1

Poslovni broj:14 P-287/2022

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja N. B., OIB: …, P. J. V., K. ,zastupan po punomoćnici A. C., odvjetnici u K., protiv 1. tužene N. B., OIB: …, K., K., i 2. tužene B. B., OIB: …, K., K., obje zastupane po OD R. i O. iz K., radi utvrđenja ništetnosti, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 29. rujna 2023., u nazočnosti stranka i punomoćnika stranaka, po objavi 27. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

 

"Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen dana 18. lipnja 2021. godine pred Općinskim sudom u K., posl. br.: R2-…/2021, između tuženice ad.1. N. B., OIB:…, K., K., kao davateljice uzdržavanja i tuženice ad.2. B. B., OIB: …, K., K., kao primateljice uzdržavanja, ništetan u cijelosti.

 

Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen dana 18. lipnja 2021. godine pred Općinskim sudom u K., posl. br.: R2-…./2021, između tuženice ad.1. N. B., OIB: …, K., K., kao davateljice uzdržavanja i tuženice ad.2. B. B., OIB: …, K., K., kao primateljice uzdržavanja.

 

Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u C. uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja u zk. ul. …K.O. S. J. na način da se briše zabilježba postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 18. lipnja 2021. godine pred Općinskim sudom u K., posl. br.: R2-…/2021, između tuženice ad.1. N. B., OIB: …, K., K., kao davateljice uzdržavanja i tuženice ad.2. kao primateljice uzdržavanja, pod brojem Z-…/2021.

 

Nalaže se tuženicama N. B., OIB:…, K., K., i B. B., OIB: …, K., K., solidarno nadoknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 8 dana."

 

II.              Nalaže se tužitelju N. B., OIB: …, P. J. V., K., da 1. tuženoj N. B., OIB: …, K., K., i 2. tuženoj B. B., OIB: …, K., K., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.512,11 EUR/18.927,49 kn, sa zz kamatama tekućim od 27. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj u tužbi navodi da je 2. tužena majka tužitelja i 1. tužene, da su 1. i 2. tužena 18. lipnja 2021. pred naslovnim sudom sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju, posl. br.: R2-…/2021, kojim ugovorom se 1. tužena kao davateljica uzdržavanja obvezuje uzdržavati 2. tuženu do kraja njezina života na način da brine o njezinim potrebama, obavlja kućanske poslove, vozi je k liječniku, nabavlja namirnice, lijekove i druge potrepštine, dok je 2. tužena kao primateljica uzdržavanja u zamjenu za gore opisano uzdržavanje dala tuženici u vlasništvo: a) sve nekretnine i imovinska prava, i to:

- ½ dijela prava vlasništva kčbr. …K.O. S. J., o… površine 50 čhv, upisana u zk. ul. …K.O. S. J.,

- cjelinu prava vlasništva etaže 9 suvlasničkog dijela: 1/24 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-…) i to dvosobni stan na 4. katu desno od ulaza koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, kupaonice s WC-om, predsoblja, lođe i balkona, ukupne površine 58,13 m2, a koji se nalazi u zgradi , U.. I. K. označenoj kao kčbr. …K.O. K.,  upisan u zk. ul. …K.O. K.

- 4/12 dijela svih nekretnina upisanih u posjedovni listi . K.O. V. D. (DGU, područni ured za katastar R.)

- 4/12 dijela svih nekretnina upisanih u posjedovni listi…K.O. R. S. (DGU, područni ured za katastar R.,

- grobno mjesto u K., P. g., osobni automobil M1, marke: Ford, tip, model: Fiesta, 1,25, u prometu od 2007. godine, reg. oznake…,  novčana sredstva koja se budu nalazila u trenutku smrti na bankovnom računu 2. tuženice kod HPB d.d. Z., potraživanja prema HZMO po osnovi neisplaćene mirovine prema stanju na dan smrti i prema HZZO po osnovi preplaćenog dopunskog osiguranja. Navodi da je postojanje Ugovora zabilježeno je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u C.dana 21. lipnja 2021. godine, pod posl. br.: Z-…/2021.

