REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2505/2020-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, Taborska 31, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Marija Hrupeca, i punomoćnice tuženika zaposlenice ĐV, dana 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'' I. Nalaže se tuženiku, HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, da tužitelju ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.671,99 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- na iznos od 14,53 eura od 15. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 9,27 eura od 15. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 48,11 eura od 15. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 186,74 eura od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 1,42 eura od 15. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 181,44 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2,59 eura od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 14,38 eura od 14. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 124,85 eura od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 132,95 eura od 14. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 15,35 eura od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 39,69 eura od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 9,50 eura od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 22,67 eura od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 14,34 eura od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 56,22 eura od 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 20,52 eura od 14. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 115,49 eura od 15. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 43,91 eura od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 26,18 eura od 15. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 171,22 eura od 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 136,20 eura od 13. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 106,59 eura od 15. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 90,97 eura od 14. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 229,14 eura od 13. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 137,83 eura od 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 120,92 eura od 15. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 270,60 eura od 15. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 161,87 eura od 15. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 145,32 eura od 14. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 21,18 eura od 16. studenog 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana, sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena kao i da nadoknadi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena. ''

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆV (Dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 7. svibnja 2020. i tijekom postupka navodi da je s tuženikom dana 16. siječnja 1999. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 1-31/10-99 i Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, broj: ZG-01-06-63/105 dana 21. veljače 2006. radi obavljanja poslova i zadataka Šumskog radnika sjekača. Zbog profesionalne bolesti tužitelj je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 25. listopada 2011. premješten na radno mjesto Šumski radnik, s tim da će te poslove početi obavljati s danom 1. studenog 2011. godine. Tužitelj dalje navodi da je za vrijeme obavljanja poslova i zadataka Šumskog radnika sjekača prema Pravilniku tuženika imao 2.600 bodova za obračun plaće, dok je za obavljanje poslova i zadataka šumskog radnika u Šumariji Zagreb, na koje je premješten zbog profesionalne bolesti, prema Pravilniku tuženika imao 2.000 bodova, dakle punih 600 bodova manje, te na taj način zbog premještaja na niže plaćeno radno mjesto od 1. studenog 2011. zbog profesionalne bolesti ostvaruje nižu plaću u prosjeku od 1.800,00 kn mjesečno. Sukladno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. (NN, 130/2011) u čl. 11., a koji je u predmetnom razdoblju bio na snazi, radnik koji je zbog profesionalne bolesti premješten na druge odgovarajuće poslove prema radnikovoj preostaloj zdravstvenoj sposobnosti ima pravo na plaću koju je primio do trenutka premještaja. Tužitelj navodi da je tuženik postupio i postupa, suprotno odredbama Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih puma d.o.o., Zakona o radu, te odredbi čl. 5. Ugovora o radu od 25. listopada 2011., te tužitelju od 1. studenog 2011. isplaćuje plaću za radno mjesto Šumskog radnika umjesto da mu isplaćuju plaću za radno mjesto Šumskog radnika sjekača. Zbog takovog protuzakonitog postupanja tuženika, tužitelj je oštećen za 1.800,00 kn mjesečno. Stoga tužitelj predlaže isplatu iznosa od 1.800,00 kn mjesečno počevši od 1. svibnja 2015. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa tj. petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, dospjele iznose odjednom, a od 1. lipnja 2020. pa nadalje tj. dok za to budu postojali zakonski uvjeti, traži da mu se isplaćuje mjesečna plaća za radno mjesto Šumskog radnika sjekača. Tuženik također navodi da se tuženiku obratio zahtjevom za zaštitu prava 7. travnja 2020., međutim na podneseni zahtjev tuženik nije odgovorio pa je tužitelj bio prisiljen svoja prava ostvariti sudskim putem, stoga tužitelj tužbom potražuje razliku plaće po utuženoj osnovi koju bi primao na radnom mjestu šumskog radnika sjekača od svibnja 2015. do svibnja 2020., u visini od 109.800,00 kn / 14.572,96 eura skupa s pripadajućim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška. Nakon provedenog financijskog vještačenja i dopunskog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 11. lipnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos od 2.671,99 eura bruto, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, sve uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, (Dalje u tekstu tuženik) u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te da su svi navodi iz tužbe proizvoljni, paušalni, neutemeljeni i u suprotnosti s dokumentacijom koja prileži tužbi. Tuženik ističe da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe čl. 11. Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o. (NN, br. 130/2011). Naime, odredbama toga članka i čl. 45. Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o. (NN, br. 130/2011) uređeno je da je radniku kojem je po konačnom rješenju nadležnog tijela - Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, poslodavac dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovoj zdravstvenoj odnosno preostaloj radnoj sposobnosti, u skladu s mogućnostima i potrebama posla. U tom slučaju radnik ima pravo na plaću koju je primao do trenutka kada mu je utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost. lsto je uređeno i čl. 44. važećeg Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o. (Dodatak lll Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o. od 18. listopada 2018.). Tuženik dalje navodi da tužitelju nije utvrđeno smanjenje radne sposobnosti po konačnom rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, nego mu je dana 15. rujna 2011. priznata profesionalna bolest od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/I-502-03/11- 02/1939, URBROJ: 338-21-09-11-5, tako da u konkretnom slučaju tužitelj nema pravo na zadržavanje plaće prethodnog radnog mjesta. S obzirom da je tuženik tužitelja već od 1. studenog 2011. premjestio na lakše poslove koji odgovaraju njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti (poslove šumskog radnika), tužitelj nikako ne može ostvariti pravo na plaću koju je primao do trenutka premještaja na poslove odgovarajuće tužiteljevoj preostaloj radnoj sposobnosti. Slijedom svega navedenog, tužitelj u spornom razdoblju navedenom u tužbi nije trpio nikakvu štetu, nego mu je naprotiv plaća obračunata i isplaćena sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, te sukladno vrsti. opsegu i vremenu obavljanja radova u šumarstvu u okviru radnog mjesta "šumski radnik", a sve to u skladu s Cjenikom radova u šumarstvu i šumskom građevinarstvu koji je sastavni dio Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika Hrvatskih šuma d.o.o. od 26. srpnja 2011. godine. Iz predmetnog Cjenika je razvidno da su neki poslovi i radni zadaci radnog mjesta "šumski radnik" vrednovani sa 2.000 bodova, neki sa 2.600 bodova i drugim odgovarajućim brojem bodova za pojedine vrste radova tako da u konkretnom slučaju plaća tužitelja ovisi o konkretnim radovima koje je obavljao u pojedinim mjesecima. Također se ističe da su poslovi i radni zadaci toga radnog mjesta jednim dijelom normirani i vrednovani na 2.300 bodova, a neki se poslovi obavljaju po vrijednosti od 2.000 bodova što se primjenjuje kod obračuna plaća. Zbog toga je moguće da je za pojedine mjesece tužitelj primio veću ili manju plaću, što konkretno zavisi od prebačaja norme za normirane poslove, kao i od količine obavljenih poslova po vremenu. Budući da tuženik smatra da je činjenično i pravno tužba u cijelosti neutemeljena, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu od 25.10.2011. (str. 6-7 spisa), rješenje HZZO-a Klasa: UP/II-502-03/11-02/38, Urbroj:

