REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pn-609/2020-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Jošku Jurašinu i Ani Jurašin, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547, zastupan po pun. Mariju Depolo, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. listopada 2025. godine u nazočnosti pun. tužiteljice i zamj. pun. tuženika, dana 7. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade neimovinske štete isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 2.900,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 30.prosinca 2020.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade imovinske štete isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 1.901,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos od 149,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate odbija zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.540,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 30. prosinca 2020. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je dana 5. listopada 2019. godine tužiteljica propisno prelazila preko pješačkog prijelaza na križanju [adresa] i [adresa], tom prigodom da ju je, pri prolasku nepoznatog automobila, zahvatila žica koju je taj automobil vukao, žica da se omotala oko tužiteljičine noge, pri čemu je ista pala i ozlijedila zglob noge te drugi i treći prst šake. Pravna osnova da ne bi trebala biti sporna jer već u prvom medicinskom nalazu HKP-a i izvješću policije stoji da je u pitanju prometna nezgoda sa nepoznatim vozilom, tuženik da je neobjašnjivo otklonio naknadu štete. Dakle, prilikom prometne nesreće tužiteljica da je zadobila teže ozljede, pored navedenih ozljeda da je zadobila i niz udaraca i rana po tijelu i ekstremitetima. Tužiteljica da je imala troškove liječenja za participaciju i dolazak do bolnice, trošak lijekova i pregleda. Navodi da je nesporno kako je pretrpjela povredu prava osobnosti i imovinsku štetu. Prometnu nezgodu da je prouzročilo nepoznato vozilo bez krivnje tužiteljice te da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici štetu iz garancijskog fonda. Tužiteljica navodi da na ime neimovinske štete potražuje iznos od 18.000,00 kn; na ime imovinske štete s naslova troškova liječenja potražuje ukupan iznos od 300,00 kn; na ime naknade za tuđu njegu i pomoć potražuje ukupno 2.100,00 kn; na ime oštećene obuće i odjeće potražuje iznos od 800,00 kn te na ime izgubljene zarade za vrijeme bolovanja potražuje iznos od ukupno 3.000,00 kn. Dakle, tužiteljica na ime naknade ukupne imovinske štete potražuje iznos od 6.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, na ime naknade ukupne neimovinske štete potražuje iznos od 18.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate te potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava u prvom redu pasivnu legitimaciju. Navodi da u policijskom izviješću nije evidentirano nepoznato vozilo, te da nema nikakvih dokaza da je nepoznato vozilo prouzročilo utužene ozljede tužiteljice, pogotovo ne onih potrebnih parnično pouzdanih. Predlaže pribavu cjelokupnog policijskog spisa od Postaje prometne policije Split pod brojem iz Potvrde, te da se po pribavi uvid ima li podataka o navodnim svjedocima očevidcima koje tužiteljica predlaže saslušati u tužbi, te ako nema, predlaže se saslušanje policijskog službenika koji je vršio obradu predmeta ( a čije ime će biti razvidno iz zatraženog predmeta) na okolnost je li prilikom obrade predmeta došao do saznanja o određenim svjedocima očevidcima i je li mu tužiteljica spominjala konkretne svjedoke očevidce. VSRH da ne prihvaća verziju štetnog događaja po kojoj je navodno sudjelovalo nepoznato vozilo koji je iskazao u parnici svjedok predložen od zainteresiranog tužitelja koji nije evidentiran od službenih osoba nakon događaja ( VSRH Rev 2577/14 od 04.09.2018.g.) U tom slučaju se tuženik protivi saslušanju predloženih svjedoka.

3. Nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem, tužiteljica u svom podnesku od 3.veljače 2025.godine da uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da na ime naknade neimovinske štete potražuje ukupan iznos od 2.900,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate. Na ime naknade imovinske štete, s naslova troškova liječenja potražuje iznos od ukupno 30,00 EUR; na ime tuđe njege i pomoći potražuje iznos od ukupno 744,08 EUR; na ime uništene obuće i odjeće potražuje iznos od 110,00 EUR. Navodi da je tužiteljica bila na bolovanju od 7.10.2019.g. do 27.3.2020.g., što da je opravdano, da je bila zaposlena u poliklinici Korak s primanjima od 3.000,00 kn odnosno 398,17 EUR mjesečno dok je za vrijeme bolovanja primala 831,50 kn odnosno 110,36 EUR iz čega DA proizlazi da je primala manje za svaki mjesec od 12/19 do 3/2020.g. mjesečno 297,79 EUR odnosno ukupno 1.191,16 EUR, a što i potražuje. Radi navedenog uređuje svoj tužbeni zahtjev koji glasi:

