REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P Ob-1015/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tei Golub kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽC (nom. ŽC) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika i pravnog slijednika pokojnog ĆC iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić-Begović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene RC iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 12. studenog 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetnice Zvjezdane Znidarčić-Begović i punomoćnika tuženika odvjetnika Željka Županića dana 07. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi :

„1. Utvrđuje se da nekretnina i to obiteljska kuća na adresi [adresa], koja se sastoji od prizemlja, prvog kata, garaže, potkrovlja i dvorišta, a koja kuća je sagrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 648 m2 – prema podacima upisanim u posjedovnom listu broj 1256 k. o. [katastarska općina], dok u zemljišnoj knjizi odgovara zk.čest.br. 4544/2 dvorište i oranica, površine 200 čhv, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu prednika tužitelja ĆC u 2/5 dijela u odnosu na cijelo i tužene RC u 3/5 dijela u odnosu na cijelo, što je tužena dužna priznati, jer će u protivnom navedeno zamijeniti ova presuda.

2. Utvrđuje se da je prednik tužitelja ĆC suvlasnik u 1/2 dijela svih pokretnina nalazećih u kući u [adresa], što je tužena dužna priznati, jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda. II Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu 11.50,00 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, počev od 07. siječnja 2026. godine do isplate, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

O b r a z l o ž e nj e

1.Prednik tužitelja ĆC je dana 20.09.2013. godine podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženom RC zaključio brak 26.11.1988. godine. Nakon sklapanja braka, supružnici su kraće živjeli u kući oca tužitelja, a potom preselili u kuću na adresi [adresa], koja je tada bila u vlasništvu tužene i njene majke. U trenutku kada su tužena i pokojni ĆC doselili u kuću u [adresa], ista je bila nedovršena te su je bračni drugovi zajedničkim radom i sredstvima uredili za stanovanje. Majka tužene je tijekom vremena smještena u ustanovu, a tužitelj je u uređenje i opremanje kuće uložio i daljnja sredstva ostvarena od prodaje vlastitih nekretnina naslijeđenih od roditelja kojima je temeljito obnovio i uredio cijelu nekretninu, Izvršenim ulaganjima u potpunosti je uredio prizemlje kuće, prvi kat kao i prigrađeni dio koji je koristio kao svoju radionicu, a kasnije ju prenamijenio u stambeni prostor.

1.1. Između prednika tužitelja i tužene je tijekom prekida obiteljske zajednice života i razvoda braka postignut sporazum o diobi imovine – bračne stečevine i to na način da je tuženica tužitelju, u cilju diobe i rješavanja međusobnih imovinsko-pravnih odnosa te kao povrat nesporno učinjenog ulaganja tužitelja, prenijela u vlasništvo određene nekretnine prema Ugovoru o darovanju zaključenim 30.06.2008. godine. Kasnije je, zbog učinjenog obiteljskog nasilja i nedostojnosti prednika tuženika kao obdarenika, isti Ugovor o darovanju opozvala i po provedenom parničnom postupku pravomoćno ostvarila pravo na predaju (vraćanje) u posjed ranije darovanih nekretnina.

1.2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (podnesak predan na ročištu 07.09.2017. godine – list 57-58 spisa – prednik tužitelja ĆC predlaže sudu utvrditi da je s osnova bračne stečevine suvlasnik nekretnine u [adresa] u omjeru 2/5 dijela a da je tužena suvlasnica iste u 3/5 dijela, kao i da je suvlasnik u 1/2 dijela svih pokretnina, što je sve tužena dužna priznati „jer će u protivnome navedeno zamijeniti ova presuda“.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da nekretnina koja je predmet postupka ne može predstavljati bračnu stečevinu jer su ista njena posebna imovina. Nekretninu u pola dijela je tužena stekla prema rješenju o nasljeđivanju iza svog pokojnog oca, a u drugoj polovici darovnim ugovorom sklopljenim sa svojom majkom. Iako nije sporno da su stranke trajanjem bračne zajednice zajedničkim ulaganjem doprinosile poboljšanju uvjeta stanovanja, time nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stvarno pravnog zahtjeva već eventualno obvezno pravnog, što prednik tužitelja nije učinio. U dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva da je prednik tužitelja suvlasnik polovice pokretnina koje se nalaze u kući, tužena navodi kako je faktična bračna zajednica prestala iseljenjem ĆC iz kuće 2010. godine, te se u odnosu na neodređeno postavljeni tužbeni zahtjev ne može niti očitovati te mu se opreza radi protivi.

2.1. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka je prednik tužitelja ĆC preminuo dana **.**.2023. godine, te je postupak preuzeo njegov nasljednik i pravni slijednik ŽC, zajednički sin pokojnog i tužene.