Nadalje navodi da je jasno vidljivo kako je 2. tužena predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagala svom svojom imovinom, i pokretnom i nepokretnom, i sadašnjom i budućom, na način da ju je dala 1. tuženoj, da stoga postoji

očiti nesrazmjer između činidaba dviju ugovornih strana. Naime, u članku 1. samog ugovora navedeno je da će sve troškove za nabavu potrebnih stvari snositi upravo ovdje 2. tužena (što je samo po sebi u suprotnosti sa svrhom sklapanja takvog ugovora), i znači da se činidba tuženice ad.1. svodi samo na obavljanje kućanskih poslova, vožnju liječniku i nabavku namirnica, dok ista zauzvrat dobiva sve nekretnine, pokretnine, sva novčana sredstva sa računa, potraživanje s osnove preplaćenog dopunskog osiguranja i pravo na grobno mjesto. Nesporno je da tuženice pri sklapanju predmetnog Ugovora nisu polazile od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, te je jasno došlo do prekomjernog oštećenja 2. tužene, a ZOO takvo prekomjerno oštećenje prepoznaje kao razlog za pobojnost ugovora.

Navodi da je predmetnim ugovorom obuhvaćena i imovina koju 2. tužena još nema u svom vlasništvu, pritom direktno kršeći pravilo da „nitko ne može na drugoga prenijeti više nego ima", da naime 2.tužena na 1. tuženu prenosi i suvlasničke dijelove nekretnina koji nisu njezini, a sporno je hoće li uopće biti, što se prvenstveno, stan na adresi U.. I. K. koji uopće nije u vlasništvu 2. tužene već u vlasništvu sestre 2. tužene B. K. iz koje još nije provedena ostavina. Ista je situacija sa nekretninom u K.O. S. J. te sa nekretninama upisanim u posjedovne listove br … K.O. R. S. i br …K.O. V. D.

Navodi da je prije potpisivanja predmetnog ugovora odnos između njega i njegove majke, i između parničnih stranaka uopće, bio dobar, miran, sasvim uobičajen obiteljski odnos. Stranke su si međusobno pomagale, podržavale se, i nisu se svađale. Upravo iz tog razloga nije jasno zašto bi 2. tužena potpisala ugovor kojim vlastitom sinu oduzima apsolutno sve što bi mu nakon njezine smrti pripalo, te mu ne ostavlja čak niti ono što mu pripada prema pravu na nužni dio. Nakon što je tužitelj saznao za Ugovor, svaki njegov pokušaj da stupi u kontakt sa 2 tuženom je bio bezuspješan, i to isključivo iz razloga što mu 1. tužena ne dopušta da dođe do nje. Pokušao ju je posjetiti, zvao ju je na telefon, ali uzaludno.

U jednom od svojih pokušaja da porazgovara sa svojom majkom, ista mu je rekla da ona nije potpisala nikakav ugovor kojim sve daje 1. tuženoj nego „da sve ide pola-pola“. Upravo se gore navedenih razloga vidi da je pri zaključenju predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju postojala mana volje kod 2. tuženice, odnosno nesklad između njezine volje i očitovanja. Prvenstveno se ističe postojanje mane volje- nasporazuma, jer tuženice vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o bitnom sastojku ugovora. 1. tužena očito ne zna da je svu svoju imovinu ugovorom prenijela na 1. tuženu, a da je bila toga svjesna, ne bi potpisala takav ugovor. Nesporazum kao mana volje za sobom povlači kao posljedicu ništetnost ugovora, sukladno odredbi članka 282. Zakona o obveznim odnosima.

