REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-279/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria D.D. Zagreb, Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koga zastupa Sofia Petković, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-8249/2023-8, od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-8249/2023-8, od 7. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 8249/2023-8, od 7. siječnja 2025., u točki I. izreke, utvrđen je ništetnim dio članka 3. Ugovora o kreditu br. 056-50-4268282 od 18. srpnja 2007. sklopljenog između tužitelja BC kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao banke, kojim je ugovorena jednokratna naknada od 3,30 % od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., isplatiti tužitelju BC iznos koji se odnosi na ništetnu naknadu za obradu kredita, u iznosu od 402,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2007. do isplate, u roku 15 dana.

1.2. U točki III. izreke naloženo je tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., naknaditi tužitelju BC parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude tuženik je uložio žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu tuženiku cjelokupnog iznosa parničnog troška uključujući i troškove žalbe, ili podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP- a, u vezi sa člankom. 326.a i s čl. 186.c ZPP-a. tuženik nalazi u činjenici da tužiteljeva tražbina dospijeva tek pravomoćnim okončanjem ovog postupka, pa je sud tužbeni zahtjev za isplatu trebao odbaciti jer tužiteljeva tražbina nije dospjela do zaključenja glavne rasprave.

2.2. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

2.3. U sadržaju žalbe vezano uz žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u žalbi se navodi da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao je li sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da li je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da li su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi.

2.4. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate u žalbi se objašnjava da prvostupanjski sud nije dao odgovarajuće razloge zašto tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO jer se nesavjesnost nikada ne predmnijeva.

2.5. Dodatno se ponavlja i elaborira i stav o osnovanosti prigovora zastare i ponavlja tvrdnja da ako zastara nastupa od trenutka pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost kako to tvrdi prvostupanjski sud, tada potraživanje tužitelja nije dospjelo, pa ni kamata ne može teći od dana kada je plaćena jednokratna naknada, (sedamnaest godina ranije).

2.6. Kako se smatra pogrešnom odluka o glavnoj stvari, je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti, tuženik pobija i odluku o troškovima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu postupka, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

6.1. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara da tužiteljeva tražbina dospijeva tek pravomoćnim okončanjem ovog postupka, jer je deklaratorni dio tužbenog zahtjeva prethodno pitanje za dio zahtjeva kojim se traži isplata jednokratne naknade temeljem deklaratornog dijela zahtjeva, pa kako se o oba zahtjeva odlučuje istovremeno, pravomoćnošću presude oba zahtjeva istovremeno postaju dospjela, pa nisu ispunjeni uvjeti za odbacivanje tužbe primjenom članka 326. u vezi sa člankom 186.c ZPP-a.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim dijela članka 3. Ugovora o kreditu br. 056-50-4268282 od 18. srpnja 2007. sklopljenog između tužitelja BC kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao banke, kojim je ugovorena jednokratna naknada od 3,30 %, te isplata iznosa od 402,26 eura, plaćenog na ime te naknade.

8. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu i nije sporno među strankama je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj: 056-50-4268282 od 18. srpnja 2007., u kojem Ugovoru je u članku 3. određeno se naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

- da jednokratna naknada od 3,30 % od iznosa kredita iznosi 402,26 eura.

8.1. U drugostupanjskom postupku sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva ništetna i da li tužitelj ima pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama, te da li je nastupila zastara potraživanja.

9. Saslušanjem tužitelja prvostupanjski sud utvrdio je da se o odredbi članka 3. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, niti je postojala mogućnost pregovora, niti je od strane tuženika tužitelju dano objašnjenje na koje se sve troškove odnosi 3,30 % iznosa od cjelokupne isplate kredita, a iz uvida u ugovor utvrđeno je da se radi o tipskom ugovoru kojeg je unaprijed pripremio tuženik. Također je utvrđeno da je Ugovor o kreditu tužitelj podigao radi kupnje automobila za osobne potrebe.

10. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 18. srpnja 2007.

10.1. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pa tako i u predmetnom Ugovoru o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva. jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva iz razloga što tuženik nije pojasnio tužitelju koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

12. Zbog navedenog prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

13. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. , 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO).

14. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom.

14.1. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka.

15.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

15.2. Prvostupanjski sud pravilno je priznao tužitelju troškove postupka i to: sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), te trošak pristupa na ročišta 20. svibnja 2024. i 22. studenog 2024 u iznosu od 200,00 eura za svako (br. 9/1 Tarife) što s PDV-om iznosi 750,00 eura.

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić