Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-7067/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana , kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆĆ, zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), rješavajući o žalbi okrivljenika ĆĆ, podnesenoj po branitelju Željku Rožiću, odvjetniku u Križevcima protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 7. svibnja 2025., poslovni broj: Pp-1053/2023-16, na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okrivljenika ĆĆ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenik ĆĆ se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu okrivljenik ĆĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 196. stavka 5. i prekršaj iz članka 238. st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 390,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 90 dana po primitku pravomoćne presude.
1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura.
2. Točkom V. izreke citirane presude okrivljenik je oslobođen optužbe da bi počinio prekršaje iz čl. 65. st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te prekršaj iz čl. 250. st.13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
2. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenik je, putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, no po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljene zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Naime, u žalbi se navodi kako je sud svoju odluku temeljio na službenoj zabilješki koja kao takva nije navedena kao dokaz u prekršajnom nalogu, no navedeno nije točno niti nije jasno iz čega žalitelj zaključuje kako sud svoju odluku temelji na istom, kada su u postupku ispitani svjedoci koji su službenu zabilješku sačinili i to IĆ i SĆ koji su iskazivali jednako kao što je i utvrđeno u Službenoj zabilješci te je njihove iskaze sud uzeo kao vjerodostojne jer se radi i nepristranim osobama, policijskim službenicima koji nemaju razloga neosnovano teretiti okrivljenika.
7. Također, obzirom se okrivljenik nije odazvao brojnim pozivima suda za ispitivanje, sud je činjenično stanje utvrdio na temelju drugih dokaza u spisu pa ispitivanje okrivljenika nije bilo potrebni te nebi bilo od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.
8. Okrivljenik je svojim postupanjem inkriminiranog dana ispunio biće prekršaja iz citiranih članaka za koje se optužuje jer je upravljao teretnim automobilom u prometu na cesti za vrijeme kada mu je isteklo važenje vozačke dozvole i to s danom 17. travnja 2009. kao i vozilom kojemu je isteklo važenje prometne dozvole i to za više od 15 dana odnosno s danom 22. svibnja 2022., uzimajući u obzir vrijeme inkriminacije 19. siječnja 2023., stoga nije od utjecaja da je okrivljenik u spis dostavio dokaz da je 8.2.2023. registrirao kamion, sklopio ugovor o osiguranju i kamion prenio na sebe, odnosno za navedene prekršaje je i oslobođen optužbe.
9. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnog prava.
10. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu sankciju, prvostupanjski sud je vodio računa o vrsti i težini počinjenih prekršaja. Kao otegotnu okolnost sud je uzeo višestruku osuđivanost okrivljenika za istovrsne prekršaje i činjenice da okrivljenik nije produžio vozačku dozvolu u periodu od čak 14 godina, dakle od 2009. sve do 2023. kada je okrivljenik počinio ova djela, kao i da nije produžio prometnu dozvolu za vozilo koje je sudjelovalo u prometu na cesti u periodu od čak godinu dana od 2022. do 2023. kada je zatečen u prekršaju. Uzimajući u obzir raniju osuđivanost okrivljenika za ova djela i period u kojem okrivljenik nije produžio važenje dokumenata točnije vozačke i prometne dozvole, sud nije našao osobito olakotnih okolnosti iz članka 37. Prekršajnog zakona za ublažavanje novčane kazne okrivljeniku. Zbog toga su na temelju članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku utvrđene pojedinačne novčane kazne u zakonom propisanim granicama, a koje u svom zbroju čine jedinstvenu izrečenu novčanu kaznu za prekršaje u stjecaju, a koju mjeru kazne prihvaća i ovaj sud.
11. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenika na plaćanje troška u iznosu od 300,00 eura, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova s obzirom na složenost i trajanje tog postupka kao i činjenicu da je okrivljenik neodazivanjem na pozive suda pridonio duljini trajanja postupka.
12. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona.
13. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v.r.
Karmen Novak Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka za: spis, okrivljenika, ovlaštenog tužitelja, branitelja okrivljenika.
