 88,78 eur/668,88 kn od 26.07.2019. do isplate,
- 88,72 eur/668,44 kn od 26.08.2019. do isplate,
- 88,83 eur/669,26 kn od 26.09.2019. do isplate,
- 89,29 eur/672,72 kn od 26.10.2019. do isplate,
- 89,31 eur/672,91 kn od 26.11.2019. do isplate,
- 89,31 eur/672,94 kn od 26.12.2019. do isplate,
- 89,35 eur/673,23 kn od 26.01.2020. do isplate,
- 89,23 eur/672,27 kn od 26.02.2020. do isplate,
- 91,17 eur/686,95 kn od 26.03.2020. do isplate,
- 90,77 eur/683,93 kn od 26.04.2020. do isplate,
- 90,82 eur/684,28 kn od 26.05.2020. do isplate.
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.06.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.07.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.08.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.09.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.10.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.11.2020. do isplate,
- 16,48 eur/124,19 kn od 26.12.2020. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.01.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.02.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.03.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.04.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.05.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.06.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.07.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.08.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.09.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.10.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.11.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.12.2021. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.01.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.02.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.03.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.04.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.05.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.06.2022. do isplate,
- 12,26 eur/92,40 kn od 26.07.2022. do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
IV Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, kao neosnovan, u dijelu kojim se potražuje od tužiteljice-protutužene po osnovi plaćenog poreza na zakupninu novčani iznos koji prelaze dosuđen novčani iznos u točci III 1. izreke tj. iznos od od 678,04 eur/5.108,73 kn pa do ukupno potraživanog iznosa od 702,57 eur/5.293,53 kn, zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj nedosuđen novčani iznos.
V Nalaže se tužiteljici-protutuženoj T. K. iz K., S. G. 78, OIB:… da tuženiku-protutužitelju M. M. iz B., G. 132, OIB:… nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 119,48 €/900,22 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od donošenja presude tj. dana 27. listopada 2023. do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica T. K. iz K. zastupana po odvjetniku K. M. iz Z. odvjetničkog ureda K. M. i M. P. iz B., podnijela je kod ovog suda dana 05. rujna 2022. tužbu protiv tuženika M. M. iz B., radi isplate novčanog iznosa od 72.000,00 kn/9.556,04 eur zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama.
2. U tužbi se navodi, da je tužiteljica temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u B. broj … od 22. prosinca 2016. (tada pod prezimenom M., a sada udana K.) stekla suvlasništvo od 22/50 dijela nekretnina koje se nalaze u k.o. G., upisane u zk.ul.br. 1424 i to kčbr. 419/1. U naravi radi se o mješovitoj stambeno-poslovnoj zgradi u kojoj se u prizemlju nalazi trgovina mješovite robe. Naknadno je opisana nekretnina promijenila podatke, te se sada vodi u zk.ul.br. 1596 k.o. G. Poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju već navedene nekretnine tuženik je od mjeseca listopada 2016. iznajmio zakupniku L. d.d. za mjesečni iznos zakupnine od 3.000,00 kn. Temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u B. broj … od 30. ožujka 2020., tuženik je dužan tužiteljici na ime dijela zakupnine za poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju, plaćati određene mjesečne iznose s kamatama i to počev za mjesec 10/2013 godine do zaključno 8/2018 godine. U svezi plaćanja opisanog duga stranke su nakon donošenja presude sklopile izvansudsku nagodbu, te tuženik svoj dug plaća na rate. Tužiteljica je dana 12. svibnja 2020. sa sinom A. M. sklopila ugovor o darovanju nekretnina kojim mu je darovala svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina, međutim člankom 3. predmetnog ugovora, ugovorne strane su suglasno dogovorile da tužiteljica i nadalje, iako nije više zemljišnoknjižni vlasnik, ima pravo na isplatu razmjernog dijela najamnine za poslovni prostor, te da je ovlaštena u svoje ime i za svoj račun, pokretati sudske postupke radi naplate razmjernog dijela najamnine. Budući je tuženik do sada otplatio oko polovice duga na ime zakupnine po presudi iz 2020. godine (za razdoblje od 2013. do 2018.), te je bez znanja i odobrenja tužiteljice jedan dio zakupnine počeo plaćati novom suvlasniku A. M., to je tužiteljica primorana, kako ne bi nastupila zastara naplate njenog potraživanja sudskim putem utvrditi svoje pravo na naplatu dijela zakupnine za daljnje razdoblje od 9/2018 godine pa nadalje, pa tako tužiteljica predmetnom tužbom potražuje od tuženika isplatu na ime dijela zakupnine, a za vremensko razdoblje od 09. mjeseca 2018. pa do zaključno sa dijelom zakupnine za 08. mjesec 2022., sve u ukupnom novčanom iznosu od 72.000,00 kn/9.556,04 eur. Tužiteljica je podneskom od 03. srpnja 2023. snizila svoj tužbeni zahtjev na potraživani novčani iznos od 8.409,12 eur/63.360,00 kn tako da je snizila pojedine potraživane mjesečne iznose sa prvobitno potraživanih 1.500,00 kn/199,08 eur na mjesečni iznos od 175,19 eur/1.320,00 kn, međutim kako je isto učinjeno nakon što se je tuženik-protutužitelj već upustio u raspravljanje, za ovo djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva bila je potrebna njegova suglasnost u smislu članka 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, no tuženik-protutužitelj se u podnesku od 04.07.2023. protivio ovom djelomičnom povlačenju, pa nije bilo zakonskih uvjeta za utvrđivanje djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, već je sud odlučivao o prvobitnom postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutužene.
