REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pn-317/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FRANKO & IVAN d.o.o., Split, Vinka Draganje 7, OIB: 73355370806, zastupan po članu uprave PE, a ona po pun. Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad. 1 VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 2 RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Slavici Čupić, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. listopada 2025. godine u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 7. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženicima ad1) RE VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2) RE, OIB. [osobni identifikacijski broj], da solidarno u roku od 15 dana, isplate tužitelju FRANKO & IVAN d.o.o., OIB: 73355370806, na ime naknade štete iznos od 16.736,45 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos od 16.736,45 kn teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Dužni su tuženici ad1) FE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2) RE, OIB. 53613911646, solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju FRANKO & IVAN d.o.o., OIB: 73355370806 trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od dana presuđenja pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima ad.1 i ad.2 parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 10. prosinca 2018. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj-protutuženika ishodio privremenu mjeru u predmetu ovog suda broj Ovr-1638/18, radi osiguranja nenovčane tražbine i nečinjenja tuženika. Tužitelj da je zakupoprimac nekretnine označene kao poslovni prostor sa pripadajućom terasom u Splitu na adresi [adresa], označen kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17351 k. o. [katastarska općina], u naravi ugostiteljski objekt, te da u poslovnom prostoru obavlja ugostiteljsku djelatnost. Tuženici da su suvlasnici nekretnine koja je uvodno opisana, da su u naravi vlasnici prizemnog poslovnog prostora sa terasom u kojem se u trenutku podnošenja tužbe ne obavlja djelatnost. Poslovni prostor u vlasništvu tuženika i poslovni prostor u zakupu tužitelja da na terenu predstavljaju dvije odvojene cjeline, koje dijele zajednički zid i zajedničke instalacije vode i kanalizacije. U sjevernom dijelu prostora koji koriste tuženici da se nalazi zajednička kanalizacijska pumpa čija je svrha pumpanje nastalih fekalija i otpadnih voda iz oba poslovna prostora do glavne kanalizacijske cijevi i kanalizacijske mreže Grada Splita koja se nalazi iznad oba poslovna prostora. Zbog puknuća spomenute cijevi koja je namijenjena za odvod fekalnog otpada prema glavnoj kanalizacijskoj mreži, na šetnicu ispred poslovnih prostora u zakupu tužitelja i vlasništvu tuženika da se svakodnevno izlijeva i istječe fekalni otpad. Radi navedenog ponašanja tuženika, tužitelju da nastaje šteta koja se ogleda u čestoj potrebi za građevinskim intervencijama na samom štekatu zbog potrebe da se isti očisti i održava u stanju pogodnom za obavljanje djelatnosti. Radi održanja nužnih sanitarnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, koji među ostalim uključuju i pripremu hrane, tužitelj da periodično angažira ovlaštene tvrtke specijalizirane za odvoz septičkog otpada. Radi navedenog da je jasno kako tuženici svojim ponašanjem nanose štetu tužitelju, da su ispunjeni svi uvjeti odnosno elementi odgovornosti za štetu tuženika. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud obveze tuženike da mu solidarno isplate iznos od 16.736,45 kn (sada 2.221,31 EUR po fiksnom tečaju konverzije) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, te mu solidarno naknade parnični trošak.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženici navode da se protive tužbenom zahtjevu te predlažu da sud isti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženicima. Tužitelj da nije ishodio pravomoćno rješenje o određivanju privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine zbog nečinjenja. Rješenje o određivanju privremene mjere broj Ovr-1638/18 od 21. studenog 2018. godine, na koje se tužitelj poziva, da je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-Ovr- 16/19 od 22. siječnja 2019. godine, predmet da je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, postupak da je sada pod brojem Ovr-146/19 te da u istom nije doneseno rješenje. Razlozi za ukidanje prvostupanjskog rješenja da leže u tome da tijekom postupka nije utvrđeno tko od parničnih stranaka raspolaže ključem koji omogućava pristup crpki za pražnjenje septičke jame, odakle dolazi do curenja fekalnih voda, a i zato što je štekat koji je tužitelj držao na javnoj šetnici ispred poslovnog prostora, prisilno uklonjen 17. rujna 2018. godine po nalogu Inspekcije pomorstva, jer je bio nezakonito postavljen. Drugostupanjski sud drži da obzirom štekat ne postoji, a nije ni trebao postojati, tužitelj ne trpi štetu. U postupku osiguranja dokaza da nije utvrđeno od kuda dolazi do curenja otpadnih voda, a time ni tko je odgovoran za to curenje. Predmetni poslovni prostor da je zasebno zemljišno-knjižno tijelo i u zemljišnim knjigama označeno kao zk tijelo II – zemljište ispod garaže u površini od 89 m2 i garaža na tom zemljištu u istoj površini, sve položeno na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17351. Samo predmetna garaža i zemljište ispod te garaže da predstavlja suvlasništvo tužiteljevih zakupodavaca GE, HE u EE, na jednoj strani i tuženika na drugoj strani. Dakle, tužitelj da nije zakupoprimac čest. zem. [katastarska čestica], nego dijela garaže na tom zemljištu tlocrtne površine 48,25 m2. Predmetna garaža da je fizički podijeljena u dva odvojena poslovna prostora koji nemaju ništa zajedničko, osim pregradnoga zida koji prostor dijeli na dva dijela i zajedničke odvodnje otpadnih voda. Vodoopskrba da je razdvojena, a ne zajednička kako se to u tužbi pogrešno navodi. Tuženici ističu prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da nisu ni u kakvom odnosu sa tužiteljem, prema tužitelju da nemaju nikakvih obveza, ni po kojoj osnovi, jer su tužiteljima za sve nedostatke iznajmljenog prostora odgovorni njihovi zakupodavci, suvlasnici Vegan. Ukoliko tužitelji i trpe nekakvu štetu uzrokovanu nedostacima poslovnog prostora koji koriste (neadekvatnom odvodnjom otpadnih voda), tada da se sa svojim zahtjevom trebaju obratiti onome koji im taj prostor daje u zakup. Posljednje tri godine tuženici da ne koriste svoj poslovni prostor, niti ga daju trećim osobama u zakup, pa ukoliko je došlo do naprsnuća ili začepljenja kanalizacijske cijevi, i to upravo kanalizacijske cijevi koja odvodi otpadne vode iz predmetnog prostora, tada da je uzrok toga neadekvatno korištenje odvodnog sustava koji koristi isključivo tužitelj. To da potvrđuju i računi za pražnjenje septičke jame priloženi od strane tužitelja, iz tih računa da proizlazi kako tužitelj prazni septičku jamu svaka dva mjeseca, a iz toga da se dade zaključiti kako sustav odvodnje koristi neadekvatno ili da sustav nije adekvatan za potrebe ugostiteljskog objekta. Tuženici ističu i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, pravo na naknadu štete da pripada onome tko pretrpi štetu, tužitelj da nikakvu štetu ne trpi, da čak dolazi do izlijevanja otpadnih voda na javnu površinu. Tužitelj da je protuzakonito, nakon prisilnog uklanjanja štekata, ogradio dio javne plaže i šetnice ružnim građevinskim paletama i na plažu postavio nekoliko stolova i stolica, a da to ne dokazuje tužiteljevo pravo da drži štekat, već da govori o tužitelju i tijelima javne vlasti koje takvo ponašanje toleriraju. Računi koje tužitelj prilaže uz tužbu da se odnose na kupnju: ljepila za keramičke pločice, račune za materijale za hidroizolaciju, lak za drvo, pumpu za fontane, drvene palete za transport, cement, žarulje i rasvjetna tijela, svrdla, vijke, spojne kutnike…, a ti materijali da ne služe za održavanje sanitarnih uvjeta. Pražnjenje septičke jame da nema nikakve veze sa curenjem otpadnih voda iz kanalizacijskih cijevi. Septičku jamu da prazni korisnik kada je napunjena ili kada je uslijed neadekvatne upotrebe došlo do začepljenja odvoda u / iz septičke jame, pa tuženici osporavaju sve priložene račune kao nevjerodostojan, jer roba kupljena po tim računima nije u vezi sa otklanjanjem posljedica štete koja bi mogla nastati zbog puknuća kanalizacijskih cijevi. Tužitelj da je više puta usmeno i pisanim dopisima tražio od tuženika da mu iznajme svoj poslovni prostor, tuženici da su to odbili, tužitelj da vodi predmetne sudske sporove protiv tuženika kako bi konačno prisilio tuženike da mu iznajme svoj dio poslovnog prostora. Tužitelj da nije aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe jer izlijevanjem otpadne vode na javnu površinu ne trpi štetu. Okno u kojem je položen sustav odvodnje otpadnih voda (pumpa, sabirna jama, cijevi…) da je zaključano, ključeve da drži tužitelj i odbija ih predati tuženicima na njihovo traženje, pa da tuženici, sve i da žele, ne mogu utvrditi uzrok curenja otpadnih voda.

3. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev radi naknade imovinske štete. Tužitelju kao zakupoprimcu poslovnog prostora u [adresa], vlasnik kojeg su članovi obitelji EE, spram tuženika kao vlasnika susjednog poslovnog prostora odnosno suvlasnika čitave nekretnine na koje se prostori nalaze. Dakle, poslovni prostori u zakupu tužitelja i vlasništvu tuženika, predstavljaju dvije odvojene jedinice odnosno cjeline, između kojih je zajednički zid te zajedničke instalacije za odvodnju otpadnih voda. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja i pasivne legitimacija tuženika, sporan je osnov odgovornosti tuženika i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, sporno je jesu li tuženici odgovorni naknaditi tužitelju eventualno nastalu štetu zbog puknuća kanalizacijske cijevi namijenjene za odvod fekalnog otpada prema glavnoj kanalizacijskoj mreži, izlijevanje i istjecanje fekalnog otpada. Tužitelj navodi da mu je šteta nastala vezano za potrebu za građevinskim intervencijama na štekatu, čišćenje istog i održavanja nužnih sanitarnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, da su mu imovinsku štetu prouzročili upravo tuženici. Prema odredbi čl.1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja. Prema odredbi čl.1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U ovom slučaju tužitelj potražuje tzv. običnu štetu, navodeći da je krivnjom tuženika došlo do umanjenja njegove imovine u zatraženom iznosu.

4. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda broj Ovr- 146/19; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17351 k. o. [katastarska općina] na dan 7. prosinca 2018. godine; Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog dana 6. prosinca 2017. godine između HE kao zakupodavca i tužitelja kao zakupoprimca; računa i ponuda iz 2010. godine, 2017. godine i 2018. godine (list 13- 38 spisa); rješenja o izvršenju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe Klasa: UP/I-342-24/18-02/102, Ur. broj: 530-04-9-2-18-7 od 20. kolovoza 2018. godine; članaka objavljenih u medijima; dopisa tužitelja tuženiku od 14. travnja 2015. godine i 16. ožujka 2015. godine kao i 16. prosinca 2014. godine; Izjave o jamstvenom roku na izvedene radove izdane od strane društva Goran i Zoran d.o.o. Split dana 6. prosinca 2019. godine sa Zapisnikom o obavljenim radovima i računom broj 3476-F00-10 od 6. prosinca 2019. godine (list 102 spisa), te specifikacijom svih radova izvedenih od strane ovog društva (list 103 spisa); saslušanjem z. z. tužitelja PE i saslušanjem tuženika u svojstvu parničnih stranaka; predmeta ovog suda broj P-2972/20; članka od 17. rujna 2018. godine vezano za uklanjanje štekata na [adresa] (list 134 spisa); fotografije cijevi (list 141 spisa).

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Pregledom predmeta ovog suda broj Ovr-146/19, utvrđeno je da je tužitelj kao predlagatelj osiguranja u tom predmetu protiv tuženika kao protivnika osiguranja, dana 15. lipnja 2018. godine podnio prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom. U ovom prijedlogu navodi se da se u sjevernom dijelu prostora koji koriste protivnici osiguranja (tuženici) nalazi zajednička kanalizacijska pumpa čija je svrha pumpanje nastalih fekalija iz oba poslovna prostora do glavne kanalizacijske cijevi i kanalizacijske mreže Grada Splita koja se nalazi iznad oba poslovna prostora. Zbog puknuća spomenute cijevi koja je namijenjena za odvod fekalnog otpada prema glavnoj kanalizacijskoj mreži, da se na šetnicu ispred poslovnih prostora u zakupu predlagatelja (tužitelja) i u vlasništvu protivnika osiguranja, svakodnevno izlijeva i istječe fekalni otpad. Prostor ispred poslovnih prostora da predstavlja obalnu šetnicu u [adresa] u [adresa], da se na tom području svakodnevno širi nesnosan smrad. Protivnici osiguranja da su više puta upozoreni na predmetni problem, te da odbijaju sve pozive predlagatelja na izmjenu i otklanjanje nastalog stanja, te ne dozvoljavaju predlagatelju osiguranja sanaciju puknute cijevi i otklanjanje uzroka istjecanja nečistoća i otpada na šetnicu i plažu. Radi navedenog predlaže da sud donese rješenje i odredi privremenu mjeru nalogom protivnicima osiguranja da izvrše radnju popravka kanalizacijske cijevi i pumpe koji se nalaze u prostoriji položenoj krajnje sjeverno na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17351 k. o. [katastarska općina], uz šetnicu na adresi [adresa] u [adresa].