338-01-21-11-3 od 03.11.2011. (str. 8-11 spisa), obračunske liste plaće tužitelja (12- 14 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 6. travnja 2020. s kovertom i potvrdom (str. 15- 17 spisa), Kolektivni ugovor za radnike tuženika od 27. studenoga 2011. (''Narodne novine broj. 130/11), Dodatak III Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika (str. 27-29 spisa), Cjenik radova u šumarstvu i šumskom gospodarstvu (str. 30-31 spisa), Rješenje HZZO-a Klasa UP/I-502-03/11-02/1939, Urbroj: 338-21-09-11-5 od 15.09.2011. (str. 32-33 spisa), obračunske liste (str. 12-14 spisa), dopis HZZO-a i HZMO-a (str. 47-50, 464-465 spisa), Ugovor o radu tužitelja od 16.01.1999. (str. 66- 67 spisa), Aneks ugovor o radu od 21.02.2006. (str. 68 spisa), platne liste, obračune plaća (str. 66-188 spisa), Pravilnik o plaćama i ostalim primanjima radnika tuženika (str. 189-232 spisa), izračun potencijalne zarade tužitelja (str. 423-424, 451-454 spisa), izračun izgubljene bruto plaće tužitelja (str. 450 spisa), sudsku praksu (str. 487-491 spisa). Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku ing. Zrinku Ručeviću - Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb (Nalaz i mišljenje od 23.12.2022., str. 405-412 spisa, dodatni nalaz i mišljenje od 17.10.2023., str. 432-438 spisa, pisano očitovanje od 15.02.2024. i 01.04.2025., str. 447, 492-500 spisa, usmeno očitovanje od 20.01.2025., str. 475-478 spisa) te je saslušan i sam tužitelj kao i svjedoci HV i ŠV, svi na ročištu od 20.01.2025. (str. 475-478 spisa), a izvršen je uvid i sudsku prasku i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 - dalje: ZPP). Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom izgubljene zarade razlike bruto plaće u razdoblju od svibnja 2015. do prosinca 2020. uslijed profesionalne bolesti zbog koje je tužitelj ugovorom od 25.10.2011. premješten na manje plaćeno radno mjesto.