3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje navode iz tužbe da ostvaruje zakupninu u mjesečnom iznosu od 3.000,00 kn za predmetnu nekretninu te da je predmetna nekretnina sada u suvlasništvu tuženika u omjeru od 28/50 dijela, te zajedničkog sina stranaka A. M. u omjeru od 22/50 dijela, a koji suvlasnički dio je A. M. stekao darovanjem od tužiteljice. Priznaje se da je presudom Općinskog suda u B. … od 22. prosinca 2016. utvrđeno da je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka i to u omjeru tužiteljice od 22/50 dijela, što predstavlja njezin udio od 44%, dok je tuženik suvlasnik u 28/50 dijela. Stoga, ukoliko je tužiteljica aktivno legitimirana u predmetnom sporu, nema pravo na zakupninu iznad 22/50 dijela odnosno 44%. Tuženik osporava da bi tužiteljica bila aktivno legitimirana zahtijevati isplatu zakupnine, jer smatra da je dio odredbe iz čl. 3 Ugovora o darovanju, kojim je za sebe zadržala takvo pravo, suprotan moralu društva i stoga je ništetan. Tuženik smatra da tužiteljica nije ovlaštena zahtijevati isplatu dijela zakupnine neposredno od tuženika za razdoblje nakon darovanja nekretnine, jer ista ugovorom o darovanju nije stekla niti upisala u zemljišne knjige bilo kakvo stvarno pravo iz kojeg bi crpila pravo na isplatu zakupnine neposredno od drugog sunositelja stvarnog prava – tuženika kao suvlasnika nekretnine u dijelu u kojem zakupnina nadilazi njegov suvlasnički dio. Tuženik smatra da se pravo na takvu isplatu temelji ili se može temeljiti isključivo na činjenici suvlasništva ili eventualnog drugog stvarnog prava (npr. služnosti) no takvo pravo tužiteljica nema, pa stoga tuženik smatra da ovlaštenje zahtijevati isplatu razmjernog dijela zakupnine ima samo suvlasnik. Tuženik ističe da je u predmetu Općinskog suda u B. … tužiteljica zahtjev za isplatu joj razmjernog dijela zakupnine temeljila upravo na pravu suvlasništva predmetne nekretnine. Tužiteljičino pravo primitka zakupnine jest obvezno-pravne naravi, jer proizlazi iz predmetnog ugovora o darovanju, pa tužiteljica svoj obvezno-pravni zahtjev može postaviti isključivo prema svom suugovaratelju sinu A. M., budući da ugovor obvezuje samo ugovorne strane, te ne može stvarati obvezu za tuženika koji nije njegov potpisnik, niti se njegovi učinci mogu protezati na tuženika. Tuženik nadalje u odgovoru na tužbu ističe da od ostvarene zakupnine mjesečno plaća porez na dohodak od najma, dok su poreznu obvezu dužni snositi svi suvlasnici nekretnine u svom suvlasničkom omjeru u kojem su eventualno ovlašteni na primitak zakupnine, te je to i utvrđeno u predmetu P Ob-34/2019, pa kako je tuženik u 2018., 2019. i 2020. godini porez i prirez na dohodak plaćao u mjesečnom iznosu od 282,24 kn, a u 2021. i 2022. godini u iznosu od 210,00 kn to isti podnosi protutužbu kojom od tužiteljice-protutužene potražuje isplatu 22/50 dijela porezne obveze za razdoblje od listopada 2018. pa do svibnja 2020. kada je tužiteljici prestalo suvlasništvo, no ukoliko bi sud tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio i za razdoblje nakon darovanja predmetne nekretnine, tada se potražuje isplata porezne obveze razmjerno udjelu 22/50 dijela i za vremensko razdoblje nakon svibnja 2020. pa do zaključno sa rujnom 2022. Tuženik-protutužitelj ujedno ističe da je izgradnja predmetne nekretnine financirana kreditom Z. banke d.d. Z. broj kredita: …, koji od prestanka bračne zajednice plaća isključivo tuženik pa kako nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, isti su obvezni sudjelovati i u plaćanju obveza koje terete nekretninu od nastanka tih obveza, svaki u visini svog suvlasničkog dijela, a što je bilo utvrđeno i u predmetu P Ob-34/2019, pa stoga tuženik-protutužitelj postavlja protutužbeni zahtjev kojim potražuje od tužiteljice isplatu određenog novčanog iznosa s osnove plaćenog kredita počevši od listopada 2018. pa do zaključno s mjesecom rujnom 2022., time što je naknadno tuženik-protutužitelj povukao djelomično protutužbeni zahtjev s osnove plaćanja kredita i to za ukupan novčani iznos od 1.350,00 kn podneskom od 31.01.2023. odnosno za potraživani iznos od 675,00 kn s kamatom od 26.08.2022. i za iznos od 