Nadalje navodi da ističe mane volje: bitna zabluda i prijevara, da je 2. tužena u bitnoj zabludi, koju nije sama skrivila. Njezina se zabluda odnosi na objekt ugovora jer ona očito ne zna što je sve obuhvaćeno spornim ugovorom. Također, odlučna namjera sklapanja ugovora kod 1. tužene nije da bi ista zbrinula vlastitu majku i riješila je nepotrebnih troškova i briga, već se svodi na puko oduzimanje sve imovine od 2. tužene i nanošenje štete tužitelju. Navodi da je 1. tužena prevarila 1. tuženicu, namjerno izazvala zabludu kako bi ista pristala potpisati ugovor, i zadržava ju u toj zabludi (time što ne dopušta tužitelju da razgovara sa njom). Bitna zabluda i prijevara kao mane volje za sobom povlače posljedicu pobojnosti ugovora, sukladno odredbi članka 280., i 284. ZOO-a.

Navodi da proizlazi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tuženica dana 18. lipnja 2021., ništetan iz razloga što postoji očiti nesporazum između ugovornih strana o bitnom sastojku ugovora, te pobojan je iz razloga:

- što je ugovor je sklopljen suprotno načelu jednake vrijednosti činidaba, a koje načelo je utvrđeno odredbom članka 7. ZOO-a, te kršenje istog za sobom povlači pravne posljedice,

-što je 2. tužena dovedena u bitnu zabludu pri potpisivanju ugovora,

- što je 2. tužena namjerno prevarena od strane 1. tuženice.

Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između 1.i 2. tužene ništetan. Ukoliko sud ne prihvati taj tužbeni zahtjev ističe drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen između 1.i 2. tužene.

 

2.              U odgovoru na tužbu tužene navode da tužitelj nije "razbaštinjen", iako to nije pravno relevantno za valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju. Međutim ističe da su 2. tužena i njen suprug besplatnim pravnim poslom – darovnim ugovorom od 21.12.2001. svoju bračnu stečevinu, vrlo vrijedan stambeni objekt u V. p., zajedno s 200 čhv zemljište na jednoj od najatraktivnijih lokacija u K. darovali tužitelju. Također, tužitelj je naslijedio u ostavinskom postupku iza pok. oca, a supruga II tuženice, ½ vikendice u Z., koja je također bila bračna stečevina 2. tužene i njezinog pok. supruga, a također i ¼ kuće na moru. Dakle, tužitelj od svojih roditelja ni u kom pogledu nije razbaštinjen.

Nadalje navodi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju je aleatorne pravne prirode. Iz članka 1. tog ugovora nesporno proizlazi da se 1. tužena sama brine o 2 tuženoj od 2016. godine, kada je umro njezin i tužiteljev otac, a suprug II tuženice. Ona za majku obavlja sve kućanske poslove, kuha joj i posprema, nabavlja joj sve potrebno, vozi je k liječniku, a tim ugovorom se obvezala to činiti do majčine smrti. U slučaju da se majci zdravstveno stanje pogorša, obvezala se pružati joj cjelodnevnu pomoć na način da organizira dodatnu pomoć u kući ili majku smjesti u ustanovu za njegu starijih osoba po njezinom izboru. Dakle, 1. tužena već punih šest godina potpuno skrbi o majci, a koliko će ugovor trajati u svakom pojedinom slučaju je neizvjesno. Stoga je pravna teorija predvidjela kako je kod takve vrste aleatornih ugovora moguće da stvarno dođe do nerazmjera u međusobnim davanjima, što takav ugovor ne čini nezakonitim.

Nadalje navodi da je 2. tužena na 1. tuženu prenijela imovinu u svom vlasništvu, da je 2. tužena jedina zakonska nasljednica svoje sestre pok. B.K., a da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika (bez intervencije suda i čak neovisno o volji nasljednika) i u tom trenutku - ipso jure - nasljednik je stekao nasljedno pravo i došao u pravni položaj ostaviteljevog nasljednika. Bez obzira što je u zemljišnim knjigama na nekretninama navedenim u točki III tužbe još uvijek upisana B. K., 2. tužena je na temelju zakona postala vlasnica istih i s njima je mogla pravno raspolagati, kod čega je sestra 2. tužene umrla je prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, što znači da je u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2. tužena bila temeljem čl. 4. st. 4. ZN vlasnica tih nekretnina.

