Poslovni broj: XXXII P-2891/2018
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku u Bjelovaru, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 7. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici CR isplatiti tužitelju ŽR iznos od 9.954,21 EUR (slovima: devet tisuća devetsto pedeset četiri eura i dvadeset jedan cent) / 75.000,00 kn (slovima: sedamdeset pet tisuća kuna), sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; u roku 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenih 9.954,21 EUR, a do zatraženih 10.000,00 EUR, tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženici CR naknaditi tužitelju ŽR trošak ovog parničnog postupka od 1.625,00 EUR (slovima: tisuću šesto dvadeset pet eura) zajedno sa zateznom kamatom koja po stopi od 5,15% godišnje teče od 7. siječnja 2026. do isplate, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna
Poslovni broj: XXXII P-2891/2018
stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja o d b i j a kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Podneskom od 13. rujna 2025. tužitelj precizira tužbeni zahtjev istaknut u tužbi podnesenoj 29. studenog 2018. godine, tražeći da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženici isplatiti mu iznos od 10.000,00 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. svibnja 2018. godine do isplate, kao i obvezati je na naknadu parničnog troška.
2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je s tuženicom 28. travnja 2017. godine, u prisutnosti svjedoka ĆR, sklopio ugovor o pozajmici, kojim je tuženici predao iznos od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan isplate, a što se tuženica obvezala vratiti tužitelju u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora. Tvrdi da tuženica do dana utuženja nije vratila pozajmljeni iznos, pa ni djelomično, a nije odgovorila ni na pokušaje tužitelja da je kontaktira radi dogovora oko povrata. Protivi se prigovoru mjesne nenadležnosti suda, navodeći kako se tuženica već upustila u raspravljanje o predmetu spora, a prigovor mjesne nenadležnosti nije iznijela u odgovoru na tužbu. Opisuje da joj je 14. rujna 2017. godine uputio i pisanu opomenu, na koju tuženica također nije reagirala, pa kako je iscrpio sve mogućnosti povrata u dobroj vjeri, drži da mu je preostalo jedino putem suda tražiti isplatu dugovanog iznosa.
3. Osporava navode odgovora na tužbu navodeći kako su bespredmetne tvrdnje tuženice o tome da je istoga dana s tužiteljem zaključila ugovor o konzultantskim uslugama kojim se obvezala savjetima pomoći društvu Natali tours d.o.o. Ukazuje da je uz tužbu dostavio potvrdu o pozajmici od 28. travnja 2017. na kojoj je tuženica vlastoručnim potpisom potvrdila primitak novčanog iznosa označenog u pozajmici, a čemu je bio prisutan i svjedok IR. Osvrćući se na navode tuženice ističe kako nije sporno da je između tužitelja i tuženice istog dana zaključen i sporazum o konzultantskim poslovima kojeg tuženica spominje u odgovoru na tužbu, no naglašava da taj sporazum nema nikakve veze s pozajmicom koja je predmet tužbenog zahtjeva. Ovo iz razloga što se tuženica prema sadržaju sporazuma obvezala pružiti usluge savjetovanja trgovačkog društva Natali tours d.o.o. Zagreb, s ciljem da spomenuta tvrtka od Erste banke otkupi potraživanje koje banka ima prema Hotelu Selce. Tužitelj ističe da je sukladno Sporazumu ugovorena nagrada tuženici za uspješno obavljen posao, s time što će se iznos nagrade dogovoriti naknadno, no kako posao tuženica nije obavila uspješno, pa tom osnovu nije joj ni pripala bilo kakva nagrada. Zaključno predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva i donošenje presude sadržaja kao u izreci, uz obvezivanje tuženice na naknadu parničnog troška.
