REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

Poslovni broj: P-28/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 43280 Garešnica zastupanog po punomoćniku Aniti Marković, odvjetnici iz Bjelovara, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, Zagreb, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo Bjelovar, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave dana 24. studenog 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene Republike Hrvatske, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 07. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik 1/1 dijela nekretnine zk.č.br. 859 Broj D.L. 4 OGRADA površine 2093 m2 ŠUMA površine 1043 m2 ŠUMA površine 1050 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Garešnica, Općinskog suda u Bjelovaru kao vlasništvo REPUBLIKE HRVATSKE što je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama ovoga suda uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika – REPUBLIKE HRVATSKE.

Utvrđuje se da je tužitelj DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik 1/1 dijela nekretnine zk.č.br. 876/4 Broj D.L. 4 NAPLAV površine 2791 m2 LIVADA površine 2791 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Garešnica, Općinskog suda u Bjelovaru kao vlasništvo REPUBLIKE HRVATSKE što je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama ovoga suda uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika – REPUBLIKE HRVATSKE.“

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik 1/1 dijela nekretnine zk.č.br. 874 Broj D.L. 4 GEMAJDA površine 4704 m2 LIVADA površine 1259 m2 KUĆA I DVOR POVRŠINE 719 m2 PUT površine 1151 m2 LIVADA površine 539 m2 LIVADA površine 1036 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Garešnica, Općinskog suda u Bjelovaru kao vlasništvo REPUBLIKE HRVATSKE što je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama ovoga suda uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika – REPUBLIKE HRVATSKE.

Utvrđuje se da je tužitelj DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik 1/1 dijela nekretnine zk.č.br. 872 Broj D.L. 4 MAJCANOVKA površine 7100 m2 LIVADA površine 360 m2 PUT površine 985 m2 LIVADA površine 1079 m2 LIVADA površine 4676 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Garešnica, Općinskog suda u Bjelovaru kao vlasništvo REPUBLIKE HRVATSKE što je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama ovoga suda uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika – REPUBLIKE HRVATSKE.“

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 249,74 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio je kod ovoga suda 11.01.2024. tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, na nekretninama pobliže opisanim u izreci ove odluke.

