REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Valentine Kučić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐZ, zbog prekršaja iz članka 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/23 i 145/24), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, od 14. rujna 2025., Klasa: 211-07/25-1/17534, Urbroj: 511-04-06-25-1, na sjednici vijeća održanoj 07. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Povodom prigovora okrivljenika ĐZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku UZ za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga, izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, u koju se, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva, počevši od 13. rujna 2025. u 22,30 sati do 15. rujna 2025. u 09,00 sati, kao 3 dana zatvora, odnosno 119,46 (sto devetnaest eura i četrdeset šest centi) eura, tako da okrivljeniku preostaje novčana kazna u iznosu 1.200,54 (tisuću dvjesto pedeset četiri centa) eura, koju je dužan platiti u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Prigovor okrivljenika ĐZ odbija se kao neosnovan, te se prekršajni nalog u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.
III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik ĐZ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik ĐZ i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura, za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci tog naloga, koju je bio obvezan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz blagodat da će se izrečena kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u tom roku plati dvije trećine iste. Uz kaznu je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Okrivljenik GZ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Podnositelj prigovora ne poriče da je na dan počinjenja prekršaja pio, navodi da se da je bio na krštenju unuke pa je konzumirao alkohol. Žali zbog počinjenog djela te obećava da se takva situacija neće više ponoviti. Moli da se smanji novčana kazna te ukine zaštitna mjera.
4. Prigovor okrivljenika nije osnovan.
5. Međutim, prije svega, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer su u konkretnom slučaju povrijeđene odredbe o uračunavanju zadržavanja okrivljenika temeljem naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva.
6. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode bio pod utjecajem alkohola, u visini od 1,69 g/kg u krvi te je temeljem naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva bio lišen slobode od 14. rujna 2025. u 22,30 sati do 15. rujna 2025. u 09,00 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo u izreci pobijanog prekršajnog naloga nije primijenilo odredbe članka 40. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona i vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem uračunalo u izrečenu novčanu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode izjednačuje sa započetih 39,82 eura novčane kazne, odnosno jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o novčanoj kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao 119,46 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
7. Ispitujući u smislu navoda prigovora okrivljenika odluku o novčanoj kazni, ovaj sud izrečenu novčanu kaznu u okviru propisanog raspona za prekršaj za koji se tereti okrivljenika, smatra razmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Naime, okrivljeniku je za prekršaj iz članka 199. stavka 2., kažnjivog po članku 199. stavku 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izrečena novčana u iznosu od 1.320,00 eura koja predstavlja minimalnu kaznu u okviru propisanog raspona novčane kazne za taj prekršaj od 1.320,00 do 2.650,00 eura. Cijeneći da se radi o vrlo visokoj koncentraciji alkohola u krvi, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje blaže kazne, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne za počinjeni prekršaj, primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.
8. Uz navedeno, okrivljenik nije nikakvim dokazima potkrijepio vlastite navode, a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne.
9. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog na način da je izrečenu novčanu kaznu umanjio za vrijeme provedeno u zadržavanju, odnosno za 119,46 eura, sukladno članku 40. stavcima 1. i 2. Prekršajnog zakona, a kako je to navedeno u točci I. izreke ove presude, dok je je isti u preostalom dijelu potvrdio kako je to navedeno u točci II. izreke ove presude.
10. Budući da je ovaj sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova postupka nastalih povodom prigovora. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom prigovora određena je u iznosu od 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, koji je po mišljenju ovog suda primjeren složenosti i trajanju postupka.
11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 07. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Valentina Kučić, v.r.
Karmen Novak Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, u 2 (dva) otpravka za: spis i okrivljenika.