4. Tuženica u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U odgovoru na tužbu od 4. lipnja 2019. navodi da je s tužiteljem 28. travnja 2017. sklopila Sporazum o konzultantskim poslovima kojeg je potpisala i kojim se obvezala pomoći društvu Natali tours d.o.o. oko otkupa potraživanja od Erste banke prema Hotelu Selce u vlasništvu tužitelja, s time što su stranke dogovorile da će naknadu za obavljeni posao utvrditi naknadno. Tuženica tvrdi da je izvršila svoj dio
Poslovni broj: XXXII P-2891/2018
posla i dala kontakt broj osobe s kojom se trebalo razgovarati o otkupu dugovanja, da bi naknadno utvrdila da društvo Natali tours d.o.o. nije povezano s tužiteljem. Zaključuje da nema sklopljen Ugovor o pozajmici, već samo Sporazum o konzultantskim poslovima, pa da stoga nije u obvezi povrata bilo kakve pozajmice. Tvrdi i da joj uz tužbu nije dostavljen Ugovor o pozajmici koji je tužitelj priložio kao dokaz, pa predlaže odbacivanje tužbe, a u naravi njezino odbijanje. Naknadno, tuženica u podnesku od 9. ožujka 2021. ističe i prigovor zastare, dok u podnesku od 22. rujna 2022. ističe i prigovor mjesne nenadležnosti jer ima prebivalište u [adresa], a što ponavlja i u podnesku od 29. prosinca 2022. Nakon angažiranja profesionalnog punomoćnika tuženica zauzima aktivniji stav u postupku, predlažući provođenje svog saslušanja putem Općinskog suda u Bjelovaru zbog narušenog zdravstvenog stanja, osporava da se na potvrdi o pozajmici nalazi njezin potpis i u tom smislu predlaže provedbu grafološkog vještačenja, zaključno predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to Potvrde o pozajmici (list 4 spisa), opomene pred utuženje od 8. rujna 2017. (list 5-6 spisa), Sporazuma o konzultantskim poslovima (list 14 spisa), liječničke dokumentacije za tuženicu, izvješća dr. med. ČR (list 43 spisa), zamolbenim je putem uz pomoć Općinskog suda u Bjelovaru saslušao parnične stranke, a neposredno je ispitao svjedoka IR, pročitao je izjavu DRI (list 88-91 spisa), nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP) jer je prema ocjeni ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke. Tužitelj naime, nije imao drugih dokaznih prijedloga, a iz postupanja tuženica ocijenjeno je da nema potrebe niti za provođenje dokaza prethodno predloženih po tuženici. Prijedlog tuženice za odgodu ročišta zakazanog za dan 18. prosinca 2025. godine odbijen je kao neosnovan jer je punomoćnik tuženice o ročištu uredno obaviješten, sam nije tražio odgodu ročišta, a osobna prisutnost tuženice tom ročištu nije bila potrebna, niti je sud to naložio tuženici. S druge strane, tuženica iako dostavlja uputnice, za kako navodi, operaciju uklanjanja mrene za dane 23. prosinca 2025. i 20. siječnja 2026., ne dokazuje da je njezino zdravstveno stanje zaista takvo da niti uz korištenje sredstava javnog prijevoza ne može sama (ukoliko to želi) pristupiti na sud, ili da ne može pristupiti sudu uz svog punomoćnika, s time što sud ukazuje da je iz izvješća liječnika obiteljske medicine tuženice vidljivo da je tuženica sklona manipulirati vlastitim zdravstvenim stanjem u cilju izbjegavanja sudskih ročišta, prikazivati ga ozbiljnijima nego što jeste, sve u cilju produljenja parnice, što je tuženica uspješno i činila s obzirom na dugotrajnost vođenja postupka i broj ročišta koja su odgađana upravo zbog nedolaska tuženice, uzrokovanog njezinim navodno lošim zdravstvenim stanjem.
6. Tuženica je u tijeku postupka osporila da bi potpisala Potvrdu o pozajmici od 28. travnja 2017. godine (list 4 spisa), pa je tako u svom stranačkom saslušanju, a nakon što joj je predočena citirana Potvrda, istaknula kako nije sigurna nalazi li se na Potvrdi njezin potpis jer da se uobičajeno potpisuje na jednaki način kao i na osobnoj iskaznici, a potpis na iskaznici je drugačiji od potpisa na potvrdi, dok se sastavljanja Potvrde nije sjećala. Stoga je sud izvanraspravnim rješenjem od 5. svibnja 2025. godine pozvao tuženicu u roku od 30 dana na depozitni račun suda uplatiti iznos predujma za provođenje grafološkog vještačenja, kao i dokaz o uplati dostaviti u spis, jer se u protivnom vještačenje neće provesti i smatrati će se da je tuženica odustala od ovog dokaznog prijedloga. Međutim, tuženica iako je ovo rješenje uredno primila
Poslovni broj: XXXII P-2891/2018
20. svibnja 2025., nije postupila po rješenju te u ostavljenom roku uplatila predujam za provođenje grafološkog vještačenja, nije tražila produljenje roka za uplatu predujma, a predujam za provođenje grafološkog vještačenja nije uplatila sve do zaključenja glavne rasprave pa je sud od provođenja ovog dokaza odustao.
