Poslovni broj: XXXII P-248/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, Rijeka

SUD U RIJECI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužiteljice ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mladenu Šegoti, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika RT iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejanu Režiću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 7. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica na temelju dosjelosti stekla pravo vlasništva u 1/10 (slovima: jedna desetina) dijela nekretnina koje su gruntovno označene kao k. č. br. [katastarska čestica]., k. č. br. [katastarska čestica]., k. č. br. [katastarska čestica]., k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik RT kao pravni sljednik pok. CT, dužan trpjeti prijenos prava vlasništva s imena svoje pravne prednice na ime tužiteljice, u roku od 15 dana.”

II. Tužiteljici se nalaže naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 1.650,00 EUR (slovima: tisuću šesto pedeset eura), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenih 1.650,00 EUR, a do zatraženih 1.800,00 EUR, zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Podneskom od 26. listopada 2021. tužiteljica konačno postavlja tužbeni zahtjev istaknut u tužbi podnesenoj ovome sudu 31. siječnja 2018. godine i ispravljenoj na glavnoj raspravi od 5. prosinca 2025., zahtijevajući da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će utvrditi da je stvarna vlasnica

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]., k. č. br. [katastarska čestica]., k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u daljnjih 1/10 dijela. Obrazlaže da je u zemljišnim knjigama kao suvlasnica ovih nekretnina u 1/10 dijela u trenutku podnošenja tužbe bila upisana sada pok. GT, prednica tuženika, koju bi naslijedio sada njezin pokojni sin BT, a potom nevjesta ETE (prvotno također utužena kao sljednica pok. CT) i tuženik – unuk RT. Međutim, navodi da su se izjavom o odricanju pred javnim bilježnikom od 22. srpnja 2013. godine, sin CT, sada pok. BT i njegov sin, tuženik RT, odrekli nasljedstva iza pok. CT, preminule **.**.2013. pa stoga ne mogu biti smatrani nasljednicima predmetne imovine. Neovisno o prethodno navedenom, tužiteljica opisuje da se uračunavajući posjed svojih prednika, roditelja RTE i PT, duže od 40 godina nalazi u mirnom posjedu predmetnih nekretnina, koje niti njoj, niti njezinim prednicima, nitko nikada nije branio. Ukazuje i da članovi obitelji CT uopće nisu dolazili iz Republike Italije u [adresa], jer su napustili Hrvatsku poslije Drugog svjetskog rata.

2. Protivi se stupanju u parnicu trećih osoba ST, FT, ĐT i ŽT kao novih tuženika, a osporava i prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku LT ističući kako je na nekretninama prije otuđenja trećim osobama upisana zabilježba postojanja ovog spora, a tuženik je nesporno pravni sljednik bake CT. Osporava sve tvrdnje tuženika, posebno one o nepoštenju posjeda, ističući i da je u parnici ovoga suda posl. br. P-1934/13 na koju se poziva tuženik, njegova prednica GT, prvotno priznala tužbeni zahtjev, da bi svoje priznanje povukla nakon što su se ostali tuženici usprotivili tužbenom zahtjevu tužiteljice. Tužiteljica naima, ukazuje da je odvjetnik Ivica Rušin, u tom predmetu u ime CT (bake tuženika) i DT (oca tuženika) priznao tužbeni zahtjev, koje priznanje nikada nije povučeno, zauzvrat zatraživši da tužiteljica od njih ne traži sudske troškove o čemu je tužiteljica putem punomoćnika i dostavila izjavu od 3. svibnja 2016. Stav je tužiteljice da je navedeno dokaz da tuženik i njegovi prednici nikada nisu bili zainteresirani za predmetne nekretnine. Ukazuje i da je većinski suvlasnik iz predmeta posl. br. P-1934/2013 ZT, suvlasnik u 3/10 dijela, također priznao tužbeni zahtjev, te da ona nije mogla utjecati na činjenicu što raniji sudac nije uvažio priznanje tužbenog zahtjeva ondašnjih tuženika.

3. Tužiteljica se poziva i na izjavu sina CT, DT, koji je u izjavi od 17. srpnja 2013. danoj kod javnog bilježnika Aurelia Morella u [adresa], izjavio da "nije nikada bio u posjedu dobara iz ostavine te nije nikada vršio radnje prihvaćanja u odnosu na rečenu ostavinu (ni prešutno, ni izričito)", nakon čega se odrekao nasljedstva iza majke HT udane CT. Stav je tužiteljice da citirana izjava prednika tuženika, oca DT, jasno ukazuje da obitelj CT, dugi niz godina nije bila u posjedu utuženih nekretnina, i to kako GT, majke DT i baka tuženika, tako u posjedu nekretnina nisu bili niti njezini pravni sljednici koji su svi živjeli u [adresa].

4. U odnosu pak na sadržaj ovosudnog predmeta posl. br. R1-8/81 ističe kako dioba suvlasničke zajednice prema odluci suda iz tog predmeta nikada nije provedena, zbog čega su drugi suvlasnici pokrenuli postupak razvrgnuća pod posl. br. R1-52/22, što se zasigurno ne bi dogodilo, da je dioba prema ranijem sudskom rješenju bila provedena. Tužiteljica posebno naglašava da su se sin BT i tuženik, Poslovni broj: XXXII P-248/2018

unuk RT, ranije spomenutom izjavom kod javnog bilježnika u Republici Italiji, odrekli nasljedstva te su potvrdili da se ne nalaze u posjedu nekretnina. Napominje da je u posjedu ne samo idealnog dijela tuženika, već i ostalih suvlasnika obzirom da niti drugi suvlasnici godinama ne vrše posjedovne čine na nekretninama. Posebno naglašava da razvrgnuće suvlasništva prema rješenju Općinskog suda u Rijeci posl. br. R-I-8/1981 od 9. ožujka 1981., nikada nije provedeno u gruntovnici, jer da je isto imalo pravni učinak zasigurno suvlasnici ne bi sada nakon 40 godina pokretali novi postupak razvrgnuća pod posl. br. R1-52/2022. Zaključno predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je 25. listopada 2020. zaključio Predugovor o kupoprodaji idealnih dijelova vlasništva nekretnine s trećim osobama kao kupcima, ST, FT, ĐT i ŽT, te je u međuvremenu proveo i ostavinske postupke iza pok. ŠT i pok. CT, kojim je stvarnim i zakonitim nasljednikom imenovan upravo tuženik. Tuženik tvrdi da je isključivi vlasnik 1/10 dijela nekretnina u prijašnjem vlasništvu prednice CT, koju je potom prenio na treće osobe, sukladno obvezi iz Predugovora od 25. listopada 2020. Stoga, tuženik RT izjavljuje prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je predmet tužbe prodao trećim osobama još prije nego je proglašen nasljednikom. Podredno, tvrdi da iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva te da tužiteljica nije priložila dokaze za svoje tvrdnje, osporavajući tužbu u cijelosti.