8. U ovom predmetu pod brojem Ovr-146/19 (ranije broja Ovr-1638/18), sud je obavio dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo Mije Tadinca, dana 21. studenog 2018. godine doneseno je rješenje ovog suda broj Ovr- 1638/18 kojim je određena privremena mjera, izreka ovog rješenja glasi: ""I.Prihvaća se prijedlog za donošenje privremene mjere koja glasi:

Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja zbog nečinjenja protivnika osiguranja (neotklanjanja štete na puknutoj kanalizacijskoj cijevi), određuje se privremena mjera,

-nalogom protivnicima osiguranja da izvrše radnju popravka kanalizacijske cijevi i pumpe koje se nalaze u prostoriji položenoj krajnje sjeverno na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] uz obalnu šetnicu na adresi [adresa] u [adresa].

Protivnicima osiguranja ostavlja se rok od 8 (osam) dana, računajući od dana dostave prijepisa ovog rješenja, da ispune obvezu te da vrate u funkciju pumpu te zamijene neispravnu, oštećenu cijev za kanalizacijski otpad novom cijevi, odnosno dovedu funkcioniranje odvoda fekalnog otpada u stanje kakvo je bilo prije puknuća. Ako protivnici osiguranja ne ispune obvezu na način i u rokovima iz točke 2.ovog rješenja, sud protivnicima osiguranja na temelju članka 342 stavak 1. u vezi sa člankom 263 stavkom 2 i člankom 16 stavkom 1. Ovršnog zakona izriče kaznu od 20.000,00 kn. Ako se protivnici osiguranja i nakon donošenja ovog rješenja budu ponašali suprotno svojoj obvezi, sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja izreći im novčanu kaznu kojom je zaprijetio u točki 3. izreke ovog rješenja o osiguranju.

Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji će predlagatelj osiguranja pokrenuti protiv protivnika osiguranja radi nadoknade nastale štete."

II. Nalaže se protivnicima osiguranja da predlagatelju osiguranja naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.844,40 u roku od 15 dana."" Dana 22. siječnja 2019. godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ovr-16/19, kojim je prihvaćena žalba te je ukinuto citirano prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, navedeno je u obrazloženju da je dovedeno u sumnju utvrđenje prvostupanjskog postupka, jer tijekom postupka nije utvrđeno tko od stranaka raspolaže ključem koji omogućava pristup spornoj pumpi, odnosno odakle točno dolazi do curenja fekalnih voda. Nadalje, s obzirom na navod protivnika osiguranja da je sporni štekat uklonjen, prisilno, 17. rujna 2018. godine po nalogu Inspekcije pomorstva, da je bitno utvrditi je li to točno, ukoliko štekat više ne postoji, da tada predlagatelj osiguranja ne trpi štetne posljedice. U daljnjem tijeku postupka, sud je ponovno obavio radnju očevidom na licu mjesta, dana 2. svibnja 2019. godine, uz sudjelovanje vještaka Anđelka Medvidovića, sudski vještak tada je naveo kako je po njemu uzrok slijevanja fekalija puknuće cijevi, a ne rad pumpe, pregled tog puknuća da treba izvršiti referentna firma koja će to ustanoviti, voda da propušta kada pumpa radi, a ne kada ne radi. Sudski vještak izradio je pisani nalaz i mišljenje od dana 3. svibnja 2019. godine. U daljnjem tijeku postupka, dana 3. lipnja 2019. godine održano je ročište, na isto je pozvan vještak Medvidović, a saslušana je i svjedok GE, na sve bitne okolnosti. Dana 27. lipnja 2019. godine doneseno je rješenje ovog suda broj Ovr-146/19, prihvaćen je prijedlog za donošenje privremene mjere, kao osnovan. U obrazloženju ovog rješenja navodi se da je sud zauzeo stav kako je uzrok slijevanja fekalnih voda puknuće cijevi koja je vlasništvo, a time i obveza protivnika osiguranja, da je pumpa koju koristi i kojom upravlja predlagatelj osiguranja ispravna i da kao takva nije uzrok curenja. Sud takav stav i utvrđenje temelji na izvedenim dokazima odnosno nalazu i mišljenju vještaka Medvidovića. Dana 19. rujna 2019. godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ovr-263/19, kojim je odbijena žalba kao neosnovana te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-146/19 od 27. lipnja 2019. godine. Dakle, pravomoćno je odlučeno, temeljem određene privremene mjere, da protivnici osiguranja trebaju izvršiti radnju popravka kanalizacijske cijevi, otklanjanjem nastalog oštećenja, koja se nalazi iza suhozida visine 250 cm koji je položen uz šetnicu, a ispod terase protivnika osiguranja (koja se sastoji od betonskog temelja i platforme), sve položeno na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17351 k. o. [katastarska općina], uz obalnu šetnicu na adresi [adresa]. Protivnicima osiguranja ostavljen je rok od 8 dana da ispune svoju obvezu te vrate u funkciju kanalizacijsku cijev, odnosno dovedu funkcioniranje kanalizacijske cijevi u stanje kakvo je bilo prije puknuća. Određeno je i to da ukoliko protivnici osiguranja ne ispune obvezu koja im je naložena, u ostavljenom roku, izriče se i novčana kazna. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja navedeno je kako je izreka određene privremene mjere ovršiva jer glasi na izvršenje radnji popravka kanalizacijske cijevi, otklanjanjem nastalog oštećenja, koja cijev se nalazi na nekretnini protivnika osiguranja. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da ranije sporna pumpa nije u kvaru, to da je određenom privremenom mjerom ista ispuštena, pa da se mjera odnosi samo na kanalizacijsku cijev koja prolazi zemljištem kojim gospodare protivnici osiguranja.

9. Rješenjem ovog suda broj Ovr-146/19 od 22. studenog 2019. godine protivnicima osiguranja (tuženicima) izrečena je novčana kazna te im je određen novi rok od 8 dana da ispune svoju obvezu i izvrše radnju popravka kanalizacijske cijevi…Ovo rješenje Općinskog suda u Splitu ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru koje je pod brojem Gž Ovr-94/21 doneseno dana 26. ožujka 2021. godine. Daljnjeg postupanja suda u predmetu broj Ovr-146/19, nakon očitovanja protivnika osiguranja, nije bilo, spis je dostavljen u arhivu suda, te je za potrebe ovog parničnog postupka spis pribavljen iz arhive suda i priložen ovom predmetu broj Pn-317/22.

10. Dakle, tužitelj je podnio protiv tuženika 10. prosinca 2018. godine tužbu radi naknade štete, a sve vezano za puknuće kanalizacijske cijevi, izlijevanja fekalnih voda, a u pogledu čega je donesena pravomoćna privremena mjera. Tužitelj je ovu tužbu radi naknade štete podnio vezano za štetu koju je imao, cjelokupnu imovinsku štetu, vezano za puknuće predmetne kanalizacijske cijevi i posljedice tog puknuća i izlijevanja voda.

11. U ovom postupku tužitelj je trebao dokazati da mu je nastala zatražena imovinska šteta krivnjom tuženika te je trebao dokazati i osnov i visinu nastale štete. Prema stavu ovog suda prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, istaknut od strane tuženika, nije osnovan. Naime, tužitelj je dugogodišnji zakupoprimac poslovnog prostora koji koristi, a temeljem valjanog pravnog posla sa zakupodavcem (Vegan). Dakle, ukoliko je nečijom krivnjom baš zakupoprimcu nastupila šteta za vrijeme trajanja zakupnog odnosa, onda je zakupodavac, bez obzira što nije vlasnik prostora, ovlašten tražiti naknadu štete od štetnika. U ovom slučaju se radi o obavljanju ugostiteljske djelatnosti i logično je da svaki zakupoprimac nekog poslovnog prostora koji se koristi za ugostiteljsku djelatnost, treba poduzeti radnje za normalno funkcioniranje poslovne djelatnosti, spriječiti nastanak štete i otkloniti štetu koja mu nastane kako bi mogao koristiti prava iz ugovora o zakupu i uredno obavljati djelatnost radi koje je i zaključio ugovor o zakupu. To nije pravo koje pripada samo vlasniku prostora, pravo na naknadu štete i zahtjev prema štetniku pripada direktno i zakupoprimcu, u ovom slučaju tužitelju, ukoliko mu je šteta nastala krivnjom štetnika za vrijeme trajanja ugovora o zakupu, a u ovom slučaju radi se o otklanjanju eventualne štete nastale puknućem kanalizacijske cijevi, otklanjanju štetnih posljedica puknuća te cijevi novčanim izdacima, kako bi se ugostiteljska djelatnost mogla obavljati nesmetano, bez obzira na tko je u vlasništvu prostora na koji su se, ispred prostora tužitelja, izlijevale otpadne vode, a zbog toga je ugovor o zakupu i zaključen. Dakle, prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja nije osnovan. Nije osnovan ni prigovor promašene pasivne legitimacije, tuženici su suvlasnici čitave nekretnine, vlasnici poslovnog prostora odnosno realnog dijela koji dijeli zajednički zid sa prostorom koji je iznajmljen tužitelju. Puknuće kanalizacijske cijevi dogodilo se, a što je utvrđeno i u postupku osiguranja privremenom mjerom – Ovr-146/19, te u ovom parničnom postupku, na dijelu nekretnine u posjedu i vlasništvu tuženika, pa su upravo tuženici tu kanalizacijsku cijev trebali sanirati i to su i napravili.

12. Iz rješenja o izvršenju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 20.kolovoza 2018.godine (list 73 spisa) proizlazi da je rješenjem Lučke kapetanije Split od 4.svibnja 2018.godine, tužitelju zabranjeno korištenje pomorskog dobra i obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru, u naravi terasa caffe bara „ [adresa], te je naređeno hitno uklanjanje, vraćanje pomorskog dobra u prvobitno stanje, koje će se prisilno izvršiti dana 17.rujna 2018.godine.

