Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1177/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari tužitelja OSENFOR d.o.o. Osijek, Ivana Gundulića 5, OIB: 36470500923, zastupan po punomoćniku Marku Markiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-82/2024-8 od 25. rujna 2025., 7. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika HL kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-82/2024-8 od 25. rujna 2025. pod točkama 1. i 3. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika HL za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 126,54 eur.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića iz [adresa] broj Ovrv-2139/2024 od 30. travnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 7,43 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. veljače 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine.
2. U preostalom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, platni nalog se ukida.
3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 163,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 25.rujna 2025., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
4. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan."
2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik navodeći da pobija presudu zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Tuženik u žalbi ponavlja navode istaknute u prigovoru protiv rješenja o ovrsi kao i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom u pogledu pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja i nedostatka svoje pasivne legitimacije, smatrajući kako tužitelj nije dokazao njegovo vlasništvo na vozilu. Osporava odluku o trošku iz razloga što tvrdi da je tužbeni zahtjev očito postavljen iz lukrativnih razloga s obzirom na vrijednost predmeta spora od 7,43 eur. Predlaže preinačiti presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu naknade parničnog troška, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 126,54 eur.
3. Žalba nije osnovana.
4. Kako se ovdje s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je vodio računa o odredbi čl. 467. st. 1. ZPP koja propisuje da se presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP. Stoga žalbeni razlozi koje tuženik sadržajno iznosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP nisu cijenjeni jer za to ne postoji zakonska osnova.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu dnevne parkirne karte radi nepropisnog parkiranja vozila tuženika Mini Cooper reg. oznake [registarska oznaka] koje je 23. prosinca 2022. u 17,26 sati bilo parkirano u Crvenoj 1. zoni u ulici Trg Vinkovačkih jeseni na kojem nije bila istaknuta kupljena parkirna karta te mu je stoga izdana važeća parkirna karta za navedeno vozilo, koja u kasnijem periodu nije plaćena, s kojeg osnova tužitelj potražuje isplatu iznosa od 7,43 eura.
8. Na žalbene navode tuženika kojima osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, valja odgovoriti kako su isti neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je Gradsko gospodarstvo d.o.o. Vinkovci, 27. prosinca 2023., Ugovorom o ustupanju i otkupu potraživanja (ugovor o cesiji) prenio svoja potraživanja s osnova izdanih i nenaplaćenih dnevnih parkirnih karata i pripadajućih računa na temelju Ugovora o koncesiji. kojim je obuhvaćeno i predmetno potraživanje prema tuženiku. Kako je navedeni ustup tražbine sačinjen u skladu s čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) u smislu odredbe čl. 84. st. 1. ZOO tužitelj u ovome postupku imao ista prava prema tuženiku kao dužniku koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
9. Na žalbene navode kojima osporava svoju pasivnu legitimaciju valja odgovoriti kako su isti odbijeni kao neosnovani, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio provjerom u službenoj evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, prema registarskoj oznaci vozila, da je tuženik vlasnik vozila Mini Cooper reg. oznake [registarska oznaka].
10. Osnovanost potraživanja tužitelja prvostupanjski sud pravilno je utvrdio s obzirom na činjenicu da je u postupku utvrđeno kako na vozilu tužitelja nije bila istaknuta kupljena parkirana karta u skladu s odredbom čl. 13. Odluke o organizaciji i naplati parkiranja, Grada Vinkovaca od 22. studenog 2022., te mu je stoga temeljem navedene odredbe i izdana dnevna parkirna karta za navedeno vozilo u visini koju je tužitelj dokazao izvodom iz poslovnih knjiga u iznosu od 7,43 eura, slijedom čega tuženik neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava pozivajući se na primjenu Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i pripadajućeg Cjenika.
10.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo utvrđujući da je tuženik u smislu odredbe čl. 9. ZOO u obvezi platiti dugovani iznos te u skladu s odredbom 451. st. 3. ZPP održao na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju iznos od 7,43 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja je dosuđena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.
11. I odluka o trošku pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a žalbeni navode tuženika o „lukrativnim“ pobudama za podnošenje tužbe nisu osnovani, jer je kako je već navedeno utvrđeno kako tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja naknade za parkiranje sukladno Odluci o organizaciji i naplati parkiranja, Grada Vinkovaca od 22. studenog 2022.
12. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
13. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).
14. U nepobijanom dijelu pod točkama 2. i 4. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 7. siječnja 2026.
Sudac
Goran Škugor