6. U tijeku postupka tuženik ukazuje na sadržaj rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice iz ovosudnog predmeta posl. br. R1-8/81 od 9. ožujka 1981. iz kojeg tvrdi da je vidljivo da su prednici tuženika sudjelovali u tom postupku, s time što su i dalje ostali upisani na utuženim nekretninama kao vlasnici. Naime, tvrdi da je u tom predmetu provedena djelomična dioba nekretnina u suvlasničkoj zajednici te je točno određeno na kojim nekretninama stranke i dalje ostaju upisani kao suvlasnici. Taj postupak je naime, tuženik opisuje, pokrenuo prednik tužiteljice, otac ČT, te je rješenjem suda određeno da njemu pripada k. č. br. [katastarska čestica], kuća br. 5 i dio gospodarske zgrade, da TT pripada dio k. č. br. [katastarska čestica], a dio k. č. br. [katastarska čestica] površine 6567 m2 strankama kako je to navedeno u rješenju, među kojima i prednici tuženika AT, s time što tadašnja k. č. br. [katastarska čestica] predstavlja upravo predmetne čestice. Istim rješenjem, tuženik ukazuje, određeno je da na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 64 čhv i parceli 1789/2, kući br. 7 i cisterni površine 144 m2, stranke ostaju suvlasnici u jednakim dijelovima kao i do sada. Tuženik naglašava da su otac tužiteljice, a potom i tužiteljica, u postupku obnove zemljišnih knjiga upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici na nekretnini koja im je pripala tj. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su preostale nekretnine ostale u vlasništvu stranaka, među kojima i CT, kao prednice tuženika.

7. Tuženik zaključuje da je iz navedenog razvidno da je prednik tužiteljice pokrenuo postupak razvrgnuća i sudjelovao u tom postupku što se vodio između stranaka kao suvlasnika, među ostalima i CT, te da su nakon provedenog postupka razvrgnuća, stranke ostale suvlasnici na predmetnim česticama. Zaključuje da tužiteljica, kao ni njezini prednici, nije poštena posjednica, odnosno znala je tko su sve suvlasnici nekretnina, pa tako i da je suvlasnica nekretnina i prednica tuženika GT. Ovo tim više što su sve stranke srodnici i to iza pok. ČT, čiji

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

je jedan od djece bio i RTE – otac tužiteljice, te sinovi JT, KT, IT i kćer VT, koji su prednici ostalih stranaka. Dakle, tvrdi da zasigurno nije ostvaren jedan od uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to je poštenje posjednika.

8. Upire i na sadržaj presude ovog suda posl. br. P-1934/13 od 29. lipnja 2018. godine gdje je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s obrazloženjem da nije bila savjesni posjednik, a o istim činjenicama riječ je i u ovom postupku. Konačno, tuženik dovodi u pitanje i način na koji je tužiteljica mogla izvršavati vlasnička ovlaštenja na 1/10 dijela nekretnina, a osporava i tvrdnju da bi se odrekao nasljedstva na predmetnim nekretninama zajedno sa svojim ocem ŠT, ističući kako se u postupku pred javnim bilježnikom u Republici Italiji nije raspravljalo o nekretninama koje su predmet ovog postupka, te da u odnosu na njih postoji pravomoćno rješenje o nasljeđivanju temeljem kojeg se tuženik i upisao u zemljišnim knjigama kao nasljednik svoje prednice i suvlasnik nekretnina. Što se pak tiče tvrdnji tužitelja kako je njegova prednica GT u tom predmetu priznala tužbeni zahtjev, jednako kao i njegov otac ŠT, tuženik ističe da su o tome raspravili i odlučili sudovi u tom predmetu, pa je tako Županijski sud u Šibeniku u presudi posl. br. Gž-1082/2018 od 20. listopada 2020, nakon prethodne konstatacije priznanja, a potom kasnijeg osporavanja tužbenog zahtjeva, utvrdio da priznanje tužbenog zahtjeva tuženik može i bez pristanka tužitelja opozvati do donošenja presude (čl. 331. st. 4. ZPP-a), no tuženik drži da to ne može biti predmet rasprave u ovom postupku, već je riječ o procesnom pitanju koje je bilo predmet pravomoćno okončanog postupka posl. br. P-1934/2013.

9. Tuženik nadalje ističe i da je tužiteljica od svih suvlasnika tužbu podnijela jedino protiv njega, odnosno prvotno njegove prednice CT što je tvrdi, u kontradikciji gdje u tužbi tvrdi da je posjednica 1/10 dijela nekretnina, jer bi tada trebala tužiti sve suvlasnike nekretnina, ukoliko ih zaista posjeduje. S druge strane, tuženik drži da nije moguće da tužiteljica posjeduje jedino 1/10 dijela nekretnina, jer se radi o idealnim suvlasničkim dijelovima nekretnina koji nisu realno podijeljeni. Ističe i da tužiteljica u tužbi ne opisuje kojim posjedovnim radnjama i na koji način drži u posjedu upravo 1/10 dijela nekretnine. Tvrdnje tužbe zbog svih iznesenih razloga drži neutemeljenim, predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnog troška.

10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, svjedoka UT i ĆT, očevidom lica mjesta i mjerničkim vještačenjem provedenim po društvu Progeo d.o.o., uvidom u ovosudne predmete posl. br. R1-8/81, R1-52/22 i P-1934/2013, kao i čitanjem svih isprava priloženih spisu, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP) jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.

11. Nije u pravu tuženik kad ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obrazlažući to činjenicom što je prenio pravo vlasništva na treće osobe. Naime, kako je to razvidno iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]., k. č. br. [katastarska čestica]., k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužiteljica je

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

prijedlogom za zabilježbu spora zaprimljenim pod posl. br. Z-6496/2018, zatražila upisa zabilježbe spora na suvlasničkom dijelu od 1/10 dijela, tada upisane suvlasnice CT (list 58-67 spisa), koji je i usvojen rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda posl. br. Z-11013/2021. Podneseni prijedlog za zabilježbu spora ima publicitetni učinak, pa se prema tome osobe koje su stekle nekretninu od nekadašnjeg vlasnika, neće moći s uspjehom pozivati da za spor nisu znale, u slučaju da zahtjev za zabilježbu spora bude usvojen i da bude usvojen tužbeni zahtjev. Stoga se ni tuženik opravdano ne može pozivati da je nakon što je ishodio donošenje rješenje o nasljeđivanju i upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige, vlasništvo nekretnine preneseno na njega, odnosno da je vlasništvo prenio na treće osobe, kada su ove osobe kao i tuženik, vlasnikom upisane tek nakon što je tužiteljica podnijela prijedlog za zabilježbu spora zemljišnoknjižnom odjelu, koji je taj prijedlog tužiteljice i usvojio. Prema tome, prigovor promašene pasivne legitimacije u cijelosti je neosnovan.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Naime, u ovom postupku sud je iz dostavljenih isprava te uvida u ovosudne predmete posl. br. R1-8/81, R1-52/22 i P-1934/2013, utvrdio slijedeće:

- da je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica k. č. br. [katastarska čestica], livade Pod glavani površine 1595 m2; potom k. č. br. [katastarska čestica], puta Pod glavani površine 258 m2, k. č. br. [katastarska čestica], livade [adresa] površine 771 m2, k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 191 m2, kao i k. č. br. [katastarska čestica] livade [adresa] površine 1888 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 8/40 dijela,

- da je u vrijeme utuženja suvlasnicom opisanih nekretnina u 1/10 dijela bila upisana GT (upisana kao OT) iz [adresa], da bi se u tijeku parnice tuženik RT upisao suvlasnikom tog dijela nekretnina namjesto svoje bake CT, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju zaprimljenog kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci 17. ožujka 2021 pod posl. br. Z-11013/2021 (sve vidljivo iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga na listovima 58 do 67 spisa),