6. Među parničnim strankama nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika u utuženom razdoblju, nije sporno da je tužitelj ugovorom o radu od 25.11.2011. zbog profesionalne bolesti premješten sa radnog mjesta ''šumski radnik – sjekač'' na radno mjesto ''šumski radnik'' od 01.11.2011. Sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Iz ugovora o radu tužitelja kod tuženika od 16.01.1999. (str. 66-67 spisa) proizlazi da je isti zaključen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova šumskog radnika sjekača (čl. 1. Ugovora). Prema čl. 5. predmetnog ugovora zaposleniku pripada osnovna plaća u visini od 2000/2300 bodova i ostali dodaci u skladu sa Pravilnikom o plaćama. U Aneksu ugovora o radu između tužitelja i tuženika od 21.02.2006. (str. 68 spisa), u čl. 2. navodi se da se čl. 5. Ugovora o radu mijenja i glasi: ''Važećim pravilnikom o plaćama i ostalim primanjima radnika tuženika za poslove iz čl. 1. Ugovora o radu utvrđuje se osnovna plaća i dodaci na plaću, te razdoblje isplate plaće počevši od 1. siječnja 2006.''

8. Ugovorom o radu tužitelja kod tuženika od 25.10.2011. (str. 6-7 spisa) utvrđuje se da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika, Uprava šuma podružnica Zagreb, Šumarija Zagreb, na temelju ugovora o radu od 16.01.1999. i Aneksa ugovora od 21.02.2006. Ovim ugovorom o radu radnik se uz svoju suglasnost premješta i nastavlja rad na poslovima šumskog radnika u Šumariji Zagreb, Uprava šuma Podružnice Zagreb, prilagođene radniku s obzirom na profesionalnu bolest utvrđenu po HZZO-u, uz navedena ograničenja izloženosti vibracijama odnosno rada na strojevima, te se radnik odriče prava zaštite zakonitosti premještaja. (čl. 2.), a poslove novog radnog mjesta radnik će obavljati od 01.11.2011. Prema čl. 5. predmetnog Ugovora utvrđuje se da se osnovna plaća i dodaci na plaću utvrđuje Pravilnikom o plaćama i ostalim primanjima radnika tuženika, i to bez umanjenja bodova., odnosno plaća koje je radnik ostvarivao prije nego su nastupile predmetne okolnosti u skladu sa čl. 11. al. 3. st. 1. i st. 2. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika.

9. Rješenjem HZZO-a Klasa UP/I-502-03/11-02/1939, Urbroj: 338-21-09-11-5 od 15.09.2011.(str. 32-33 spisa) tužitelju je za Dg šifre prema MKB-10 173.0., G.56.0. priznata profesionalna bolest, te sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti, dok mu istim rješenjem nije priznata profesionalna bolest za dijagnozu šifre prema MKB-10, H90. Po pravodobnoj žalbi tužitelja drugostupanjsko tijelo Direkcija HZZO-a je 03.11.2011. donijela rješenje kojim je usvojena žalba te je tužitelju dijagnoza prema MKB-10 H90 također priznata kao profesionalna bolest od 12.05.2011. U obrazloženju citiranog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja navodi se da je uprava poslodavca tužitelja, Hrvatske šume d.o.o., dana 12.06.2011. podnijela Prijavu o profesionalnoj bolesti u svezi sa bolesti od 12.05.2011., da je iz medicinske dokumentacije utvrđeno da je tužitelj bolnički liječen, odnosno da više od 16 godina radi kod tuženika kao šumski radnik sjekač. U svezi bolesti osiguranika nadležni odbor specialista medicine rada utvrdio je da je tužitelj izložen vibracijama, ponavljanim pokretima i buci te smatra da se radi o profesionalnoj bolesti, što je potvrdilo Liječničko povjerenstvo HZZO-a. Na temelju čl. 12. st. 1. ZPP-a, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku u pogledu profesionalne bolesti tužitelja uslijed obavljanja poslova radnog mjesta šumskog radnika sjekača. Dopisom HZZO-a od 26.07.2021. potvrđuje se, uvidom u bazu podataka zavoda, da su tužitelju dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji, H90, G56.0 i 173.0 priznate profesionalnom bolešću rješenjem od 03.11.2011.

10. U Dopisu HZMO-a od 23.08.2021. (str. 47-50 spisa) navodi se da su postupci pored HZMO radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja pravomoćno okončani te tužitelj nije ostvario prava iz čl. 4. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju odnosno prava iz čl. 3. ZOMO po osnovi profesionalne bolesti niti ozljede na radu. U dopisu HZMO od 19.09.2024. na pitanje je li u odnosu na tužitelja vođen kakav postupak radi utvrđivanja profesionalne bolesti HZMO odgovara da je ranijim rješenjima područne službe u Zagrebu i Središnje službe utvrđeno je da tužitelj nije ostvario prava iz čl. 4. ZOMO zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. U novom postupku rješenjem Područne službe u Zagrebu od 19.08.2019. tužitelju je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30%, ali je odbijen zahtjev za naknadu jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tjelesno oštećenje od 30% uzrokovano uzrokom izvan rada. Tužitelj je 27.03.2024. podnio novi zahtjev HZMO-u za priznanje prava i za naknadu zbog tjelesnog oštećenja te je spis poslan na vještačenje, nakon kojega će Područna služba u Zagrebu donijeti rješenje.

11. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb, koji je 23.12.2022. podnio svoj pisani nalaz i mišljenje (str. 429-438 spisa). sudski vještak navodi da tužitelj potražuje izgubljenu zaradu u razdoblju od svibnja 2015. do prosinca 2020. kao razliku bruto plaće koju je tužitelj trebao primiti kao šumski radnik sjekač i one koju je primio kao šumski radnik sudski vještak navodi da je izračun potraživanja izradio na temelju priložene dokumentacije i podataka o isplaćenim plaćama dva usporedna radnika koji su u istom razdoblju kod tuženika radili na radnom mjestu šumski radnik sjekač. U pisanom nalazu i mišljenju sudski vještak zaključuje na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, kako u utuženom razdoblju od svibnja 2015. do prosinca 2020. razlike između potencijalnih plaća tužitelja na radnom mjestu šumski radnik sjekač i bruto plaća koje je tužitelj ostvario na radnom mjestu šumski radnik, iznose ukupno 109.524,04 kn odnosno 14.536,38 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa).

12. Tuženik u podnesku od 17.03.2023. u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju vještaka, navodeći da izračun potencijalnog iznosa minulog rada u odnosu na I. i II. usporednog radnika nije ispravan, te da se isti kreće u rasponu od oko 40% osnovice. Tuženik prilaže izračun prema kojem je izračun potencijalnog iznosa minulog rada napravljen usporedbom prema stvarnom minulom radu I. i II. usporednog radnika i stvarnoj osnovici za obračun kod tuženika prema stopi minulog rada tužitelja od 13% do 15%. Tuženik također navodi da je potencijalna bruto plaća tužitelja (528.165,54 kn) manja od bruto plaće koju je tužitelj primio jer mu je plaća za rad po učinku obračunata po cjeniku radova po 2300 i 2600 bodova kao i usporednim radnicima, a više sati je radio po učinku. Nadalje, tužitelj u podnesku od 07.02.2023. navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te je specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa istim.

13. Sudski vještak je odgovorio na prigovore tuženika u pisanom očitovanju od 17.10.2023. (strt. 432-433 spisa) u kojem daje novi izračun. Sudski vještak navodi da je omaškom izračunao minuli rad na ukupnu bruto plaću umjesto da je iskazao visinu isplaćenog minulog rada koji je usporednim radnicima isplaćen, stoga je došlo do pogreške u izračunu. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz dodatnog nalaza, mišljenja je kako u utuženom razdoblju od svibnja 2015. do prosinca 2020. razlike između potencijalnih plaća tužitelja na radnom mjestu šumski radnik sjekač i bruto plaća koje je tužitelj ostvario na radnom mjestu šumski radnik, iznose ukupno 20.410,17 kn odnosno 2.708,88 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa).

14. Tuženik u podnesku od 27.12.2023. u cijelosti osporava dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 17.10.2023. navodeći da je izračun minulog rada u odnosu na I. i II. usporednog radnika neispravan te u bitnome ponavlja prigovore koje je iznio u podnesku od 17.03.2023. Tužitelj je podneskom od 13.12.2023. precizirao tužbeni zahtjev u skladu sa dopunskim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka na način da po utuženoj osnovi potražuje razliku bruto plaće u iznosu od 2.708,88 eura skupa sa pripadajućom zateznom kamatom.

15. Sudski vještak je u podnesku od 15.02.2024. (str. 447 spisa) odgovorio na prigovore tuženika iz podneska od 27.12.2023., navodeći da je na sve prigovore u cijelosti odgovorio u dodatnom financijskom vještačenju od 13.10.2023., te u skladu s navedenim prigovorima, sačinio novi, dodatni nalaz i mišljenje (str. 432-438 spisa) te prema tome, stoga sudski vještak u cijelosti ostaje pri danom dodatnom nalazu i mišljenju od 13.10.2023. godine (zaprimljen 17.10.2023.).