„I-Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s osnova povrede prava osobnosti ukupan iznos od 2.900,00 Eur-a,sa zakonskim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 30.12.2020.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim društvima za razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena,a od 1.1.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište ,uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do konačne isplate

II-Nalaže s e tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s osnova troškova liječenja, tuđe nemedicinske njege i pomoći,oštećene obuće,odjeće i dr.,razlike plaće za vrijeme bolovanja ukupan iznos od 2.075,16 Eur-a sa zakonskim kamatama koje teku od presuđenja do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim društvima za razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena,a od 1.1.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište ,uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do konačne isplate

II-Nalaže s e tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak sa zakonskim kamatama koje teku od presuđenja do konačne isplate.“

4. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom potvrde PU Splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split Klasa: 211-04/19-O/2580, Urbroj: 511-12-36/06-o-137- 3/2019 od 18.listopada 2019.godine sa službenom bilješkom od istog dana; cjelokupne medicinske dokumentacije za tužiteljicu; fotodokumentacije povreda tužiteljice (list 29 spisa); ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između Poliklinike Korak Split i tužiteljice dana 5.srpnja 2019.godine; službene zabilješke PU Splitsko-dalmatinske (list 37 spisa); platnih podataka dostavljenih od strane Poliklinike Korak Split i izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad te naloga za plaćanje; saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke; saslušanjem svjedoka JV (ranije ĐV) i PV; medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima spec.ortopedu dr Danči Tripalo i spec.psihijatru dr Sanji Batina te pregledom Odluke o cijenama usluge u Domu Lovret Split od 28.travnja 2023.godine.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

7. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske i neimovinske štete iz štetnog događaja od 5.studenog 2019.godine, u kojem je tužiteljica zadobila povrede, prema njenom navodu, krivnjom nepoznatog automobila, automobila nepoznatih registarskih oznaka. Između stranaka sporna je pasivna legitimacija tuženika, sporan je osnov odgovornosti i visina štete nastale tužiteljici.

8. Pregledom Potvrde PU Splitsko-dalmatinske, PPP Split od 18.listopada 2019.godine utvrđeno je da je tužiteljica zavedena u knjizi protokola HKP KBC Split sa lakšim tjelesnim ozljedama, nakon ukazane liječničke pomoći da je puštena na kućnu njegu. Navedeno je da, s obzirom na protek vremena, opis događaja od strane sudionice, te karakteristike ozljeda, nije moguće sa sigurnošću utvrditi način nastanka istih. Spisu je priložena i službena bilješka iste PPP Split od 18.listopada 2019.godine, iz iste proizlazi da su na lice mjesta povodom dojave PV na lice mjesta izašla dva policijska službenika, navedena je kao sudionica štetnog događaja tužiteljica. Kao kratak opis događaja navedeno je da je 18.listopada 2019.godine u prostorije te PPP pristupio EV, koji je prijavio da je dana 5.listopada 2019.godine, tužiteljica kao pješak povrijeđena u nezgodi, na raskrižju kolnika [adresa] u [adresa], prelazeći preko pješačkog prijelaza, za nogu da joj je zapeo i omotao se oko gležnja konop ili nešto slično, zakačeno za osobno vozilo koje se kretalo kolnikom Velebitske ulice i koje je skrenulo u desno na raskrižju, ka istoku. Taj konop da se tužiteljici omotao oko noge, da ga je ona uhvatila rukom pokušavši se osloboditi te da je od toga zadobila povrede i noge i prstiju na ruci. Tužiteljica je također dala izjavu policijskim službenicima vezano za tijek događaja i okolnosti svog povrjeđivanja, navodeći i to da joj je nakon pada i ustajanja prišla ženska osoba koja je sjedila u vozilu pored dućana Victa, a koja ju je odvezla u bolnicu.