675,00 kn s kamatom od 26.09.2022. budući je kredit prije toga bio otplaćen, pa kako se tužiteljica-protutužena nije protivila ovom djelomičnom povlačenju protutužbe, to je sud temeljem članka 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku utvrdio djelomično povlačenje protutužbenog zahtjeva u navedenom dijelu, a kako je to pobliže naznačeno u izreci rješenja. U podnesku od 31. siječnja 2023. tuženik ističe da ukoliko bi se predmetni ugovor o darovanju promatrao kao ugovor s nametom u smislu čl. 484. u vezi s čl. 302. Zakona o obveznim odnosima tada je namet u korist darovatelja-tužitelja ugovoren kao obveza obdarenika A. M. te ne može obvezivati treću osobu – tuženika. Tuženik ističe da je on nesporno upoznat sa činjenicom promjene vlasništva na darovanom dijelu nekretnine počev od kolovoza 2022. te dio zakupnine isplaćuje suvlasniku nekretnine – obdareniku A. M., dok je prije kolovoza 2022. istom pružao pomoć u uzdržavanju na način da je isključivo snosio troškove kućanstva, plaćao sve režijske troškove i na taj način A. M. defakto podmirivao dio zakupnine na koji bi on imao pravo temeljem suvlasništva u nekretnini.
4. U odgovoru tužiteljice-protutužene na protutužbu ista navodi, da je uobičajena praksa kod sklapanja ugovora o zakupu, da zakupodavac obveže zakupoprimca da plaća i porez na najamninu, a sve kako bi zakupodavcu ostao cijeli iznos zakupnine. Tuženik je trebao priložiti važeći ugovor o zakupu poslovnih prostorija kako bi se ta činjenica mogla provjeriti, jer tužiteljica raspolaže samo s ugovorom zaključenim 2016., dok je nakon toga moglo doći do zaključenja novog ugovora ili aneksa ugovora. Tužiteljica čini nespornim da je predmetna nekretnina financirana kreditom Z. banke d.d., no prema saznanju iste, taj kredit je u potpunosti otplaćen u kolovozu mjesecu 2022., a tuženik treba dokazati do kada je plaćao kredit i u kojim iznosima. U podnesku od 03. srpnja 2023. tužiteljica se očitovala vezano za navode tuženika-protutužitelja da je isti nekoliko mjeseci isplaćivao sinu A. M. najamninu, ističući da ti iznosi nemaju veze s tužiteljicom odnosno sa dijelom najamnine koja joj pripada, jer je tuženik slobodan činiti sa svojom polovicom najamnine što želi, a isti nije dobio ovlaštenje od tužiteljice da njezin dio najamnine isplaćuje drugoj osobi. Što se tiče navoda tuženika o plaćanju režijskih troškova, tužiteljica ističe da niti to nema veze s njom, jer ona u predmetnoj kući ne živi već desetak godina.
5. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu i prileži na listovima spisa 5-44, a čine ju: presuda Općinskog suda u Bjelovaru P-1370/12-60 od 22. prosinca 2016., P Ob-34/19-23 od 30.03.2020., izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz za zk.ul. 1596 k.o. G., ugovor o zakupu poslovnog prostora od 01.10.2016., ugovor o darovanju nekretnina od 12. svibnja 2020., u dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu i protutužbu (list 55-85), a čine ju: uvid u stanje računa poreznog obveznika-tuženika od 31.12.2018., 31.12.2019., 31.12.2020., 31.12.2021. i 05.10.2022., promet po kreditu/specifikacija uplate po kreditu broj: … od 22.03.2002. do zaključno 18.08.2022. Sud je saslušao svjedoka A. M. te stranke na zapisniku od 19. lipnja 2023. (list 157-162 spisa) te izvršio uvid u potvrde o uplatama HRT-a, HEP-a, Gradske plinare Z., Grada B. komunalne naknade i naknade za uređenje voda, te potvrde o provedenom nalogu za plaćanje primatelju A. M. od 18.08., 19.09., 18.10., 21.11. i 19.12. sve 2022. godine (listovi spisa 121-156). Na ročištu održanom 19. lipnja 2023. punomoćnik tuženika-protutužitelja izjavio je da smatra, kako nije nužno provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.
6. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je odlučio o tužbenom i protutužbenom zahtjevu na način kako je pobliže naznačeno u izreci ove odluke iz razloga koji slijede;
- sukladno čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je, da se plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju, a sukladno stavku 3. navedene odredbe svaki suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se polože računi i podijele sve koristi.