Navodi da su obiteljski odnosi su narušeni i to upravo zbog postupanja tužitelja prema majci. Zbog nepovjerenja u sina i njegovu djecu, a s obzirom da je o njoj zadnjih šest godina brigu vodila samo 2. tužena je odlučila sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju s kćerkom. Nije točno da 1. tuženica brani 2. tuženici kontakt s tužiteljem. Upravo je tužitelj prestao dolaziti i zvati majku kada je saznao za ugovor o doživotnom uzdržavanju. Jednom ju je odveo na kavu i to s ciljem da je nagovori na raskid ugovora, ali kad 2. tuženica na to nije pristala, od tada je više ne zove.

Poriče se postojanje nesporazuma pri zaključenju Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Taj je ugovor sklopljen pred ovim sudom u predmetu br. R2- …/2021 i prije ovjere istog sudac je iz razgovora sa strankama utvrdio da su stranke sposobne za rasuđivanje, a u rješenju br. R2-…/2021-3 od 18.6.2021. godine posebno je utvrđeno da je primateljica uzdržavanja (ovdje 2. tuženica) u svemu sposobna izraziti svoju posljednju volju. Strankama je ugovor pročitan i one su nakon toga izjavile da je u ugovor unijeta njihova prava volja. Nakon što su poučene o svojim pravima i obvezama tuženice su pred sucem taj ugovor vlastoručno potpisale, a uredujući sudac je taj ugovor ovjerio. Dakle, ne može se raditi o nesporazumu.

U odnosu na mane volje i pobojnost ugovora, tuženice prije svega ističu prigovor promašene aktivne legitimacije, jer tužitelj nije ugovorna stranka u ovom postupku. Prema članku 331. stavku 1. ZOO-a poništaj ugovora može zahtijevati ona ugovorna stranka u čijem je interesu pobojnost ustanovljena. Dakle, da je 2. tuženica bila prevarena ili u bitnoj zabludi, tada bi tužbeni zahtjev za poništaj ugovora mogla podnijeti samo ona, dok tužitelj za to nije legitimiran. No, neovisno i tim materijalno pravnim prigovorima, 2. tuženica je osobno inicirala sklapanje ove vrste ugovora u odnosu na svu svoju imovinu te je vrlo dobro znala objekt ugovora i pravne posljedice tog ugovora, ne radi se ni o bitnoj zabludi, niti o prijevari 2. tuženice od strane 1. tužene pa ne postoje zakonske pretpostavke za primjenu članka 280. i 284. ZOO-a. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

 

3.              U dokaznom postupku a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zk izvadak na str. 8 spisa, u ugovor o doživotnom uzdržavanju na str. 9 do16 spisa, u prijepise posjedovnog lista na str. 18 do 22 spisa, u zk. izvadak na str. 23 spisa, u rješenje o nasljeđivanju na str. 34 do 35 spisa, u darovni ugovor na str. 36 do 38 spisa, u rješenje broj O-…/21 na str. 43 do6 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem stranaka.

 

4.              Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao  u izreci.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između 1. i 2. tužene 18. lipnja 2021., ovjerenog kod suda, kod čega je tužitelj, a ukoliko su ne prihvati ovaj tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti, postavio drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na poništenje (pobojnost) ugovora.

 

6.              Svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti tužitelj temelji na nesporazumu i činjeničnom opisu da tužene vjeruju da su suglasne a ustvari među njima postoji nesporazum o bitnom sastojku ugovora, jer 2. tužena očito ne zna da je svu svoju imovinu ugovorom prenijela na 1. tuženu , a da je toga bila svjesna ne bi potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju.

 

7.              Odredbom čl. 282. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.)  dalje: ZOO-a, je propisano da kada stranke vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

 

8.              Inače o nesporazumu se radi kada se osobe koje u pregovarale, tj. izjavljivale volju nisu razumjele, a posljedica nesporazuma je ništetnost ugovora.

