Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-129/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv tuženika LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ispravka, nakon održane javne glavne rasprave 10. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Ispravlja se dosadašnje zemljišnoknjižno stanje te određuje uknjižba brisanja prava vlasništva svih tuženika na k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak pod Jelengradom od 307 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak pod Jelengradom od 246 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju Republici Hrvatskoj naknadi parnične troškove u iznosu od 762,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. listopada 2021. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika:

1. BZ, 2. CZ i 3. ĐZ radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja.

U tijeku postupka je utvrđeno da je BZ preminula te da je njen zakonski nasljednik PZ koji je preuzeo postupak.

U tijeku postupka je utvrđeno da je PZ prepisao svoj suvlasnički dio na predmetnim nekretninama na tuženika ĐZ.

U tijeku postupka je utvrđeno da je CZ svoj suvlasnički dio na predmetnim nekretninama također ustupila tuženiku ĐZ.

S obzirom na gore navedeno, kao samovlasnik predmetnih nekretnina sa 1/1 sada se pojavljuje samo tuženik LZ, a što je vidljivo iz priloženog vlasničkog lista (list 89 spisa).

Stoga je tužitelj povukao tužbu u odnosu na ČZ i CZ, a što je sud utvrdio svojim rješenjem broj P-129/2024-28 od 15. svibnja 2024. godine.

Dakle, kao jedini tuženik u ovom predmetu ostaje LZ.

2. Tuženik LZ je u tijeku postupka osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da su predmetne nekretnine njegovo vlasništvo i vlasništvo njegovih prednika.

3. U tijeku postupka bilo je potrebno obaviti očevid na licu mjesta 25. travnja 2025. godine s vještakom mjernikom HZ. Navedeni vještak je identificirao predmetne nekretnine te opisao položaj istih kao i položaj susjednih nekretnina. Vještak je ujedno priložio u spis i fotografije ovih nekretnina. Na licu mjesta je utvrđeno da se ove nekretnine nalaze uz šumski put. Vještak je u svom nalazu prikazao da predmetne nekretnine graniče s nekretninama tužitelja, a što je vidljivo iz priložene skice (list 132 spisa). Na licu mjesta su bili nazočni svjedoci ZZ, SZ i UZ.

4. Na okolnosti koje su navedene u tužbi saslušani su svjedoci VZ i ZZ, zaposlenici Šumarije Popovača. Navedeni svjedoci su potvrdili da su predmetne nekretnine uključene u Osnovu gospodarenja gospodarskom jedinicom Popovačka Garjevica te da ih Šumarija Popovača drži u svom posjedu i održava, redovito obilazi i čuva. Nitko nije osporavao posjed Šumarije Popovača ovih nekretnina pa ni tuženik.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaze ovih svjedoka s obzirom da je istima poznata situacija na terenu te da isti zbog prirode svog posla dugi niz godina obilaze ove nekretnine. Svjedoku ŽZ su predočene fotografije koje je sačinio vještak prilikom očevida te je isti potvrdio da se radi o predmetnim nekretninama te da zna o kojim nekretninama se radi. Navode ovih svjedoka potvrđuje i priložena dokumentacija u spisu.

5. Utvrđeno je da se ove nekretnine nalaze u Osnovama gospodarenja Hrvatskih šuma od 1. siječnja 1977. godine kao i u važećoj Osnovi gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Popovačka Garjevica" te su obuhvaćene gospodarenjem Hrvatskih šuma, odnosno njihovih pravnih prednika 45 godina. Šumarija Popovača redovito održava ove nekretnine i obavlja radove koji su propisani pod Osnovom gospodarenja. Člankom broj 126. stavak 1. Zakona o šumama izvršena je pretvorba vlasništva na šumama i šumskom zemljištu na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu. To je uređeno i odredbom članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90) koji se primjenjuje od 1. siječnja 1991. godine, kada su sve šume i šumska zemljišta koja su bila društveno vlasništvo po sili zakona postala vlasništvo Republike Hrvatske. Odredbom članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 142/14) propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja promjene prestanka prava i njihovih učinaka.

