Poslovni broj: P-151/2025-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupano po punomoćnici Nini Ružman, odvjetnici u Prelogu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 29. studenoga 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 7. siječnja 2026. kao dana donošenja i objave presude

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice DŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"I. Utvrđuje se da ovrha 936/2022-2 od 27.04.2023. kojom je sud odredio ovrhu na novčanim sredstvima na računima ovršenice DŽ nije dopuštena."

II. Nalaže se tužiteljici DŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 375,00 EUR (tristo sedamdeset pet eura)sa zakonskom zateznom kamatom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 7. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 211,03 eura odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 19. ožujka 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da da ovrha 936/2022-2 od 27.4.2023. kojom je sud odredio ovrhu na novčanim sredstvima na računima ovršenice DŽ nije dopuštena zbog zastare i pasivnosti ovrhovoditelja, odnosno zbog proteka rokova propisanih Zakonom o obveznim odnosima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te mu se protivi u cijelosti, budući da predmetna tražbina tuženika nije u zastari prema odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Naime, ovrha radi naplate predmetne tražbine tuženika koju tužiteljica tužbom osporava određena je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu posl.br. Ovrv-1485/03 od 24.6.2003. na pokretninama te plaći ovršenice koje je postalo pravomoćno i ovršno, dok je predmetni ovršni postupak obustavljen rješenjem istog suda posl.br. Ovrv-1485/03-8 od 21.4.2004. Ovrhovoditelj, ovdje tuženik je prijedlogom za ovrhu od 5.9.2006. predložio Općinskom sudu u Varaždinu određivanje ovrhe na drugom predmetu ovrhe, odnosno na plaći ovršenice. Na temelju prethodno navedenog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, a temeljem kojeg je prijedloga isti sud i donio rješenje o ovrsi posl.br.Ovr- 1484/06 od 15.12.2006., dok je predmetni ovršni postupak obustavljen rješenjem istog suda posl.br. Ovr-595/18 od 29.5.2018. Ovrhovoditelj, ovdje tuženik je prijedlogom za ovrhu od dana 8.2.2018. predložio Općinskom sudu u Varaždinu određivanje ovrhe na novčanim sredstvima po računu ovršenika, na temelju prethodno navedenog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu posl.br. Ovrv- 1485/03 od 24.6.2003., a temeljem kojeg prijedloga je isti sud donio rješenje o ovrsi posl.br.Ovr-595/18-3 od 29.5.2018., dok je predmetni ovršni postupak obustavljen rješenjem istog suda posl.br. Ovr-595/18-8 od 8.9.2022. Ovrhovoditelj, ovdje tuženik je prijedlogom za ovrhu od 4.10.2022. predložio Općinskom sudu u Varaždinu određivanje ovrhe na novčanim sredstvima po računu ovršenika, na temelju prethodno navedenog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu posl.br. Ovrv-1485/03 od 24.6.2003., a temeljem kojeg prijedloga je isti sud donio rješenje o ovrsi posl.br.Ovr-936/2022-2 od 27.4.2023., a slijedom čega je razvidno da nije nastupila zastara prema odredbi čl. 233. ZOO-a. Slijedom svega navedenoga, tuženik HRVATSKI TELEKOM d.d. predlaže Naslovnom sudu da odbije ovu tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate, u roku od 15 dana.

3. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija u spisu predmeta: rješenje o ovrsi poslovni broj XVII Ovrv-1985/03-2 od 24. lipnja 2003. s pratećom dokumentacijom (na stranicama 11-15 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj XVII Ovrv-1985/03 od 21. travnja 2004. (na stranici 16 spisa), rješenje ovog suda XVII Ovrv- 1484/06 od 15. prosinca 2006. (na stranicama 17-18 spisa), nastavni prijedlog za ovrhu od 15. rujna 2006. (na stranicama 17-20 spisa), rješenje ovog suda 13 OVr- 595/18-2 od 29. svibnja 2018. (na stranici 21 spisa), prijedlog za ovrhu od 8. veljače 2018. (na stranici 22-23 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj 13 Ovr-595/18-3 od 29. svibnja 2018. (na stranicama 24-25 spisa), rješenje ovog suda 23 Ovr-595/2018-8 od 8. rujna 2022. (na stranicama 26-28 spisa), prijedlog za ovrhu od 4. listopada 2022. (na stranicama 29-30 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj 17 Ovr-936/2022-2 od 27. travnja 2023. (na stranicama 31-32 spisa) te su pročitani i spisi predmeta ovog suda Ovrv-1485/03, Ovrv-1484/06, Ovr-595/18 i Ovr-936/2022.

4. Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenom provedenih dokaza zasebno te u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan

5. Među strankama nije sporno:

- da je na a prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tuženika Hrvatski telekom d.d. Općinski sud u Varaždinu sud donio Rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr- 936/2022-2 od 27. travnja 2023. kojim je odredio ovrhu na novčanim sredstvima na računima ovršenice DŽ, ovdje tuženice,

- da je Zaključkom ovršnog suda poslovni broj: Ovr-936/2022-6 od 26. veljače 2025. tužiteljica kao ovršenica u tom postupku, a ovdje tužiteljica, upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavila žalbu da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom sukladno čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona,

6. Sporno je da li je nastupila zastara tuženikove tražbine, a što bi bio razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, jer u tom slučaju tuženik ne bi imao pravo svoju tražbinu ostvarivati u ovršnom postupku.

7. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem spisa predmeta ovog suda poslovni broj: Ovrv-1485/03 da je Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovrv-1485/03-2 od 24.6.2003. određena ovrha na pokretninama te plaći ovršenice, ovdje tužiteljice te da je predmetni ovršni postupak obustavljen rješenjem istog suda poslovni broj: Ovrv- 1485/03 od 21.4.2004., koje je postalo pravomoćno 4.6.2004., na temelju čl. 142. st. 5. Ovršnog Zakona, jer se popisana pokretnina nije uspjela prodati niti na drugoj dražbi. Iz tog spisa je nadalje razvidno da je zaprimljen prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tuženika za promjenu predmeta ovrhe pod novim brojem predmeta.

- čitanjem spisa predmeta ovog suda poslovni broj:Ovr-1484/06 da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik prijedlogom za ovrhu od 5.9.2006., koji je zaprimljen na sudu 11. lipnja 2006. predložio Općinskom sudu u Varaždinu određivanje ovrhe na drugom predmetu ovrhe, odnosno na plaći ovršenice, da je na temelju tog prijedloga isti sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-1484/06 od 15.12.2006. te da je predmetni ovršni postupak obustavljen rješenjem istog suda posl.br. Ovr-595/18-2 od 29.5.2018. jer je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu, nakon što je poslodavac ovršenice obavijesti sud da ista više ne prima plaću kod njega i nakon što je zaprimljena i potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da ovršenica više nije u evidenciji osiguranika.

- čitanjem spisa predmeta ovog suda poslovni broj: Ovr-1484/06 da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik prijedlogom za ovrhu od 8.2.2018. predložio Općinskom sudu u Varaždinu određivanje ovrhe na novčanim sredstvima po računu ovršenice, ovdje tužiteljice na temelju prethodno navedenog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovrv-1485/03 od 24.6.2003., na temelju kojeg je Općinski sud u Varaždinu donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr- 595/18-3 od 29.5.2018. te da je predmetni ovršni postupak obustavljen rješenjem istog suda poslovni broj: Ovr-595/18-8 od 8.9.2022. jer je ovrhovoditelj tijekom postupka povukao ovršni prijedlog,

- čitanjem spisa predmeta ovog suda poslovni broj:Ovr-936/2022-2 da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik prijedlogom za ovrhu od 4.10.2022. predložio Općinskom sudu u Varaždinu određivanje ovrhe na novčanim sredstvima po računu ovršenice, ovdje tužiteljice, na temelju prethodno navedenog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu posl.br. Ovrv-1485/03 od 24.6.2003., na temelju kojeg je isti sud donio pobijano rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-936/2022-2 od 27.4.2023. te da je Zaključkom ovršnog suda poslovni broj: Ovr-936/2022-6 od 26. veljače 2025. tužiteljica kao ovršenica u tom postupku upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavila žalbu da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom sukladno čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona,

8. Tuženik je u ovom slučaju ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja pokrenuo na temelju pravomoćnog i ovršnog Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: XVII Ovrv.1485/03-2 od 24. lipnja 2003., dakle na temelju pravomoćne odluke suda, a tužiteljica tvrdi da je ovrha nedopuštena jer je nastupila zastara. Tuženik tvrdi da je zastara prekinuta pokretanjem novih ovrha nakon obustave prethodnih na temelju čl. 233. zakona o obveznim odnosima.