13. Sud je izveo dokaz saslušanjem z.z.tužitelja PE, ista je navela da su problemi vezani za dva predmetna poslovna prostora odnosno kafića, dugogodišnji i da je to općepoznato, a isto tako, ti problemi koji su ranije postojali i sa ranijim zakupnikom tuženika CE da su općepoznati. Naime, vlasnici prostora koji je iznajmila firma tužitelja da su članovi obitelji GE, tužitelj da je u zakupu predmetnog kafića "Firule" još od 2012. ili 2013. godine, do danas. Do ovog kafića da je ranije bio kafić "Plava laguna", susjedni kafić, da je taj prostor vlasništvo tuženika, a u zakupu istog da je ranije bio CE. Navodi da ovaj kafić "Plava laguna" ne radi već nekoliko godina, da ne zna precizno od kada ne radi kao kafić i od kada je zatvoren, svakako, da su ranije bili brojni problemi u pogledu isključivanja pumpe koja je ispumpavala otpadne vode, i da je to poznat jer da je jedan od ovih predmeta vodila uredujuća sutkinja. Navodi da su ti problemi sa isključivanjem sklopke pumpe prestali, negdje 2015. godine da su od strane tužitelja odvojili struju na šetnicu, međutim, da su i dalje smo vezano za ova dva prostora imali zajedničku kanalizaciju, u prvo vrijeme, a da je došlo ponovno do ispuštanja fekalija, da nisu niti znali o čemu se radi pa da su angažirali treće osobe da utvrde u čemu je problem i vezano za to da su imali troškove. Svakako, kada je sa strane tužitelja utvrđeno da bi se radilo o puknutoj kanalizacijskoj cijevi na zemljištu tuženika, a zbog čega dolazi do plavljenja i kafića tužitelja, kao i šetnice prema plaži, da je podnesen prijedlog za donošenje privremene mjere u pribavljenom predmetu i u tom smislu da je, nakon vođenja tog postupka, sa strane tuženika, a vezano za rješenje u tom postupku 2019. godine sanirana kanalizaciona cijev i od tada da više nije bilo ovih problema. Dakle, da je jasno o kojem se vremenskom intervalu radi i kada je ta cijev sanirana, da su kontaktirali i sa tuženicima, odnosno pokušavali, da nije bilo nekog odaziva pa da su podnijeli prijedlog za donošenje privremene mjere i nakon toga ovu tužbu. Radi ovog plavljenja, a ovisno o tome koliko je kafić tužitelja imao dnevnog prometa i protoka gostiju, prije početka rada kafića i dolaska kupača na plažu, da su angažirali firmu " P i V" ili firmu "Eco tim" da sa specijalnim vozilom ispumpaju spremnike za kanalizaciju, navodi da bi to nekada bilo svakodnevno, a da bi znalo i proći nekoliko dana do slijedećeg ispumpavanja, navodi da su računi u pogledu tih troškova priloženi tužbi, da ne može precizno kazati koliko je tih dolazaka i ispumpavanja bilo i koliko je točno plaćeno na ime dolaska i ispumpavanja, ali da su to troškovi koji su tužitelju nastali. Isto tako da je bilo plaćanja i pokušaja otklanjanja kvara sa strane tužitelja, firma je po angažmanu tužitelja mijenjala nekakve ventile i neke dijelove, uglavnom, ponavlja da su ti računi priloženi tužbi. Ponavlja da je prije bio problem isključivanja sklopke pumpe, a ovaj problem sa kanalizacijskom cijevi u prvo vrijeme da nisu niti detektirali, baš vezano za ove prošle probleme koji u potpunosti nikada nisu niti prestali. Navodim da je zaista sa naše strane prijedlog za donošenje privremene mjere podnesen u lipnju 2018. godine, a nekoliko mjeseci prije toga da je bilo izlijevanja fekalija za koje nisu znali da bi uzrok bila puknuta cijev, vlasnica prostora u kojem je tužitelj, gospođa GE, da je kontaktirala tuženike, ali da su tuženici smatrali da pumpa radi i da oni sa ovim problemom nemaju ništa, da nije uzrok problema na njima. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika, z. z. tužitelja navodi da je plavio i poslovni prostor odnosno kafić i da su fekalije plavile i na šetnicu, navodi da se plavljenje kafića kroz čitav period radnije odnosio na iskapčanje sklopke pumpe, a i nakon toga, a navodi da ti problemi nikada nisu prestali, sa plavljenjem prostora, a da je onda došlo i do plavljenja fekalija na šetnicu i da ne može kazati je li to bilo istovremeno, da se radi o proteku više godina i da je ona svoj iskaz dala onako kako se sjeća. Navodi da pristup kanalizacijskoj pumpi imaju i tužitelj i tuženici, da je upravo tužitelj održavao kanalizacijsku pumpu. Na daljnje pitanje zamj. pun. tuženika, z. z. tužitelja navodi da su nakon što se tužitelj odvojio 2015. godine sa strujom na šetnicu, a pumpa ostala i dalje u prostoru tuženika, pristup pumpi i sklopci su imali i tužitelj i tuženici, međutim, da u ovom slučaju problem nije bio vezan sa pumpom nego očito sa kanalizacijskom cijevi koja je pukla i što je kasnije utvrđeno, i u postupku donošenja privremene mjere, a što su tuženici 2018. godine sanirali po odluci suda. Dakle, u ovom slučaju vezano za ovu tužbu radi naknade štete problem da nije bio u nefunkcioniranju pumpe ili kvaru, problem da nije bio ni u isključivanju te pumpe, nego u puknutoj kanalizacijskoj cijevi, iako da je sa strane tužitelja provjeravana i ispravnost pumpe, a tuženici da su navodili da je pumpa ispravna, što je i bilo, ali da je problem ovog plavljenja u tom periodu bila puknuta kanalizacijska cijev.

14. Tuženik ad.2 RE (po struci inženjer građevine) u svom iskazu navodi da je jako dobro poznato stanje iz predmeta koji je vođen ranije i u kojem su također dali svoje iskaze, a vezano za njihovog ranijeg zakupoprimca CE, taj postupak da je bio vezan za pumpanje fekalija odnosno odvodnih voda, a da zaista niti brat, a ni on nisu imali nikakvih saznanja o nekakvoj puknutoj cijevi niti da je o tome bilo ikada govora. Navodi da su suvlasnici nekretnine zajedno sa obitelji GE, na dva jednaka dijela ovih prostora, a prostor kojeg su on i brat vlasnici da već dugo vremena nije u funkciji niti radi kao kafić, prostor da je zatvoren. Navodi da su suvlasnici sustava za kanalizaciju za ova dva kafića, a svatko od njih da ima svoj kafić odnosno prostor. Tuženici da su raskinuli sa CE ugovor o zakupu u ožujku 2017. godine, ponavlja da su još 2015. godine R i njihov zakupoprimac – tužitelj preuzeli brigu o predmetnoj pumpi za oba kafića tako da su samo oni imali ključ za tu pumpu, a niti tuženici, niti njihov tadašnji zakupoprimac da više nisu imali pristup pumpi, a što da je i utvrđeno prilikom očevida u tom ranijem predmetu, od strane iste sutkinje. Dakle, navodi da su stalno postojali nekakvi sitniji problemi na strani tužitelja, odnosno, žalbe sa njihove strane, međutim, da nikakvog ozbiljnog pristupa tuženicima od strane gospođe GE ili tužitelja nije bilo vezano za prijavu ovih problema sa fekalijama i puknutom cijevi. Prvo ozbiljno saznanje da je bilo u postupku kada je podnesen prijedlog za donošenje privremene mjere i tada da su tuženici po prvi put čuli za ovaj zahtjev tužitelja, prije toga da nisu imali nikakvih saznanja o nekakvom problemu predmetne naravi. Nakon što je pokrenut taj postupak, tuženici da su angažirali firmu "Goran i Zoran", sukladno njihovoj ponudi, obavijestili gospođu GE tome i ta firma da je pristupila pripremnim radovima, nakon utvrđenja sa njihove strane i utvrđenja iz postupka donošenja privremene mjere, da je uvedena je kamera za snimanje situacije, pa da je tako utvrđeno da je došlo do puknuća cijevi na dva mjesta, naime, prvo mjesto na kojem je bilo puknuće da je koljeno stare azbestno cementne cijevi i tu da se radilo o puknuću koje se dogodilo po drugi put jer je 10 godina prije bilo puknuće na istom mjestu i isključivo zbog dotrajalosti i karakteristika takve cijevi. Naime, da se radi o tlačnoj kanalizaciji i svaki puta kada se iznova uključi pumpa da dođe do udara, povećanja tlaka i zbog starosti odnosno karakteristike cijevi da je očito došlo do puknuća na ovom koljenu. To da je prostor kada se gleda, sa tarace tuženika prema kafiću "Tenis", prije nego što počinje strmina prema kafiću "Tenis". Drugo puknuće da je utvrđeno i za to puknuće cijevi da je odgovornost u radovima koje je napravio sam tužitelj, ponavlja da je tužitelj još od 2015. godine jedini gospodar odnosno kontrolor pumpe i ovo drugo puknuće da se dogodilo blizu same pumpe odnosno pored bunara pumpe, tužitelj da je radio na tom sustavu jer su rekonstruirali sustav pa da su odlučili ugraditi nepovratni ventil koji je sam po sebi dobar, ali da su zamjenom jednog komada čelične cijevi, mijenjali već postojeću čeličnu cijev, prouzročili to da se pomakla cijev na drugom mjestu, otprilike 3 m dalje od tog mjesta gdje su mijenjali dio cijevi, radi se o dijelu gdje je čelična cijev nastavljena na staru azbestno cementnu cijev i zbog ovog minimalnog pomicanja na dijelu gdje su to od strane tužitelja radili, na tom drugom kraju cijevi da je došlo do većeg pomaka i pucanja na tom dijelu. Sve to da je sanirano od strane društva "Goran i Zoran" i navodi da je sa strane tuženika sve plaćeno po računu koji su ispostavili, međutim, gospođa GE odnosno njeni sinovi koji su suvlasnici, a ona je njihova predstavnica, da su odbili platiti polovinu tog troška pa da se u tom pravcu vodi pred ovim sudom postupak po tužbi tuženika. Tvrdi da su oni i kao suvlasnici dužni platiti polovinu troška jer da su zajedno sa tuženicima suvlasnici sustava odvodnje, a do ovog drugog problema odnosno pucanja na drugom mjestu da je došlo upravo zbog njihovih radova na koje su se oni sami odlučili bez tuženika. Navodi da je u onom predmetu koji se vodio prije ovog, također radi naknade štete, bilo računa kao nekakvih troškova tužitelja, a koliko je vidio iz računa koji su priloženi ovoj tužbi, ti računi da ne bi bili u vezi sa ovim problemom puknute kanalizacijske cijevi. Navodi da sa strane tužitelja tu i nisu mogli imati nikakve troškove, po njegovom mišljenju, a da su eventualno radi plavljenja otpadnih voda mogli imati manji promet, ali u to vrijeme da već nisu držali štekat i da onda nije jasno u čemu se to manifestiralo. Navodi da ni pumpanje septičke jame na strani tužitelja ne bi imalo veze nikakve sa curenjem vezanim za puknuće cijevi, to da jednostavno nije logično i pumpanje septičke jame da ne može dovesti ni do kakvih troškova koje bi trebali platiti tuženici zbog puknuća kanalizacijske cijevi. Tuženik ad.1, brat tuženika ad.2, pridružio se iskazu svog brata – tuženika ad.2.