7. Što se pak tiče od tuženice predloženog dokaza saslušanjem svjedokinje DRI, tuženici se ukazuje da je sud prvotno prihvatio ovaj dokazni prijedlog te je odredio saslušanje svjedokinje u koju svrhu joj je upućen i poziv za ročište zakazano za 12. rujna 2025. godine. Međutim, svjedokinja DRI je u podnesku tj. pisanoj izjavi od 9. rujna 2025. istaknula da ročištu ne može pristupiti zbog zakazane fizikalne terapije, da je stradala za vrijeme boravka u Zatvoru u Rijeci, a iznijela je i svoja saznanja o predmetu spora. Naime, svjedokinja DRI je opisala da ju je prije dosta godina, poznanik IR pitao zna li nekoga tko bi pomogao njegovom prijatelju " D" u Erste banci u pogledu rješavanja problema oko hipotekarnog kredita Hotela Selce čiji vlasnik je bio " C", pa se ona sjetila poznanice CR iz [adresa], koja joj je jednom prilikom kazala da ima prijatelja, gospodina Ž koji da je predsjednik Nadzornog odbora Erste banke, a također živi u [adresa], te je gospodinu IR preporučila upravo tuženicu. U pisanoj je izjavi opisala da je zajedno s gospodinom IR otišla u [adresa] gdje ga je upoznala s tuženicom, da se razgovaralo o smanjenju hipoteke i da je tuženica kazala da ima ljude u Erste banci koji to mogu srediti, no istaknula je da su se IR i tuženica u nekom trenutku odvojili kako bi nasamo razgovarali, da su po povratku njih troje popili kavu, rastali se, a ona i gospodin IR su potom otputovali za Rijeku. Opisala je i da je tuženica pripremila poklone za gospodina IR i " Ć", zaključujući da se tog dana nije dogodio njihov prvi kontakt, odnosno prva komunikacija. DRI iznijela je i svoja opažanja o događajima koji su se dogodili poslije, istaknuvši da joj je tuženica opisala da je za troškove oko ugovaranja poslova s Erste bankom dobila 75.000,00 kn, da je dio dala svjedoku IR (" I") za njegove troškove, dok joj nije odgovorila što je učinila s ostatkom, kao i da su " C", svjedok IR i tuženica bili u dobrim odnosima sve dok " C" nije tražio svoj novac natrag, no da sama nije sudjelovala u njihovim sastancima i dogovorima, te nema saznanja kako se cijela situacija odvijala. Svjedokinja je u pisanoj izjavi naglasila da uopće ne poznaje osobno tužitelja, kao i da joj je poznato da su navodno vršene još neke transakcije između tuženice i IR, no kada i zašto ne može reći jer nije bila tome prisutna, dok sva saznanja o davanju novca ima od tuženice i IR. Naglasila je da stoga ne može zaključiti ništa niti o sadržaju njihovih dogovora, niti to može komentirati jer nije bila uključena u bit posla, pa time ni u kasnije nastale probleme, predloživši da se njezin pisani iskaz prihvati.