 

9.              Inače nije sporno da su 1. tužena kao davateljica uzdržavanja i 2. tužena kao primateljica uzdržavanja sklopile predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju 18. lipnja 20121. kojim je 2. tužena dala svoju cjelokupnu imovinu 1. tuženoj : ½ dijela kčbr…. 50 čhv, upisana u zk. ul. …K.O. S.. J., vlasništvo dvosobnog stana u K. I. K. , 4/12 dijela svih nekretnina upisanih u posjedovni listi … K.O. V. D. (DGU, područni ured za katastar R.), 4/12 dijela svih nekretnina upisanih u posjedovni listi … K.O. R. S.,grobno mjesto, osobno vozilo, novčana sredstava koja se budu nalazila u trenutku smrti na bankovnom računu 2. tuženice kod HPB d.d. Z., potraživanja prema HZMO po osnovi neisplaćene mirovine prema stanju na dan smrti i prema HZZO po osnovi preplaćenog dopunskog osiguranja.

 

10.              Tužitelj u svom iskazu navodi:

-da je za ugovor o doživotnom saznao iz zemljišne knjige, i tužene mi nisu ništa rekle za zaključenje tog ugovora a da su mi rekle ne bi ih tužio,

-da mu prije zaključenja ugovora majka (2. tužena) nije nikada ništa govorila da će zaključiti ugovor sa 1. tuženom a kada joj je pokazao ugovor da je 2. tužena rekla da ona to nije ništa potpisala,

-da su odnosi između njega i majke prije i poslije zaključenja ugovora su isti, jedino što može reći da je sada manje posjećuje,

-da majka živi sa njegovom sestrom 1. tuženom , time da majka živi u stanu gdje je saslušavana na licu mjesta, a sestra živi u donjem stanu i o majci brine.

-u odnosu na tvrdnju da mu 1. tužena brani da viđa majku tužitelj je iskazao da je to bilo u početku radi jedne svađe koja je između njih izbila iz nekog sasvim drugog razloga koje nije predmet spora, ali je on i  nakon toga majci nastavio dolaziti ali malo manje, jer nakon što je potpisala ugovor o doživotnom, majka mu malo manje znači,

-u odnosu na njegovu  tvrdnju da majka u vrijeme zaključenja ugovora nije znala da svu imovinu ostavlja kćeri, tužitelj je iskazao da ne zna, da su naime one ishodile neku potvrdu od doktora opće medicine, koji nije nadležan da izdaje takve potvrde, a ta je potvrda bila da je majka zdrava.

-što se tiče nekretnina iz V. d. koje su predmet ugovora o doživotnom to su nekretnine koje su bile od majke i njene sada pok. sestre koje su one nasljedile, tu nema vikendice, već puno malih parcela i to nitko ne zna gdje to je i što to je,

-isto tako i R. S. to su nekretnine isto za koje nitko ne zna niti ih može naći, a što se tiče ovog stana od 58 m2 u I. K. to ustvari i nije stan od majke već će to ona naslijediti od svoje sestre koja je umrla, i ne zna kako to uopće može biti u ugovoru o doživotnom uzdržavanju kad to još nije od majke, a u svezi te nekretnine se vodi i sud,

-što se tiče njegove kuće tj. nekretnine u V. p., ta kuća je sada njegova, a bila u suvlasništvu na tri dijela, jedan dio je imala teta iz I. koja se odrekla u korist tužiteljevog oca, 1/3 na njegovu sestru tj. tužiteljevu tetu i 1/3 na očevog brata iz B. i taj dio od očevog brata iz B. je njemu isplatio tužiteljev tast tu trećinu, a ostale 2/3 preostale je tužitelj naslijedio od oca.