16. U podnesku od 27.08.2024. tuženik dostavlja dodatno očitovanje na dodatni nalaz i mišljenje od 17.10.2025., navodeći pogreške u izračunu minulog rada u odnosu na usporedne radnike, za kolovoz 2015., za veljaču 2016. te za rujan 2017., te navodi da iz njegovog izračuna proizlazi da bi potencijalna bruto plaća tužitelja u utuženom razdoblju iznosila 527.889,65 kn, a tužitelju je isplaćena bruto plaća od 533.634,07 kn, dakle za 5.744,42 kn više nego usporednom radniku, stoga tužitelj nema pravo na dodatnu isplatu. Tuženik stoga u cijelosti prigovara danom nalazu i mišljenju jer se ne slaže da se ostvarena bruto plaća uspoređuje samo u mjesecima u kojima je tužitelj ostvario manju plaću od usporednih radnika, nego smatra da se u utuženom razdoblju treba uzeti u obzir i mjesece kada je tužitelj ostvario veću bruto plaću od usporednih radnika, a s obzirom da radnici u različitim mjesecima rade na različitim radilištima u kojima se razlikuju uvjeti rada i mogućnosti zarade.

17. Sudski vještak je saslušan na ročištu 20.01.2025. (str. 475-476 spisa), pri čemu je usmeno odgovorio na prigovore tuženika. Sudski vještak u bitnome navodi kako je u skladu s postavljenim tužbenih zahtjevom izračunavao razlike u onim mjesecima u kojima je tužitelj primio manji iznos od onih koji bi pretpostavljeno primio na bazi plaća usporednih radnika, te da navedeni način izračuna ima utjecaja na ukupne razlike jer kada bi se u tim mjesecima iskazali negativni iznosi, tada bi ukupna iskazana suma bruto razlika plaća tužitelja bila umanjena za te negativne iznose, a mišljenja je da je pravno pitanje treba li tako sačiniti izračune. Sudski vještak dalje navodi kako ukupnu bruto plaću koju je tužitelj ostvario u utuženom razdoblju u odnosu na potencijalne plaće koje bi primio nije iskazao u zbroju, a pojedinačno u mjesecima iznosi su dani u stupcu "c" Tabele 2.a. u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja, te navodi kako se ne može očitovati o dinamici plaća radnika i usporednih radnika. U odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 27.08.2024. za neispravne elemente izračuna plaća zatražio je kratki rok radi izračuna i očitovanja.

18. Sudski vještak je 01.04.2025. podnio pisano očitovanje (str. 492-500 spisa) u kojem je nakon ponovnog uvida u dokumentaciju i dodatni nalaz i mišljenje od 17.10.2023. te obračunske liste plaća usporednih radnika utvrdio omaške u izračunu, te zaključuje da izgubljena zarada tužitelja za razdoblje od svibnja 2015. do prosinca 2020., kao razlika između potencijalne bruto plaće tužitelja za radno mjesto šumski radnik sjekač i isplaćene bruto plaće koje je tužitelj ostvario na radnom mjestu šumski radnik iznosi ukupno 2.671,99 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih razlika, te su pojedini mjesečni iznosi bruto razlika dani u stupcu 'e' Tabele 2.b. iz nalaza (samo pozitivne razlike). Sudski vještak navodi da s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih razlika, da je tužitelju isplaćeno 759,20 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) bruto više u utuženom razdoblju, te su pojedini mjesečni iznosi dani u stupcu 'e' Tabele 2.b. iz nalaza, a datumi dospijeća pojedinih iznosa dani su u stupcu 'f' Tabele 2.c. nalaza (svi iznosi, pozitivne i negativne razlike). Datumi dospijeća pojedinih iznosa dani su u stupcu 'f' Tabele 2.b. i 2.c. nalaza.

19. Tužitelj se na dopunski nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 11.06. 2025., navodeći kako je s istim suglasan u cijelosti, te je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka konačno uredio tužbeni zahtjev tako da po utuženoj osnovi potražuje 2.671,99 eura bruto, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška. Tužitelj ističe da prihvaća korekciju koju je vještak učinio te da prihvaća samo izračun izgubljene zarade bruto plaće u tabeli 2b, samo pozitivne razlike, dok smatra da druga varijanta izračuna sudskog vještaka u tabeli 2c. koja uzima u obzir pozitivne i negativne razlike nije relevantna za donošenje odluke u ovom sporu, s obzirom da tuženik prema tužitelju nije istakao nikakav zahtjev za povrat eventualno više plaćenog iznosa bruto plaće u pojedinim mjesecima stoga ne postoji osnova za uračunavanje koje je izvršio vještak. Tuženik nije istakao daljnje primjedbe na pisano očitovanje i konačni izračun vještaka iz podneska od 01.04.2025.