9. Dakle, jasno je postupanje policijskih službenika, jasno je da je policiji ostalo nepoznato vozilo za koje tužiteljica navodi da joj je prouzročilo štetu, pa je valjalo utvrditi je li tužiteljica povrijeđena navedenog dana na način na koji ista navodi da je povrijeđena, a za navesti je da je prijava PV policiji bila 18.studenog 2019.godine, a sam štetni događaj 5.studenog 2019.godine, kada je tužiteljica zaprimljena na HKP KBC Split.

10. Spisu prileži nalaz HKP KBC Split od 5.listopada 2019.godine, razvidno je kako je navedeno da je tužiteljica povrijeđena kao pješak u prometnoj nezgodi u kojoj joj se žica iz automobila u kretanju omotala oko desnog gležnja, te da je tada zadobila i povrede drugog i trećeg prsta desne šake. Pacijentica da rekonstruira događaj u cijelosti. Dakle, za navesti je da je već tada, po zaprimanju na HKP na obradu, tužiteljica navela da je povrijeđena žicom iz automobila u kretanju, što daje tužiteljici na vjerodostojnosti, jer je već tada tužiteljica to navela na HKP, bez obzira što je kasnije slučaj PV prijavio policiji.

11. Dakle, u ovom slučaju valjalo je utvrditi temeljem svih dostupnih dokaza, jer li tužiteljica povrijeđena u štetnom događaju krivnjom vozača nepoznatog vozila, što tuženik spori.

