REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-4345/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15, Split, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB:94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica Split, Varaždinska 54, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 20.studenoga 2025. u prisutnosti generalne punomoćnice tužitelja VO, diplomirane pravnice zaposlene kod tužitelja, i punomoćnika tuženika Dinka Simonellia, odvjetnika u OD Grgić i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 7.siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik platiti tužitelju u korist Državnog proračuna RH, na broj žiro računa [broj bankovnog računa], model HR26, pozivom na broj 5908-19- 19-03130358342 iznos od 2.310,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1.prosinca 2022. (dan podnošenja tužbe) do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset eura), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7.siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 1.prosinca 2022. tužba u kojoj se navodi da je rješenjem tužitelja broj 102554 od 17.studenoga 2003. osiguraniku tužitelja IO priznato pravo na invalidsku mirovinu izazvanu povredom izvan rada s početkom isplate od 12.ožujka 2003. Osiguranik tužitelja povrijeđen je izvan rada 13.studenoga 2001. kada ga je kao pješaka teško ozlijedio vozač PO teretnim vozilom marke Mercedese 609D reg. oznake [registarska oznaka], koje je na dan povrede bilo osigurano kod tuženika po polici broj [broj police]. Protiv vozača je vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Sinju pod posl.br.K-72/2003. Tuženik je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu posl.br. P- 7486/2015 od 9.lipnja 2016., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-3356/2016 od 31.ožujka 2017., tužitelju naknadio štetu za razdoblje od 12.ožujka 2003. do 31.studenoga 2007. umanjenu za suodgovornost osiguranika tužitelja od 50%. Tužitelj je za razdoblje od 1.listopada 2016. do 31.listopada 2019. podnio tužbu za daljnju štetu u iznosu od 2.092,84 EUR/15.768,51 kn, koji još nije okončan (donesena je međupresuda). Kako tužitelj po istom činjeničnom i pravnom osnovu trpi daljnju štetu isplatom mirovina i to za razdoblje od 1.studenoga 2019. do 31.listopada 2022. (umanjeno za suodgovornost osiguranika od 50%), ovom tužbom potražuje iznos od 2.310,64 EUR. Odgovornost tuženika za naknadu štete na razdoblje od 1.studenoga 2019. do 31.listopada 2022. temelji se na čl. 164 st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", broj: 157/2013, nadalje:ZOMO), te na čl. 164 st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", broj: 115/2018), dok se visina štete temelji na čl. 161. ZOMO-a.

1.1. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da u korist Državnog proračuna RH plati iznos od 2.310,64 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev kao neosnovan iz razloga što naknada koju tužitelj potražuje nije dio osiguravateljskog pokrića po Polici osiguranja od automobilske odgovornosti, dosljedno čemu ne može postojati obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa. Naime, tužitelj kao zavod koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, potražuje od tuženika, kao društva za osiguranje, novčanu naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.310,64 eura, koji iznos predstavlja 50% isplaćene invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku IO za razdoblje od 01.studenoga 2019. do 31.listopada 2022. Tužitelj potražuje isplatu utuženog iznosa od tuženika jer je štetnikovo vozilo u vrijeme nezgode bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika važećom policom osiguranja. Nadalje, tuženik ističe da su obveze društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja (tužitelju) po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti propisane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (nadalje: ZOOP), pa o osnovanosti i visini ovog potraživanja tužitelja prema tuženiku treba odlučiti isključivo primjenom odredaba ZOOP-a. Time, protivno tužbenim navodima, u situaciji kada tužitelj naknadu štete potražuje baš od tuženika kao društva za osiguranje po osnovi sklopljene Police osiguranja od automobilske odgovornosti ne dolazi u obzir primjena odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO). Opseg obveza društva za osiguranje prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti propisane su odredbom čl. 27. ZOOP-a. Tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom isplatu na bazi „punog“ iznosa plaćene mirovine (umanjeno za 50% suodgovornosti), no tako postavljeno potraživanje sukladno opsegu pokrića iz odredbe čl. 27. ZOOP-a nije predmetom osigurateljskog pokrića po osnovi ugovora (polici) o osiguranju od automobilske odgovornosti u vrijeme nastanka štete, pa je ovakav tužbeni zahtjev neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom prijedloga za medicinsko vještačenje IO izdanog od strane izabranog liječnika medicine primarne zdravstvene zaštite dr.FO od 21.siječnja 2003. uz medicinsku dokumentaciju oštećenika, nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 12.ožujka 2003., mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 25.ožujka 2003., nalaza i mišljenja vještaka o obavljenom kontrolnom pregledu od 9.srpnja 2004., privremenog rješenja o pravu na invalidsku mirovinu HZMO-a Split od 17.studenoga 2003., konačnog rješenja o pravu na invalidsku mirovinu od 15.prosinca 2004., rješenja HZMO-a Split od 12.srpnja 2004., međupresude Općinskog suda u Splitu, posl.broj P-5840/2019 od 17. studenog 2022., ispisa iz AOP-a po mjesecima i obračuna isplaćenih mirovinskih davanja od ovlaštenog aktuara, te uvidom u predmet Općinskog suda u Sinju posl.br.K-72/2003.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.310,64 EUR s naslova regresa, budući da je osiguraniku tužitelja IO isplaćena invalidska mirovina u razdoblju od 1.studenoga 2019. do 31.listopada 2022., koja invalidnost je nastala kao posljedica prometne nezgode u kojoj je povrijeđen osiguranik tužitelja, a koju je uzrokovao vozač vozila osiguranog kod tuženika.