20. Sud je nalaz i mišljenje vještaka, kao i dodatna pisana te usmeno očitovanje, prihvatio u cijelosti kao stručna i objektivna, izrađena temeljem spisu priležeće dokumentacije u skladu s pravilima struke. Vještak je u skladu s dobivenim zadatkom u pisanom očitovanju od 01.04.2025. izradio konačni izračun izgubljene zarade bruto plaće tužitelja, te je podrobno objasnio na koji način je izvršen izračun, pri čemu je koristio dokumentaciju u spisu uključujući isplatne liste tužitelja za utuženo razdoblje, a na ročištu te u pisanim očitovanjima argumentirano je odgovorio na prigovore tuženika. Sudski vještak je prilikom izračuna potraživanja usporedio bruto plaću koju je tužitelj ostvario na radnom mjestu šumski radnik, u odnosu na bruto plaću koju su u istom razdoblju ostvarili usporedni radnici kod tuženika na radnom mjestu šumski radnik sjekač, prema podacima koje je vještaku dostavio tuženik, a takvu metodologiju izračuna prihvatile su i stranke. Pri tome je sudski vještak izradio izračun u dvije varijante: prema prijedlogu tužitelja tako da uzme u obzir samo one mjesece u kojim je tužitelj ostvario manju bruto plaću nego što bi ostvario na radnom mjestu šumski radnik sjekač u spornom razdoblju, prema kojoj je tužitelj ostvario 2.671,99 eura bruto manju plaću na radnom mjestu šumski radnik, te u drugoj varijanti prema prijedlogu tuženika u kojoj se uzimaju u obzir mjeseci u kojima je tužitelj ostvario manju plaću te mjeseci u kojima je ostvario veću plaću od usporednih radnika, po kojoj varijanti je tužitelj u spornom razdoblju ostvario ukupno 759,20 eura bruto više u istom razdoblju u odnosu na usporedne radnike na radnom mjestu šumski radnik sjekač. Koju varijantu izračuna će prihvatiti sud pravno je pitanje. Nakon pisanog očitovanja vještaka iz podneska od 01.04.2025. stranke više nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

21. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, s obzirom da se radi o javnim ispravama, a stranke istu nisu osporavale.

22. Na ročištu 20.01.2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 477- 478 spisa) koji u bitnome navodi da je 2011. godine donio profesionalnu bolest te više nije mogao raditi sa motornom pilom, poslije je vozio traktor i radio je na drugim radnim mjestima kao radnik na uzgoju. 2019. godine preseljen je na hortikulturu. Navodi da mu je plaća po ugovoru o radu na radnom mjestu šumski radnik sjekač trebala ostati ista, bez obzira koje poslove obavljao, no primao je plaću prema bodovima za radno mjesto na kojem je radio. Tužitelj dodaje da mu je profesionalna bolest priznata zbog slabe cirkulacije zbog čega više nije mogao raditi iste poslove. Tužitelj dodaje da mu je 2019. godine ponuđen ugovor o radu za hortikulturu u Šumariji Zagreb, ali je isti odbio jer je sitnim slovima pisalo da nema potraživanja prema poslodavcu. Poznato mu je da postoje slučajevi u drugim šumarijama u kojima se radnicima isplaćivala plaća starog radnog mjesta, a isto su premješteni zbog profesionalne bolesti.

23. Svjedok HV na ročištu 20.01.2025. (str. 476-477) u bitnome navodi da je kod tuženika radio na radnom mjestu poslovođe, te je jedno vrijeme bio nadređen tužitelju, zna da je tužitelj radio kao sjekač, a nakon toga je radio kao traktorist, nema saznanja vezano za promjenu tužiteljevog radnog mjesta uslijed profesionalne bolesti, niti za način obračuna plaća, no zna da je tužitelj primao plaću za radno mjesto na kojem je radio. Kada tužitelju više nije bio nadređen tužitelj je radio na uzgoju.

24. Svjedok ŠV na ročištu 20.01.2025. (str. 476 spisa) u bitnome navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu revijenik u Šumariji Varaždin, a prije toga je bio u Šumariji Zagreb. Bio je nadređen tužitelju kao upravitelj Šumarije Zagreb, kada je došao tužitelj je radio kao sjekač, traktorist, uzgojni radnik, a kasnije je prebačen u jedinicu hortikulture. Tužitelj je mijenjao radna mjesta prema potrebi zbog deficita na tim radnim mjestima, a kada je ocijenjen od liječnika nesposobnim raspoređen je na drugo radno mjesto. Plaća tužitelju se obračunava prema radovima koje je radio odnosno prema radnom mjestu na kojem je radio sukladno Pravilniku o plaćama.

25. Sud je iskaz tužitelja te svjedoka HV i ŠV ocijenio vjerodostojnim jer su u bitnome međusobno suglasni i suglasni sa dokumentacijom u spisu.

26. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

27. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj temeljem ugovora o radu od 16.01.1999. (str. 66-67 spisa) radio na radnom mjestu šumski radnik – sjekač u Šumariji Zagreb, te mu je osnovna plaća bila određena u visini od 2000/2300 bodova u skladu sa Pravilnikom o plaćama, dok je Aneksom tog ugovora od 21.02.2006. određeno da se od 01.01.2006. osnovna plaća i dodaci na plaću tužitelja određuju Pravilnikom o plaćama tuženika.

