Poslovni broj Kž-103/2023-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-103/2023-5

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika V. V., zbog kaznenog djela iz čl. 227. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj K-4/2018-39 od 9. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              Odbija se žalba optuženika V. V. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) optuženi V. V. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu KZ/11). Na temelju članka 227. stavak 2. i 1. KZ/11 optuženiku V. V. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te se na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku izriče uvjetna osuda tako da se izrečena kazna neće izvršiti, ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 9.128,90 kuna i paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

2. Protiv  pobijane presude žali se optuženi V. V. putem branitelja D. B., odvjetnika iz K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O. na dužno razgledavanje.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženi V. V. u žalbi po branitelju navodi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer su razlozi presude nejasni ili proturječni, te postoje znatne proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude s onim što se nalazi u zapisnicima o iskazima i sadržaju isprava u spisu. Smatra da je zaključak prvostupanjskog suda nerazumljiv, ničim dalje obrazložen, suprotan ostalim dokazima u spisu kada prvostupanjski sud navodi da je iz iskaza sudsko medicinskog vještaka prof.dr. J. Š. prometno- tehničkog i medicinskog vještačenja otklonjena mogućnost da optuženi V. V. nije bio pri svijesti neposredno prije i u trenutku prometne nesreće.

 

6.1. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju upire žalbom optuženi V. V. Iz navedene žalbene osnove proizlazi da optuženi pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjenično stanja odnosno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja predlažući u suštini drukčiju ocjenu izvedenih dokaza. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku prof.dr.sc. J. Š. da sinkopa predstavlja iznenadni kratkotrajni gubitak svijesti praćen gubitkom posturalnog-položajnog tonusa mišića sa spontanim oporavkom. Povezujući navedeno s nalazom i mišljenjem prometno tehničkog vještaka D. F., utvrđen položaj upravljača u vozilu kojim je upravljao optuženi nakon sudara s vozilom marke Opel Astra koji je u trenutku sudara bio zakrenut za oko 50 – 55 stupnjeva u desno zaključio da kod osoba u stanju sinkope ne dolazi do toga da osoba u stanju sinkope drži volan takvom čvrstinom i prilikom klaćenja tijela lijevo – desno dođe do zakretanja volanom. Navedeno iz razloga jer kod gubitka posturalnog- tonusa mišići se opuštaju, ruke spadaju s volana ili mogu biti položene na volan, ali ga ne mogu držati jer je držanje volana (upravljača) voljna aktivnost. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio analizirajući sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj vezi povezujući ih s nalazom i mišljenjem vještaka dipl.ing. D. F., sudsko medicinskog vještaka prof.dr.sc. J. Š. kao visokostručnih, objektivnih osoba  da optuženi V. V. nije bio u stanju sinkope u trenutku prometne nesreće kao niti nakon same prometne nesreće. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je iako je u liječničkoj svjedodžbi na ime optuženog navedeno bez svijesti  s obzirom na iskaz ispitanog svjedoka K. J., (obrazloženje prvostupanjske presude pod točkom 11.) iskaz ispitanog svjedoka L. R. koji je hitnoj pomoći rekao da optuženi nije bio pri svijesti odnosno nije svjestan što se dogodilo, te iskaz svjedoka I. M. koji je razgovarao sa optuženim nakon prometne nesreće. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da na temelju prometno- tehničkog vještačenja je utvrđeno da je optuženi na ravnoj dionici kolnika zaobilaznice u K. započeo sa laganim skretanjem u lijevo pod kutem ne većim od 4 stupnja i na taj način cijelom širinom došao na lijevu stranu kolnika koje služi za promet vozilima iz suprotnog smjera. Tada je došlo do bočnog okrznuća s vozilom Citroen kojim je upravljalo oštećena Š. L. koja je radi izbjegavanja frontalnog sudara s vozilom skrenula na bankinu. Nakon navedenog bočnog okrznuća vozilo optuženog nastavilo je kretanje po kolniku, na putu od 32 metra došlo do bočnog pomaka u desno za 1,2 metra i sudara s vozilom Opel Astra kojim je upravljala ošt. J. G.. Stoga je vještak zaključio da je optuženik nakon bočnog okrznuća zaokrenuo upravljač vozila u desno, te zaokrenuo kolo upravljača za 55 stupnjeva u desno o čemu je dao svoje mišljenje medicinski vještak prof.dr.sc. J. Š. isključujući mogućnost stanje sinkope s obzirom na voljnu reakciju optuženog zakretanjem kola upravljača u desno. Nastavno navedenom,  žalitelj neosnovano upire na nalaz i mišljenje vještaka dr. D. V. – M. neurologa koja je dala mogućnost da je optuženi V. V. neposredno prije prometne nesreće zbog zdravstvenih razloga izgubio svijest (bio u sinkopi), a da pri tome izostavlja činjenicu da je navedeni vještak iskazao da za potpuno sigurnu tvrdnju što se s optuženim događalo neposredno prije nesreće treba imati izjavu osobe koja je bila stalno kod optuženika i promatrala ga ili video snimku samog optuženika tijekom vožnje. Stoga pravilno prvostupanjski sud analizirajući sve izvedene dokaze posebne i u međusobnoj vezi zaključio da optuženi V. V. neposredno u vrijeme inkriminacije nije bio bez svijesti u stanju sinkope.

 

6.2. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud potpuno je utvrdio činjenično stanje. Naime, optuženi V. V. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje iz razloga što nije dopunski ispitao vještaka neurologa koji je dokazni prijedlog prihvaćen na raspravi 5. ožujka 2019., a nije proveden. S tim u vezi za istaći je da na raspravi 6. srpnja 2021. koja je počela iznova na temelju članka 407. stavak 3. ZKP/08 izvedeni su dokazi optužbe i obrane te obrana nije imala daljnjih dokaznih prijedloga. Napose, žalitelj ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio.    

 

7. Pravilno je prvostupanjski sud optuženog V. V. proglasio krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Navedeno iz razloga što je optuženi V. V. u vrijeme i mjesto kako je pobliže opisano u opisu djela iz izreke presude upravljajući osobnim automobilom marke Fiat Doblo registarske oznake ..-…-.. krećući se po državnoj cesti broj 2  iz smjera Š. u smjeru K. ceste protivno odredbi članka 47. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prešao na prometnu traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera olako smatrajući da time neće ugroziti druge sudionike u prometu uslijed čega je lijevim prednjim dijelom osobnog automobila kojim je upravljao udario u lijevi bočni dio osobnog automobila marke Citroen Saxo registarske oznake ..-…-.. kojim je iz suprotnog smjera upravljala Š. L. te nakon čega je prednjim lijevim dijelom osobnog automobila kojim je upravljao udario u osobni automobil marke Opel Astra registarske oznake ..-….-.. kojom je iz suprotnog smjera upravljala J. G. koja je tom prilikom zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma desnog gležnja.

 

8. Žalba zbog pogrešno i nepotpuno činjeničnog stanja sadržava u sebi i zbog odluke o kazni stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u tom dijelu.

 

8.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i vrednovao okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud pravilno je optuženog V. V. za kazneno djelo iz članka 227. stavak 1. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a potom optuženom na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s primjerenim rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti, činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11).             

 

9. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 27. listopada 2023.