12. Tužiteljica u svom iskazu, saslušana u svojstvu parnične stranke, navodi da joj se dogodila prometna nezgoda 5. listopada 2019. godine u 21.45 sati, da je imala namjeru kao pješak preći preko pješačkog prijelaza na križanju između [adresa] i [adresa], pored velikog dućana "Victa", zgrada Belvedere, iz smjera te zgrade pa prema zapadu, da je bila ispred pješačkog prijelaza i čekala da se upali zeleno svjetlo, pored nje da nije bilo drugih pješaka koji su čekali prijelaz, da nije bilo niti nekih vozila na cesti, kada se upalilo zeleno svjetlo, da je napravila nekoliko koraka na pješački prijelaz i odjednom da je povučena i pala na pod, sve da se dogodilo munjevitom brzinom, oko desne noge, gležnja, da joj se nešto omotalo i povlačilo je put naprijed zbog čega je i pala, mahinalno da se uhvatila za tu neku žicu, čupala to rukom, doslovno da se borila za život i to da je ili puklo ili se otkačilo tako da nije i dalje povučena put naprijed, a upitana navodi da je prije nego što je zakoračila na pješački prijelaz sa desne strane ceste kolnikom prošlo jedno osobno vozilo, crvene boje, da je ona nakon što je to vozilo prošlo stala na pješački prijelaz i da je vidjela kako je ta žica zakačena baš za to vozilo, koje je nakon što se ovo dogodilo skrenulo u desno, dakle, na [adresa]. Navodi da je bila u šoku, da je na nogama imala balerinke i „gege“ (tajice), te tajice da su bile iznad ovog dijela gdje je nastala povreda od te žice, da je nekako došla natrag na trotoar, da se vratila se prema onom mjestu sa kojeg je krenula i naslonila se na neki stup rasvjete, potpuno u šoku, ta noga da je počela krvariti i da joj je prišla neka žena koja je očito ranije bila parkirana u svom vozilu na mjestu gdje se inače tu parkiraju vozila pored "Victe", kasnije da je kazala da je čekala mladića ili nekog drugog, da joj je prišla jer je očito bila neposredno blizu i pitala je što se dogodilo, tako da tužiteljica misli da ta žena nije vidjela sami trenutak ove nesreće, jer bi vjerojatno preletjela do tužiteljice na cestu i prišla joj na cesti da je to sve vidjela, uglavnom, da ju je ta žena pitala hoće li je prebaciti vozilom na Hitnu pomoć ili će čekati da dođe tužiteljičin suprug, tužiteljica da joj je kazala da bi bilo bolje da je ona preveze i u automobilu da je kazala da se zove ĐV, ista da je došla sa tužiteljicom na HKP, tamo da je bilo dosta ljudi, da je trebalo čekati, da je došao tužiteljičin suprug i da je ova gospođa ĐV otišla, da je razgovarala sa njenim suprugom, da pretpostavlja da su tu razmijenili telefonske brojeve, suprug da je zvao nakon ovoga, a suprug i tužiteljica da su nakon svega otišli na policiju i prijavili ovaj događaj. Navodi da je imala povredu i dlana odnosno prstiju desne ruke, prva tri prsta gledajući od palca, to da je i dan danas boli, a da se to očito dogodilo kada je čupala ovu žicu da se spasi, kirurg da je sa tog dijela morao skidati kožu da bi to mogao zašiti i sanirati. Navodi da je bila na bolovanju baš zbog ove nezgode, a prije ovoga da nije imala nikakvih prometnih nezgoda niti bilo kakvih povreda. Na posebno pitanje pun. tužiteljice, tužiteljica navodi da je imala nekih 15 tretmana fizikalne terapije i da su je vozili suprug ili rodbina, prijatelji, rodbini i prijateljima da se morala odužiti, a suprug da je trošio njihova sredstva za gorivo, navodi da je isto tako trebala biti vožena na previjanje do ambulante, pretpostavlja da bi ovi troškovi goriva bili sigurno do nekih 500,00 kn, ukupno, sigurno toliko. Navodi da je prije ove prometne nezgode primala na ime plaće netto 3.500,00 kn mjesečno, da je radila 4 sata dnevno, a za vrijeme bolovanja da je primala naknadu od nekih cca 1.000,00 kn manje. Navodi nadalje, na posebno pitanje pun. tužiteljice, da su joj u ovoj nezgodi uništene balerinke, tajice i trenirka, da to nije bilo novo, ali da je to koštalo sigurno nekih 800-1000,00 kn i da je to bilo uništeno na način da se više nije moglo nositi i da je bacila. Navodi, na posebno pitanje svog punomoćnika, da je ona u ovoj Poliklinici Korak radila 3 mjeseca gledajući do predmetne nezgode, da je radila na recepciji, da je zbog ove prometne nezgode bila na bolovanju u kontinuitetu do 27. ožujka 2020. godine, da ni tada kada joj je zaključeno bolovanje nije mogla normalno raditi i odlaziti na posao, kako je ponovno trebala otvoriti bolovanje, to da joj je poslodavac priopćio da ne može računati na nju i da će joj dati otkaz i da je tako bilo. Navodi da se nakon ovoga više nigdje nije zaposlila, navodi da se uredno prijavljivala na Zavod za zapošljavanje, ali da nije zaposlena. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika, tužiteljica navodi da ne može ništa iskazati o brzini kretanja tog crvenog osobnog automobila, da istog jednostavno nije percipirala na taj način. Navodi, ali zaista ne može biti precizna u ovom pravcu, da se njoj učinilo da je ova žica bila pričvršćena za vrata suvozača, da je na nekakav način počinjala od tih vrata, ne iz gepeka tog vozila, ali da ovo treba uzeti sa rezervom. Navodi da ona ne može zbog brzine događanja precizno iskazati o tome kada je ovu žicu primijetila, kada je već pala na pod ili prije nego što je pala kada joj se žica omotala oko noge. Navodi da se njoj učinilo da je ovo vozilo bilo na većoj udaljenosti od nje kada je primijetila tu žicu, da se nije radilo o malenoj distanci, a da ne može biti precizna koliko je to bilo metara, da joj se baš učinilo da je distanca od nje do tog vozila veća. Navodi da ne zna i da ne može iskazati o tome je li pad bio praćen trzajem ili je došlo do gubitka njene ravnoteže. Nakon što je upitana od strane zamj. pun. tuženika o vrsti materijala koji joj se omotao oko noge, navodi da opet ne može biti u to sigurna, ali da j oj se učinilo da je to neki jako čvrsti konop ili žica, navodi da bi to prije bilo tanje nego deblje. Navodi da sve treba uzeti sa rezervom i imati na umu okolnost da je ona zaista bila u šoku i da je sve bilo munjevito, a upitana ponovno o debljini te žice ili tvrdog konopa, navodi da je to bilo po njoj dosta tanko, očito dovoljno da joj izreže ruke i nogu. Navodi da je sigurna u to da je ova nit odnosno žica bila zakačena za ovo vozilo, da je izlazila jednim krajem iz vozila i da joj je svjetlo javne rasvjete bilo takvo da je točno padalo na način da je ovo mogla vidjeti. Navodi da ona nije vidjela što se dalje događalo sa ovom niti ili žicom, da je ona jednostavno bila u šoku i da to nije vidjela. Navodi da je ova žica više ju bacila na pod nego što ju je vukla, opet sve navodi sa zadrškom.