- među strankama nije bilo sporno da su međusobno vodili dva parnična postupka kod Općinskog suda u Bjelovaru i to prvi pod poslovnim brojem P-1370/2012 koji je dovršen presudom od 22. prosinca 2016. kojim je tužiteljica utvrđena suvlasnicom u 22/50 dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. 1424 i to kčbr. 419/1 na području k.o. G. koju čini zgrada mješovite uporabe – prizemno stambeno-poslovna zgrada 132 A (namjena poslovnog prostora u prizemlju: prodavaonica mješovitom robom sa skladišnim prostorom te stanom u potkrovlju sa 36 čhv, pomoćna zgrada (garaža) sa 15 čhv i dvorište sa 109 čhv). Među strankama nije bilo sporno da je preostali suvlasnički dio od 28/50 dijela ostao tuženiku. Predmetna presuda donesena je povodom tužbe radi utvrđenja bračne stečevine, a ista je postala pravomoćna 15. ožujka 2018. Drugi parnični postupak između stranaka vođen je pod poslovnim brojem P Ob-34/2019 koji je dovršen donošenjem presude i rješenja P Ob-34/2019-23 kojom je utvrđeno potraživanje tužiteljice T. K. na ime dijela zakupnine za poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju nekretnine upisane u zk.ul.br. 1596 k.o. G. u vremenskom razdoblju od studenog 2013. do zaključno s kolovozom 2018. koja je dospjela 11.09.2018., te potraživanje tuženika M. M. prema tužiteljici T. K. na ime dijela plaćanja rata kredita za već spomenutu nekretninu u vremenskom razdoblju od studenog 2013. do zaključno s rujnom 2018. Iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige vidljivo je da je nekretnina zk.ul.br. 1424 k.o. G. i to kčbr. 419/1 naknadno promijenila podatke, jer se sada vodi u zk.ul.br. 1596 k.o. G. time da je ista temeljem ugovora o darovanju od 12.05.2020. u pogledu suvlasničkog udjela koji je glasio na tužiteljicu T. M. sada K., od 22/50 dijela prešla na A. M. koji se sada vodi suvlasnikom iste sa tuženikom M. M., time da je M. M. ostao suvlasnik u 28/50 dijela.
- iz ugovora o darovanju nekretnina zaključenog dana 12.05.2020. između tužiteljice T. K. kao darovateljice i A. M. kao daroprimatelja, koji su svoje potpise na ugovoru i ovjerili kod javnog bilježnika, proizlazi da je tim ugovorom tužiteljica kao darovateljica darovala svoj suvlasnički dio od 22/50 dijela na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 1596 k.o. G. i to kčbr. 419/1. Člankom 3. toga ugovora daroprimatelj A. M. je upoznat da se poslovni prostor koji je u sastavu darovane nekretnine iznajmljuje i da se za njega plaća mjesečna najamnina, a suglasan je da njegova majka T. K. i nadalje, iako nije vlasnik nekretnine, ostvaruje pravo potraživati razmjerni dio najamnine koji odgovara suvlasničkom omjeru od 22/50 dijela i to kako od drugog suvlasnika M. M., tako i od svakodobnog zakupca poslovnog prostora. A. M. ovlašćuje T. K. da u svoje ime i za svoj račun može pokretati sudske i sve druge postupke radi naplate razmjernog dijela najamnine. Ujedno je između stranaka ugovora ugovoreno da T. K. nema nikakvih obveza snositi bilo kakve financijske obveze koje terete predmetnu nekretninu (plaćati režije po bilo kojoj osnovi, plaćati dugove koji terete nekretninu i sl.).
- iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul.br. 1596 k.o. G. (list 19-21) proizlazi, da su se na predmetnoj nekretnini vodili upisani kao suvlasnik tuženik M. M. u 28/50 dijela te tužiteljica kao suvlasnica u preostalom suvlasničkom u djelu od 22/50 dijela od 13.06.2018., sve do 12. svibnja 2020. kada je suvlasnički udio tužiteljice T. K. upisane kao T. M. temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 12.05.2020. prenesen na A. M. te su od tada suvlasnici predmetne nekretnine A. M. u 22/50 dijela i tuženik M. M. u 28/50 dijela.
- među strankama nije bilo sporno da se poslovni lokal koji je u sastavu predmetne nekretnine iznajmljuje, odnosno da je u zakupu, a iz ugovora o zakupu poslovnog prostora broj: … od 17.11.2016. proizlazi da je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme, a počinje teći od 01.10.2016. i da je između zakupodavca M. M. i L. d.d. K. ugovorena mjesečna zakupnina za zakupljeni poslovni prostor u iznosu od 3.000,00 kn koji se plaća do 10-og u mjesecu za prethodni mjesec. Člankom 4 navedenog ugovora ugovoreno je da obvezu plaćanja poreza na dohodak temeljem tog ugovornog odnosa snosi zakupodavac.