- naime, javni bilježnik Stevan Pejnović iz Rijeke je dana 18. veljače 2021. godine donio rješenje posl. br. O-123/2021, UPP/OS-7/2021 kojim je imenovao tuženika kao nasljednika MT udane CT, kćeri E rođene **.**.1924., a preminule **.**.2013. u Genovi (list 43-47 spisa), a nije sporno da je upravo citirano rješenje o nasljeđivanju bilo temelj za upis prava vlasništva tuženika u zemljišnim knjigama,

- među strankama postupka ne bi trebalo biti sporno niti da je prednik tuženika RT, otac BT, za potrebe vođenja parničnog postupka pred ovim sudom pod posl. br. P-1934/2013, dana 14. veljače 2015. godine dao izjavu (list 14-22 spisa i listovi 97-100 i 103-112 spisa posl. br. P-1934/2013) kojom je izjavio da se odrekao nasljedstva iza majke CT, preminule **.**.2013., dostavivši u prilogu presliku izjave o odricanju od nasljedstva od 17. travnja 2013., sačinjene pri javnobilježničkom uredu Aurelia Merella u Genovi pod posl. br. 134567, svezak broj 28553,

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

- iz citirane Izjave o odricanju od nasljedstva proizlazi da tom izjavom BT i tuženik RT, potvrđuju da su se odrekli nasljedstva iza majke i bake NT udane RT, rođene u [adresa] **.**.1924., a preminule u Genovi 11. travnja 2013., izjavivši i to RT da nikada nije bio u posjedu dobara iz ostavine te nikada nije izvršio radnje prihvaćanja u odnosu na rečenu ostavštinu, dok se nasljedstva odrekao i tuženik RT,

- nije sporno niti da je ovdje tuženik u listopadu 2020. sklopio Predugovor o kupoprodaji idealnih dijelova vlasništva nekretnina koje su predmet postupka s trećim osobama, a u ožujku 2021. i Kupoprodajni ugovor, prenijevši pravo vlasništva 1/10 dijela nekretnina koje su predmet postupka na EČ, FT, ĐT i ŽT, za kupoprodajnu cijenu od 8.000,00 EUR slijedom čega su treće osobe i upisane u zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetnih nekretnina u 1/10 dijela,

- konačno, među strankama nije prijeporno, a kako to proizlazi i iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su osim tužiteljice upisane kao suvlasnice predmetnih k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u 8/40 dijela, kao suvlasnici nekretnina upisani ST, RČ, ĐT i ŽT, svaki u po 2/40 dijela, dok su rođaci tužiteljice i to - ZT upisan u ukupno 12/40 dijela, CČ i GČ u po 4/40 dijela, dok su BČ i PČ upisani u po 2/40 dijela svaki,

- nadalje, iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga kao i zapisnika broj Z- 5516/1999/752 sastavljenog 29. siječnja 2002. godine u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (listovi 83-89 spisa) vidljivo je da su nekretnine koje su predmet ove parnice - k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastale preoblikovanjem od nekada jedinstvene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (identifikacija na listu 90 spisa),

- nekadašnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zemljište bez zgrade i oranica površine 1 ral i 630 hvati, bila je naime upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo ČT, oca tužiteljice u 2/10 dijela, SČ u 2/10 dijela, te FČ rođ. ČT, ĐČ, CT, ŽČ, LČ i DČ, svakog u po 1/10 dijela, koji upisi prava vlasništva su zadržani i po provedenom postupku obnove zemljišne knjige na novoformiranim k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sve razvidno iz povijesnih izdvadaka iz zemljišnih knjiga)

- među strankama nije prijeporno niti da je pred ovim sudom vođen postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice pod posl. br. R1-8/81 (prvotni poslovni broj R1-53/78),

- taj je postupak pokrenut prijedlogom oca tužiteljice ČT, protiv tada preostalih suvlasnika nekretnina upisanih u tadašnji zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Sv. Lucija i to ŽČ, ZČ, TT, HČ rođ. TT, ŠČ rođ. TT, žene SČ; ČČ. CTE rođene R i prednice tuženika CT. Zahtjevom za razvrgnuće u tom predmetu, otac tužiteljice ČT istaknuo je da su stranke suvlasnici nekretnina tada označenih kao k.č. br. Poslovni broj: XXXII P-248/2018

346/1, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dakle, nekretnine od koje će kasnije nastati sve nekretnine koje su predmet ove parnice) i to on u 2/10 dijela, jednako kao i TT, dok su ŽČ, ZČ, HČ rođ. ZČ, ŠČ rođ. ZČ, žena Kadrija, ČČ ud. C i GT, suvlasnici svaki u po 1/10 dijela, te da diobu predlaže jedino u odnosu na česticu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nekretnina na kojoj je sagrađena obiteljska kuća i koja nije djeljiva zbog mnogobrojnosti suvlasnika, dok je nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] u posjed uzelo brodogradilište Viktor Lenac,

- prema tome, otac tužiteljice ČT u predmetu posl. br. R1-8/81 predlagao je jedino provođenje diobe nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1 ral i 630 čhv na način da se provede fizička dioba te mu pripadne dio nekretnine koji "on posjeduje i koji je izgrađen još od 1958.",

- u tijeku tog postupka sve protustranke su istaknule da se ne protive diobi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sukladno prijedlogu mjerničkog vještaka, pa tako i prednica tuženika GT, koja je osobno bila prisutna ročištu održanom u tom predmetu 22. lipnja 1978. godine,

- nadalje, iz spisa predmeta posl. br. R1-8/81 razvidno je da je 5. lipnja 1979. godine održan očevid lica mjesta gdje su se bile prisutne stranke, i to otac tužiteljice ČT osobno, dok je prednicu tuženika TČ zastupala punomoćnica PT, majka tužiteljice, na kojem su se stranke sporazumjele oko načina diobe, odnosno da ocu tužiteljice ČT u vlasništvo ostane kuća, gospodarski objekti i ograđeni dio vrta, a jednako bi vrijedilo i za protustranku TT koja je imala kuću broj 7, dok su za neobrađeni dio vrta gdje je predviđena individualna stambena izgradnja stranke se sporazumjele da se zemljište podijeli u tri dijela, pri čemu bi jedna površina pripala ČČ i AT, drugo zemljište pripalo bi HČ i ŠČ, a treće ŽČ i LČ, sukladno čemu je stalni sudski vještak mjerničke struke Vilko Štimac izradio svoj nalaz i mišljenje u kojem je ukazao da nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju jedinstvenu cjelinu posjeda oko kuća broj 5 i 7 u [adresa], u [adresa], predloživši strankama da sukladno pokazanom na licu mjesta, ocu tužiteljice ČT pripadne dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oko njegove kuće na adresi [adresa], jednako da pripadne i protustranci TT koja živi na adresi [adresa], pri čemu bi svakom od stranaka pripalo po 1540 m2, sačinjenih od dijela k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Za preostali dio površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vještak je predložio podjelu na tri jednaka dijela, sukladno očitovanju stranaka na licu mjesta, s time što bi strankama zajednička ostala površina k. č. br. [katastarska čestica] Kostrena Sveta Lucija od 551 m2 koja bi obuhvaćala prostor uz [adresa], kao i prolaze između budućih gradilišta do kuća oca tužitelja AČ na adresi [adresa], te kuće TT na adresi [adresa] (predložena skica diobe na listu 23 spisa),

- konačno, među strankama ne bi trebalo biti sporno ni da da je nakon toga, ČT ishodio urbanističke uvjete uređenja okoliša i formiranja okućnice svoje kuće na adresi [adresa] uslijed čega je došlo do cijepanja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nakon čega je vještak Vilim Štimac

