REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-4017/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Biuku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., OIB 87311810356, Jurišićeva 13, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Mislavu Poliću, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 20.studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 7.siječnja 2026. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Proglašava se nedopuštenim te se obustavlja zahtjev za izravnu naplatu potraživanja u korist ovrhovoditelja Hrvatska pošta d.d. za iznos glavnice uvećan za zakonsku zateznu kamatu što predstavlja ukupan iznos od 183.573,92 kn na teret svih računa ovršenika ZR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], a koju provodi Financijska agencija u Splitu od 3.9.2020. godine, 10:34 sati, određene temeljem pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-Us-25/08 od 3.veljače 2010.godine za koju je temeljem odredbe opisane u čl.233.st.1.Zakona o obveznim odnosima nastupila zastara potraživanja.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri (3) postotna poena koja teče od dana presuđenja pa do isplate."

II - Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 23.11.2020. ovom sudu neposredno podnio tužbu protiv tuženika radi nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije. Tužba se činjenično temelji na tome: da je tužitelj temeljem pravomoćne presude donesene u kaznenom postupku od 3.2.2010. dužan tuženiku platiti 80.520,00 kuna uvećano za zatezne kamate što na dan tužbe iznosi 185.573,92 kuna; da je tuženik kao ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu kod FINA-a dana 3.9.2020.; da je nastupila zastara.

1.1.Podneskom od 2.5.2024. tužbeni zahtjev je smanjen tako da je iz petita izostavljeni dio koji je odnosi na drugog tužiteljevog vjerovnika Croatia osiguranje d.d. glede kojeg tužitelj nije podnio tužbu.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i u bitnom naveo: da je presuda postala pravomoćna 15.9.2010., a ovršna 9.12.2010. pa da nije nastupila zastara jer je zahtjev za izravnu naplatu podnesen 3.9.2020.; da tužitelj nije izjavio žalbu u ovršnom postupku i nije upućen na pokretanje parnice.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa ovog suda br. Ovr-6120/2011 i spisa Županijskog suda u Splitu br. K-Us-25/2008.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Među strankama je sporno je li nastupila zastara naplate tražbine prije pokretanja postupka izravne naplate.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, dalje: ZOPNS).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Presuda Županijskog suda u Splitu br. K-Us-25/2008 od 3.2.2010. (list 3-68), kojom je tužitelj obvezan isplatiti tuženiku iznos od 80.520,00 kuna uvećano za zatezne kamate od 15.3.2008. do isplate, je postala pravomoćna dana 15.9.2010. kad je Vrhovni sud RH donio presudu br. I Kž Us-79/10-6 (list 198-199) kojom je potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu što je vidljivo i iz naloga (list 201). Drugostupanjska odluka je dostavljena tužitelju 9.11.2010. što je vidljivo iz dostavnice (list 200). Na prvostupanjskoj presudi je otisnuta potvrda pravomoćnosti i izvršnosti iz koje je vidljivo da je presuda izvršna 9.12.2010.

5.1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženik zahtjev za izravnu naplatu FINA-i temeljem gore navedene presude predao 3.9.2020. što je točan podatak jer isti ne spori ni tuženik, a ujedno je vidljiv i iz FINA-inog dopisa-očevidnika neizvršenih osnova (list 76).

5.2.Tuženik je i prije 3.9.2020. pokušao naplatiti svoje predmetno potraživanje od tužitelja. Naime, kako je vidljivo iz spisa br. Ovr-6120/2011, dana 31.10.2011. tuženik je pokrenuo ovršni postupak u kojemu je prihvaćen prijedlog za ovrhu, doneseno rješenje o ovrsi koje je dostavljeno FINA-i na provedbu 4.5.2012., a dana 3.3.2020. ovršni sud je obaviješten da je 4.8.2018. FINA prestala izvršavati navedenu osnovu u skladu s odredbama čl.12.ZPONS. To je uostalom vidljivo i iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje (list 77) dostavljene u ovom parničnom postupku.

6.Na predmetnu ovršnu ispravu (pravomoćnu presudu) primjenjuje se zastarni rok od 10 godina (čl.233.st.1.ZOO).

Kako je presuda donesena u kaznenom postupku postala pravomoćna 15.9.2010., do dana 3.9.2020. nije protekao desetogodišnji zastarni rok pa nije nastupila zastara i zato tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.1.Povrh toga, treba reći da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-943/17-2 od 10.5.2017. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: "Dakle, ovaj sud je u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO/91 kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, zauzeo ovo potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen."

U konkretnom slučaju, prvi ovršni postupak Ovr-6120/2011 je okončan isknjiženjem (što je na određeni način ekvivalent obustavi ovrhe) dana 4.8.2018. zbog nedostatka sredstava na računu tužitelja. Dakle, na tužitelju kao dužniku leže razlozi zašto je ranija izravna naplata okončana "obustavom" postupka pa utoliko sve i da je tuženik zahtjev za izravnu naplatu podnio nakon 15.9.2020. ne bi nastupila zastara.

6.2.Stoga, zbog svega navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Budući da tužitelj nije u tužbi naveo vrijednost predmeta spora, to je ovaj sud na ročištu od 20.11.2025. istu odredio na iznos od 24.629,89 EUR koliko iznosi tražbina glede koje tužitelj traži proglašenje ovrhe nedopuštenom.

7.1.Tuženiku je priznat sljedeći trošak: 250 bodova za zastupanje na ročištu od 20.11.2025., što pretvoreno u EUR iznosi 500,00 EUR.

U Splitu, 7.siječnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.stranaka