8. Imajući u vidu iscrpnu izjavu DRI, kao i činjenicu da je imenovana svjedokinja u svojoj pisanoj izjavi istaknula da sama nema saznanja o bilo kakvim novčanim transakcijama tužitelja i tuženice, da je njezina uloga bila samo spojiti IR odnosno tužitelja, s tuženicom, da nije vidjela nikakvu predaju novca, bila je prisutna samo jednom sastanku IR i tuženice u [adresa], no kojom prilikom su svjedok IR i tuženica pričali nasamo, bez njezine prisutnosti, te da sama nema nikakvih spoznaja o sadržaju ugovornog odnosa stranaka i primitku novca, već sve što zna su joj kazali tuženica i svjedok IR, to je ocijenjeno da nije potrebno saslušavati u svojstvu svjedoka DRI, kada je već sama u podnesku iskazala da o poslovnom odnosu stranaka nema nikakvih neposrednih saznanja. Sud je predočio pisanu izjavu DRI strankama, te je raspravnim rješenjem od 12. rujna 2025. godine pozvao tuženicu u roku od 8 dana
Poslovni broj: XXXII P-2891/2018
očitovati se o tome ustraje li kod dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje DRI, upozorivši tuženicu da ukoliko se ne očituje u roku od 8 dana o tome ustraje li kod dokaznog prijedloga za saslušanjem predložene svjedokinje, sud će držati da od tog dokaznog prijedloga odustaje. Ovo tim više što je saslušan na istome ročištu dana 12. rujna 2025., na koje je bila pozvana i DRI, svjedok IR potvrdio da DRI nije bila prisutna danu kada će se tuženici predati novac u hotelu u [adresa], nego su tamo bili prisutni on, tuženica i tužitelj, dakle, potvrdio je izjavu DRI u kojoj pojašnjava da sastanak u [adresa] IR i tuženice kojem je ona bila prisutna nije očito bio jedini put da su stranke komunicirale, odnosno sastale se, kao i da predložena svjedokinja nije nazočila predaji novca. S druge strane, i tuženica je sama u svom stranačkom iskazu iskazala da svjedokinja DRI nije bila prisutna predaji novca, nego je sama predaja novca izvršena ispred dućana "DM" gdje joj je IR navodno novac predao, dakle, potvrdila je da predložena svjedokinja nema izravnih saznanja o iznosu novca niti o tome što bi se ovim novcem plaćalo, zbog čega se njezino saslušanje pokazalo i prema ocjeni ovoga suda, kao suvišno za postupak i zbog čega je sud odustao od saslušanja DRI.
9. Na koncu, treba istaknuti kako ni sama tuženica nije inzistirala na saslušanju predložene svjedokinje, jer je poziv suda da se očituje inzistira li i dalje na saslušanju DRI primila 22. rujna 2025., no sve do zaključenja glavne rasprave nije se očitovala ustraje li i dalje kod dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje. Stoga je sud, imajući u vidu ovakvu procesnu dispoziciju tuženice, kao i činjenicu što je DRI detaljno opisala sve okolnosti događaja koje su joj poznate, otklonivši mogućnost da izuzev znanja o postojanju jednog sastanka u [adresa], zna za bilo kakve isplate i dogovore stranaka, ocijenio da neposredno saslušanje DRI nije potrebno i dovelo bi samo do odugovlačenja ove parnice, te zaključio glavnu raspravu.
10. Tuženica nije u pravu kada ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Naime, sukladno članku 20. stavku 1. ZPP, u povodu prigovora tuženika o mjesnoj nenadležnosti sud se može oglasiti mjesno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari. Tuženica je u vrijeme podnošenja tužbe imala prebivalište na području Općinskog suda u Bjelovaru, no prigovor mjesne nenadležnosti iznijela je tek nakon što je dala odgovor na tužbu, odnosno upustila se u raspravljanje o glavnoj stvari. Naime, tuženica je odgovor na tužbu dala 4. lipnja 2019., dok je prigovor mjesne nenadležnosti istaknula tek u podnesku od 22. rujna 2022. godine, pa je očito da je taj prigovor iznesen zakašnjelo, zbog čega je i odbijen. Što se pak tiče prijedloga tuženice da se predmet uputi Općinskom sudu u Bjelovaru kao sudu koji će lakše provesti postupak, tuženici se ukazuje da ovaj sud nije našao potrebnim uputiti takav prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji je nadležan za donošenje takve oduke. Naime, sud je odredio da će se provođenje dokaza saslušanjem stranaka provesti upravo pred Općinskim sudom u Bjelovaru, kako bi se tuženici koja neprijeporno ima zdravstvene probleme, omogućio lakši dolazak na sud, s time što treba ukazati da iz izvješća dr. med. ČR, liječnike obiteljske medicine tuženice, proizlazi da tuženica manipulira svojim zdravstvenim stanjem i da je u mogućnosti doći na sud u Rijeku. Osim toga, tuženica je u ovoj fazi postupka već izabrala profesionalnog punomoćnika, pa je jasno da su njezina prava u potpunosti zaštićena, s time što valja ukazati i da je sud pripremno ročište od 8. ožujka 2023. godine zakazao koristeći se sredstvima za održavanje
Poslovni broj: XXXII P-2891/2018
ročišta na daljinu, kako bi tuženici olakšao sudjelovanje u postupku i kada je tek uspio okončati pripremnu fazu postupka.
