1              Poslovni broj Kž-423/2023-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-423/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. V., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1134/2022-34 od 23. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

 

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. V. V., ukida se pobijana presuda u odluci o trošku, te se u tome dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II/ U ostalom dijelu žalba opt. V. V. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1134/2022-34 od 23. ožujka 2023., opt. V. V. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11, te mu je na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 6 mjeseci za svako djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 opt. V. V. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a daljnjom primjenom čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 godine.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan u roku od 15 dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude platiti trošak kaznenog postupka (čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08) u iznosu od 1.500 eura[1] / 11.301,75 kuna.

 

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio opt. V. V. putem branitelja H. Z., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu optuženika, preinači pobijanu presudu na način da odbije optužbu.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

 

5. Žalba opt. V. V. je djelomično osnovana.

 

6. Optuženik u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka ukazuje na više povreda koje je počinio prvostupanjski sud pa tako iznosi da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno zbog čega sud smatra da su izrečene prijetnje bile objektivno podobne da kod odgovornih osoba Centa za socijalnu skrb izazovu uznemirenje odnosno strah bivše supruge optuženika. Time sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i dostatne razloge u kojima nema nejasnoća ni proturječnosti, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće, a što je iscrpno obrazložio u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1.) izreke ožalbene presude pod točkama od 9.1.1. do 9.6., a u odnosu na kazneno djelo iz toč. 2.) pod točkama od 10. do 10.2.

 

6.1. Nije u pravu opt. V. V. kada upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (koju pobliže ne specificira) jer da je izreka presude nerazumljiva jer ne sadrži točnu naznaku počinjenog kaznenog djela u odnosu na svaku od dvije inkriminacije koje mu se stavljaju na teret, kojim navodima ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Naime, ukoliko pod "zakonskom naznakom" počinjenog kaznenog djela aludira na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, iz izreke pobijane presude sasvim nedvojbeno proizlazi da je proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11 a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11. Ujedno, ukoliko "zakonskom naznakom" podrazumijeva zakonski opis, u izreci presude jasno su naznačena dva zakonska opisa - jedno za kazneno djelo počinjeno na štetu djelatnica Centra za socijalnu skrb iz toč. 1.), a drugi zakonski opis za kazneno djelo na štetu M. L. iz toč. 2.) izreke presude, slijedom čega nema bitne povrede na koju ukazuje.

 

6.2. U nastavku žalbe optuženik navodi da je prvostupanjski sud izvršio nedopušten zahvat u činjenični opis i pravnu kvalifikaciju djela (toč. 6. obrazloženja), navodeći da je izmijenio činjenični i zakonski opis kaznenog djela tako što je u toč. 1. izostavljen izraz "ustrašivanje", iako je tužitelj na raspravi 23. ožujka 2023. naveo da mijenja zakonski opis na način da u toč. 1. i 2. umjesto riječi "ustrašio ili uznemirio" ima stajati "ustrašio i uznemirio". Time sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08 odnosno da je sud prekoračio optužbu. Međutim, takvi su žalbeni navodi u cijelosti neosnovani jer je sud, a shodno utvrđenom činjeničnom stanju izostavio kod kaznenog djela iz toč. 1. počinjenog na štetu djelatnica CZS, Podružnice T. T. M., S. P. i K. P. jedan modalitet počinjenja kaznenog djela prijetnje (ustrašivanje), kojim izmjenama nije išao na štetu optuženika, nije izmijenio identitet djela optužbe, a predmet optužbe je riješio u cijelosti.

 

6.3. Sadržajno optuženik ukazuje i na relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da je sud odbio sve dokazne prijedloge obrane. Takvi žalbeni navodi nisu osnovani jer je sud na raspravi održanoj 24. veljače 2022. (str. 218 spisa) prihvatio dokazni prijedlog obrane te pročitao e-mailove od 16. svibnja 2021. (str. 175-179 spisa), a potom i u ponovljenom postupku na raspravi 26. listopada 2022. prihvatio prijedlog obrane za dopunskim ispitivanjem svjedokinja T. M., S. P., K. P. i ošt. M. L. dok je na raspravi 18. siječnja 2023. sud prihvatio prijedlog obrane da se pročita elektronska poruka M. L. od 1. prosinca 2022. (str. 335 spisa). Stoga, to što na istoj raspravi (18. siječnja 2023.) sud nije prihvatio sve dokazne prijedloge obrane (da se od Općinskog građanskog suda pribavi spis P-ob-938/2020 u kojem se nalaze izvješća voditeljice mjere nadzora, kao i da se od Odjela za mladež Općinskog suda u Z. pribavi spis protiv M. L. na okolnost da je istoj bila naložena sudska obaveza, jer je njegov inkriminirani e-mail bio reakcija na njen propust u pogledu naložene obveze), sud nije povrijedio načelo jednakosti oružja koje podrazumijeva da se tijekom dokaznog postupka objema stranama u postupku osiguraju jednake ili bar približne šanse, odnosno da je se dovede u isti ili barem sličan položaj.

 

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda koji je po stajalištu obrane pogrešno zaključio da bi se radilo o prijetnjama koje bi imale ozbiljan karakter i koje bi bile podobne da kod djelatnica Centra za socijalnu skrb T. (T. M., S. P. i K. P.) izazovu uznemirenost, kao i da u odnosu na njegovu bivšu suprugu M. L. izazovu uznemirenost i strah, pogotovo što je koristio figurativne izraze iz kojih se nikako ne može izvesti onako tumačenje kakvo je izveo prvostupanjski sud kada je njega podveo pod pojam "reflektor", a iz izraza da se "pod jakim reflektorima i olovke tope, da će se djelatnice Centra "otopiti" tj. promijeniti agregatno stanje."

