Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj:P-580/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borislavu Planinc odvjetniku iz Varaždinskih Toplica, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 4. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, i zamjenice punomoćnika tuženika, a u izočnosti tužitelja i tuženika, te objavljene presude 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I U t v r đ u j e s e da su n i š t e t n i : cijela odredba toč. 3/treće/ i dijelovi odredaba toč. 2./drugo/, i toč. 7./sedmo/, Ugovora o kreditu br. 218-50- 3397330, od 11. travnja 2006. g. sklopljenog između tuženika, RAIFFESEINBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, Podružnica Čakovec kao kreditora i tužitelja LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojima je ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, redovna godišnja kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane Odluke banke kreditora o kamatnim stopama, te otplata kredita u kunskim iznosima anuiteta visina kojih se određuje po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

II N a l a ž e s e tuženiku RAIFFESEINBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, Podružnica Čakovec, da tužitelju FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbi o valutnoj klauzuli i ništetne odredbe o plaćenoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, u roku od petnaest dana (15) isplati ukupni iznos od 817,94 eura/ 6.162,77 kuna, s zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 15% od 14. travnja 2006. g. pa do 31. prosinca 2007. g., po godišnjoj stopi od 14%, od 01. siječnja 2008. g. pa do 30. lipnja 2011. g., po godišnjoj stopi od 12%, od 01. srpnja 2011.g, pa do 31. srpnja 2015. g., po godišnjoj stopi od 8,14%, od 01. kolovoza 2015. g, pa do 31. prosinca 2015. g., po godišnjoj stopi od 8,05%, od 01. siječnja 2016. g, pa do 30. lipnja 2016. g., po godišnjoj stopi od 7,88 %, od 01. srpnja 2016. g, pa do 31. prosinca 2016. g., po godišnjoj stopi od 7,68 %, od 01. siječnja 2017.g, pa do 30. lipnja 2017. g., po godišnjoj stopi od 7,41 %, od 01. srpnja 2017. g, pa do 31. prosinca 2017. g., po godišnjoj stopi od 7,09 %, od 01. siječnja 2018.g, pa do 30. lipnja 2018. g., po godišnjoj stopi od 06,82 %, od 01. srpnja 2018. g, pa do 31. prosinca 2018. g., po godišnjoj stopi od 6,54 %, od 01. siječnja 2019. g, pa do 30. lipnja 2019. g., po godišnjoj stopi od 6,30 %, od 01. srpnja 2019. g, pa do 31. prosinca 2019. g., po godišnjoj stopi od 6,11 %, od 01. siječnja 2020. g. pa do 30. lipnja 2020. g., po godišnjoj stopi od 5,89 %, od 01. srpnja 2020. g, pa do 31. prosinca 2020. g., po godišnjoj stopi od 5,75 %, od 01. siječnja 2021. g. pa do 3o. lipnja 2021. g., po godišnjoj stopi od 5,61 %, od 01. srpnja 2021. g, pa do 31. prosinca 2021. g., po godišnjoj stopi od 5,49 %, od 01. siječnja 2021. g. pa do 3o. lipnja 2022. g., po godišnjoj stopi od 5,31 %, od 01. srpnja 2022. g, pa do 31. prosinca 2022. g., po godišnjoj stopi od 5,50 %, od 01. siječnja 2023. g. pa do 30. lipnja 2023. g., po godišnjoj stopi od 7,oo %, od 01. srpnja 2023. g, pa do 31. prosinca 2023. g. po godišnjoj stopi od 7,5o %, od 01. siječnja 2024. g, pa do 30. lipnja 2024. g., po godišnjoj stopi od 7,25 %, od 01. srpnja 2024. g, pa do 31. prosinca 2024. g. po godišnjoj stopi od 6,15 %, od 01. siječnja 2025. g. pa do isplate, a u slučaju promjene godišnje stope zakonske zatezne kamate, po godišnjoj stopi određenoj sukladno odredbi st. 2. čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, računajući od dana promjene pa do isplate, i to računajući :

- na iznos od 349,14 eura od 14.04.2006. g. pa do isplate,

- na iznos od 1,62 eura od 16.05.2006. g. pa do isplate,

- na iznos od 0,84 eura od 16.06.2006. g. pa do isplate,

- na iznos od 14,78 eura od 17.05.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 24,47 eura od 16.06.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 31,13 eura od 16.07.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 28,25 eura od 16.08.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 16.08.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 44,71 eura od 16.09.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 36,73 eura od 18.10.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 38,59 eura od 16.11.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 47,32 eura od 16.12.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 48,10 eura od 17.01.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 44,99 eura od 15.02.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 46,88 eura od 15.03.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 46,98 eura od 15.04.2011. g. pa do isplate.

III Tuženik RAIFFESEINBANK AUSTRIA d.d., OIB 53056966535, je u roku od petnaest dana dužan tužitelju FŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi i iznos njegovih parničnih troškova u iznosu od 2.126,55 EUR-a, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dana dosuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari tužitelj je predložio da sud usvoji konačno sređeni tužbeni zahtjev, jer smatra da su i ništetne ugovorene odredbe Ugovora sa tuženikom te smatra da su ništetne odredbe o plaćenoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tuženom zahtjevu kao i visini, uložio prigovor zastare.

3.U postupku dokazivanja je stoga sud izvršio uvid u ugovor sa strane 11, otplatne liste sa strane 21, saslušao tužitelja, proveo knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Kseniji Špoljarić, te saslušao vještaka.

4.Stoga valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelj sa tuženikom sklopio prijeporni ugovor o kreditu broj 218-50-3397330 od 12. travnja 2006. na iznos od 17.127,71 CHF.

5.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tuženik zakonito naplatio iznos iz točke II izreke, na ime plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

6.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova, a sve glede prigovora koje je tužitelj istaknuo u odnosu na činjenicu koja je prijeporna u ovoj pravnoj stvari, a to je da li su ništetne i nepoštene ugovorene valutne klauzule.

7.U svezi navoda tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

8.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

10.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

11.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

12.Slijedom utvrđenog valja zaključiti da su ništetne odredbe ugovora, te odlučiti kao u točci I izreke.

13.Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da nikad ne bi uzeo kredit, da ga je tuženik obavijestio da će nakon promjene tečaja CHF kreditna rata narasti, te su zadnje rate bile veće nego prve, a nudio se samo kredit u CHF.

14.Dakle iz iskaza saslušanog da je prilikom ugovaranja i tijekom otplate uplatio i spornu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

15.Da je tome tako odnosno da je tužitelj uplatio utuženi iznos na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva proizlazi iz iskaza i nalaza i mišljenja vještaka, te je vještakinja u svom iskazu od 11. ožujka 2025. upravo utvrdila da je tužitelj s utuženog osnova upravo uplatio 817,94 eura.

16.Stoga je valjalo udovoljiti zahtjevu tužitelja te odlučiti kao u točci II izreke jer je predmetni ugovor o kreditu potrošački, utvrđena je ništetnost ugovorenih odredbi u točkama 2 i 7 prijepornog ugovora, pa je slijedom navedenog, a i suglasno sudskoj praksi na koju se osnovano poziva tužitelj u tužbi valja utvrditi da je doista tuženik bez pravne osnove na štetu tužitelja stekao utuženi iznos od 817,94 eura.

17.Podredno valja istaknuti da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužba zaprimljena 13.6.2023., a suglasno pravnom stavu izraženom u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

18.Dakle tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, u svezi odredbe čl. 322 u svezi sa čl. 1111 u svezi sa čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

19.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife, sa PDV-om, I to za sastav tužbe, pristup na tri ročišta, sastav tri obrazložena podneska, svaka radnja 250,00 eura, te trošak predujma za vještačenje 350,00 eura. Zatražen trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,55 eura je tužitelju dosuđen, jer je istu platio, dok na ime sudske pristojbe na presudu tužitelj je oslobođen, te isti zahtjev nije dosuđen, iako je tražena dosuda.

Čakovec, 7. siječnja 2026.

Sudac:

Hrvoje Novak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja Borislav Planinc odvjetnik

2. punomoćnik tuženika OD Mađarić & Lui