4. Između stranaka nije sporno da su prednik tužitelja ĆC i tužena bivši bračni drugovi, čiji brak je sklopljen 26.11.1988. godine a razveden presudom ovog suda poslovni broj P2-234/10 od 08.05.2014. godine. Nije sporno da su bračni drugovi postigli sporazum o diobi imovine – bračne stečevine – te da su dana 30.06.2008. godine sklopili Ugovor o darovanju kojim je tužena darovala predniku tužitelja druge nekretnine koje je također stekla iza svojih pokojnih roditelja.

Taj darovni ugovor tužena je opozvala 2011. godine, te je u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-3774/11 pravomoćnom presudom predniku tužitelja naloženo predati tuženoj u posjed nekretnine koje su stečene prema zakonito opozvanom Ugovoru o darovanju.

5. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva da je prednik tužitelja suvlasnik nekretnine u Zagrebu, Markuševečka Trnava 40 u omjeru od 2/5 dijela, kao i osnovanost tužbenog zahtjeva na utvrđenje suvlasništva pokretnina koje se u kući nalaze.

5.1. Na sporne okolnosti sud je tijekom dokaznog postupka saslušao svjedoke ŽCO, ĆCO, IC, CC, UC, ĐC, AC, Ž, ČC, BC, JC, DC, prednika tužitelja ĆC te tužitelja ŽC i tužene kao stranaka u postupku. Proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ing. Žarku Željku te je izvršen uvid u spisu priloženu dokumentaciju.

6. Iz iskaza prednika tužitelja ĆC proizlazi da se na predmetnoj nekretnini u trenutku kada su stranke u nju uselile nalazila kuća katnica sa dograđenim garažnim prostorom, koja je bila samo djelomično namještena i osposobljena za život. Prednik tužitelja opisuje radove koji su napravljeni za vrijeme trajanja bračne zajednice i obiteljskog života stranaka (srušena je smočnica i jedan nosivi zid kako bi se napravila kuhinja, sredili su pitanje kanalizacije, grijanja i uvođenja telefonske linije, postavili novu kuhinju na katu, keramičke pločice, postavili parket koji je donio iz svoje kuće). Vrijednost navedenih radova procjenjuje sa 20.000 DEM a plaćeni su od novaca koji su on i tužena dobili kao svadbeni dar. U slijedećih 5 godina, za vrijeme trajanja braka, kompletno su uredili prizemlje u kući (instalacije struje, vode i kanalizacije, podovi, zidovi, strop i dr.) Uredili su okućnicu i dvorište kuće. Prednik tužitelja navodi i kako je 2005. godine prodao svoje dvije kuće za 60.000 Eura, te su stranke odlučile kupiti zemljište preko puta kuće tužene i na njemu napraviti kuću za zajedničkog sina.

7. Iz iskaza ŽC (pravnog slijednika tužitelja) proizlazi kako mu je poznato da je njegov otac pri uređenju prizemlja obiteljske kuće doveo svoje prijatelje radi pomoći u izvođenju radova (betonske ograde, bazena, popločenog dvorišta, iskopa šahtova, nove kupaonice, velikog dnevnog boravka i sobe za njega, a kasnije su se radili radovi centralnog grijanja za cijelu kuću, kuhinje na katu, postavljala se PVC stolarija i dr.).

8. Iz iskaza JC i DC, koje su obje kćeri pokojnog ĆC i tužene, proizlazi da je kuću sagradio njihov djed (otac tužene) a radovi na adaptaciji nekretnine izvodili su se kada su one pohađale srednju školu.

9. Svjedoci ŽCO, RCO, HC, VC, UC, PC, SC, NC, ČC i FC u svojim iskazima opisuju što su vidjeli ili u čemu sudjelovali u adaptaciji i uređenju predmetne kuće.

10. Nakon opisanog dokaznog postupka, sud je presudom poslovni broj P- 5701/2013 od 18.08.2023. godine odbio tužbeni zahtjev smatrajući kako se radi o ulaganjima u postojeću posebnu imovinu tužene kojima nije izmijenjen identitet nekretnine te postavljeni stvarno pravni zahtjev na utvrđenje suvlasničkog omjera nije osnovan.

11. Navedena je presuda ukinuta presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-117/2024 od 20.08.2024. godine, radi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema navodima ukidne odluke, tijekom provedenog postupka nisu raspravljene odlučne činjenice od kojih ovisi i ocjena je li nekretnina izgubila svoj raniji identitet – što ne znači samo povećanje „gabarita“ nekretnine, već i veći opseg i vrijednost investicijskih ulaganja koji bi mogli predstavljati osnovu za podnošenje stvarno pravnog zahtjeva ako predstavljaju takav zahvat da stari objekt nakon njegovog izvođenja gubi svoj raniji identitet i po svojim osobinama predstavlja novi objekt, što nije utvrđeno.