2. U tužbi se navodi, da se na nekretninama pobliže opisanim u izreci ove odluke vodi u zemljišnim knjigama upisana Republika Hrvatska, a sukladno upisu u zemljišnoj knjizi sada je i kao posjednik upisana Republika Hrvatska iako je stvarni posjednik istih tužitelj. Tužitelj je kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] stekao kupnjom temeljem Kupoprodajnog ugovora od 25. srpnja 2013. zaključenog sa GK rođ. HK iz [adresa], a GK predmetnu je nekretninu stekla od svoje pokojne majke HK. HK rođ. ĐK, tu je nekretninu stekla od svojih roditelja ĐK i ŽK, tako da su prednici tužitelja još od Il Svjetskog rata i ranije uživali te nekretnine. Kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] DK stekao je kupnjom od Težak Marice iz Bjelovara, kao izvanknjižno vlasništvo zajedno sa drugim nekretninama koje čine jedinstveni kompleks zemljišta i koje je kupio Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 18. ožujka 2019. godine, a NK tu je nekretninu stekla darovanjem od svog oca PK kao izvanknjižno vlasništvo, dok je ŠK tu nekretninu stekao kupnjom kao izvanknjižno vlasništvo od obitelji B iz [adresa], tako da se DK sa svojim prednicima nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu te nekretnine znatno više od 40 godina, tj. poslije Il Svjetskog rata od 1949. godine. Kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] tužitelj je stekao kupnjom temeljem Kupoprodajnog ugovora od 25. srpnja 2013. zaključenog sa GK rođ. HK, iz [adresa], a GK tu je nekretninu stekla nasljeđivanjem iza pokojne majke HK rod. ŽK. HK rođ. ŽK tu je nekretninu stekla od svojih roditelja ĐK i ŽK tako da se tužitelj sa svojim prednicima nalazi u posjedu te nekretnine od poslije Il Svjetskog rata oko 1949. godine. DK savjestan je, zakonit i istinit posjednik predmetnih nekretnina te iste zajedno sa svojim prednicima samostalno i nesmetano posjeduje više od 40 godina, tj. sve nekretnine njegovi prednici posjeduju već od poslije Il Svjetskog rata 1949. godine, tako da ispunjava zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da je isti vlasnik predmetnih nekretnina. Radi mirnog rješenja spora tužitelj se je obratio ODO u Bjelovaru svojom zamolbom od 10. srpnja 2023., no njegov zahtjev za mirno rješenje spora u svezi predmetnih nekretnina je odbijen očitovanjem ODO U Bjelovaru broj N-DO-87/2023.-15 od 21. studenog 2023. Budući je tijekom postupka došlo do promjena u opisu predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama kao posljedica promjena u katastarskoj općini u kojoj se nalaze, a koja se sada vodi u BZP, tužitelj je sukladno istome uredio tužbeni zahtjev podneskom od 05.09.2025.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. U odnosu na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženik ističe kako posjed tužitelja nema kvalitetu poštenog posjeda u smislu odredbe čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, sporna nekretnina prešla je u društveno vlasništvo temeljem rješenja od 31. siječnja 1989. sa tužiteljevog pravnog prednika SK. Odredbom čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dakle nesporno je pravni prednik primitkom rješenja o preuzimanju nekretnina, kao i rješenja kojim je ta odluka bila provedena u zemljišnim knjigama saznao da mu ne pripada pravo na posjed te s predmetnom nekretninom više nije bio ovlašten raspolagati. Temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na stjecanje vlasništva primjenjuju se odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja nekretnine, stoga se u ovom slučaju, budući da tužitelj tvrdi da su njegovi pravni prednici predmetnu nekretninu stekli pred više od 40 godina, primjenjuju odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ-a) parafom 1460 i 1472 kojeg je bilo propisano da pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom roka od četrdeset godina. Dakle, i navedenim propisom bilo je određeno da posjed mora imati kvalitetu poštenog posjeda. Tuženik dostavlja i sudsku praksu u identičnog pravnoj stvari, iz koje proizlazi kako se ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, iako se tužitelj nalazi u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine i da ga nitko nije smetao u posjedu, ako su znali da im ne pripada pravo na posjed. Nadalje, u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] tuženik ističe kako na katastarskom planu postoje dvije čestice iste oznake, stoga je sporno koji česticu tužitelj uživa, a koja bi odgovarala nekretnini iste oznake upisanoj u zemljišne knjige. Nadalje, u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] i na čkbr. [katastarska čestica] tuženik ističe kako preko istih prelazi put, a što je evidentirano i u katastarskom operatu, dok se na dijelu čkbr. [katastarska čestica] nalaze čak i dijelovi građevinskih objekata koji pripadaju susjednoj čestici u vlasništvu druge fizičke osobe, stoga je sporan posjed tužitelja, odnosno sporno je da li tužitelj predmetne nekretnine uživa u cijelosti, te je potrebno provođenjem očevida na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem utvrditi stanje na terenu i eventualno parcelirati predmetne nekretnine. Tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja je dostavljena po tužitelju, a čine ju izvadci iz zemljišne knjige, izvodi iz katastarskog plana, ugovor o kupoprodaji nekretnina od 18.03.2019., povijest promjena posjeda, kupoprodajni ugovor od 25.07.2013., očitovanje tuženika na prijedlog tužitelja za mirno rješenje predmeta spora (listovi 4-24), ispis sa geo portala (listovi 103-106). Pročitani su iskazi saslušanih svjedoka GK, ĆK, UK i tužitelja (listovi 114-118), dopune iskaza svjedoka ĆK i UK (list 130), te iskaz svjedoka ČK (list 130), nalaz vještaka Alena Loncman sa skicom lica mjesta (listovi 135-136), te podaci iz zemljišne knjige dostavljeni uz podnesak tužitelja od 05.09.2025., radi usklade stanja nakon što su vršene promjene kao posljedica evidentiranja u BZP-u.

5. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja, odlučeno je kao u izreci ove odluke odnosno usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu pod toč. I. izreke, u kojem je ocjenjen osnovanim, dok je u dijelu odbijen kao neosnovan.