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

dopunio svoj nalaz i mišljenje uskladivši ih s citiranim urbanističkim uvjetima, na način da je predložio da ocu tužiteljice ČT pripadne u vlasništvo čitava nova k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 5., dvije gospodarske zgrade i dvorište površine 1540 m2, protustranci TT da pripadne k. č. br. [katastarska čestica], kuća br. 7 i cisterna površine 144 m2, kao i dio k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvije gospodarske zgrade i dvor površine 1396 m2, dok bi preostala tri dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostali jednako podijeljeni na tri jednaka dijela površine 1540 m2,

- vještak je osim toga, kako je ocu tužiteljice AČ prijedlogom diobe u vlasništvo dodijeljena čitava k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], držao da otac tužiteljice ČT stoga ima biti upisan jedino u 1/5 dijela površine zajedničkog prilaza od 551 m2, koji služi svim suvlasnicima, predloživši upise na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u korist prednika tužiteljice, oca AČ u 4/240 dijela, u po 59/240 dijela TT i ČČ i prednice tuženika CT, kao sljednika VT, a u po 59/240 dijela u korist HČ i ŠČ, kao sljednika IT te ŽČ i LČ

ŽČ, kao sljednika KT,

- stranke ovom prijedlogu diobe nisu imale primjedbi pa je sud 4. studenog 1980. godine donio rješenje posl. br. R-I-53/78 kojim je razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnina sukladno prijedlogu vještaka, no ta je odluka povodom žalbe ČT, oca tužiteljice i ČČ, ukinuta u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je diobom pripala u samovlasništvo TT, obzirom da protustranka to tijekom postupka diobe niti nije tražila,

- stoga je Općinski sud u Rijeci u ponovljenom postupku donio rješenje posl. br. R-I-8/81 od 9. ožujka 1981. godine koje je postalo pravomoćno, kojim je odredio da će predlagatelju ČT, ocu tužiteljice, u isključivo vlasništvo pripasti k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 5 i dio gospodarske zgrade u dvorištu površine 1540 m2, da će protustranci TT u vlasništvo pripasti dio k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvije gospodarske zgrade i dvorište površine 1396 m2, dok je u odnosu na preostali dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 6567 m2, koji dio je u nalazu mjerničnog vještaka označen bijelom bojom i slovima C, D, E i F određeno da će otac tužiteljice ČT biti suvlasnik u 4/240 dijela, protustranka TT u 59/240 dijela, ČČ i GT (prednika tuženika) zajedno u 59/240 dijela, FČ i ĐČ zajedno u 59/240 dijela, a ŽČ i

JČ zajedno u 59/240 dijela,

- konačno, istim rješenjem za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], određeno je da stranke ostaju suvlasnici na tim nekretninama kao i do sada, sve imajući u vidu da su i stranke bile suglasne s ovim načinom diobe,

- među strankama nadalje nije sporno niti da su predlagatelji PČ, BČ, KČ, IČ, VČ, UČ i CČ, protiv ovdje tužiteljice kao protustranke, te ST, ĆČ, ĐT i ŽT, pred ovim sudom pod posl. br. R1-51/2022 pokrenuli postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dakle, nekretnina koje su predmet ovog postupka), ali i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predloživši provođenje geometrijske diobe, čemu se

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

ovdje tužiteljica kao protustranka usprotivila zbog toga što se vodi ova parnica, s time što je u tom predmetu provedeno mjerničko i geodetsko vještačenje, no odluka u predmetu zbog nepostojanja sporazuma stranaka oko načina diobe još nije donesena,

- među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da je majka tužiteljice PT, protiv tamo tuženika HČ, ovdje tuženice CT, SČ, DČ, CČ i OČ, pod posl. br. P-1934/13 (raniji posl. br. P-2992/10) vodila parnični postupak u kojem je tražila utvrđenje prava vlasništva i na preostala 582/1364 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dakle, ne i nekretninama koje su predmet ove parnice), a koja u naravi predstavlja kuću pod [adresa] površine 74 m2, gospodarsku zgradu pod [adresa] od 8 m2 i dvorište površine 500 m2, a u kojem je tvrdila da je isključila vlasnica opisane nekretnine koju je naslijedila od supruga RTE te je posjeduje kao samostalni i pošteni posjednik dulje od 50 godina,

- nakon smrti majke PT, nije sporno da je tu parnicu kao nasljednica nastavila voditi ovdje tužiteljica ET, a nesporno je i da su BT i ovdje tuženik RT, putem punomoćnice za prijem pismena MČ, dana 8. srpnja 2013. godine dostavili izjavu kojom priznaju tužbeni zahtjev tužiteljice u tom predmetu (list 79-80 i 83-88 spisa), a 20. veljače 2015. godine dostavili su i ranije već spomenutu izjavu (list 97-100 i 103-112 tog predmeta), kojom je RT izjavio da se odrekao nasljedstva iza majke CT, preminule **.**.2013., dostavivši u prilogu presliku izjave o odricanju od nasljedstva od 17. travnja 2013., sačinjenu pri javnobilježničkom uredu Aurelia G u [adresa] pod posl. br. 134567, svezak broj 28553, izjavivši da nikada nije bio u posjedu dobara iz ostavine te nikada nije izvršio radnje prihvaćanja u odnosu na rečenu ostavštinu, dok je i ovdje tuženik RT, citiranom izjavom kod javnog bilježnika u Republici Italiji naveo da se odriče nasljeđivanja bake CT (NT udane CT),

- među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da su tamo tuženici NČ i RT izrijekom naknadno opetovano priznali tužbeni zahtjev (izjave o priznanju na listovima 124-128 spisa), a njihov angažirani punomoćnik Ivica Rušin je podneskom od 23. svibnja 2017. izrijekom priznao i preinačeni tužbeni zahtjev (list 172 tog spisa), s time što ne bi trebalo biti prijeporno da je prethodno tužiteljica zastupana po istom punomoćniku kao i u ovom postupku, dala izjavu kojom u slučaju priznanja tužbenog zahtjeva neće potraživati nikakav parnični trošak (izjava na listu 121 ovog spisa),

- nije sporno niti da su tamo tuženici GTE i RT, kao nasljednici CT, izjavom po odvjetniku Ivici Rušinu od 28. ožujka 2018., kako navode, nakon što su proučili tvrdnje tuženice EV koja je osporila tužbeni zahtjev, priklonili se njezinim navodima, odnosno povukli izjavu o priznanju tužbenog zahtjeva predloživši prethodno provođenje stručne i objektivne procjene tržišne vrijednosti nekretnine koja je predmet spora (list 242 spisa posl. br. P-1934/2013),

- konačno, iz sadržaja ovosudnog predmeta posl. br. P-1934/2013 proizlazi da je Općinski sud u Rijeci dana 29. lipnja 2018. godine donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

u 8/10 dijela na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], pod [adresa] površine 1364 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Lucija jer je utvrđeno da je bila riječ o nekretnini na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, odnosno koja je nacionalizirana 1958. godine pa do 8. listopada 1991. godine na njoj se nije moglo stjecati pravo vlasništva, ali i da posjed prednika tužiteljice, roditelja RTE i PT nije bio pošten jer su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] tadašnje k. o. [katastarska općina], a od koje će nastati utužena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jesu bile predmet razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina u predmetu ovoga suda posl. br. R1-8/81 te su ostale nepodijeljene među tadašnjim suvlasnicima, koje stanje je ostalo neizmijenjeno i u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] – Lucija i što je bilo poznato i ocu tužiteljice ČT kao i svim suvlasnicima, pa stoga otac tužiteljice nikada nije mogao posjedovati nekretninu kao njezin vlasnik, niti je posjed takve kvalitete mogao prenijeti na suprugu PT, a ova pak na tužiteljicu,