- iz dokumentacije dostavljene po tuženiku-protutužitelju koju čine uvidi u stanje računa poreznog obveznika za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. (list 55-64) proizlazi da se je tuženik M. M. vodio poreznim obveznikom za djelatnost nekretnina u zakupu te je tako mjesečni iznos poreza na ime prihoda od zakupnine u 2018., 2019. i 2020. iznosio 282,24 kn mjesečno, a 2021. i 2022. 210,00 kn mjesečno. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su zaduženja plaćena.
- uvidom u dokumentaciju koju čine: prometi po kreditu/specifikacija uplate koja se odnosi na kredit broj: … Z. banke d.d. Z. (list 65-85) utvrđeno je da je predmetni kredit otplaćen s danom 18.08.2022., a početak njegove otplate bio je 22.03.2002. Među strankama niti nije bilo sporno da je predmetni kredit otplaćen u kolovozu 2022. tj. da je predmetna nekretnina otplaćivana tim kreditom i da ju je otplaćivao tuženik-protutužitelj.
- tuženik u podnesku od 16.06.2023. ističe da je od kolovoza 2022. počeo isplaćivati razmjeran dio zakupnine u korist A. M., nakon saznanja za promjenu suvlasnika nekretnine. U svom iskazu kojega je dao na zapisniku od 19. lipnja 2023. izjavio je da tužiteljici za utuženo vremensko razdoblje nije ništa platio po osnovi zakupnine, a A. M. je počeo plaćati zakupninu nakon što mu je on rekao da je gazda pola kuće i kada je kredit kojega je otplaćivao za predmetnu nekretninu izašao. Isti je iskazao da ugovor o darovanju između tužiteljice i A. M. nije vidio niti ga je bilo tko o njemu obavijestio. Imajući dakle u vidu dokumentaciju koja se odnosi na otplatu predmetnog kredita (list 65-85) te potvrde o provedenom nalogu za plaćanje (list 152-156) iz kojih je vidljivo da je predmetni kredit kod Z. banke d.d. isplaćen u kolovozu 2022. te da je tuženik prema potvrdama o provedenim nalozima za plaćanje, koje je dostavio u spis dokazao da je od kolovoza 2022. počeo sa isplatama A. M. u mjesečnom iznosu od 1.350,00 kn sa opisom plaćanja pola najamnine, sud prihvaća utvrđenim i dokazanim da tuženik u utuženom vremenskom razdoblju sve do kolovoza 2022., nikome nije vršio plaćanje razmjernog dijela zakupnine, koji prelazi njegov suvlasnički udio od 28/50 dijela, već je dakle tek u kolovozu 2022. taj dio koji odgovara udjelu drugog suvlasnika na predmetnoj nekretnini od 22/50 odnosno 44% počeo isplaćivati A. M. Tužiteljica svoje pravo na isplatu razmjernog dijela ostvarene koristi od predmetne nekretnine u vidu zakupnine za poslovni lokal koji je u sastavu predmetne nekretnine u vremenskom periodu počev od zakupnine za rujan mjesec 2018. pa do zaključno sa zakupninom za travanj mjesec 2020. (dakle do 12.05.2020.) osnovano temelji na odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te joj kao suvlasnici u tom vremenskom razdoblju pripada 22/50 dijela odnosno 44% od ostvarene zakupnine, dok u vremenskom periodu nakon 12. svibnja 2020. kada je ista prestala biti suvlasnicom svoje pravo na isplatu razmjernog joj dijela zakupnine i nadalje u istom omjeru temelji i izvodi iz ugovora o darovanju od 12. svibnja 2020. i to njegovog članka 3., a ovo u svezi čl. 38. st. 2. i 3., budući joj je to ovlaštenje dao i na nju prenio novi suvlasnik nakon 12.05.2020., A. M., pri čemu se napominje da tuženik nije dokazao da bi u utuženom vremenskom razdoblju do zakupnine za srpanj mjesec 2022. koje je dospjelo na naplatu 10. kolovoza 2022., vršio isplatu razmjernog dijela zakupnine koji pripada drugom suvlasniku. Stoga, imajući u vidu činjenicu da je ugovorena zakupnina za cijeli poslovni prostor iznosila 398,17 eur/3.000,00 kn mjesečno, a 44% toga iznosa iznosi 1.320,00 kn, pri čemu suvlasnički udio tuženika-protutužitelja iznosi 56%, pa isti ima pravo zadržati 56% ugovorene zakupnine (222,97 eur/1.680,00 kn), to je isti obvezan mjesečnu razliku zakupnine koja prelazi njegov suvlasnički udio, dakle mjesečni iznos od 175,19 eur/1.320,00 kn isplatiti tužiteljici T. K. i to za cijelo utuženo vremensko razdoblje do zaključno sa zakupninom za lipanj mjesec 2022. koja je dospjela 10. srpnja 2022.