 

7.1. Međutim, takvim žalbenim navodima optuženik nije osporio pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, dostatne i logične razloge a koje prihvaća i ovaj sud. Naime, imajući u vidu nezadovoljstvo optuženika postupanjem djelatnica Centra za socijalnu skrb T.– psihologa T. M., socijalne radnice S. P., kao i voditeljice mjere intenzivnog nadzora u obitelji V. – L., K. P., pa s time u vezi i njihove reakcije na inkriminirani e-mail odnosno njegov sadržaj koji je kod svih njih izazvao nespokojstvo i uznemirenost, zbog čega je čak K. P. kao voditeljica mjere nadzora zatražila da se postavi drugi voditelj mjere, da je cijela njegova komunikacija bila zastrašujuća, a imajući u vidu i vrijeme počinjenja kaznenog djela koje je  koincidiralo s nemilim događajem kada je jedna djevojčica u N. G. preminula zbog ozljede koje je nanijela majka, a zbog čega su bili prozivani djelatnici Centra za socijalnu skrb, tada se sadržaj izrečenog e-maila, iako sročen u cijelosti metaforički, ukazuje kao ozbiljan i objektivno podoban izazvati na strani oštećenica odnosno imenovanih djelatnica Centra nespokojstvo i uznemirenost. Tako i u odnosu na e-mail upućen bivšoj supruzi M. L. u kojem navodi da će dugoročno riješiti probleme s njom a da će njeno neslaganje imati posljedica, a sve u vezi treninga na koji je želio da odlazi njihova zajednička kćer. Cijeneći i to da je ranije prema bivšoj supruzi M. L. znao biti nasilan, kao logična i životna ukazuje se reakcija oštećenice u vidu uznemirenosti i straha. Pri tome nije od odlučne važnosti to što je i nakon navedenog e-maila, koji ima karakter ozbiljne prijetnje bila putem e-maila u komunikaciji s optuženikom, imajući u vidu da nije bilo prvi puta da joj se optuženik obraća na takav način te da je njegove riječi "posljedica će biti" shvatila u smislu prethodnih događanja iz zajedničkog života.

 

7.2. Iako se optuženik žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu sud tijekom postupka nije utvrdio, kao ni koji dokaz je trebao izvesti, a nije ga izveo.

 

7.3. Kako su e-mailovi optuženika upućeni djelatnicima Centra za socijalnu skrb T. T. M., S. P. i K. P. bili objektivno podobni da kod njih izazovu osjećaj nelagode, uznemirenosti, a u odnosu na bivšu suprugu ošt. M. L. i straha, što je optuženiku bio i cilj, dok je psihološki učinak tih prijetnji (kako to oštećenici i iskazuju), kod oštećenika izazvan nelagodom, uznemirenošću, a kod ošt. M. L. i straha, taj cilj i ostvaren, to je prvostupanjski sud na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je opt. V. V. proglasio krivim zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11 a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

 

8. Opt. V. V. žali se i zbog povrede kaznenog zakona, koji žalbeni osnov u nastavku žalbe ne obrazlaže. Postupajući sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

9. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi koju žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže, ovo vijeće je ocijenilo kako je prvostupanjski sud odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije pravilno utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti u vidu njegove neosuđivanosti i nekažnjavanosti, pri čemu je to što je djelatnice Centra za socijalnu skrb nazivao "babama" uzeo kao otegotnu okolnost. Naime, i ovaj drugostupanjski sud je stajališta da je izrečena uvjetna osuda primjerena okolnostima djela, osobi optuženika i stupnju njegove kaznenopravne odgovornosti te da će se pojedinačno utvrđenim kaznama u trajanju od 6 mjeseci za svako kazneno djelo a onda primjenom odredbi za stjecaj iz  čl. 51. KZ/11 osudom na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci te potom izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od 2 godine, ostvariti  sve one svrhe kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije propisane čl. 41. KZ/11.

 

10. Međutim, u pravu je opt. V. V. kada pobija odluku o trošku obrazlažući ovaj žalbeni osnov time što je u ranijoj ukinutoj presudi optuženik bio obvezan snositi trošak postupka u iznosu od 1.500.00 kn / 199 eura, a da je u ponovljenom postupku održano svega tri rasprave, a sud je odredio paušalnu svotu u iznosu od 1.500 eura, dakle u pet puta većem iznosu. Naime, prema osobnim podacima optuženik je zaposlen s primanjima od oko 11.000,00 kn / 1.459,95 eura, otac je djeteta za čije uzdržavanje mjesečno doprinosi 1.300,00 kn / 172,54 eura pa se zaključak prvostupanjskog suda da plaćanjem troškova postupka neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika kao i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, za sada, ukazuje kao preuranjen a time i pogrešan.

 

10.1. Prvostupanjski će sud, kada bude posebnim rješenjem odlučivao o troškovima postupka, voditi računa o imovinskim prilikama optuženika – ima li imovine, kolika eventualna mjesečna primanja ostvaruje, imali li osoba koje je dužan po zakonu uzdržavati, pa ukoliko smatra da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, iste okolnosti cijeniti u smislu čl. 148. st. 6. ZKP/08 tj. postoje li uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti ili djelomično.

 

11. Slijedom svega izloženog, te kako ispitivanjem pobijane presude sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu nađene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao pod toč. I/ i II/ izreke ove drugostupanjske odluke.

 

Osijek, 27. listopada 2023.

 

 

       Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač, v. r.