Broj: Ppž-9314/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HM, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenika HM, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave karlovačke Postaje prometne policije Karlovac od 30. lipnja 2025., klasa:211-07/25-1/10391, urbroj:511-05-13-25-1, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Prigovor okrivljenika HM, odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik HM obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik HM i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i zbog određenih troškova prekršajnog postupka. Ističe da nije prekršajno kažnjavan za vožnju pod utjecajem opojnih sredstava, zaposlen je kao građevinar i zbog terenskog rada vozačka dozvola mu je neophodna, primanja su mu 1.200 eura mjesečno pa s obzirom da priznaje učin prekršaja, izražava žaljenje te da nije bio pod utjecajem opojnih sredstava, moli da mu se ne izrekne zaštitna mjera i smanjenje izrečene novčane kazne.

4. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

6. Prigovor nije osnovan.

7. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Za počinjeno djela prekršaja zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2650,00 eura. Okrivljeniku je izrečena novčana kazna na donjoj granici zakonu propisanog minimuma a slijedom navoda iz prigovora ovaj Sud ne nalazi osnova za primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, ispod propisanog zakonskog minimuma, uz to valja napomenuti da okrivljenik svoje navode iz prigovora koji se odnosi na financijsku situaciju i zaposlenje nije argumentirao odgovarajućim materijalnim dokazima, slijedom čega je prigovor na visinu izrečene novčane kazne neosnovan.

9. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanjem motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca nije prestroga. Inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi ukidanja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za posao eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Posebno se napominje kako je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera u trajanju koje je bliže donje zakonom propisane granice za tu mjeru iz članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona (može se izreći u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine), a imajući u vidu sve okolnosti počinjenog prekršaja ovako izrečena zaštitna mjera je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa.

10. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

11. Slijedom navedenog ovaj Sud je navode iz prigovora ocijenio neosnovanima i potvrdio prekršajni nalog.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13 . Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi karlovačkoj Postaji prometne policije Karlovac u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.