9. Za rješavanje ovog spora mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima o zastari i prekidu zastare. Prema čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Prema čl. 233. st. 1. tog Zakona sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Prema čl. 241. tog zakona zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema čl. 245. tog zakona nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. Prema čl. 242. tog zakona prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, a smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

10. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: XVII Ovrv.1485/03-2 od 24. lipnja 2003. na kojem tuženik temelji svoj prijedlog za ovrhu predstavlja pravomoćnu odluku suda na koju se primjenjuje desetogodišnji rok zastare. Tuženik je kao ovrhovoditelj pravodobno unutar zastranog roka pokrenuo ovrhu na pokretninama i plaći ovršenice, ovdje tužiteljice koja je obustavljena jer pokretnine nisu prodane na javnoj dražbi, a nakon toga je u više navrata unutar zastarnog roka koje je nakon obustave prve ovrhe svaki puta počeo ponovo teći poduzimao daljnje radnje, pokretao nove ovrhe kojima nije uspio naplatiti svoju tražbinu zbog toga što je ovršenica, ovdje tužiteljica izgubila status osiguranika i nedostatka novčanih sredstava na računu, a zadnja ovrha koju tužiteljica osporava u ovom postupku je pokrenuta prijedlogom od 4. listopada 2022. kojim je ponovo pokrenut tijek zastare, pa od tada desetogodišnji zastarni rok ponovo teče. Dakle u ovom slučaju je zastara je u više navrata prekinuta nakon obustava prethodnih ovrha koje nisu uzrokovane krivnjom ovrhovoditelja niti odbacivanjem ili odbijanjem njegovih daljnjih prijedloga za ovrhu, već time što se tražbine nisu mogle naplatiti, pa je budući da se prema gore citiranom čl. 245. Zakona o obveznim odnosima vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru, zastara je u ovom slučaju ponovo počela teći podnošenjem zadnjeg prijedlog za ovrhu od 4. listopada 2022. na temelju kojeg je doneseno pobijano Rješenje o ovrsi poslovni broj: 936/2022-2 od 27. travnja 2023. Kako je dakle prijedlog za ovrhu je u ovom slučaju podnesen unutar roka od 10 godina, to zastara tuženikovog potraživanja nije nastupila te se ovrha na temelju Rješenja o ovrsi poslovni broj: 936/2022-2 od 27. travnja 2023. može provoditi. Stoga se po tužiteljici istaknuti prigovor zastare tražbine ocjenjuje neosnovanim, pa je njezin tužbeni zahtjev odbijen, odnosno odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

11. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je parnicu izgubila tužiteljica, obvezna je nadoknaditi tuženiku nastale mu troškove postupka, a sud mu je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu na temelju Tbr.8/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, daljnjem tekstu Tarifa) u iznosu od 100,00 EUR, trošak, trošak zastupanja na ročištima 25. 9. 2025. i 25.11.2025., za svako ročište po 100,00 EUR na temelju Tbr. 9. u vezi s Tbr. 7. t. 1 Tarife, sve uvećao za PDV od 25% na temelju Tbr. 46 Tarife, što u ukupnosti daje dosuđeni trošak u iznosu od 375,00 EUR. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za izbivanje iz odvjetničkog ureda u Prelogu zbog putovanja na ročišta koja su održana na ovom sudu jer mu je taj mtrošak nastao zbog toga što za zastupanje nije angažirao odvjetnika sa uredom ili sjedištem u [adresa], za što nije bilo nikakvih zapreka u kom slučaju taj trošak ne bi nastao. U vezi s tim se napominje da rema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u više odluka (Rev 501/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Rev 652/2023-2 od 12. lipnja 2024. i dr.), u pravilu, trošak zastupnika, odvjetnika, čije sjedište je izvan područja suda pred kojim se vodi parnica, može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, dakle ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja niti trošak putovanja.

U Varaždinu 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužiteljici DŽ, [adresa],

2. Tuženiku po punomoćnici Nini Ružman, odvjetnici u Prelogu,