11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnoj mjeri osnovan.
12. Među strankama je sporno je li tuženica s tužiteljem sklopila ugovor o zajmu, odnosno je li potpisala Potvrdu o pozajmici od 28. travnja 2017. godine kojim se obvezala vratiti tužitelju 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, nakon 30 dana od dana primitka pozajmice. Sporno jest i je li 10.000,00 EUR služilo kao naknada za troškove i rad tuženice kao svojevrsne nalogoprimateljice, u postupku povezivanja tužitelja i odgovornih osoba Erste & Steiermärkische bank d.d. radi otkupa hipotekarnog duga Hotela Selce, odnosno radi li se o zajmu ili pak naknadi za rad tuženice.
13. Prije svega, u odnosu na prvo prijeporno pitanje, je li tuženica potpisala Potvrdu o pozajmici od 28. travnja 2017. godine, ovaj sud ističe da tuženica nije uvjerljivo iskazivala kada je osporavala svoj potpis na Potvrdi. Naime, tuženica prilikom stranačkog iskaza navodi da ne može reći je li potpisala potvrdu, da se obično potpisuje kao i na osobnoj iskaznici i koji je potpis drugačiji od onog na Potvrdi, ne sjeća se pozajmice, ali dopušta mogućnost da se nekada potpisuje na način kao što je njezin potpis na pozajmici. Prema tome, tuženica sama verbalno neuvjerljivo osporava potpis na Potvrdi o pozajmici, jer ne kazuje jasno da Potvrdu nije potpisala i da se na Potvrdi ne nalazi njezin potpis, što je povezano s činjenicom da je odbila uplatiti trošak predujma za provođenje grafološkog vještačenja, dovelo ovaj sud do zaključka da tuženica nije dokazala da Potvrdu o pozajmici nije potpisala. Tužitelj je suprotno tome, učinio izvjesnim da je tuženica Potvrdu o pozajmici potpisala, jer to osim potpisa tuženice, potvrđuju i tužitelj i svjedok IR, a i sama tuženica u svom kasnijem stranačkom iskazu potvrđuje primitak novca (no obrazlažući to naknadom za svoj angažman). Citiranom Potvrdom o pozajmici od 28. travnja 2017. naime, tuženica je potvrdila da je od tužitelja primila 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, na rok od 30 dana, a ispravu je osim tuženice, u svojstvu svjedoka potpisao i IR.
14. Među strankama nije sporno da su istoga dana kad će potpisati i Potvrdu o pozajmici, potpisali i Sporazum o konzultantskim poslovima (list 14 spisa). Tuženica u tijeku postupka dostavlja Sporazum potpisan samo po njoj, a ne i tužitelju, no tužitelj ne čini prijepornim da je s tuženicom sklopio i Sporazum o konzultantskim poslovima. Tim Sporazumom tuženica se obvezala da će svojim konzultantskim uslugama pomoći društvu Natali tours d.o.o. iz Zagreba, otkupiti potraživanje Erste & Steiermärkische bank d.d. prema Hotelu Selce za iznos od okvirno 1.400,000,00 EUR, te će u sklopu tih usluga dostaviti tužitelju ime osobe kojoj se u Erste & Steiermärkische bank d.d. dostavlja ponuda za otkup potraživanja. Istim Sporazumom dogovoreno je da će se o naknadi za uspješno obavljen posao stranke sporazumjeti naknadno.