15. Tuženici su u sudski spis dostavili dokaze (list 98 – 103 spisa) iz kojih proizlazi da su upravo tuženici postupili po donesenoj privremenoj mjeri te izvršili i završili radove sanacije tlačnog fekalnog cjevovoda na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17351 k. o. [katastarska općina], zk.tijelo II. Dakle, cjevovod je saniralo trgovačko društvo Goran i Zoran d.o.o. Split, pa je dostavljena u spis izjava o jamstvenom roku na izvedene radove od strane tog društva (radovi su dovršeni 5.prosinca 2019.godine), kao i zapisnik tog društva o obavljenim radovima sa popisom svih izvršenih radova i zahvata i ugrađenog materijala i dijelova, te račun plaćen ovom društvu od strane tuženika u ukupnom iznosu od 45.175,00 kn račun od 6.prosinca 2019.godine. Dakle, tuženici su sami platili sve radove na sanaciji cjevovoda, kao suvlasnici tog sustava, a sa drugim suvlasnikom (zakupodavcem tužitelja, isti vode postupak radi plaćanja dijela tog popravka od strane drugog suvlasnika tuženicima, a taj predmet je pribavljen i preslikani su bitni dijelovi tog spisa (P-2972/20). Priloženom dokumentacijom, a što nije sporno među strankama, dokazano je da je izvršena sanacija kanalizacijskog cjevovoda, a puknuće i propuštanje kojeg je dovodilo do ispuštanja fekalnih voda.

16. U ovom postupku bitno je odgovoriti na pitanje isključive odgovornosti tuženika za nastalo oštećenje cijevi i ispuštanje fekalnih voda zbog tog puknuća, pitanje je li zbog toga tužitelju nastala šteta koju bi mu tuženici trebali naknaditi.

17. Svakako je važno pitanje kada je došlo do predmetnog problema pucanja tlačnog fekalnog cjevovoda (cijevi), kada su se problemi izlijevanja voda manifestirali, u kolikoj mjeri, kada je tužitelj postao svjestan problema i što je poduzeto od strane tužitelja odnosno njegovog zakupoprimca, GE, po tom pitanju.

18. Dugogodišnji problemi između stranaka su općepoznati iz sudskih postupaka i medija, vezano za poslovanje i korištenje dva susjedna poslovna prostora koji dijele kanalizacijski sustav. Zbog tih ogromnih problema između suvlasnika i zakupoprimaca, komunikacija između njih je očito bila, blago rečeno, nedostatna, i njihovi raniji problemi sa pumpom (koja u ovom slučaju nije više bila problem) očito su doveli do izostanka pravilne i pravodobne komunikacije po pitanju predmetnog puknuća cijevi i jasno je da se očito na strani tužitelja prema tuženicima nije na vrijeme reagiralo vezano za ovaj problem, a niti je njihova reakcija takva da bi je trebali platiti tuženici. Treba navesti da u vrijeme nastanka baš ovog i samo ovog problema, tuženici već nisu koristili i iznajmljivali svoj prostor, svoj kafić, pa je jasno da nisu niti koristili predmetni kanalizacijski sustav. Dakle, u trenutku kada je tužitelj ustanovio i detektirao plavljenje otpadnih voda na šetnicu, trebao je reagirati na adekvatan način i hitno, što je u ovom slučaju zaista izostalo, prema stavu ovog suda, a što je utvrđeno temeljem svih izvedenih dokaza.

19. Prijedlog tužitelja radi osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom podnesen je 15.lipnja 2018.godine, u tom prijedlogu se ne navodi kada je točno tužitelj detektirao izlijevanje fekalnih voda na šetnicu, a niti u ovom postupku radi naknade štete, niti u tom predmetu (Ovr.146/19) nije to točno navedeno, izostala je i pisana dokumentacija zakupodavca tužitelja (GE) prema tuženicima ili samog tužitelja prema tuženicima po pitanju izlijevanja fekalnih voda, radi kasnije utvrđenog uzroka – puknuća cijevi. Dugo prije podnošenja ovog prijedloga radi donošenja privremene mjere, prostor tuženika nije korišten i nije u funkciji, korisnik sustava za odvodnju fekalnih voda je upravo čitavo vrijeme tužitelj i tužitelju su bili lako dostupne mjere detekcije ovog problema, upravo ono što je napravljeno u postupku po prijedlogu radi donošenja privremene mjere. Dakle, tužitelj je sam mogao hitno i neizostavno angažirati registrirano trgovačkog društvo za obavljanje djelatnosti snimanja cijevi kamerom i detektiranje problema (moguće baš ovo društvo Goran i Zoran d.o.o. Split), o tome pisanim putem obavijestiti tuženika, te nakon toga tražiti od tuženika zajedničko otklanjanje problema, dakle, od strane svih suvlasnika. Tužitelj to nije napravio, problem nije hitno i pravilno detektiran i po pitanju upravo ovog – predmetnog problema, izostala je pravilna i pravovremena reakcija prema tuženicima.

20. Dakle, tužitelj je i nakon detektiranja problema izlijevanja otpadnih voda na šetnicu, nastavio sa obavljanjem ugostiteljske djelatnosti, to nije zaustavljeno niti u jednom trenutku, a misli se na sami objekt kafića, a korisnik te kanalizacije je bio upravo, samo i jedno tužitelj. Tužitelj se trebao hitno obratiti svom zakupodavcu, suvlasniku nekretnine, zakupodavac tuženicima i ovaj problem je mogao lako i brzo biti otklonjen. Ovako, kako sam tužitelj ničim ne dokazuje koliko je trajalo to izlijevanje otpadnih voda i koliki je problem po pitanju otjecanja vode u stvarnosti bio, a trajalo je očito mnogo duže nego što je trebalo trajati, a tužitelj je čitavo vrijeme radio u prostoru, to je jasno da sam tužitelj nije na vrijeme poduzeo upravo ono što je trebao, te obvezu sanacije cijevi prepustiti samo suvlasnicima nekretnine. Ovako je tužitelj, radi nastavka rada kafića i ostvarivanja zarade, prolongirao rješenje problema, naknadno se obratio sudu, a sami tuženici su također prepustili sudu, nakon podnošenja prijedloga tužitelja sudu, da sud riješi ovaj problem i donese odluku po tom pitanju, po čemu su tuženici uredno i postupili, te platili sanaciju sustava te predmetnog problema više nema.

21. Dakle, pitanje je kolika je uopće šteta nastala tužitelju radi puknuća cijevi, je li tužitelj štetu mogao spriječiti ili smanjiti i je li uopće opravdano sve ono što tužitelj navodi da je potrošio radi puknuća cijevi, a da mu tuženici to moraju naknaditi. U ovom slučaju bi suvlasnik bio odgovoran za nastanak štete korisniku prostora ili drugom suvlasniku, ukoliko je direktnom radnjom prouzročio, te moguće spriječio odnosno osujetio otklanjanje problema i time prouzročio nekom štetu, a šteta bi se u ovom slučaju mogla manifestirati jedino i isključivo u izgubljenoj zaradi zbog nemogućnosti poslovanja ili trošku hitnog otklanjanja problema, a za navesti je da postupak osiguranja dokaza nije niti proveden. Svakako, tužitelj je čitavo vrijeme poslovao i pružao ugostiteljske usluge gostima, uz postojanje problema, očito dugotrajno i bez prave obaviještenosti tuženika, pa je i ono što je poduzimao na svoju ruku, poduzimao radi nastavka i mogućnosti poslovanja.

22. Tužitelj je uz tužbu priložio račune i ponude na kojima temelji svoje potraživanje naknade imovinske štete od tuženika, z.z.tužitelja je navela da je visinu štete tužitelj dokazao priloženim računima, a tuženici su napravili tabelarni prikaz tih računa (list 131 – 133 spisa) i očitovali se na iste u svom obrazloženom podnesku, te ranije tijekom postupka.

23. Dakle, kada se sagledaju računi odnosno ponude iz 2017. godine te račun iz 2010. godine, jasno je da je društvo Eko-tim dana 10. srpnja 2010. godine izdalo ponudu, a ne račun za pražnjenje septičke jame. Društvo Globo d.o.o. Salon Split je dana 6. rujna 2017. godine izdao avans te zaista nije jasno na što se odnos iz tog avansa odnosno potvrde od 6. rujna 2017. godine odnosi, niti je to dokaz da mu je tužitelj uopće uplatio navedeni iznos. Društvo Globo d.o.o. Salon Split je nadalje dana 6. rujna 2017. godine, dana 7. rujna 2017. godine i dana 13. rujna 2017. godine izdalo tužitelju ponude, ponovno ne račune i nema dokaza da je tužitelj izvršio uplatu po tim ponudama navedenom trgovačkom društvu. Trgovačko društvo Bauhaus je dana 12. rujna 2017. godine i dana 13. rujna 2017. godine tužitelju izdalo račune. Za navesti je da je svih ovih 11 stavki datirano sa 2010. i 2017. godinom, a kada se sagledaju svi računi odnosno te ponude, jasno je da se radi o ljepilima za keramiku, raznim premazima, brtvenim trakama, određenoj količini mozaika, filcu za pokrivanje površine, masi za fugiranje... Dakle, niti vremenski, niti po stavkama navedenim za robu u tim računima odnosno ponudama, ne može se dovesti u vezu roba i usluga iz navedenih ponuda odnosno računa sa pucanjem predmetne cijevi. Sud drži da zaista stavke po računima nisu ni u kakvoj vezi sa predmetnim pucanjem cijevi i podnesenim prijedlogom za donošenje privremene mjere od 15. lipnja 2018. godine. Poznato je da je među strankama bilo problema vezanim za pumpu vezanu za odvodnju, što je bilo vremenski znatno ranije, te prilaganjem navedenih računa odnosno ponuda tužitelj nije dokazao niti da je to vezano za sanaciju cijevi, probleme nastale od puknuća cijevi, a niti je tužitelj imao pravo sve ovo kupiti i sada to tražiti od tuženika kao naknadu štete.