Prema Zakonu o udruženom radu koji je stupio na snagu 11. prosinca 1976. godine posjed društvenopravne osobe, odnosno pravnih prednika Hrvatskih šuma kroz zakonom propisano vrijeme bio je pretpostavka za prijelaz pokretnih i nepokretnih stvari iz privatnog u društveno vlasništvo, a po kojem nekretnine prelaze u društveno vlasništvo u roku od 5 godina od saznanja da je nekretnina prešla u sredstvo društvenopravne osobe, odnosno najkasnije u roku od 10 godina od njenog prelaska.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su kontinuiranim raspolaganjem predmetnim nekretninama od strane prednika Hrvatskih šuma d.o.o. od 1977. godine, iste prešle u režim društvenog vlasništva. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90) izvršena je pretvorba društvenog vlasništva na svim šumama i šumskom zemljištu te je vlasnikom određena Republika Hrvatska. Stoga je tužitelj stvarni izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina obzirom da se navedene čestice već duži niz godina nalaze u posjedu Hrvatskih šuma.

Predmetne čestice su 1990. godine po sili zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske. Radi se o originarnoj osnovi stjecanja u korist društvenog vlasništva protekom vremena zato što su šume i šumsko zemljište bile u posjedu društvenopravne osobe, a vlasnik nije zahtijevao vraćanje posjeda u subjektivnom roku od 5 godina, odnosno u objektivnom roku od 10 godina.

Prema članku 130. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u izreci ove presude.

6. Osim toga, Hrvatske šume i njihovi pravni prednici posjednici su ove nekretnine od 1977. godine.

Prema odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari.

Stavkom 3. ovog članka ZV-a određeno je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjeda.

Člankom 18. stavak 3. ZV-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

Imajući u vidu da je tužitelj u posjedu predmetnih nekretnina više od 45 godina ispunjeni su uvjeti i za stjecanje prava vlasništva na ovim nekretninama putem dosjelosti, pa je i po tom osnovu valjalo donijeti odluku kao u izreci i usvojiti tužbeni zahtjev.

Tuženik u tijeku postupka nije dokazao da je bio u posjedu predmetnih nekretnina u razdoblju od 1977. godine pa do sada te da ih je na bilo koji način koristio, niti da je osporavao pravo posjeda Šumarije Popovača. Na okolnosti posjeda predmetnih nekretnina tuženik je predložio svjedoke SZ i UZ. Navedeni svjedoci su potvrdili da je vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina bio djed tužitelja L za vrijeme dok je bio živ, dok nisu mogli potvrditi tko je bio u posjedu predmetnih nekretnina nakon smrti tužiteljevog djeda B koji je umro 1973. godine.

Na ročištu održanom dana 10. prosinca 2025. godine tuženik je potvrdio da je nakon djedove smrti 1973. godine predmetne nekretnine naslijedila njegova majka C s tim da ista nije bila zainteresirana za nekretnine te ih nije koristila.

Uvidom u skicu vještaka mjernika vidljivo je da predmetne nekretnine međe s ostalim nekretninama tužitelja te da čine jednu cjelinu. Sve to upućuje na zaključak da je tužitelj u mirnom i nesmetanom posjedu ovih nekretnina više od 40 godina.

7. Tužitelju je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podneska od 18. srpnja 2025. godine, pristup na ročišta 14. prosinca 2022., 4. prosinca 2024., 25. travnja 2025. i 10. prosinca 2025. godine, sve po 50,00 eura, sastav podneska od 15. ožujka 2024. godine u iznosu od 12,50 eura te troškove vještačenja 450,00 eura, što sveukupno iznosi 762,50 eura.

U Kutini 7. siječnja 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57

2. LZ, [adresa]