6.Tužitelj potražuje razmjerni iznos mirovine koju je isplaćivao svome osiguraniku IO umanjen za 50% na ime suodgovornosti osiguranika tužitelja nastanku štete.

7. Između parničnih stranaka sporno je postojanje uzročne veze između prometne nezgode i nastanka štete tužitelju u vidu isplaćenih mirovina osiguraniku tužitelja, kao što je sporno koji zakon treba primijeniti u konkretnom slučaju (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ili Zakon o mirovinskom osiguranju), pa je sporna i osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom čl.162.st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj:157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, nadalje: ZOMO) propisano je da zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

9. Odredbom čl.160. st. 2. ZOMO-a propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, te troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava.

10. Prema odredbi čl.164.st.1. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

11. Odredba čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, nadalje: ZOOP), koji je bio na snazi kada je tužitelj izvršio isplatu utuženog iznosa, propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1.), da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.); te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.).

12. Na pitanje koji zakon treba primijeniti u konkretnom slučaju, za navesti je da u odluci EU suda C-371/12 od 23. siječnja 2014. izneseno je pravno shvaćanje da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila.

13. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH sadržanom u brojnim odlukama, kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev- 388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021 i dr., za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja

-prometne nezgode.

14. U više svojih odluka Vrhovni sud RH izrazio je pravno stajalište da u ovoj vrsti spora treba imati na umu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-u, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. Dakle, u ovoj pravnoj stvari treba odlučiti primjenom odredbe čl.27. ZOOP-a, koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

15. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis utvrđeno je sljedeće:

-da je osiguranik tužitelja IO zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13.studenoga 2001.,

-da je osiguranik tuženika RO **.**.2001. oko 17,15 sati u Turjacima na državnoj cesti D-60 upravljao teretnim vozilom marke Mercedes 609 [registarska oznaka], vlasništvo HO, i poduzeo vožnju neprilagođenom brzinom od 72 km/h neosvijetljenim, mokrim i skliskim kolnikom bez obraćanja dužne pozornosti na vidno polje ispred sebe i stanje kolnika, kao i pješake koji se kreću uz kolnik, pa je zbog takve vožnje unatoč poduzetom kočenju prednjom lijevom stranom vozila udario pješaka IO, osiguranika tužitelja, koji je uslijed toga zadobio više ozljeda koje su teške i po život opasne,

-da je protiv osiguranika tuženika RO pokrenut kazneni postupak radi izazivanja prometne nezgode u kojoj je osiguranik tuženika IO zadobio tjelesne ozljede,

-da se navedeni kazneni postupak vodio pred Općinskim sudom u Sinju, i da je taj postupak pravomoćno obustavljen rješenjem od 28.listopada 2005. zbog smrti optuženika RO,

-da se potraživanje prema tuženiku temelji na tvrdnji da je utužena invalidska mirovina posljedica ozljeđivanja osiguranika tužitelja IO u predmetnoj prometnoj nezgodi, te na činjenici što je nezgodu za 50% skrivio vozač vozila reg. oznake i broja [registarska oznaka] koje je tada bilo osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 0682152053,

-da je rješenjem HZMO-a br. 102554 od 17.studenoga 2003. osiguraniku tužitelja IO priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale zbog ozljede zadobivene izvan rada,

- da isplatom invalidske mirovine koja je predmet tužbenog zahtjeva u razdoblju od 01.studenoga 2019. do 31.listopada 2022. tužitelj trpi štetu u ukupnom iznosu od 2.310,64 EUR, koji iznos je umanjen radi suodgovornosti osiguranika tužitelja za 50%.