15. Nije sporno da je tuženica tužitelju zaista i predočila ime osobe, navodnog kontakta u Erste & Steiermärkische banci d.d, kao i da tužitelj nije uspio otkupiti potraživanje banke. Tužitelj pritom tvrdi, da je za konzultantske usluge tuženici platio daljnjih 28.000,00 kn, dok tuženica ističe da je iznos od 75.000,00 kn koji joj je predan, dan upravo na ime konzultantskih usluga, naglašavajući da je svjedok IR
Poslovni broj: XXXII P-2891/2018
IR dio tog novca zadržao za sebe. Svjedok IR pak, sam događaj opisuje donekle drugačije od tužitelja i tuženice potvrđujući da je iznos od 75.000,00 kn, kao protuvrijednost 10.000,00 EUR tuženici dan kao pozajmica koja će se vratiti ukoliko tuženica ne odradi posao oko otkupa potraživanja Erste banke, s time što bi tužitelj, da je uspio s tim poslom, tuženici isplatio dodatnu nagradu, a iznos od 75.000,00 kn ne bi potraživao natrag.
16. Sud je istinitim cijenio iskaz svjedoka IR, koji iako je poslovno povezan s tužiteljem, iskazivao objektivno i u cijelosti sukladno dostavljenim ispravama. Naime, svjedok je opisao da je 75.000,00 kn tuženici dano kao "pozajmica" tj. nagrada koja se neće morati vratiti tek u slučaju da tužitelj uspije otkupiti potraživanje Erste banke preko osobe s kojom ga je tuženica imala povezati, no od čega nije bilo ništa jer tužitelj potraživanje nije uspio otkupiti. Prema ocjeni ovoga suda to je i logično, kada se ima u vidu da 75.000,00 kn nije mali iznos, a da tuženica nije ponudila tužitelju nikakvu garanciju da su osobe iz banke koje je poznavala, s obzirom da sama nije bila zaposlenica Erste & Steiermärkische bank d.d., nego osiguravajućeg društva (Osiguranja Zagreb), jesu osobe koje s obzirom na povjereni im djelokrug poslova, mogu odlučivati o tome hoće li banka potraživanje prema Hotelima Selce prenijeti za naknadu tužitelju ili s njime povezanom trgovačkom društvu Natali tours d.o.o. Stoga je tužitelj, i po stavu ovoga suda, predao tuženici iznos od 75.000,00 kn no pod uvjetom da se posao prijenosa tj. otkupa tražbine uspješno izvrši. To pojašnjava i zašto su stranke istoga dana potpisale Sporazum o konzultantskim poslovima.
17. Da je iznos od 75.000,00 kn predan tuženici kao naknada za izvršenu uslugu, neovisno o uspjehu otkupa tražbine banke, tada bi po ocjeni ovoga suda u Sporazumu o konzultantskim poslovima i bilo uneseno da je tuženici za to plaćena naknada i da je tuženica nije dužna vratiti, a ne bi ugovorile da će se o iznosu naknade za uspješno obavljen posao stranke sporazumjeti tek naknadno, kao što su dogovorile. Dakle, već u Sporazumu na koji se tuženica poziva, govori se o tome da će se tužiteljici isplatiti nagrada tek u slučaju uspješno obavljenog posla, a ne o nagradi koja bi se plaćala i u slučaju da otkup potraživanja ne bude uspješno proveden, a što ukazuje na neistinitost iskaza tuženice. Osim toga, tuženica zasigurno ne iskazuje istinito kada tvrdi da bi joj novac predao IR u ime tužitelja, a da bi "za sebe zadržao pozamašnu svotu", jer je potpuno neuvjerljivo da tuženica ne bi znala koji iznos novca je IR za sebe zadržao, a koji iznos je ona primila, i da bi nakon što bi joj bio predan tako umanjeni iznos novca, tuženica unatoč tome potpisala Potvrdu o pozajmici od 28. travnja 2017. godine.