12. Postupajući po uputi Županijskog suda u Zagrebu, ovaj je sud nadopunio dokazni postupak te proveo dokaz saslušanjem tužene te očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Žarku Željku.

13. Iz iskaza tužene proizlazi kako je predmetna kuća u trenutku kada su se stranke u nju uselile 1988. godine bila u polovici njeno vlasništvo a u drugoj polovici je tuženoj kuću darovala njena pokojna majka 1996. godine. Kuću su izgradili roditelji tužene 1970. godine, a za vrijeme trajanja braka s prednikom tužitelja ĆC je u kuću ulagano i životni prostor koji su koristili se po malo adaptirao kada je to bilo potrebno. Nije u posjedu fotografija ili bilo koje dokumentacije koja bi pokazivala stanje kuće kakvo je bilo prije 1988. godine kada je sa suprugom ĆC uselila u kuću, a stanje kuće kakvo je bilo 2012. godine (kada je već prestala bračna zajednica) utvrđeno je u postupku osiguranja dokaza koji se pred ovim sudom vodio po prijedlogu prednika tužitelja. Iskazuje o radovima koje je napravila nakon što se tužitelj 2010. godine iselio iz kuće a koji su vidljivi na fotografijama građevinskog vještaka u postupku osiguranja dokaza (uvela je plin, srušila zid koji je postojao između sobe i kuhinje u prizemlju, postavila nove pločice, plinski bojler i vodokotlić a prema njenom sjećanju i novu tuš-kabinu). Iskazuje i o radovima koji su napravljeni za vrijeme trajanja braka s pokojnim tužiteljem (kuhinja na katu kuće, nadograđeni dio dimnjaka na garaži, nove utičnice u kuhinji, adaptacija prizemlja kuće, promjena priključka električne energije iz dvofaznog u trofazni i dr.)

14. Iz iskaza stranaka i svih saslušanih svjedoka proizlazi utvrđenom činjenica da je predmetna nekretnina u trenutku kada su bračni drugovi u istu uselili bila posebna imovina tužene u ½ dijela, dok joj je pokojna majka 1996. godine darovala drugu polovicu kuće. Dalje, proizlazi utvrđenom činjenica da su stranke živjele zajedno u obiteljskom domaćinstvu s troje zajedničke djece, da su u kuću uselili 1988. godine a prednik tužitelja je iselio 2010. godine dok je brak stranaka razveden 2014. godine.

U vrijeme zajedničkog života koji je trajao više od 22 godine, stranke su u više navrata vršile ulaganja u kuću koje opisuju u iskazima, a o čemu govore i svi saslušani svjedoci.

15. Stoga je, postupajući po uputi ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu, proveden dokaz očevidom na licu mjesta te građevinsko vještačenje time da je vještaku određen zadatak očitovati se o tome da li izvršeni radovi i ulaganja u kuću, koji su prema iskazima stranaka i saslušanih svjedoka izvršeni od 1988. do 2010. godine (za vrijeme trajanja faktične obiteljske zajednice života pokojnog ĆC i tužene) predstavljali takve građevinske zahvate da je ranije postojeći objekt izgubio svoj raniji identitet te je po svojim osobinama stvorena nova stvar.

15.1. Prema zaključnom mišljenju vještaka nakon provedenog očevida te proučavanja spisu priložene dokumentacije, kao i zatečenog stanja, proizlazi da su radovi izvedeni za vrijeme trajanja braka pokojnog ĆC i tužene u svojoj naravi radovi uređenja i adaptacije prostorija unutar zgrade – obrtnički i instalaterski radovi – kao i radovi na uređenju vanjskih dijelova zgrade i okućnice – vodovodne i odvodne instalacije u dvorištu, ograda, popločenje dvorišta.

15.2. Navedenim radovima i građevinskom zahvatima nije nastala nova stvar, odnosno ranije postojeći objekt nije izgubio svoj identitet.

16. Tužena na nalaz vještaka nije imala prigovore, a tužitelj je podneskom od 13.06.2025. godine naveo kako na nalaz ima primjedbe dok nije naveo koje već samo „da će obrazloženo očitovanje dostaviti u primjerenom roku“. Iako je nalaz vještaka strankama dostavljen u svibnju 2025. godine, tužitelj do ročišta održanog dana 12.11.2025. godine nije dostavio primjedbe na nalaz, a njegova punomoćnica je navela da ne zna gdje se tužitelj nalazi te da nije s njim stupila u kontakt te predložila odgodu ročišta. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje prava suvlasništva stranaka na dijelu svih pokretnina koje su stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice, iskazuje da ustraje kod tužbenog zahtjeva kako je postavljen podneskom predanim na ročištu 07.09.2017. godine (list 57-58 spisa) te na tu okolnost predlaže provođenje dokaza saslušanjem stranaka.