13. Svjedok ĐV, sada JV, nesrodna sa tužiteljicom, navodi da je u svom iskazu navodi da je navedene prigode bila svjedokom, prije ovog događaja da nije osobno poznavala tužiteljicu, da se sjeća da je te 2019. godine, u jesen, zajedno sa prijateljem ŽV išla do zgrade Belvedere u kojoj se nalazi dućan Victa, da je svoje vozilo parkirala na parkingu pored ove zgrade i vozilo da je bilo okrenuto tako da je gledalo na cesti odnosno Velebitskoj. Prijatelj da je otišao u ovaj dućan, da je ona imala potrebu zapaliti cigaretu i da ne bi pušila u automobilu, da je izašla pored vozila. Sa njene desne strane gledajući prema Velebitskoj da je bio semafor, da je tu stajala, da je bilo dosta prometno i da je prolazilo dosta vozila, da nije vidjela tužiteljicu odnosno tu žensku osobu kako izlazi iz dućana Victa, da ju je vidjela kada je ista došla do semafora i stala na semaforu te čekala da joj se upali zeleno svjetlo, da je ista imala neku vrećicu sa spizom odnosno stvarima preko ramena ili u ruci, da nije imala puno stvari i po tome da je i zaključila kasnije da je bila u dućanu. Svjedokinja navodi da je ona vidjela da se upalilo zeleno svjetlo i da je ta žena stupila na pješački prijelaz, da nije napravila puno koraka, koji korak da je napravila te da je posrnula i odjednom se vratila nazad prema semaforu, uhvatila se za semafor, svjedokinja da je mislila da je toj došlo loše pa da joj je prišla i pitala je što joj je, ona da je kazala da ju je nešto uhvatilo, da je bila bez jedne balerinke koja joj je ispala i kada su pogledale da se vidjelo da joj je noga iznad nožnog članka krvava, a isto tako i ruka odnosno dlan, navodi da su ruka i noga bila sa iste strane tijela, krvave. Tada da nije znala što se ovoj ženi dogodilo, da je ista zvala mobitelom supruga, da je svjedokinja predložila da je ona prebaci vozilom na Hitnu pomoć, njen suprug da je preko mobitela na to pristao i kazao da će doći dolje. Dakle, da je iz dućana izašao ovaj ŽV te da su tužiteljica, on i svjedokinja sjeli u vozilo te da je tužiteljicu prevezla na Hitnu pomoć, tužiteljica da nije ništa posebno govorila, da je bila u šoku i da je kazala da joj se čini da ju je zahvatila neka žica, da ništa nisu stavljali na tu nogu i ruku, s obzirom da su išle na Hitnu pomoć, da su tamo došli, da je došao i suprug tužiteljice, a da je ŽV njihov poznanik odnosno da ih je poznavao, da nisu prijatelji, ali da su poznanici. Navodi da nije kontaktirala nakon ovoga sa tužiteljicom, njen suprug PV da joj se preko mobitela dan ili dva nakon ovoga zahvalio što je tužiteljicu prevezla na Hitnu. Navodi da je prije nego što se ovo dogodilo tužiteljici vidjela da su prolazila vozila Velebitskom i preko tog semafora odnosno pješačkog prijelaza, upitana navodi da je, prije nego što se upalilo zeleno svjetlo za tužiteljicu, primijetila neko vozilo koje je skrenulo na desno odnosno u [adresa], ali da nije primijetila ništa posebno vezano za to vozilo. Na posebno pitanje zamj. pun. tužiteljice, svjedokinja navodi da se ona nakon što se tužiteljica vratila do semafora osobno vratila po njenu balerinku, da tu nije primijetila na pješačkom prijelazu ili cesti nikakvu žicu da stoji ili leži.

14. Svjedok EV, sa kojim je tužiteljica u izvanbračnoj zajednici, naveo je da je životni partner tužiteljice još od prije 2009. godine, da su te godine dobili zajedničku kćer, promatrane prigode tužiteljica da je išla u dućan Victa, da su stanovali blizu tog dućana i da ga je tužiteljica zvala na mobitel i kazala da joj ranjena ruka i noga, da je neka žena treba odvesti na Hitnu pomoć odnosno da je već vozi, da se javila iz automobila i kazala da se to dogodilo na način da je neko auto vuklo konop koji se zamotao oko njene noge. Navodi da je on odmah otišao na Hitnu pomoć i tamo da je bila ova gospođa, supruga da je bila u čekaonici, da je bila isječena iznad članka desne noge i da misli da joj je bio na isti način ranjen dlan desne ruke, za ruku da nije siguran koja je bila, da se radilo o nekakvim posjekotinama, kao da je nešto izrezalo nogu i ruku, navodim da je ova gospođa koja ju je tamo dovezla njemu dala broj svog mobitela i kasnije da je utvrdio da je njen prijatelj gospodin ŽV koji je bio njegov poznanik od prije, na taj način da je utvrdio koja je gospođa bila u pitanju te da ju je nakon toga, kasnije, nazvao i zahvalio joj se, pa da ju je tako i obavijestio o ovom postupku i svjedočenju. Supruzi da mu je tamo pružena pomoć, a po njenoj priči da zna, da mu je ona kazala kako je išla prijeći preko pješačkog prijelaza gdje je bio semafor, da je neko auto u prolasku vuklo konop ili žicu, da ona to nije odmah vidjela i da je stala nogom na to, da je to počelo vući po cesti i očito da je zbog toga uhvatila rukom i pokušala se osloboditi, to vozilo da je ili stalo ili usporilo i da se tako i oslobodila, a da je to vozilo samo nastavilo dalje, da je skrenulo u [adresa] na desno i otišlo. Ona da se vratila do semafora i tamo da joj je ova žena pomogla, da mu je kazala i to da je preko ceste počela prelaziti kada se za nju na semaforu upalilo zeleno svjetlo.

15. Temeljem svih izvedenih dokaza, iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka ĐV i EV, nalaza sa HKP od 5.listopada 2019.godine i potvrde te službene zabilješke PPP Split od 18.listopada 2019.godine, sud drži da je tužiteljica na nedvojben način dokazala da joj se prometna nezgoda dana 5.listopada 2019.godine dogodila na način da ju je, kada je ista stupila na pješački prijelaz kada je za nju bilo upaljeno zeleno svjetlo, zahvatila sajla ili tanak konop koji je virio iz automobila koje je bilo u kretanju, da se to omotalo oko gležnja njene noge, povuklo je i da je tužiteljica mahinalno to prihvatila rukom pokušavajući se osloboditi ili zaustaviti daljnje povrjeđivanje. Nadalje, da je to vozilo koje je za sobom vuklo sajlu ili tanki konop nastavilo kretanje, udaljilo se sa lica mjesta bez zaustavljanja, skrenulo udesno i otišlo sa lica mjesta. Dakle, na takav način, postupanjem tog nepoznatog vozila, zaista se ne može utvrditi o kojem se vozilu radilo, pa se radi o šteti prouzročenoj pješaku krivnjom vozača nepoznatog vozila i radi navedenog je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici štetu koja je tužiteljici nastala u ovom štetnom događaju. Logično je da tuženik sumnja u nastanak svake štete koja nastane krivnjom nepoznatog vozila i upravo štetnik treba dokazati da je to nastalo na opisani način krivnjom vozača nepoznatog vozila, a sud drži da je to tužiteljica u ovom postupku dokazala. Bilo bi nevjerojatno da bilo tko ovako nešto izmisli, to navede na HKP i još predloži saslušanje svjedoka na te okolnosti, dapače, sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužiteljice i saslušanih svjedoka jer su svi ovi iskazi životni, logični, u bitnom podudarni, vjerodostojni. Takav dojam su svi ostavili sudu, tako da sud drži utvrđenim da je tužiteljica povrijeđena krivnjom vozača nepoznatog vozila i upravo joj tuženik treba naknaditi cjelokupnu štetu koju je tužiteljica pretrpjela i trpi iz ovog štetnog događaja. Tuženik štetu nastalu krivnjom nepoznatog vozila nadoknađuje iz svog Garancijskog fonda, prema stavu ovog suda, tužiteljica je upravo žrtva ove prometne nezgode koju je skrivilo nepoznato vozilo, vozač nepoznatog vozila, ista ničim nije doprinijela nastanku ove prometne nezgode, isključivi krivac za nastanak ove nezgode je vozač nepoznatog vozila i tuženik je obvezan štetu naknaditi tužiteljici, u cijelosti.