-u odnosu na nekretninu u J. tužitelj je iskazao da je to ustvari nekretnina oko koje se najviše spore i ta nekretnina je 50% u vlasništvu majke, a tužitelj i njegova sestra 1. tužena su suvlasnici preostale polovice i to je ustvari ta vikendica koja je obuhvaćena ugovorom o doživotnom kao nekretnina u S.. J. i radi o maloj vikendici ali je vrijednost zbog lokacija znatno veća i oko toga je najveći spor.

 

11.              1. tužena je u iskazu navela:

-da je do zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju došlo jer se ona oduvijek brine o majci, vodi je na more, doktoru, kuha i inače sa majkom stalno živi još odmalena,

-da je prije zaključenja ugovora brat tj. tužitelj posjećivao majku ali vrlo rijetko i nije točno da je bratu branila da posjećuje majku ni prije ni poslije ugovora niti bi mu to mogla zabraniti jedino što je  to jednom rekla u afektu prilikom te jedne svađe oko jednog stana oko kojeg su je prevarili,

-što se tiče vikendice u J. to je tako kako je iskazivao tužitelj.

-stan u kojem živi u prizemlju je njen stan koji je ona kupila, da ona darovnim ugovorom nije ništa dobila i od nikoga ništa nasljedila, da majka živi u tom stanju iznad njenog, tužitelj je dobio kuću u V. p. i tu živi od 1985. , a što se tiče stana iznad u kojem je majka taj stan je otac prepisao na njenog sina kao što je bratu tj. tužitelju poklonio kuću na K.

 

12.              2. tužena, koje je obzirom na svoju dobu saslušavna na licu mjesta u stanu u kojem živi (K., K.), je iskazala :

 

-da je točno da je sa kćerkom zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju,

-da zna da je u vrijeme zaključenja ugovora kćerki ostavila sve što je bilo na njenom imenu, da inače živi sa kćeri 1. tuženom koja se o njoj brine i bez nje, obzirom na životnu dobu, pokretnost, ne bi mogla, kćer joj kuha i obavlja kućanske poslove, vodi k liječniku,

-u odnosu na pitanje da li komunicira sa sinom nakon zaključenja ugovora i dolazi li isti k njoj, iskazuje da komunicira i dolazi, da apsolutno nije točno da bi kćer branila da sin (tužitelj) dolazi k njoj i s njom komunicira,

-da je njena volja je bila da sa kćerkom zaključim ugovor o doživotnom uzdržavanju i nitko je nije na to prisiljavao.

-na pitanje koju je imovinu ostavila kćeri i da li je ostavila i stan u I. K., tužena je iskazala da je to stan njene sestre,

-na pitanje punomoćnika tuženica da li se sjeća gdje je potpisala ugovor o doživotnom iskazala je da "potpisala sam ga kod vas u uredu", a na pitanje jeste li išla s ugovorom na sud odgovorila je " nisam išla na sud", a kada joj je predočen ugovor o doživotnom te ovjera pred sucem koji je naveden, tužena odgovorila " valjda je to taj ugovor, a potpis na ugovoru je sigurno moj",

-na pitanje punomoćnika tuženica jesu li ona i njen suprug sinu darovali kakvu nekretninu i koju 2. tužena nije znala odgovoriti, a na pitanje zna li gdje joj živi sin, odgovorila je u V. p., i da ne zna od kuda mu ta kuća,

-na pitanje punomoćnika tužitelja da će joj pročitati iz ugovora nekretnine pa da odgovori je li suglasna da to pripadne kćeri (1.tuženoj), pa da li  joj poznata kuća S. J. tužena je odgovorila da joj je poznato da imaju kuću u J. i da se slaže da ista pripadne kćeri,

-u odnosu na nekretnine u R. u Uredu za katastar R. tužena je iskazala da je to V. D., koji je bio njenih roditelja i slaže se da sve nekretnine V. d. idu njenoj kćeri, u odnosu na nekretnine u k.o. R. s. tužena je iskazala da joj nisu poznate,

-na postavljeno pitanje suca tužena je iskazala da joj sin  ne dolazi često ali je jučer bio kod nje, da su odnosi između nje i sina bili dobri prije zaključenja ugovora i nisu se svađali, da joj nisn nije prigovarao što je zaključila ugovor o doživotnom,

-na pitanje da li zna za što je sin tužbi odgovorila je "ne znam valjda za neke nekretnine da nije dovoljno dobio",

-na pitanje punomoćnika tužene što je njen sin dobio tužena je odgovorila " ne znam možda tamo na K. tamo stanuje i živi" (radi se inače o kući u V. p.)