- tužiteljica nema pravo potraživati od tuženika isplatu razmjernog dijela najamnine za mjesec srpanj i kolovoz 2022, koje su dospjele na naplatu za srpanj mjesec 11. kolovoza 2022., a za kolovoz mjesec 11. rujna 2022., jer je tuženik dokazao potvrdama o provedbi naloga za plaćanje (list 152-153) da je za ove mjesece izvršio plaćanje na ime pola najamnine A. M., čime je postupio sukladno čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te ispunio svoju obvezu za ova dva mjeseca, pa stoga ove novčane iznose tužiteljica eventualno može potraživati od A. M. temeljem ugovora o darovanju od 12. svibnja 2020. i njegova članka 3. Ovo iz razloga što iz iskaza tužiteljice proizlazi, da ona nakon što je sa A. M. sačinila ugovor o darovanju od 12. svibnja 2020. nije o tome osobno i neposredno obavijestila tuženika, već zaključuje da je to učinio nekih mjesec dana kasnije A. M. Međutim iz iskaza A. M. proizlazi da on s ocem M. M. nije posebno razgovarao vezano za ugovor o darovanju, a isto je i u skladu s iskazom tuženika u dijelu da on ugovor o darovanju nije vidio, niti ga je bilo tko o njemu obavijestio, time da je A. počeo plaćati najamninu nakon što mu je ovaj rekao da je gazda pola kuće, što odgovara vremenu kada mu je izašao kredit koji je otplaćivao za predmetnu nekretninu, što je bilo u mjesecu kolovozu 2022., te isto odgovara i dostavljenoj potvrdi o plaćanju polovine najamnine A. M. koja datira iz kolovoza 2022.
- što se tiče istaknutih navoda tuženika-protututužitelja o tome da je on u utuženom vremenskom periodu plaćao sve režijske troškove odnosno snosio sam troškove kućanstva, vezano za predmetnu nekretninu i na taj način pružao pomoć u uzdržavanju A. M. pa da se isto treba smatrati i prihvatiti kao da je time stvarno podmirivao A. M. dio zakupnine na koji bi ovaj imao pravo temeljem suvlasništva u nekretnini u vremenskom razdoblju prije kolovoza 2022., isto sud smatra neosnovanim. Naime, iz iskaza samog tuženika-protutužitelja, a isti to izričito i navodi u podnesku od 31.01.2023. proizlazi da je on svjesno i namjerno počeo A. M. isplaćivati pripadajući mu dio zakupnine od kolovoza 2022. Iz potvrda o plaćanju režijskih troškova koje je dostavio tuženik uz podnesak od 16.06.2023. (list 121-151) proizlazi da se radi o plaćanju troška utroška električne energije HEP-u Elektra, plaćanju pristojbe HRT-u, potrošnje plina Gradskoj plinari Z., te komunalne naknade i naknade za uređenje voda Gradu B., time da se samo nekoliko računa (njih 3 na listu 151 spisa) odnosi na razdoblje dospijeća na plaćanje u svibnju mjesecu 2020. i to račun za HRT pristojbu sa dospijećem 20.05.2020., račun sa dospijećem 21.05.2020. HEP-u Elektri i račun sa dospijećem 26.05.2020. Gradskoj plinari Z., dok su svi ostali računi vezani i odnose se na vremensko razdoblje nakon svibnja 2020. Tužiteljica je bila suvlasnica predmetne nekretnine do 12. svibnja 2020., a prema njezinom iskazu ista još od 2012. godine ne živi na predmetnoj nekretnini, dok nasuprot tomu sam tuženik je izjavio da je isti iz predmetne nekretnine iselio negdje 1 do 2 mjeseca prije rođenja njegove unuke, a koja je rođena u sedmom mjesecu 2022. Plaćene komunalne naknade i naknade za uređenje voda za koje uplate je tuženik dostavio dokumentaciju odnose se na stambeni prostor adresa G. 132, dok se predmetna nekretnina nalazi na adresi G. 132 A, a što je konstatirano na zapisniku od 19. lipnja 2023., te se dakle uopće ne odnosi na predmetnu nekretninu. Obzirom na utvrđeno i navedeno, u situaciji kada je tuženik-protutužitelj u cijelosti podmirivao troškove vezano za predmetnu nekretninu u vidu plaćanja HRT pretplate (koju inače plaća vlasnik TV prijamnika ili radio prijamnika), potrošnje električne energije i potrošnje plina, u vremenskom razdoblju u kojemu je osobno i živio u kućanstvu, te je sam osobno nedvojbeno morao imati zaključene ugovore sa HEP-om i Gradskom plinarom Z., jer inače ti računi ne bi niti glasili na njega, isti je i bio obveznik plaćanja tih računa, te se ne može prihvatiti prijedlog tuženika da bi se ti plaćeni računi odnosno njihovi iznosi trebali imati u vidu i smatrati da je plaćanjem tih računa po tuženiku, faktično tuženik platio razmjerni dio zakupnine A. M. i u razdoblju prije nego je znao da je tužiteljica darovala svoj suvlasnički dio nekretnine A. M.