18. Sud međutim, nije držao istinitim niti iskaz tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da bi 75.000,00 kn predstavljalo pozajmicu, te da taj novac nije imao nikakvu vezu sa Sporazumom o konzultantskim poslovima, jer protivno proizlazi iz iskaza svjedoka IR koji je bio prisutan dogovorima stranaka, potpisao je Potvrdu o pozajmici te nema interesa iskazivati protivno tužitelju.
19. Sud je iz iskaza svjedoka IR i sadržaja Potvrde o pozajmici, a djelomično i iskaza tužitelja, zaključio da je tužitelj 28. travnja 2017. godine predao tuženici iznos od 75.000,00 kn koji se tuženica obvezala vratiti u slučaju da ne dođe do otkupa tražbine koje je Erste & Steiermärkische bank d.d. imala prema Hotelima Selce. Kako je taj planirani posao propao, jer osobe koje je navela tuženica nisu mogle osigurati prijenos potraživanja, to je jasno da je tuženica u obvezi povrata 75.000,00
Poslovni broj: XXXII P-2891/2018
kn, koje je primila na ime svog sudjelovanja u otkupu tražbine i kojeg se i po stavu ovoga suda, obvezala vratiti ukoliko se posao ne realizira.
20. Pravni odnos stranaka, prema tome treba promatrati ne kao ugovor o zajmu, nego ugovor o djelu. Potvrda o pozajmici naime, simulira postojanje pravnog posla zajma, no po utvrđenjima ovog suda cilj tog ugovora nije bio dati tuženici zajam, nego je tužitelj Potvrdom o pozajmici samo želio osigurati povrat iznosa novca u slučaju da posao otkupa potraživanja od strane banke propadne, odnosno da se ispostavi da osobe koje je tuženica tvrdila da poznaje, ne mogu osigurati prijenos potraživanja s Erste & Steiermärkische bank d.d. na trgovačko društvo Natali tours d.o.o. Prema tome, nije se radilo zajmu iz članka 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), kao pravnom poslu gdje se zajmoprimac obvezuje vratiti zajmodavcu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, nego se radi o ugovoru o djelu iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima, kojim se tuženica obvezala obaviti određeni posao (dovesti u vezu tužitelja s osobama iz Erste & Steiermärkische bank d.d. zaduženim za primitak i odlučivanje o ponudama za otkup tražbina), a tužitelj se u slučaju uspjeha obvezao platiti tuženici za to naknadu.
21. S obzirom da su stranke Potvrdom o pozajmici ugovorile da će novac biti vraćen u roku od 30 dana, to ovaj sud ocjenjuje da je upravo 30 dana bio rok u kojem su se stranke sporazumjele da će djelo biti izvršeno, odnosno da će u tom roku postati izvjesno može li tuženica putem svojih kontakata osigurati da do otkupa potraživanja od banke dođe. Odredbom članka 361. stavka 1. ZOO određeno je pak da kada je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Kako tuženica povjereni posao (djelo) nije izvršila u ostavljenom roku od 30 dana, a prema Sporazumu o konzultantskim uslugama naknada se isplaćivala samo u slučaju uspjeha u otkupu tražbine, kao što potvrđuje i svjedok IR, to i ovaj sud drži da je tuženica obvezna vratiti tužitelju sve ono što je dobila na ime predujma naknade, odnosno cjelokupni iznos od 75.000,00 kn, Pritom, tuženica u tijeku ove parnice nije tvrdila da bi zbog izvršavanja poslova za tužitelja imala određene troškove koji bi opravdavali zadržavanje dijela ili cjelokupne naknade.
22. Držeći da je prema tome, ugovor o djelu stranaka raskinut 29. svibnja 2017. jer je 28. svibnja 2017. istekao rok od 30 dana za izvršenje djela (u Potvrdi o pozajmici upisan kao rok povrata pozajmice), ovaj sud drži da je 29. svibnja 2017. godine dospjelo pravo tužitelja potraživati povrat iznosa od 75.000,00 kn koji se od tada nalazi u imovini tuženice bez pravne osnove, sve imajući u vidu da je prethodna ugovorna osnova otpala. Tuženica se prema tome, od tog dana nalazi u zakašnjenju te je od tog dana u obvezi plaćanja tužitelju i zakonskih kamata, no koje tužitelj tužbenim zahtjevom traži tek od 29. svibnja 2018. godine, sve primjenom članka 1111. stavak 1. u vezi članka 1115. i članka 29. stavka 2. ZOO, kao nepoštena stjecateljica tog iznosa.