-na pitanje suca da li je vaša volja da sve što glasi na nju pripadne  1. tuženoj, odgovrila je da to njena volja.

 

13.              Cijeneći provedene dokaze, odnosno činjenicu da su 1. i 2. tužena zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren na sudu, zatim cijeneći iskaz samog tužitelja koji sada u iskazu ne osporava da se 1. tužena brine o majci, već je izričito u iskazu naveo da se 1. tužena koja živi s majkom brine o majci, također sada u iskazu ne tvrdi da mu se brani da viđa majku i s njom kontaktira (kao što to tvrdi u tužbi), zatim da iako tužitelj u ukazuje na postojanje nesporazum tvrdeći da majka u vrijeme zaključenja ugovora nije znala da svu svoju imovinu ostavlja 1. tuženoj, sada u iskazu na postavljeno mu pitanje u odnosu tu njegovu tvrdnju (da majka nije znala da sve ostavlja 1. tuženoj) nije bio jasan ni decidiran već je odgovorio da ne zna, te cijeneći da se iz njegovog iskaza kao nespornim nameće zaključak da je za njega u osnovi sporna jedna nekretnina tj. vikendica u J. (S. J.) jer je ugovorom majka svoju ½ te vikendice ostavila 1.tuženoj, te cijeneći da iz njegovog iskaza dalje proizlazi da je osnovi povrijeđen što mu tuženice nisu rekle da su zaključile ugovor, te sam tvrdi da su mu rekle za ugovor da iz ne bi tužio, ovaj sud nalazi da dakle ove činjenice i okolnosti, tj. što mu tužene nisu rekle da su zaključile ugovor, i što je ugovorom obuhvaćena ½ vikendice u J., a kraj svih drugih opisanih činjenica koji proizlaze iz iskaza tužitelja, ne ukazuju na postojanje nesporazuma između 1. i 2. tužene kod zaključenja ugovora o doživotnom u pravcu da majka tj. 2. tužena nije znala da 1. tuženoj ostavlja svu svoju imovinu. Ovo tim prije što je 2. tužena i sada u svom iskazu u nekoliko navrata potvrdila da je njena volja bila kod zaključenja ugovora kao i sada da sva njena imovina pripadne kćeri koja se o njoj brine, pa tako i kuća (vikendica) u S.. J. te je jasna u svom iskazu da se radi o kući u J., isto tako i u odnosu na nekretnine u odnosu na nekretnine u R. u V. D., i u odnosu na stan u I. K. (koji je isto obuhvaćen ugovorom), a koji još glasi na pok. sestru tužene što je tužena u iskazu i navela.

 

13.1.              Dakle, ovaj sud cijeneći iskaz tužitelja i 2. tužene, ne nalazi da je kod zaključenja ugovora postojao nesporazum o predmetu ugovora, već nalazi da je 2. tužena znala da svu svoju imovinu ostavlja ugovorom o doživotnom svojoj kćeri.

 

13.2.              Kod toga valja reći da to što  je 2.tužena u iskazu navela da je ugovor potpisala u uredu punomoćnika odvjetnika i da nije bila na sudu, i što je navela u odnosu na nekretnine u k.o. R. (obuhvaćena isto ugovorom) da za te nekretnine ne zna, ne utječe na opisani zaključak suda jer je nesporno da je tužena ugovor zaključila i potpisala na sudu jer je ovjeren u predmetu ovoga suda broj: R2-…/2021, i potpisan je pred sucem,  a što se tiče nekretnina u k.o. R.i sam tužitelj je iskazao da se radi o nekretninama za koje nitko ne zna niti ih može naći.