- sud navod tuženika-protutužitelja iz odgovora na tužbu o tome, da se članak 3 ugovora o darovanju u dijelu kojim je tužiteljica zadržala sebi pravo na isplatu razmjernog dijela zakupnine treba smatrati ništetnim, jer da je suprotan moralu, cijeni neosnovanim. Naime, tuženik-protutužitelj ničime ne dokazuje, da bi taj dio ugovorne odredbe bio protivan moralu društva. Sud po svojoj ocijeni ne nalazi razloge za to da bi taj dio ugovorne odredbe bio suprotan moralu društva, a nije protivan Ustavu niti je protivan prisilnim propisima, pa navedena odredba nije ništetna već ima svoju pravnu snagu. Obzirom na navedeno sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji je ocijenjen osnovanim kako je pobliže naznačeno u točci I izreke, dok je njezino potraživanje preko dosuđenog iznosa odbio kao neosnovano, kako je pobliže naznačeno u točci II izreke, jer 44% iznosa od 3.000,00 kn koliko iznosi zakupnina, iznosi 1.320,00 kn mjesečno, a ne kako je tužiteljica potraživala prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom od 1.500,00 kn mjesečno, dok za utužene mjesece srpanj i kolovoz 2022. tužiteljica može osnovano postavljati zahtjev samo prema A. M., a ne prema tuženiku, jer je tuženik za te mjesece izvršio svoju obvezu, isplatu pripadajućih iznosa A. M., kao suvlasniku, jer tužiteljica nije posebno obavijestila tuženika o svom pravu ugovorenom u članku 3 ugovora o darovanju.
7. Imajući u vidu da je ugovorom o zakupu iz 2016. ugovorena obveza plaćanja poreza na dohodak zakupodavca u članku 4. st. 2., te da je tuženik dokazao, da je bio porezni obveznik plaćanja poreza s navedene osnove temeljem dostavljene dokumentacije (uvida u stanje računa poreznog obveznika) iz koje dokumentacije proizlazi da su porezi plaćeni te su vidljivi mjesečni iznosi poreza u pojedinom vremenskom razdoblju i to utuženome protutužbom iz 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022., osnovan je zahtjev tuženika-protutužitelja za povrat mu dijela plaćenog poreza koji odgovara suvlasničkom udjelu od 22/50 dijela odnosno 44% tužiteljice-protutužene, koji prelazi njegov suvlasnički udio od 28/50 dijela te dijela zakupnine na koju on ima obvezu plaćanja poreza, pa je dakle tužena-protutužiteljica obvezna naknaditi tuženiku-protutužitelju potraživane mjesečne iznose na ime plaćenog poreza sve kako je to pobliže označeno u točci III 1. izreke ove odluke, jer dosuđeni iznosi odgovaraju omjeru od 44% od mjesečnog iznosa zaduženja na ime poreza po osnovi ostvarene zakupnine u utuženom vremenskom razdoblju, a tužiteljica-protutužena ima pravo na dio zakupnine, sve kako je i dosuđeno u točci I izreke odluke. Tuženik-protututužitelj nema pravo na isplatu razlike plaćenog poreza na zakupninu koja prelazi njegov suvlasnički udio, a na teret tužiteljice-protutužene za mjesece 7. i 8. u 2022. godini, jer je tuženik protutužitelj dio zakupnine koji prelazi njegov suvlasnički udio za te mjesece isplatio drugom suvlasniku A. M., te bi tuženik-protutužitelj eventualno mogao od A. M. potraživati isplatu više plaćenog poreza odnosno dijela poreza koji otpada na dio zakupnine koja je isplaćena A. M.
8. Što se tiče potraživanja tuženika-protutužitelja prema tužiteljici-protutuženoj s osnova plaćanja odnosno otplate kredita kojim je kupljena predmetna nekretnina, a radi se o kreditu broj: … Z. banke d.d., koji je otplaćen u kolovozu 2022., tužitelj je dokumentacijom koju čini promet po kreditu/specifikacija uplate (list 65-85) dokazao da je vršio otplatu toga kredita, sa kojim iznosima je vršena otplata i u kojem vremenskom razdoblju, a tužiteljica-protutužena nije osporila vjerodostojnost ove dokumentacije, te je zahtjev s te osnove tuženika protutužitelja je prema tužiteljici-protutuženoj osnovan. Naime, nije bilo sporno, a i proizlazi iz presude P-1370/12-60 od 22. prosinca 2016. Općinskog suda u Bjelovaru da je tužiteljica utvrđena suvlasnicom predmetne nekretnine u 22/50 dijela temeljem bračne stečevine, a koja nekretnina je financirana (njezina gradnja) sredstvima koja potječu temeljem ugovora o namjenskom kreditu od 22. ožujka 2002. godine podignutog kod Z. banke d.d. Z., koji kredit je svo vrijeme otplaćivao tuženik – protutužitelj, te ga je prema dostavljenoj dokumentaciji u predmetni spis koji čini promet po kreditu (list 65-85), koju dokumentaciju nije osporila tužiteljica, u cijelosti otplatio u kolovozu 2020. Stoga, kako je tužiteljica utvrđena suvlasnicom nekretnine za koju je tuženik-protutužitelj još otplaćivao kredit do zaključno s 18.08.2020. te se radi o dugu koji se odnosi na predmetnu nekretninu i potječe iz bračne stečevine tužiteljice i tuženika, tužiteljica – protutužena je pasivno legitimirana prema tuženiku-protutužitelju za isplatu mu dijela kredita koji otpada na njezinih 22/50 dijela na predmetnoj nekretnini za koju je utvrđena suvlasnicom s osnove bračne stečevine, dok bi tužiteljica-protutužena eventualno po isplati tuženika-protutužitelja po osnovi otplate dijela kredita za predmetnu nekretninu, mogla regresno potraživati naknadu isplaćenih iznosa od A. M. temeljem čl. 3. Ugovora o darovanju.