6. Među strankama nije bilo sporno, da se u zemljišnim knjigama vlasnikom predmetnih nekretnina vodi upisana Republika Hrvatska te da je ista ujedno upisana i posjednikom. Iz povijesti promjena na predmetnim nekretnina u katastru (listovi 13- 17) proizlazi, da se predmetna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] od 1967. već vodila na OK kasnije HK te na LK, sve do 2005. kada je ista sa njih prešla u posjed tuženika. Izvršenom identifikacijom na terenu po mjerničkom vještaku Alenu Loncman utvrđeno je da je ista u naravi šuma, šumsko zemljište sa vidljivim prirodnim međama (pokosima) prema šumi kojom upravljaju Hrvatske šume. Na licu mjesta je utvrđeno da predmetna nekretnina nije pod upravljanjem Hrvatskih šuma niti iste polažu pravo na istu (iskaz svjedoka ČK ispred HŠ). Iz kupoprodajnog ugovora od 25.07.2013. (list 17) proizlazi, da je tužitelj kupio predmetnu kčbr. [katastarska čestica] od GK rođene HK. Iz iskaza GK (list 115) proizlazi, da je tu nekretninu ona naslijedila po majci HK rođenoj LK, a ova ju je naslijedila po ocu ŽK, koji je već u vrijeme rođenja GK rođ. 1965. bio pokojna osoba. Iz iskaza tužitelja proizlazi, da je u vrijeme kupnje zemlja bila pod grmljem te je dio ulazio prema njegovoj šumi koju je od ranije imao dok su s druge strane Hrvatske šume. Da predmetna kčbr. [katastarska čestica] odgovara nekretnini koju je tužitelj kupio od GK potvrdio je na terenu svjedok ZK. Nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj je također kupio navedenim Ugovorom o kupoprodaji od 25.07.2013. od GK rođene HK, kao njeno izvanknjižno vlasništvo, kako se navodi u Ugovoru. Iz povijesti promjena posjeda ova čestica je od 1967. bila na posjedniku KK, do 1989. kada je prešla na Skupštinu općine Garešnica, kasnije Općina Berek. Prilikom očevida, a po izvršenoj idenitifikaciji po mjerniku Alenu Loncman u svezi navedene čestice je utvrđeno da ista na terenu predstavlja mladi voćnjak, a prema iskazu tužitelja i svjedoka ĆK, te GK, u posjedu iste je tužitelj po kupnji od GK, koja je u svezi iste iskazala sve kako je pobliže naznačeno i vezano za čkbr. [katastarska čestica]. Svjedok EK, načelnik [adresa] još od 1993., kojemu je poznata GK, a poznavao je i njenu majku HK, potvrdio je da je predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posjedovala još IK, te isti osim tužitelja i GK nije vidio nikoga drugoga da bi obrađivao te nekretnine.

7. Obzirom je 1960. na snazi je bio Opći građanski zakonik prema odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941. godine, a isti se primjenjivao do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, koji je stupio na snagu tek 01. rujna 1980., do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, pravni prednici tužitelja su pošteno i neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu već minimalno 20 godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-291/14 od 17. travnja 2018. godine izneseno je pravno shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("N.N. broj 91/96,68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." Navedeno je potvrđeno i u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 329/2017 od 22. prosinca 2020. godine. Sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 1472. GZ–a kojim je određeno da proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragraf 287.289 i 1456-1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih tijela, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na spomenutim stvarima, izvršavanih i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz 6 godina. Prava spomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina. Dakle, na dan 01. rujna 1980. godine, proteklo je pošteno posjedovanje od 20 godina, a kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO). Načelni stav je zauzet na XXIII. Zajedničkoj sjednici Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih sudova i Vrhovnog vojnog suda od 14. i 15. prosinca 1983. godine kojim je određeno da se ZOVO primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu, ako do tog trenutka nisu istekli rokovi propisani ranije važećim zakonom. Kod toga, primjena novog zakona dolazi u obzir na način, da kada je ZOVO-om propisan kraći rok, a stupanjem na snagu zakona je preostalo kraće vrijeme od zakonom propisanog, rok istječe po proteku vremena određenog ranijim zakonom. Ako je od tog roka određenog ranijim zakonom preostalo vrijeme duže od predviđenog u novom zakonu, rok istječe istekom vremena propisanog u novom zakonu. Prema gore navedenom načelnom stavu, a budući da rok dosjedanja primjenom citiranog paragrafa OGZ-a nije istekao, a da je rok dosjedanja sukladno članku 28. ZOVO-a iznosio 10 godina za kvalificirani posjed, a 20 godina za nekvalificirani posjed (samo pretpostavka savjesnosti odnosno poštenja), rok dosjedanja tužiteljevim prednicima protekao je prema OGZ-u (sa navršenih punih 40 godina poštenog posjedovanja) dakle (2000.), ali i prema ZOVO-u, time da je člankom 29. ZOVO bilo propisano, da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću, no ta zakonska odredba bila je na snazi do 1991. godine kada je brisana Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine RH br . 53/91 od 08. listopada 1991. godine) koji Zakon je stupio na snagu danom objave u Narodnim novinama dakle na dan 08. listopada 1991. godine, pa se dakle moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću i na nekretninama u društvenom vlasništvu, a člankom 30. ZOVO-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunavalo se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao kvalificirani, odnosno nekvalificirani posjednici. Dakle, u vrijeme prodaje predmetnih nekretnina tužitelju 2013. GK već je temeljem dosjelosti imala stečeno pravo vlasništvo, pa je mogla prodati predmetne nekretnine tužitelju, a tužitelj iste steći u vlasništvo, smatrajući se poštenim posjednikom, jer je nastavljen posjed osobe koja se smatra poštenim posjednikom, sve, jer se pravo tužitelja ne suprotstavlja privatnom interesu trećih osoba. Tužitelj se obzirom na utvrđenja, da se njegov prednik GK sa majkom IK nalazila u dugogodišnjem samostalnom i neprekidnom te poštenom posjedu, treba smatrati poštenim posjednikom, neovisno o tome što je uvidom u zemljišne knjige i katastar prije kupnje mogao utvrditi, da se predmetne nekretnine nisu vodile na GK, već na tuženiku, jer je stvarno stanje istome prezentirano po prodavatelju te je i uneseno u Ugovor o kupoprodaji, a odgovara stanju utvrđenom u dokaznom postupku provedenom u ovome predmetu, a koje je izloženo u obrazloženju ove presude pod toč. 6. i 7. Sud je stoga tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama pobliže označenim u točci I. izreke ove odluke ocijenio osnovanim, te ga usvojio.