 

13.3.              Također treba reći da je 2. tužena osoba starije životne dobi, ima 91 godinu, i da je zbog toga moguće i normalno da se iskazujući pred sudom i odgovarajući na pitanje u pojedinim dijelovima iskaza "zbuni", međutim to nikako ne znači da 2. tužena nije razumna i svjesna, niti to njen iskaz čini proturječnim, već upravo suprotno, 2. tužena je o bitnim činjenicama razumjela pitanja koja su joj postavljana i na njih jasno i decidirano iskazivala i davala odgovore.

 

14.              Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovor o doživotnom uzdržavanju.

 

15.              U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na pobojnost ugovora (poništenje), koji tužitelj traži iz razloga jer da je ugovor je sklopljen suprotno načelu jednake vrijednosti činidaba, a koje načelo je utvrđeno odredbom članka 7. ZOO-a, zatim zbog bitne zablude jer da je 2. tužena dovedena u bitnu zabludu pri potpisivanju ugovora, zatim da je 2. tužena namjerno prevarena prevarena od strane 1. tužene, valjalo je odbiti i kumulirani tužbeni zahtejv.

15.1.              Prema odredbi čl. 7. ZOO-a pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, a zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanje tog načela povlači pravne posljedice.

Odredbom čl. 375. st. 1 ZOO-a propisano je da ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravnu vrijednost tada nije znala niti je morala znati, a stavkom 2 je propisano da pravo da se zahtjeva poništaj ugovora prestaje istekom jedne godine od njegova sklapanja.

 

15.2.              Odredbom čl. 280. st. 1. ZOO-a propisano je da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklapati takav ugovor, a prema st. 2.  strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

 

15.3.              Prema odredbi čl. 284. st. 1. ZOO-a ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna.

 

16.              Dakle iz naprijed citiranih odredbi ZOO-a proizlazi da poništenje ugovora kada se radi o povoljnom ugovoru može tražiti samo ugovorna strana u čijem interesu je povoljnost ustanovljena.

 

16.1.              U konkretnom slučaju poništenje ugovora traži tužitelj koji nije ugovorna strana predmetnog ugovora, pa stoga nije pasivno legitimiran za postavljanje takvog zahtjea na poništenje predmetnog ugovora.

 

16.2.              Slijedom navedenog valjalo je odbiti i drugo postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

 

17..              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1.  ZPP-a.

 

17.1.              Trošak tuženica sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 , 103/14, NN 118/14 i NN 107/15, NN 126/22), te od troška plaćenog predujma za sudsku komisiju.

 

17.2.              Tuženicima pripada trošak kako slijedi:

-sastav odgovora na tužbu u iznosu od 497,50 EUR,

- zastupanje na ročištu 12. 5. 2023. u iznosu od 497,50 EUR,

- zastupanje na ročištu 5. 7. 2023. u iznosu od  99,50 EUR (Tbr. 9. t. 5.- 50 bodova),

- zastupanje na ročištu 5. 9. 2023. u iznosu od  99,50 EUR (Tbr. 9. t. 5.- 50 bodova),

- zastupanje na ročištu 29. 9. 2023. u iznosu od  497,50 EUR,

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 9. t. 3.)

što je ukupno 1.791,00 EUR što uvećano za 10% za zastupanje dvije osobe (Tbr. 36 st. 1.) u iznosu od 179,10 EUR-a čini 1.970,10 EUR-a, što uvećano za iznos od 492,53 EUR na ime PDV-a čini ukupno 2.462,63 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za izlazak sudske komisije u iznos u od 49,48 EUR-a što je ukupni trošak od 2.512,11 EUR/18.927,49 kn.

 

U K. 27. listopada 2023.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda  mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

Dostavljeno:

1. A. C., odvjetnica u K.
2. OD R. i O. iz K.