- citirana presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1934/2013 od 29. lipnja 2018. potvrđena je presudom Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž- 1082/2018 od 20. listopada 2020. godine, dok je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbačen kao nedopušten rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 2521/2021 od 16. studenog 2022. godine, jednako kao i njezina ustavna tužba (rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1717/2023 od 27. studenog 2024. godine), sve kako je to razvidno iz sadržaja predmeta posl. br. P-1934/2013,

- nadalje, iz povijesnog posjedovnog lista (listovi 134-136 spisa) vidljivo je da je nekadašnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], livada površine 8021 m2, bila upisana prvotno kao posjed JT pok. RV u površini od 4011 m2, te AČ iz [adresa], u površini od 4010 m2, da bi stavkom promjena broj 55/71 cijeli posjedovni list s imena JT prešao na TT ud. E, a potom stavkom promjena br. 50/76 zbog darovanja posjednicima čitave k. č. br. [katastarska čestica] bili upisane TT ud. E [adresa] i RTE iz [adresa], svaki u po 2/5 dijela, dok je posjednikom u 1/5 dijela upisan CTE iz [adresa]. Nadalje, 1997. godine stavkom promjena broj 89/97, posjednicima cijelog posjedovnog lista broj 973 upisani su namjesto ČT u 2/10 dijela te FČ rođ. ČT, ČČ ud. CTE, GT, ŽČ rođ. B, ZT pok. P, ĐČ rođ. ŽČ i ZČ u po 1/10 dijela, s time što su posjednicima upisani ČT u 4/240 dijela, FČ, ČČ i ZČ u po 30/240 dijela, a GT, ŽČ rođ. B i ĐČ rođ. ŽČ u po 29/240, a TT u 59/240 dijela, s time što između 1980. i 1997. godine nije pronađen datum prethodne promjene upisa posjednika u posjedovnom listu 973 na način da je upisan veći broj posjednika i to CČ, GČ, CV, IČ, GV u po 4/40 dijela, tužiteljica ET u 8/40 dijela, a ST, RČ, ĐT, ŽT i BČ u po 2/40 dijela,

- nadalje, očevidom lica mjesta provedenim 12. prosinca 2023., utvrđeno je da sporne nekretnine u naravi predstavljaju prostor od ograde okućnice tužiteljice i ogradnog zida pa prema jugu, istočno i zapadno od puta koji s [adresa] vodi prema kući tužiteljice, s time što se sporna površina Poslovni broj: XXXII P-248/2018

prema izgledu ne koristi ni za koju namjenu već predstavlja primorsku makiju

– šumu omeđenu suhozidima (gromačom) sa zapadne i istočne strane, s južne strane također starom gromačom koja se proteže do prometnice – [adresa], a prema sjeveru ogradnim zidom koji dijeli okućnicu tužiteljice od prijepora. Prijepor obuhvaća i prilazni put s [adresa] (na skici lica mjesta vještaka identificiran kao smješten na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Lucija) sve do kuće i okućnice tužiteljice smještene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Lucija (koja nije predmet postupka), kao i staru pješačku stazu s metalnim portunom smješten na nekretnini identificiranoj od strane vještaka na skici lica mjesta iz siječnja 2024. godine s lista 173 spisa (izgled vidljiv na fotografiji broj 10 sačinjenoj za vrijeme trajanja očevida) kao dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Lucija, a koji vodi do kuće na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Kostrena

– S.

14. Ono što je sporno jest je li tužiteljica stekla pravo vlasništva i na suvlasničkom dijelu nekretnina prednika tuženika – pok. CT, kao i kakav je učinak izjave o odricanju od nasljedstva ŠT i tuženika RT, što su ga dostavili ovome sudu u predmetu posl. br. P-1934/2013, odnosno njihove izjave o priznanju tužbenog zahtjeva u tom predmetu.

15. Prije svega, u odnosu na sadržaj izjave o odricanju od nasljedstva DT, oca tuženika i tuženika RT, od 17. travnja 2013. godine, sačinjene pri javnobilježničkom uredu Aurelia Merella u Genovi pod posl. br. 134567, svezak broj 28553 (list 14-22 spisa i listovi 97-100 i 103-112 spisa posl. br. P- 1934/2013), treba istaknuti da se odricanje od nasljeđivanja u smislu članka 519. talijanskog Codice civilea može dati i izjavom pred javnim bilježnikom, (s obzirom da je pok. GT bila talijanska državljanka, preminula **.**.2013., dakle, za vrijeme važenja članka 30. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, "Službeni list SFRJ" br. 43/82 i 72/82, "Narodne novine" br. 53/91, 88/01 i 101/17, dalje: ZRSZ pa je mjerodavno pravo za provođenje ostavine pravo Republike Italije). Međutim, to se odnosi jedino na slučajeve gdje je nasljedstvo otvoreno upravo pred tim bilježnikom, odnosno gdje nasljednik izjavu o odricanju daje pred službenikom okruga suda u kojem je nasljedstvo otvoreno, kako to proizlazi iz članka 519. talijanskog Codice civilea. Osim toga, izjava o odricanju se sukladno Codice Civile može i opozvati u tijeku ostavinskog postupka, ukoliko nije došlo do prihvata nasljedstva drugih nasljednika (članak 525. Codice Civile). U ovom konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala, pa ni ne tvrdi da bi izjave ŠT i RT potjecale iz ostavinskog postupka iza pok. CT koji bi se vodio u Republici Italiji, gdje bi oni upoznati s opsegom ostavinske imovine, odrekli se prava nasljeđivanja iza imenovane. Upravo suprotno, tužiteljici se ukazuje da to ne bi ni bilo moguće zbog tada važećih pravila o mjesnoj nadležnosti, prema kojima je za raspravu nepokretne ostavine stranog državljanina postojala isključiva nadležnost sudova Republike Hrvatske, ako je bila riječ o nekretninama koje su se nalazile u Republici Hrvatskoj (članak 72. stavak 1. tada važećeg ZRSZ).

16. Upravo suprotno, u odnosu na imovinu CT koja je predmet ove parnice – suvlasničkog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], nije vođen ostavinski postupak sve do 2021. godine, kada je ostavinski postupak proveden u Republici Hrvatskoj. Naime, javni bilježnik Stevan Pejnović je rješenjem posl. br. O-123/2021, UPP/OS-7/2021 od 18. veljače 2021.

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

godine donio rješenje kojim je imenovao tuženika kao nasljednika MT udane CT, kćeri E rođene **.**.1924., a preminule **.**.2013. u Genovi (list 43-47 spisa), na 1/10 dijela nekretnina koje su predmet ove parnice.

17. Prema tome, očito je da izjava ŠT i RT od 11. travnja 2013. godine nije izjava o odricanju od nasljedstva koja bi imala učinke i u ovoj parnici, već je riječ o izjavi o odricanju koju su imenovani, pa i tuženik RT, kao nasljednici CT, sastavili za potrebe predmeta ovoga suda posl. br. P- 1934/2013, koji je prednica tužiteljice PT pokrenula još za života pok. CT protiv imenovane kao tada živuće tuženice, i to 15. studenog 2010. godine. Pravni značaj izjave DT i RT sastoji se dakle, u njihovom očitovanju o tužbenom zahtjevu iz te parnice gdje je predmet postupka bilo utvrđenje prava vlasništva na drugoj nekretnini – k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nije i predmet ove parnice. Sadržaj izjave od 11. travnja 2013. nema značaj odricanja od cjelokupnog nasljedstva pok. CT, jer protivno tome, tuženik je svoje nasljedstvo izričito prihvatio u ostavinskom postupku vođenom iza smrti CT pred javnim bilježnikom u Republici Hrvatskoj gdje je imenovan njezinim nasljednikom. Na koncu, treba ukazati i da se prema članku 133. Zakona o nasljeđivanju Republike Hrvatske, odricanje od nasljeđivanja može odnositi samo na točno određenu imovinu koja je predmet konkretnog ostavinskog postupka, a ne i na naknadno pronađenu imovinu (Zakon o nasljeđivanju, "Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19). Dakle, izjavi tuženika ne može se dati značaj odricanja od nasljedstva i u odnosu na nekretnine koje su predmet ove parnice kako to tužiteljica predlaže.

18. Od izravnog značaja za ishod ovog postupka nije ni činjenica što je tuženik u predmetu posl. br. P-1934/2013 prvo priznao, a potom povukao priznanje tužbenog zahtjeva. Ovo iz razloga što se priznanje tužbenog zahtjeva odnosi na zahtjev za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na suvlasničkom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanom na ime pok. CT, a ne i nekretninama o kojima se ovdje raspravlja. Osim toga, sukladno članku 331. stavku 4. ZPP priznanje tužbenog zahtjeva može se opozvati do donošenja presude, što je tuženik učinio i u toj parnici, ali što su učinili i neki drugi tuženici nakon što su se upoznali sa sadržajem izjava ostalih tuženika koji su osporili tužbeni zahtjev, pa tako i ZT, na čije priznanje (iako irelevantno) se tužiteljica poziva. Na koncu, tužiteljici se ukazuje da je unatoč postojanju izjave tuženika kojim je prvotno priznao tužbeni zahtjev držeći da iza pok. CT nije naslijedio ništa, nego je ta imovina pripala tužiteljici, tuženik opozvao svoje priznanje, a sud je cijeneći sadržaj očitovanja i izjava stranaka u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u predmetu posl. br. P-1934/2013, kako protiv tuženika BV, tako i protiv ostalih tuženika, jer je utvrdio da su prednici stranaka već proveli diobu pa pošteni i samostalni posjed tužiteljice i njezinih prednika na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila predmet diobe, nije bio moguć.

19. U ovoj parnici, predmet tužbenog zahtjeva su druge susjedne nekretnine i to k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], na kojima tužiteljica tvrdi da je stekla pravo vlasništva dosjelošću jer se nalazi u njihovom mirnom i samostalnom posjedu koji uračunavajući i posjed roditelja PT i ČT, traje dulje od 40 godina. Tvrdi da njoj i njezinim prednicima nitko nije branio posjedovanje nekretnina, a tuženik i njegova prednica nikada nisu dolazili u Kostrenu jer su napustili Hrvatsku i otišli živjeti u [adresa] iza Drugog svjetskog rata.

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

20. Međutim, ove tvrdnje tužiteljice sud nije našao istinitim.

21. Prije svega, u odnosu na prigovore tuženika koji tvrdi da tužiteljica nije mogla dosjedati idealni suvlasnički dio nekretnina, već je mogla dosjedati jedino nekretnine u cijelosti što znači da je u ovoj parnici, uz tuženika kao vlasnika 1/10 dijela nekretnina, morala tužiti i preostale suvlasnike, ističe se slijedeće. Ovi prigovori tuženika nisu osnovani jer se dosjelošću može stjecati i pravo vlasništva idealnog dijela, odnosno jedan od suvlasnika može na taj način steći vlasništvo idealnog dijela drugog suvlasnika. Stoga, nema potrebe da tužiteljica tužbom obuhvati sve preostale suvlasnike nekretnina koje su predmet postupka, a tužba podnesena samo protiv tuženika kao jednog od suvlasnika je dopuštena. To međutim, ne utječe na postojanje drugih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću koje tužiteljica mora dokazati, kako bi učinila izglednim da je vršenjem samostalnog i poštenog, ili samostalnog i kvalificiranog posjeda na suvlasničkom dijelu nekretnina, stekla idealni dio nekretnina u vlasništvo.

22. Naime, odredbom članka 159. stavka 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 94/17 - pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

23. Da bi u konkretnom slučaju tužiteljica mogla steći dosjelošću pravo vlasništva, ona dakle mora vršiti samostalni posjed suvlasničkog dijela nekretnine tuženika, u vremenu od najmanje 10 (ako se radi o redovnoj), odnosno 20 godina (ako se radi o izvanrednoj dosjelosti). Samostalnim posjednikom smatra se onaj koji posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, s time što se posjed smatra samostalnim, ako se ne dokaže suprotno (članka 11. ZVDSP). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZVDSP).

24. U konkretnom slučaju tuženik je s uspjehom opovrgnuo tvrdnje tužiteljice o tome da bi njegov suvlasnički dio tužiteljica posjedovala kao samostalni posjednik, a nije dokazala ni da je bila pošteni posjednik prijepora.

25. Naime, u predmetu ovoga suda posl. br. R1-8/81 prednik tužiteljice otac ČT, predlagao je razvrgnuti suvlasničku zajednicu na čitavom nizu nekretnina koje je naslijedio zajedno sa drugim sunasljednicima nakon smrti zajedničkog prednika AČ, djeda tužiteljice.

26. Naime, zajednički prednik stranaka ČT je kako to proizlazi iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sveta Lucija, bio upisan kao isključivi vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] (od koje će nastati nekretnine koje su predmet ove tužbe), k. č. br. [katastarska čestica], te k. č. br. [katastarska čestica] (od koje će kasnije nastati k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], a njega su u po 1/5 dijela naslijedila njegovi potomci PV rođ. ČT, JT, KT

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

JT, IT i ČT (otac tužiteljice), svi 1914. godine upisani kao maloljetni. Upravo zato što potomci ČT nisu među sobom podijelili imovinu pretka, otac tužiteljice ČT inicirao je pred ovim sudom postupak posl. br. R1-8/81 u kojem je predlagao podjelu naslijeđenog zemljišta.

27. Već je ranije u ovoj presudi opisan tijek tog predmeta, te kako je konačnom odlukom suda izvršena djelomična dioba zemljišta pa je tako predniku tužiteljice ČT u isključivo vlasništvo diobom pripala novoformirana k. č. br. [katastarska čestica] k.o. tadašnje Kostrena Sveta Lucija – kuća br. 5 i dio gospodarske zgrade u kojoj su živjela RTE i njegova supruga PT, kao i tužiteljica, a gdje je ranije ČT, otac tužiteljice, imao jedino suvlasnički dio. Nadalje, stranke su sporazumnom diobom utvrdile i da će TT pripasti u vlasništvo dio k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvije gospodarske zgrade i dvorište površine 1396 m2, dok su za preostali dio k. č. br. [katastarska čestica] dogovorile veličinu suvlasničkih dijelova, gdje je predniku tužiteljice ČT trebalo pripasti jedino 4/240 dijela, upravo na ime dijela nekretnine – kuće br. 5 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji mu je pripao u isključivo vlasništvo. Također, istim rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. R1- 8/81 određeno je da stranke u jednakim suvlasničkim dijelovima ostaju suvlasnici na k. č. br. [katastarska čestica] površine 64 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] – kući br. 7 i cisterni površine 144 m2.

28. Tužiteljica točno ukazuje da ovo rješenje o diobi Općinskog suda u Rijeci posl. br. R1-8/81 od 9.ožujka 1981. godine nije u cijelosti provedeno u zemljišnim knjigama obzirom da nije izvršeno cijepanje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sveta Lucija na način da se izdvoji dio koji je pripao u isključivo vlasništvo TT, od preostalog nepodijeljenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sveta Lucija, te da se stranke upišu sa suvlasničkim dijelovima kako je to određeno u rješenju o diobi ovoga suda posl. br. R1-8/81 od 10. ožujka 1981. godine. Namjesto toga, stranke su ostale upisane u svojim suvlasničkim dijelovima na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i ranije (sve razvidno iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga na listovima 83-87 spisa).

29. No postojanje tog rješenja o diobi, znači da ČT sve i da je posjedovao nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] počevši od slijedećeg dana kada je rješenje o diobi doneseno, odnosno od 10. ožujka 1981. godine, nije mogao to činiti kao samostalni, a ni pošteni posjednik.

30. Tužiteljica u svom stranačkom iskazu u ovoj parnici tvrdi da je njezina majka bila ta koja je vodila postupak diobe, odnosno da je tom diobom "sve podijeljeno". Na da tome nije tako, govore izjave stranaka iz predmeta posl. br. R1- 8/81, kao i rješenje o diobi suda od 10. ožujka 1981. godine, koje potvrđuju da je dioba izvršena jedino u odnosu na kuću br. 5 (tadašnju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), dok su nekretnine koje su predmet ovog postupka ostale kao dio tadašnje jedinstvene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ostale nepodijeljene. Dapače, dogovor stranaka u tom predmetu je bio da ocu tužiteljice pripadne jedino udio na pristupnom putu.

31. No jasno je da prednik tužiteljice ČT koji je znao za sadržaj ovog postupka diobe, je znao i za to da su njegovi srodnici suvlasnici preostalog dijela nekretnina, pa da je suvlasnica nekretnina i prednica tuženika GT, koja je kao stranka sudjelovala u predmetu posl. br. R1-8/81. Tužiteljica nije učinila izvjesnim da bi tuženica GT prenijela svoj suvlasnički dio na oca AČ ili

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

njezinu majku PT, pa sve i da je otac tužiteljice posjedovao prijepor, on je znao da mu suvlasnički dio prednice tuženika ne pripada. Osim toga, i PT, supruga AČ i njegova pravna sljednica, znala je za postojanje drugih suvlasnika i za to da im nekretnine pripadaju u suvlasništvo, pa je tako znala i da prednica tuženika GT ostvaruje pravo vlasništva u 1/10 dijela utuženih nekretnina. PT je u postupku posl. br. R1-8/81 sudjelovala kao punomoćnica svog supruga ČT (punomoć na listu 6 tog spisa), a na zapisniku sačinjenom prilikom obavljanja očevida 5. lipnja 1979. navedena je i kao punomoćnika protustranke CT, dakle, upravo prednice tuženika. Prema tome, i majci tužiteljice PT bilo je svakako poznato da nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], koje su nastale od nekadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu podijeljene i pripadaju svim članovima obitelji, sljednicima pok. ČT.

32. Na ovom mjestu, tužiteljici treba napomenuti da je u postupku obnove zemljišnih knjiga za nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] cijepana na k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] koje su predmet ove parnice, kao i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u čiji sastav je ušla i k. č. br. [katastarska čestica] nekadašnje k. o. [katastarska općina]). Pa i u tom postupku obnove zemljišnih knjiga što se vodio pod brojem Z-5516/1999/752 i gdje je sačinjen zapisnik od 29. siječnja 2002. godine, prednik tužiteljice ČT nije upisan kao vlasnik utuženih nekretnina u cijelosti, već su suvlasnicima nekretnina upisani kao do tada prednik tužiteljice ČT u 2/10 dijela, ZT kao sljednik TT u 2/10 dijela, a FČ, ĐČ, prednica tuženika GT, ŽČ, ZČ i DČ u po 1/10 dijela. Prednik tužiteljice ČT, u tom postupku nije prigovarao što je upisan jedino u 2/10 dijela kao vlasnik te nekretnine niti je po dovršetku obnove zemljišnih knjiga podnio prijavu ili prigovor kojim bi prigovarao upisu prava suvlasništva u postupku obnove, odnosno nije pokrenuo tužbu za ispravak.

33. Nadalje, i u ovosudnom parničnom postupku što se vodio pod posl. br. P-1934/2013 radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je također, kao i utužene nastala od nekada jedinstvene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojeg je pokrenula PT, majka tužiteljice kao sljednica supruga ČT, te koji je nastavila nakon smrti svoje majke voditi tužiteljica, utvrđeno je da tužiteljica nije dokazala da je posjed njezinih roditelja RTE i PT bio pošten, obzirom da su roditelji tužiteljice pa i tužiteljica znali za ostale suvlasnike nekretnina, što da je i logično obzirom da se radi o braći i sestrama, odnosno njihovim potomcima. U tom predmetu sud je također, kao i u ovoj parnici, imao u vidu da se među strankama vodio postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina te da je tadašnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostala nepodijeljena među suvlasnicima, koje stanje je ostalo neizmijenjeno i u postupku preoblikovanja (obnove) zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Iznesene okolnosti prema stavu suda u toj parnici, ukazuju da posjed prednika tužiteljice nije mogao biti pošten, dakle da roditelji tužiteljice nikada nisu mogli posjedovati nekretninu kao njezini vlasnici, niti je posjed takve kvalitete mogao biti prenesen na tužiteljicu, a što su utvrđenja koja je prihvatio i Županijski sud u Šibeniku kada je presudom posl. br. Gž- 1082/2018 od 20. listopada 2020. odbio žalbu tužiteljice i potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

34. U pogledu posjedovanja utuženih nekretnina od strane prednika tužiteljice, oca ČT i majke PT, i ovaj sud prihvaća tvrdnje tuženika o tome da tužiteljica, kao ni njezini prednici, nisu posjedovali utužene nekretnine, odnosno da ih nisu posjedovali kao samostalni posjednici, držeći da su i vlasnici ovih nekretnina.

35. Naime, ČT i PT, roditelji tužiteljice, sudjelovali su u postupku diobe suvlasničke zajednice posl. br. R1-8/81 i to ČT kao stranka, a PT kao njegova punomoćnica, te su upoznati da nekretnina iz koje će nastati utužene, tadašnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije diobom podijelila, već je ostala u suvlasništvu stranaka. Prema tome, RTE i PT imali su saznanja o postojanju prava suvlasništva prednice tuženika CT na ovoj nekretnini.

36. U svom stranačkom iskazu danom u ovoj parnici, tužiteljica nije pružila pojašnjenje na koji način bi ona i njezini prednici stekli isključivi posjed utuženih nekretnina. Upitana zbog čega misli da se prednica tuženika GT odrekla svoje imovine, nakon čega je majka tužiteljice, kako tužiteljica tvrdi pokrenula postupke, tužiteljica nije znala odgovoriti, ponavljajući da su se nasljednici CT odrekli sve imovine u Italiji. Pod tim tužiteljica očito misli na izjavu DT i tuženika od 17. travnja 2013., međutim kao što je to obrazloženo u odlomcima 15) do 17) ove presude, toj izjavi se ne može se dati značaj odricanja od nasljedstva i u odnosu na nekretnine koje su predmet ove parnice. Tužiteljica je nadalje tvrdila i da je diobom iz 1981. godine u postupku ovog suda posl. br. R1-8/81 podijeljena čitava imovina sunasljednika, no ponovno nije mogla odgovoriti na konkretno pitanje kako je ona nakon te diobe stekla 1/10 dijela od CT, kazavši da se "njezina majka angažirala oko toga kako država ne bi uzela tu desetinu, a oni sve plaćaju i imaju obveze oko parcela" . Tužiteljica je uz to, kako je to jasno iz njezinog iskaza, svjesna da su upisani zemljišnoknjižni vlasnici, izuzev osoba koje su spornu 1/10 dijela kupili od tuženika, svi njezini srodnici, potomci djeda tužiteljice AČ kao zajedničkog prednika parničnih stranaka.

37. Međutim, ovi navodi tužiteljice ne mogu se smatrati osnovanim. Naime, u ispravama predočenim sudu ne postoji nijedan dokaz da je majka tužiteljice, kako to tužiteljica tvrdi, "riješila" diobu imovine nakon smrti djeda AČ. Upravo suprotno, iz sadržaja predmeta ovoga suda posl. br. R1-8/81, kao i posl. br. P- 1934/2013, proizlazi da su utužene nekretnine ostale nepodijeljene između svih nasljednika djeda, pok. ČT pa tako i roditelja tužiteljice i pok. CT, odnosno tužiteljice i tuženika kao njihovih pravnih sljednika. Prema tome, iako ovaj sud ne sumnja da svjedoci UT i ĆT istinito iskazuju kada govore da je tužiteljica sa svojim roditeljima jedina koristila utužene nekretnine, ti iskazi nisu relevantni za odlučivanje o tužbenom zahtjevu. Naime, svjedoci UT i ĆT istaknuli su da ne znaju jesu li se nasljednici djeda tužiteljice, ČT podijelili, a nisu znali ni tko su sve njegovi nasljednici, odnosno da je pok. ČT imao petero djece, a ne samo dvoje kako su svjedoci mislili (oca tužiteljice AČ i brata E zvanog F). Svjedoci nisu znali tko je pok. GT, nisu znali da je riječ o sestrični tužiteljice, prema tome, nisu imali saznanja o savjesnosti i poštenju posjeda tužiteljice, nego su potvrdili ono što je i među strankama nesporno, a to je da je jedino tužiteljica i njezini roditelji koji su ostali živjeti u [adresa], Poslovni broj: XXXII P-248/2018

koristili prijepor, odnosno da ga tuženik zasigurno nije koristio obzirom da živi u [adresa].

38. Da bi se dosjelošću steklo pravo vlasništva nekretnine, posjed posjednika mora biti samostalan i pošten te trajati određeno vrijeme (dulje od 20 godina). Nepošten posjed nikada ne može rezultirati stjecanjem prava vlasništva (arg. ex. članak 159. stavak 2. i 3. ZVDSV).

39. U ovom slučaju, posjed roditelja tužiteljice RTE i PT bio je nepošten, jer su oni imali saznanja o tome da im pripada jedino suvlasništvo utuženih nekretnina, odnosno da su nekretnine vlasništvo i CT, kao i ostalih nasljednika pok. AČ. Stoga posjed kojeg bi eventualno vršili za svog života do 31. ožujka 2011. godine kada je preminula majka tužiteljice PT (izvadak iz matice umrlih na listu 49 spisa posl. br. P-1934/13) roditelji tužiteljice, svakako nije bio pošten, niti samostalan, jer su roditelji tužiteljice znali da im pravo vlasništva nekretnina ne pripada, već da su na nekretninama samo suvlasnici. Pritom, tužiteljici se skreće pozornost i da kroz to vrijeme, nesporno je da se prednica tuženika GT (tada živa) nije nikakvom izjavom odrekla prava vlasništva na utuženim nekretninama, odnosno prepustila ih roditeljima tužiteljice. Upravo protivno, u predmetu ovoga suda posl. br. R1-8/81, ona je zajedno s drugim nasljednicima tražila formiranje triju građevinskih parcela koje bi im diobom pripale. Kada je dakle, tužiteljica nakon smrti majke preuzela posjed nekretnina, ona to nije mogla činiti u drugoj kvaliteti nego ga je posjedovala majka, odnosno i dalje je nekretnine posjedovala kao nesamostalna i nepoštena posjednica. Tužiteljica je tijekom ove parnice iskazala da joj je poznato da je tuženik njezin srodnik, opisala je i stupanj srodstva s ostalim tuženicima, pa kako sama nije predočila sudu isprave temeljem kojih bi kako tvrdi, njezina majka došla do vlasništva cjelokupnih nekretnina, to je jasno da time nije dokazala niti tvrdnje o kvalificiranom, odnosno samostalnom i poštenom posjedu nekretnina koji bi rezultirao stjecanjem prava vlasništva dosjelošću.

40. Ovo iz razloga što suvlasnik nekretnina ne može ostvarivati vlasnička prava nauštrb drugih suvlasnika, a izvršavanje suvlasničkih ovlasti na čitavoj nekretnini može činiti jedino ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (članak 38. ZVDSP). U ovoj parnici tužiteljica nije dokazala temeljem čega bi bila ovlaštena na stjecanje prava dosjelošću suvlasničkog dijela tuženika, odnosno temeljem čega bi samostalni i pošteni posjed 1/10 dijela nekretnina na nju bio prenesen.

41. Čak i kada bi se prihvatio stav da tužiteljica o ovim okolnostima nije imala saznanja, pa da je njezin posjed od trenutka smrti majke PT bio pošten, tada je opet jasno da tužiteljica ne bi mogla steći pravo vlasništva suvlasničkog dijela tuženice jer je od 31. ožujka 2011. godine pa do dana podnošenja ove tužbe 31. siječnja 2018. godine, proteklo manje od 20 godina.

42. O parničnom trošku odlučeno je primjenom članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP, pri čemu se sud vodio troškovnikom tuženika te vrijednošću predmeta spora od 1.459,95 EUR, kao i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).

43. Tuženik opravdano zahtijeva naknadu parničnog troška od 200,00 EUR za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 Tarife), dok mu za podnesak od 5. siječnja 2021.

Poslovni broj: XXXII P-248/2018

godine kojim dostavlja punomoć za zastupanje pripada nagrada od 50,00 EUR jer se radi o podnesku iz Tbr. 8/4 Tarife. Za pristup profesionalnog punomoćnika ročištima održanim 26. listopada 2021., 10. svibnja 2022., 20. rujna 2022., 12. prosinca 2023., 22. rujna 2025., 5. prosinca 2025. i 29. prosinca 2025., tuženiku pripada nagrada od po 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), odnosno ukupno 1.650,00 EUR. Zatraženi trošak pristojbe na odgovor na tužbu tuženiku ne pripada jer tuženik nije imao taj trošak, koji se plaća tek po okončanoj parnici i plaća ga stranka koja izgubi spor, a tuženik nije imao ni trošak drugih sudskih pristojbi koje potražuje.

44. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Rijeci, 7. siječnja 2026.

S u t k i n j a:

Martina Maršić Lukić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Poslovni broj: XXXII P-248/2018