27.1. Rješenjem HZZO-a od 15.09.2011. tužitelju je priznata profesionalna bolest za dijagnoze prema MKB-10 173.0. i G56.0, a drugostupanjskim rješenjem Direkcije HZZO-a priznata mu je i dijagnoza prema MKB-10 H.90 kao profesionalna bolest te sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti po navedenim dijagnozama.

27.2. Ugovorom o radu od 25.10.2011. (str. 6-7 spisa) tužitelj je uz svoju suglasnost premješten te od 01.11.2011. nastavlja rad na radnom mjestu šumskog radnika u Šumariji Zagreb, na poslovima prilagođenima tužitelju s obzirom na profesionalnu bolest utvrđenu po HZZO-u. Prema čl. 5. predmetnog Ugovora o radu osnovna plaća radnika i dodaci na plaću utvrđuje se bez umanjenja bodova., odnosno plaća koje je radnik ostvarivao prije nego su nastupile predmetne okolnosti u skladu sa čl. 11. al.

3. st. 1. i st. 2. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika.

28. Prema čl. 11. st. 1. al. 3. Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. (''Narodne novine'' broj 130/2011, dalje KU11) Ugovor o radu može se izmijeniti bez prethodnog otkaza ugovora o radu osobito u slučaju kad tijekom radnog vijeka radnika ovlašteno tijelo utvrdi da je smanjena njegova radna sposobnost zbog profesionalne bolesti, bolesti, ozljede na radu, ozljede izvan rada i tjelesnog oštećenja, uz pristanak radnika, a prema čl. 11. st. 2. KU/11 ukoliko je smanjena radna sposobnost iz alineje 3. stavka 1. ovog članka uzrokovana profesionalnom bolešću ili ozljedom na radu, te kao takva utvrđena rješenjem nadležnog tijela, radnik u slučaju izmjene ugovora o radu zadržava plaću koju je ostvarivao do trenutka izmjene ugovora o radu.

29. Nadalje prema čl. 44. st. 2. Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. (''Narodne novine'' broj 37/2018, dalje KU18), u primjeni od 01.03.2018. poslodavac će radniku kojemu je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje odnosno ovlašteni specijalist medicine rada konačnim rješenjem utvrdilo profesionalnu bolest ili ozljedu na radu, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tih tijela, ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban, a koji što je više moguće moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.

30. Dakle, osnovna plaća tužitelja i dodaci na plaću na radnom mjestu šumski radnik sjekač, sukladno čl. 5. ugovora o radu od 16.01.1999. i čl. 2. Aneksa ugovora o radu iz 2006. godine, određuju se sukladno odredbama Pravilnikom o plaćama i ostalim primanjima radnika tuženika (str. 189-232 spisa) iz srpnja 2011. (dalje: Pravilnik o plaćama), koji u čl. 6. propisuje da se osnovna plaća radnika određuje za puno radno vrijeme i redovni radni učinak, te je za približno isti, jednako obiman, složen i odgovoran posao u približno istim uvjetima, te se za osnovnu plaću utvrđuje osnovni broj bodova. U prilogu Pravilnika o plaćama (str.201-232 spisa) navode se broj bodova za pojedina radna mjesta, te se za Upravu šuma Zagreb – Šumarije (str. 211 spisa) za radno mjesto redni br. 12. ''šumski radnik – sjekač'' navodi ''cjenik radova'', a za radno mjesto redni br. 13. ''šumski radnik'' također ''cjenik radova'' te se u nastavku od a) do g) navodi vrijednost radova od 2300 do 2600 bodova. U Prilogu 2 Pravilnika o plaćama pod nazivom ''Cjenik radova u šumarstvu i šumarskom građevinarstvu'' (str. 230-231 spisa), (Dalje: Cjenik radova) navode se pojedini radovi od rednog broja 1 do 62, uz vrijednost pojedinog rada od 2000 do 2600 bodova, a prema ugovoru o radu od 25.10.2011. tužitelju se plaća za radno mjesto ''šumski radnik'' određuje prema bez umanjenja bodova odnosno plaća koje je radnik ostvarivao prije nego su nastupile predmetne okolnosti, odnosno prema plaćči koju je do tada primao.