16. Iz naprijed navedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da se 13.studenoga 2001. dogodila prometna nezgoda na način da je osiguranik tuženika RO upravljajući teretnim vozilom marke Mercedes 609 [registarska oznaka], vlasništvo HO, prednjom lijevom stranom vozila udario pješaka IO, osiguranika tužitelja, koji je uslijed toga zadobio više teških i po život opasnih ozljeda. Nije sporno da je u vrijeme nastanka prometne nezgode vozilo kojim je upravljao RO kritične prigode bilo osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja broj [broj police osiguranja], te da je kazneni postupak protiv RO pravomoćno obustavljen budući je isti preminuo tijekom kaznenog postupka.

17. Osiguraniku tužitelja IO utvrđena je profesionalna nesposobnost za rad počevši od 12.ožujka 2003. zbog ozljede zadobivene izvan rada, na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka dr.AO, a koji nalaz je u revizijskom postupku u cijelosti potvrdilo Stručno povjerenstvo tužitelja dana 25.ožujka 2003.

18. Privremenim rješenjem tužitelja, osiguraniku IO priznato je pravo na invalidsku mirovinu počevši od 12.ožujka 2003. zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog ozljede nastale izvan rada u iznosu od 391,56 kn/51,97 EUR mjesečno, s tim da će se isplaćivati najniža mirovina u iznosu od 566,58 kn/75,20 EUR mjesečno, a od 01.srpnja 2003. iznos od 577,39 kn/ 76,63 EUR na teret sredstava tužitelja. Navedenu odluku zamijenilo je rješenje tužitelja od 15.prosinca 2004., kojim se konstatira ono što je bilo predmetom privremenog rješenja o priznavanju invalidske mirovine.

19. Tuženik prigovara postojanju uzročne veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja IO zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi i njegove potpune profesionalne nesposobnosti za rad, koju je utvrdio tužitelj. Tužitelj je odluku o invalidnosti svog osiguranika i pravu na invalidsku mirovinu donio u upravnom postupku u kojem tuženik nije sudjelovao, i kojim rješenjem se nigdje ne odlučuje o tome jesu li razlozi koji su doveli do umirovljenja u uzročno-posljedičnoj vezi s nezgodom ili nekim drugim događajem koji s tom nezgodom nemaju veze.

20. Međutim, ovaj sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja, jer tuženik nije sudjelovao u tom postupku, pa je dopušteno u parnici dokazivati da radna sposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom. O rezultatu dokazivanja i eventualnom utvrđenju postojanja uzročne veze između ozljeđivanja i posljedica ozljeđivanja i umirovljenja osiguranika tužitelja ovisi i odštetna odgovornost tuženika. Stoga je tužitelj u ovoj pravnoj stvari trebao dokazati uzročnu vezu između predmetne prometne nezgode i gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja, kao jedne od pretpostavki odgovornosti za naknadu štete

(VSRH, Rev- 6321/2023 od 9.siječnja 2024.)

21. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu i tužitelj mora dokazati pretpostavku postojanja uzročne veze štetne radnje i štete. Međutim, tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao uzročnu vezu između predmetne prometne nezgode i gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja IO, kao jedne od pretpostavki odgovornosti za naknadu štete (tako i VSRH u Rev-x165/2016 od 7. ožujka 2017., Rev 1261/21 od 2. veljače 2022., i Rev-12/22 od 12. siječnja 2022. i dr.).

22. U smislu odredbe čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku IO u utuženom razdoblju, i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

23. U konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja je priznata invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada, te se istome isplaćuje invalidska mirovina priznata radi ozljede izvan rada. Za zaključiti je da tužitelj, osim uzročne veze, nije ničim dokazao ni postojanje stvarne štete u visini (eventualne) razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje IO i mirovine koja bi se istome isplaćivala u slučaju ozljede na radu, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/25, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora od 2.310,64 EUR za sljedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, i za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 2.rujna 2025. i 20.studenoga 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x2), odnosno ukupno zbrojeno 300 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR iznosi 600,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 750,00 EUR. Na dosuđeni trošak tuženiku je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 7.siječnja 2026.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.