9. Zakonske zatezne kamate strankama su dosuđene u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, te kako je zakupnina za poslovni lokal u sastavu predmetne nekretnine dospijevala 10-og u mjesecu za prethodni mjesec, to je tuženik došao u zakašnjenje sa isplatom dijela zakupnine drugom suvlasniku, a koji odgovara suvlasničkom dijelu drugog suvlasnika s 11-im u mjesecu za prethodni mjesec, što odgovara onome kako je i zatraženo tužbenim zahtjevom tužiteljice. Porez na zakupninu dospijevao je s datumom dospijeća mjesečnog iznosa zakupnine, dakle također sa 11-im u mjesecu za prethodni mjesec, pa kako je tuženik-protutužitelj svoje potraživanje zakonskih zateznih kamata postavio nakon toga datuma za prethodni mjesec, a sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženiku-protutužitelju su zakonske zatezne kamate koje se odnose na plaćen porez na zakupninu u dijelu u kojemu mu je isti dužna isplatiti tužiteljica-protutužena, dosudio kako je traženo. Budući je tuženik-protutužitelj otplaćivao kredit kod Z. banke d.d. temeljem trajnog naloga sa 25-im u mjesecu to zakonske zatezne kamate na iznose otplate kredita pripadaju tuženiku-protutužitelju od 26-og u mjesecu, a kako je i postavljen protutužbeni zahtjev.
10. Obje stranke postavile su određen zahtjev za naknadu parničnog troška. O troškovima postupka sud je odlučivao temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U predmetnom postupku tužiteljica je uspjela s tužbenim zahtjevom 92,15% (100% s osnovom i 84,30% s visinom), dok je nasuprot toga uspjeh tuženika-protutužitelja vezano za tužbeni zahtjev tužiteljice 7,85%. Vezano za protutužbu, protutužitelj je točkom III 1 izreke uspio sa 98,25% (100% s osnovom i 96,50% s visinom) obzirom je djelomično povukao zahtjev i to za isplatu iznosa od 179,18 eur/1.350,00 kn, dok je sa točkom III 2 uspio sa 100%, pa njegov prosječan uspjeh sa protutužbom iznosi 99,25%, a nasuprot njega protutužena je uspjela sa 0,75%. Imajući u vidu naprijed navedeno u predmetnom parnici tužiteljica-protutužena je prosječno uspjela sa 46,45%, dok je tuženik-protutužitelj uspio prosječno sa 53,55%. Dakle, u predmetnoj parnici u većoj mjeri je uspio tuženik-protutužitelj pa kada se od postotka uspjeha tuženika-protutužitelja oduzme postotak uspjeha tužiteljice-protutužene, preostaje razlika od 7,1%, te je tužiteljica-protutužena dužna tuženiku-protutužitelju naknaditi 7,1% njegovih opravdanih parničnih troška. Opravdani parnični troškovi tuženika-protutužitelja čine nagrade odvjetniku za sastav odgovora na tužbu 199,08 eur/1.500,00 kn, za sastav dva obrazložena podneska i to od 31.01.2023. i 16.06.2023. sa 199,08 eur/1.500,00 kn po podnesku, za zastupanje na 3 raspravna ročišta sa iznosom od 199,08 eur/1.500,00 kn po ročištu. PDV na priznate nagrade iznosi 298,62 eur/2.249,95 kn. Sudska pristojba na protutužbu i presudu zatražena je u iznosu od 189,79 eur/1.430,00 kn te isto ulazi u opravdan parnični trošak tuženika-protutužitelja. Sud nije priznao punomoćniku tuženika-protutužitelja zatraženu nagradu za sastav podneska od 07.11.2022., jer se radi o podnesku kojega je dostavio isti po pozivu ovog suda za ispravak protutužbenog zahtjeva, pa isto ne može ići na teret druge strane. Budući da punomoćnik tuženika-protutužitelja nije bio prisutan na ročištu za objavu presude nema pravo na nagradu za pristup na to ročište. Dakle, imajući u vidu sve navedeno tužiteljica-protutužena je dužna tuženiku-protutužitelju naknaditi 7,10% od iznosa 1.682,89 eur/12.679,73 kn, što iznosi 119,48 eur/900,22 kn.
U Daruvaru, 27. listopada 2023.
Sutkinja
Dajana Gabud Jandoš
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
- Zajednički odvjetnički ured K. M. i M. P., B.
- Odvjetnički ured J. P., B.
__________________________________
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450