8. Što se tiče utuženih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], prilikom identifikacije istih na očevidu održanom 19.2.2025., a prema zapisniku sa očevida i nalazu mjerničkog vještaka utvrđeno je, da čkbr. [katastarska čestica] predstavlja mladi voćnjak i da po istoj nekretnini prolazi put koji vodi od asfaltirane ceste prema šumskom reviru, dok je čkbr. [katastarska čestica] na terenu kanal, put, nešto drveća i mladi voćnjak. Put je nastavak prethodnog puta koji vodi od asfalta prema šumskom reviru, a mladi voćnjak se povezuje sa drugim mladim voćnjakom u vlasništvu tužitelja. Svjedok AK (list 116, 131) iskazao je, da je na čkbr. [katastarska čestica] Finag nasipavao predmetni put, a sam tužitelj, da su put koji prolazi i koji je nasipan uredile Hrvatske šume, i da su za to dali suglasnost on osobno, ŠK i pokojni CK. Mjernički vještak prilikom očevida je izjavio, da je spomenuti put vidljiv na ortofoto snimci 2011 .godine. Iz mišljenja mjerničkog vještaka proizlazi, da su nekretnine kako su opisane da postoje na terenu u skladu sa službenim podacima, koji su u skladu sa odstupanjima propisanim Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Imajući dakle u vidu utvrđenu činjenicu, da se na dijelu navedenih nekretnina proteže put, koji vodi od asfalta prema šumskom reviru, a istoga nije izgradio sam tužitelj niti ga održava (navedeno ne tvrdi niti dokazuje), štoviše iz iskaza tužitelja proizlazi, da su put nasipavali nekadašnja pravna osoba Finag d.o.o., te Hrvatske šume, to tužitelj nije dokazao da bi bio u posjedu u cijelosti predmetnih nekretnina, pa stoga već i s te osnove nije osnovan njegov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću stečenog 1/1, dakle u cijelosti na predmetnim nekretninama, pa je sud vezano za te nekretnine odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Da bi se tužitelj mogao utvrditi vlasnikom dijela predmetnih nekretnina, nužno je sačiniti parcelacijski elaborat, na kojemu bi se izdvojila površina koja je na terenu put, no isto nije predlagao tužitelj, već je ustrajao na zahtjevu da se utvrdi vlasnikom u cijelosti na predmetnim nekretninama.

9. Tužitelj je uspio u predmetnoj parnici sa 50 %, jer mu je od utuženih 4 nekretnine, priznato pravo vlasništva na dvije nekretnine. Stoga je sud odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja po punomoćniku i sudskih pristojbi. Međutim, kako je tužitelj snosio u cijelosti trošak vještačenja i očevida, a isti su ukupno iznosili 499,48 €, obzirom na njegov uspjeh u parnici od 50 %, sud je odlučio opravdanim obvezati tuženika na naknadu ½ tih troškova, odnosno naknaditi tužitelju iznos od 249,74 € (50 % iznosa od 499,48 € ), a sve sukladno čl. 154 .st. 4. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

U Garešnici, 07. siječnja 2026.

S U T K I N J A

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica Anita Marković kao preuzimatelj odvjetničke pisarnice odvjetnice Marije

Štriterski iz Garešnice

2. Općinsko državno odvjetništvo Bjelovar, na broj P-DO-7/20