24. Nadalje, svi ostali priloženi računi kroz 2018. godinu, ponovno se ne mogu dovesti ni u kakvu vezu sa sanacijom cijevi i naknadom štete od puknuća cijevi. Ponovno se radi o računima i ponudama, pa je jasno da se radi o računima za kupnju rasvjetnih tijela, stropnih svjetiljki, reflektora i žarulja, PVC čizama, lakova za drvo, akrilnoj boji za fasade, lopatici za cvijeće i valjcima za bojanje, fasadnoj reljefnoj cigli, cementu i žalu, ukapljenom plinu za kućanstvo, ljepilu za pločice, barijernoj traci, foliji, spojnim kutnicima za montažu nosivih krovnih konstrukcija i montažnih kuća, vijcima i tiplima za ivericu i drvo; sve ovo ponovno nije ni u kakvoj vezi sa puknućem predmetne cijevi i tužitelj prilaganjem ovih računa nije dokazao da je ovo morao kupiti i platiti da bi sanirao eventualno nastalu štetu od puknuća cijevi. Za ponoviti je da ništa od ovog tužitelj nije trebao sam kupiti niti je trebao imati navedene izdatke, koji ponovno rečeno sa puknućem cijevi nemaju nikakve direktne veze. Nadalje, tužitelj je priložio račune iz 2018. godine vezano za pražnjenje septičke jame društva Eko-Tim, to pražnjenje septičke jame odnosno spremnika za fekalije, nema nikakve veze sa puknućem predmetne cijevi i otpadnim vodama koje su se slijevale na šetnicu. Nadalje, tužitelj je priložio račun Nastavnog zavoda za javno zdravstvo od 31. kolovoza 2018. godine na iznos od 500,00 kn na ime analize pitke vode, što ponovno nema nikakve veze sa puknućem kanalizacijske cijevi. Što se tiče računa TOMA PALETE d.o.o.Sesvete (list 23 spisa) od 30.lipnja 2018.godine, razvidno je da je u tom računu navedena kupnja 37 drvenih paleta 1200x800, pa stvarno nije jasno za što je ovoliki broj drvenih paleta služio tužitelju, a prema stavu ovog suda ovo zaista nema nikakve veze sa puknućem cijevi, svakako se ne radi o potrebnom trošku vezano za predmetni problem. Za zaključiti je da niti jedan račun koji je priložen od strane tužitelja ne predstavlja obvezu tuženika koji bi trebao u vidu naknade štete isplatiti tužitelju. Sve ovo je tužitelj platio sam, po svojim narudžbama, dobio je ponude koje je priložio, a nikakve direktne veze sa obvezom tuženika ova plaćanja tužitelja nemaju, a niti sa puknućem cijevi. Tuženici su, kada su obaviješteni na adekvatan način o postojanju problema, kada je protiv njih kao protivnika osiguranja podnesen prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja, kasnije po odluci suda nakon provedenih dokaza i utvrđenja od strane sudskih vještaka, platili sanaciju čitavog sustava društvu Goran i Zoran d.o.o. Split i svoju obvezu po privremenoj mjeri izvršili. Za navesti je da su na taj način kao suvlasnici nekretnine sanirali zajednički kanalizacijski sustav, a taj sustav je prije podnošenja prijedloga koristio isključivo tužitelj. Već je navedeno kako je tužitelj trebao reagirati po zapažanju ispuštenih fekalnih voda na šetnicu, tužitelj nije postupio na vrijeme i sa potrebnom pažnjom, u svrhu nastavka obavljanja djelatnosti pružanja ugostiteljskih usluga, tužitelj je paralelno sa pružanjem ugostiteljskih usluga gostima očito poduzimao neke radnje čišćenja i tome slično, ali snimanje sustava kamerom nije na vrijeme naručio, a za ponoviti je da se najmodavac tužitelja niti tužitelj nisu sa ponudom na ovo snimanje i utvrđivanje uzroka izlijevanja voda, obratili tuženicima, prije podnošenja prijedloga sudu. Kod poremećenih okolnosti vezano za ova dva prostora, nije bilo pravilne komunikacije, a za navesti je da sud drži da su tuženici svakako, kao i drugi suvlasnik, dužni popraviti kanalizacijski sustav odnosno cijevi, održavati iste u urednom stanju kako ne bi došlo do izlijevanja voda na prostor šetnice i prostor prema moru, dakle, dužni su, svi suvlasnici, primijeniti dužnu pažnju pravilnom funkcioniranju sustava i stanja nekretnine, te popraviti sve kvarove kako do ovog problema ne bi došlo. Za navesti je da je i drugi suvlasnik (GE), mogao naručiti snimanje cijevi i utvrđenje uzroka puštanja vode, provesti postupak osiguranja dokaza, a to je trebalo napraviti (osiguranje dokaza) upravo u onom trenutku kada je prvi put došlo do zapažanja fekalnih voda na šetnici. Najmodavac tužitelja to nije napravio, to nije napravio niti tužitelj, tužitelj je nastavio obavljati ugostiteljsku djelatnost i naknadno je protiv tuženika kao protivnika osiguranja podnio prijedlog i tražio donošenje privremene mjere. Da je nadležno tijelo tužitelju zbog izlijevanja fekalnih voda na šetnicu zatvorilo kafić, te da su o problemu izlijevanja voda pravovremeno obaviješteni tuženici, a da su isti spriječili dijagnosticiranje problema i pristup sustavu i cijevima, tada bi tuženici bili dužni naknaditi tužitelju štetu koja bi se odnosila samo na realno nastalu i dokazanu izgubljenu zaradu tužitelja. Ovako, tužitelj očito nije izgubio nikakvu zaradu, a takvu vrstu naknade štete i ne potražuje, a ono što traži na ime naknade imovinske štete nije bilo potrebno potrošiti sa strane tužitelja (niti je u svezi sa puknućem cijevi), a niti su tuženici krivi za ovaj trošak, da bi tužitelju isti trebali platiti.

25. Dakle, tužitelj nije dokazao ni osnov ni visinu potraživanja, u odnosu na zatraženu štetu koju tužitelj navodi da mu je nastala i potražuje naknadu te štete, tuženici nisu štetnici i nisu krivi za ove izdatke. Tužitelj jest aktivno legitimiran kao zakupoprimac i korisnik prostora, a tuženici su pasivno legitimirani kao suvlasnici nekretnine.

26. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, zahtjev tužitelja valjalo je odbiti u cijelosti kao neosnovan.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR; žalbe protiv presude zbog ogluhe u iznosu od 250,00 EUR; pristupa na ročište od dana 28.travnja 2022.godine u iznosu od 50,00 EUR (25%); zastupanja na ročištima održanim dana 1.ožujka 2023.godine, 27.rujna 2023.godine, 26.travnja 2024.godine, 11.ožujka 2025.godine i 9.listopada 2025.godine u iznosu od po 200,00 EUR; sastav obrazloženog podneska od dana 13.svibnja 2025.godine u iznosu od 200,00 EUR; što zbrojeno daje iznos od 1.700,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 425,00 EUR; tako da je konačno tužitelj na ime naknade parničnog troška obvezan isplatiti tuženicima ukupan iznos od 2.125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak nije priznat tuženicima jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 7. siječnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika