Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9667/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. OF, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. vezi sa člankom 293. stavkom 2. i iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. OF, protiv prekršajnog naloga Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar od 11. rujna 2025., klasa:211-07/25-1/17238, urbroj: 511-15-07-25-1, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu prigovora okrivljenika OF, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 51. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) utvrđuje novčana kazna u iznosu od 130,00(stotrideset) eura, za djelo prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1320,00 (tisućutristodvadeset) eura.

II Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), okrivljeniku OF izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.350,00 eura (tisućutristopedeseteura) koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik OF u navedenom roku plati dvije trećine ukupno izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

III. Odbija se prigovor okrivljenika OF kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik OF obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik OF i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.710,00 eura, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. u vezi s člankom 293. stavka 2. i prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „AM“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 165,90 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i zaštitnoj mjeri, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da priznaje krivnju i izražava kajanje, ali predlaže ublažavanje novčane kazne i skraćenje trajanja zaštitne mjere te opisuje okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja djela prekršaja.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, sukladno članku 39. stavku 1. Prekršajnog zakona ako je počinitelj prekršaja s jednom ili više radnji počinio više prekršaja za koje mu se istodobno sudi i sud se odluči kazniti ga, sud će za svaki počinjeni prekršaj utvrditi kaznu prema zakonu a zatim će za sve te prekršaje izreći ukupnu kaznu.

7. Međutim, iz zakonskog opisa djela iz izreke pobijanog prekršajnog naloga je vidljivo da se okrivljenik tereti za stjecaj tri djela prekršaja te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.710,00 eura ali pritom prvostupanjsko tijelo nije sukladno članku 39. stavak 1. Prekršajnog zakona za svako djelo utvrdilo pojedinačnu novčanu.

8. Nadalje valja naglasiti da je sud vezan za činjenični opis djela, a ne za pravnu kvalifikaciju djela iz optužbe.

9. Odredba članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da će se ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba kazniti počinitelj novčanom kaznom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 260,00 eura.

10. Međutim, kako konkretni činjenični opis iz izreke pobijanog prekršajnog naloga ne sadrži okolnosti iz prethodno navedene odredbe članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, da je izazvana prometna nesreća s u kojoj ima ozlijeđenih osoba, to se isti činjenični opis ne može podvesti pod prekršaj iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već isti sadrži obilježja osnovnog oblika ovog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11. Slijedom navedenog, a temeljem članka 207. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i kazni kao u točki I. izreke ove presude.

12. Razmatrajući odluku o novčanoj kazni, a cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja i da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj Sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za prekršaj iz članka 51. stavka 1. i 5. i čl. 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora u tom dijelu, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica preinačenja prekršajnog naloga u pravnoj oznaci kako je ranije navedeno u obrazloženju ove odluke. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o materijalnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

13. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačen je pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je izrečena ukupna novčana kazna koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni.

14. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „AM“ kategorije.

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 2,03 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

15. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. siječnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Policijskoj postaji Vukovar u 3 otpravka: za spis, okrivljenika.