31. Slijedom navedenoga sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju sukladno ugovoru o radu od 16.01.1999. i Aneksu od 21.02.2006. na radnom mjestu šumski radnik sjekač, te od 01.11.2011. sukladno ugovoru o radu od 25.10.2011. na radnom mjestu ''šumski radnik'' primao plaću sukladno Cjeniku radova, ovisno o konkretnim radovima koje je obavljao, te za radna mjesta ''šumski radnik – sjekač'' i ''šumski radnik'' nije bio određen broj bodova za obračun plaće, nego je isti ovisio o konkretnim radovima koje je tužitelj obavljao određeni mjesec, a što proizlazi i iz obračunskih lista plaće i nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

32. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome tuženik u postupku nije dokazao niti jedan razlog umanjenja ili isključenja svoje odgovornosti iz čl. 25. st. 2. ZZR-a za štetu tužitelju uslijed nastale profesionalne bolesti.

33. Nadalje prema odredbi čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, - dalje: ZOO) te čl., 1095. st. 1. ZOO-a tuženik je dužan naknaditi tužitelju izgubljenu zaradu koju trpi uslijed profesionalne bolesti, a prema čl. 5. ugovora o radu dužan je tužitelju isplaćivati plaću koju je ostvarivao do trenutka izmjene ugovora o radu. Sukladno čl. 1089. st. 3. ZOO- a pri ocjeni izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili posebnim okolnostima.

34. Sud je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio da razlika između potencijalne bruto plaće koju bi tužitelj u spornom razdoblju od svibnja 2015. do prosinca 2020. ostvario da nije nastupila profesionalna bolest, tj. plaće na radnom mjestu ''šumski radnik sjekač'', i plaće koju je ostvario na radnom mjestu ''šumski radnik'' iznosi ukupno 2.671,99 eura bruto, ako bi se u spornom razdoblju uzeli u obzir samo mjeseci u kojima je tužitelj ostvario manju plaću od one koju bi primao na radnom mjestu šumskog radnika sjekača. Ukoliko bi se pak uzeli u obzir svi mjeseci, odnosno i oni u kojima je tužitelj na radnom mjestu šumskog radnika ostvario manju plaću od potencijalne bruto plaće na radnom mjestu sjekača, i mjeseci u kojima je ostvario višu plaću od potencijalne plaće ranijeg radnog mjesta, utvrđeno je da je tužitelju na sadašnjem radnom mjestu ''šumski radnik'' ukupno isplaćena bruto plaća za 759,20 eura viša nego što nije tužitelj primio na prijašnjem radnom mjestu ''šumski radnik sjekač'', iz čega proizlazi da tužitelj u spornom razdoblju nema izgubljene zarade razlike bruto plaće zbog premještaja na drugo radno mjesto zbog profesionalne bolesti.

35. S obzirom da se osnovna plaća ranijeg radnog mjesta tužitelja ''šumski radnik sjekač'' te trenutnog radnog mjesta ''šumski radnik'' određuje prema konkretnim poslovima koji se obavljaju sukladno Cjeniku radova, odnosno Pravilniku o plaćama tuženika, te ne postoji konkretna razlika u bodovima za određivanje osnovne plaće ova dva radna mjesta, sud smatra da se prilikom utvrđivanja izgubljene zarade treba uzeti u obzir čitavo utuženo razdoblje, odnosno kako mjeseci u kojim ja tužitelj ostvario manju plaću od potencijalne tako i one u kojima je ostvario višu plaću od potencijalne, jer se samo tako sukladno čl. 1089. st. 3. ZOO-a može u spornom razdoblju utvrditi dobitak u obliku razlike plaće koju je tužitelj mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari da se profesionalna bolest nije dogodila. S obzirom da je prema izračunu vještaka tužitelj, uzevši u obzir sve mjesece u utuženom razdoblju od svibnja 2015. do prosinca 2020., prema odrađenim poslovima, ukupno ostvario višu bruto plaću na trenutnom radnom mjestu u odnsou na prijašnje radno mjesto to je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

36. Neosnovan je prigovor tužitelja da se prilikom utvrđivanja izgubljene zarade tužitelja u utuženom razdoblju trebaju uzeti samo mjeseci u kojima je tužitelj ostvario manju plaću, a ne i kada je ostvario višu plaću od potencijalne, obrazlažući to da tuženik nije istakao potraživanja prema tužitelju, odnosno nije istakao prigovor radi prebijanja niti protutužbu. Naime predmet spora je zahtjev tužitelja tuženiku za isplatom izgubljene zarade razlike plaće, a u postupku je utvrđeno da tužitelj u utuženom razdoblju na sadašnjem radnom mjestu nije ostvario manju bruto plaću u odnosu na ranije radno mjesto, te stoga sukladno čl. 1089. st. 3. ZOO-a, nema izgubljene zarade, stoga je prigovor tuženika irelevantan.

37. Slijedom svega navedenoga valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti, te je odlučeno kao u izreci presude.

38. Prema čl. 154. str. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, a tuženik nije podnio određeni zahtjev za naknadom parničnog troška sukladno čl. 164. ZPP-a, to je sud primjenom čl. 154. st. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

39. Iz svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. siječnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku