Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-11838/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZO zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. studenog 2025., poslovni broj: Pp-3139/2025-4, na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika ZO kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 EUR (pedeset eura), u roku 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljenik ZO proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 1,320,00 eura koju je dužan platiti u roku od 1 mjesec od pravomoćnosti presude, uz mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. stavak 1. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca te je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je, pravodobno podnio žalbu navodeći kako nije znao da je „pod zabranom“ jer nije primio nikakvu obavijest. Izrečena novčana kazna previsoka je za njegova primanja, otac je troje djece te predlaže ublažavanje kazne ili izricanje opomene.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. U odnosu na navode okrivljenika kako nije znao da mu je na snazi izrečena zaštitna mjera, kao što je i u prvostupanjskoj presudi obrazloženo okrivljeniku je na mjestu počinjenja prekršaja uručen obavezni prekršajni nalog te je u njemu jasno naznačeno kako zaštitna mjera teče od izvršnosti odluke o prekršaju, isti se bio dužan informirati o datumu početka i završetka trajanja navedene zaštitne mjere, s obzirom da od stupanja na snagu izmjena Prekršajnog zakona dana 01.01.2019. godine, prema odredbi članka 58. stavak 2. navedenog Zakona, zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti odluke, te više nema obveze nadležne policijske postaje da obaviještava vozače o početku trajanja zaštitne mjere, a navedeno je mogao provjeriti i putem interneta na mrežnoj stranici MUP-a.

6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti prekršaja, nastalim štetnim posljedicama i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu u okviru važećeg propisa u vrijeme počinjenja djela. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj izrekao minimalnu novčanu, jer zakon propisuje za taj prekršaj novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, pa je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

7. U odnosu na okrivljenikov prijedlog da se primijeni mjera upozorenja opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Naime, pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim za prekršaj za koji je Zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura“, a što u ovom konkretnom slučaju nije ostvareno.

8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) dakle u minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka za: spis, okrivljenika, ovlaštenom tužitelju.