16.1. Sud je odbio prijedlog tužitelja za odgodom ročišta smatrajući isti neopravdanim obzirom na dodijeljeni rok za očitovanjem na nalaz vještaka, kao i na ukupno trajanje ovog parničnog postupka koji je pokrenut tužbom pokojnog Dragutina Vinceka 2013. godine. Nalaz vještaka sud je prihvatio kako sastavljen prema pravilima struke, zatečenom stanju i dokumentaciji koja je priložena spisu, a isti je temeljen i na iskazima saslušanih svjedoka te stranaka koje su bile prisutne i u vrijeme dolaska sudske komisije i vještaka na zakazani očevid, pri čemu su stranke i neposredno objašnjavale vještaku navode iskaza. Provedenim vještačenjem, koje je u zaključku suglasno i iskazu tužene i svih saslušanih svjedoka, utvrđeno je da zajedničkim ulaganjima koja su izvršena tijekom trajanja bračne zajednice pokojnog ĆC i tužene, nisu izmijenile identitet kuće koja je posebna imovina tužene niti je nastala nova stvar. Obzirom na prirodu izvršenih ulaganja – koje su opisali i stranke i saslušani svjedoci – radilo se o poboljšanju uvjeta stanovanja cijele obitelji, rezultatima kojih se za vrijeme obiteljskog života koristio i prednik tužitelja. Nedvojbeno je i nesporno da je prednik tužitelja ulagao u posebnu imovinu svoje bivše supruge, no s tog osnova imao bi pravo na isplatu dijela vrijednosti ulaganja, kakav zahtjev nije postavio.

Kako iz stanja spisa proizlazi da je zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na posebnoj imovini tužene neosnovan, sud je isti odbio.

17. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je prednik tužitelja tražio utvrđenje prava suvlasništva u 1/2 dijela svih pokretnina koje se nalaze u kući, sud je isti odbio budući prednik tužitelja u 12 godina trajanja ovog parničnog postupka nije postavio određen zahtjev iz kojeg bi se moglo zaključiti o kojim se pokretninama radi. Iako je punomoćnica tužitelja na ročištu 12.11.2025. godine predložila isto odgoditi kako bi se proveo dokaz saslušanjem stranaka na te okolnosti, sud isti dokazni prijedlog nije usvojio. Naime, da bi se dokaz dopunskim saslušanjem stranaka uopće imalo razloga provesti, potrebno je dokazati koje to okolnosti stranke u ranijem iskazu nisu imale prilike iznijeti, a kako je prednik tužitelja iselio iz obiteljskog domaćinstva 2010. godine, nije moguće niti vjerojatno utvrđivati o kojim bi se pokretninama u kući od tada radilo bez određenog zahtjeva, koji je očito samo paušalno postavljen. Ovo proizlazi i iz navoda punomoćnice tužitelja koja na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena ističe kako „ostaje kod zahtjeva za utvrđenje prava suvlasništva kako je postavljen u tužbi i tijekom postupka“ a tijekom postupka nije navedena niti jedna pokretnina koju bi bilo moguće raspraviti.

Stoga je i navedeni dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

18. Odluka o trošku donesena je temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, prema kojem je tužitelj u cijelosti dužan nadoknaditi tuženoj prouzročeni parnični trošak. Tuženoj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak pristupa na ročišta 05.12.2013. 01.10.2015., 16.11.2015., 07.09.2017., 21.11.2017., 08.03.2018., 03.05.2018., 10.09.2018., 19.10.2018., 11.12.2018., 08.02.2019., 09.05.2019., 11.09.2020., 12.11.2020., 11.04.2022., 14.11.2022., 07.01.2025., 04.03.2025. i 12.11.2025. svako prema Tbr. 9 toč. 1 OT u vrijednosti 250 bodova, te prema Tbr. 8 toč. 1 OT je priznat trošak 4 obrazložena podneska u vrijednosti po 250 bodova. Ukupno je tuženoj priznat trošak zastupanja u vrijednosti 5.750 bodova odnosno 11.500,00 Eura.

18.1. Kako je parnicu izgubio, tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

U Zagrebu, 07. siječnja 2026. godine

S u d a c:

Tea Golub

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. stranaka