23. Prigovor zastare tuženice nije osnovan jer je potraživanje tužitelja dospjelo 29. svibnja 2017., a tužitelj je tužbu podnio 29. studenog 2018. godine, dakle, prije isteka zastarnog roka od pet godina iz članka 225. ZOO.
24. Kako je dakle tužbe osnovana u dijelu u kojem tužitelj traži obvezivanje tuženice na povrat iznosa od 75.000,00 kn, sa zateznim kamatama od 29. svibnja Poslovni broj: XXXII P-2891/2018
2018. godine do isplate, to je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo usvojiti. U tom smislu strankama se ukazuje da su i tužitelj i svjedok IR iskazali da je tuženici predan upravo iznos od 75.000,00 kn, a ne i iznos u eurima, pa je tuženica u obvezi vratiti upravo taj iznos. Međutim, s obzirom da je od 1. siječnja 2023. godine službena valuta u Republici Hrvatskoj euro, to je iznos od 75.000,00 kn valjalo primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR preračunati u eure i naložiti tuženici povrat iznosa od 9.954,21 EUR uvećano za zatezne kamate kako to tužitelj traži, a preostali dio tužbenog zahtjeva do zatraženih 10.000,00 EUR odbiti kao neosnovan.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 5. u vezi članka 155. ZPP i čini trošak tužitelja potreban radi vođenja postupka jer tužitelj nije uspio samo u nerazmjernom dijelu svog zahtjeva (0,46 %).
26. Tužitelj je kao opravdan imao trošak sastava tužbe od traženih 200,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, u daljnjem tekstu: Tarifa), koja za ovu vrijednost predmeta spora predviđa nagradu od 100 bodova pri čemu je vrijednost svakog boda 2,00 EUR, a jednaki iznos pripada mu i za sastav obrazloženog podneska od 16. ožujka 2022. godine kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženice (Tbr. 8/1 Tarife). Za podnesak od 19. prosinca 2023. kojim dostavlja Potvrdu o pozajmici u elektroničkom obliku tužitelju ne pripada posebna nagrada jer za dostavu te isprave nije bio nužan sastav podneska, što dakako ne utječe na pravo odvjetnika da trošak sastava i tog podneska naplati od svoje stranke primjenom Tbr. 47/1 Tarife. Podnesak od 15. rujna 2025. po svom je sadržaju podnesak iz Tbr. 8/4 Tarife za što je opravdan zahtjev od 50,00 EUR. Za ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja od 30. travnja 2021., 17. ožujka 2022., 14. lipnja 2022., 26. rujna 2022. i 23. siječnja 2023. tužitelju na ime zastupanja punomoćnika pripada jedino po 50,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), s time što tužitelj nije u pravu kada traži da tuženica neovisno o uspjehu u sporu snosi trošak ročišta od 14. lipnja 2022. i 23. ožujka 2023. jer su njezini nedolasci bili opravdani medicinskom dokumentacijom. Opravdan je pak zahtjev tužiteljice za naknadom iznosa od po 200,00 EUR na ime zastupanja profesionalnog punomoćnika na ročištima održanim 8. prosinca 2023., 12. rujna 2025. i 18. prosinca 2025. (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife).
27. Tužitelju tako na ime odvjetničkog zastupanja pripada 1.300,00 EUR, što uvećano za 25 % poreza na dodanu vrijednost čini 1.625,00 EUR. Zatraženi trošak sudskih pristojbi nije postavljen određeno u skladu s člankom 164. stavkom 2. ZPP pa je i taj dio zahtjeva neosnovan. Tužitelju je tako sveukupno dosuđeno 1.625,00 EUR, sa zateznom kamatom od dana presuđenja sukladno članku 151. stavku 3. ZPP, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.
28. Iz izloženih je razloga, presuđeno kao u izreci.
U Rijeci, 7. siječnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
Poslovni broj: XXXII P-2891/2018
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XXXII P-2891/2018