16. Na okolnost visine štete koju je u ovoj nezgodi pretrpjela i trpi tužiteljica, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem, između ostalog.

17. Sudski vještak spec.ortoped dr Danči Tripalo, u svom nalazu i mišljenju navodi da je pregledala medicinsku dokumentaciju i sudski spis, kao i tužiteljicu u uvjetima sudnice te da je imala na uvid osobni zdravstveni karton tužiteljice. Prema navodu tužiteljice, dana 5. listopada 2019. godine tužiteljica da je imala prometnu nezgodu u kojoj je sudjelovala kao pješak kada je iz jurećeg automobila na nju pala žica koja se omotala oko desnog gležnja. Oslobađajući se od te žice da je zadobila i ozljedu drugog i trećeg prsta desne šake. Vještak navodi da je tužiteljica obavila pregled na HKP KBC Split gdje joj je napravljena obrada rane uz lokalnu anesteziju. Lokalno da su se vidjeli otisci žice uz dva dublja areala kože zbog kojih je rana i dijelom spojena tj. sašivena. Nakon toga da se tužiteljica previjala u svojoj ambulanti, šavi da su skinuti nakon 10- ak dana, a da je uzimala i antibiotike. U spisu da su priloženi i nalazi fizijatra iz kojih da se vidi da je radila fizikalnu terapiju, liječenje da je završeno u zadnjem nalazu od 6. svibnja 2020. godine i da je opisano da su palpatorno bezbolni ožiljci, da su pomični od podloge, a drugi i treći prst desne ruke da zaostaje u terminalnoj fleksiji. U nalazu od 2. prosinca 2019. godine da je opisano da terminalno zaostaje plantarna i dorzarna fleksija stopala što da nije navedeno u zadnjem nalazu. Na pregledu da je vještak ustanovila da su kretnje u predjelu desne šake i to drugog i trećeg prsta uredne, da se ožiljak više ne vidi, ali da tužiteljica navodi da povremeno ćuti bol kod težih radova. Isto tako da je ustanovila da su ožiljci u predjelu desnog nožnog zgloba uredno zarasli, da su vidljivi sa medijalne strane stopala kada se obrati pažnja na to, da nema otekline i da su kretnje uredne. Što se tiče umanjenja životnih aktivnosti tužiteljica da ih danas nema. Što se tiče bolova oni da su bili jakog intenziteta 2 dana, zatim srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabog intenziteta još jedan mjesec. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna 1 mjesec 2 sata dnevno jer je hodala uz pomoć štaka, odlazila na fizikalnu terapiju i još jedan mjesec 1 sat dnevno. Naruženje lakog stupnja da je vidljivo najviše u ljetnom periodu i kada se tužiteljica skine npr. u suknju, u ljetnom periodu kada se ne nose čarape. Na posebno pitanje zamj. pun. tužiteljice je li bolovanje na kojem je tužiteljica bila vezano za predmetnu prometnu nezgodu po sudskom vještaku bilo opravdano i odnosi li se upravo na povrede iz ove prometne nezgode, tužiteljica navodi da je na bolovanju bila do ožujka, sudski vještak pregledava zdravstveni karton te navodi da je bolovanje bilo zatvoreno u ožujku, međutim, ponovno da je otvoreno bolovanje s obzirom da ne može obaviti pregled fizijatra te opet u travnju da ne može dobiti pregled fizijatra, termin pregleda, te navodi da bi po njoj bolovanje bilo opravdano do trećeg mjeseca kada je isto zatvoreno.

18. Sudski vještak spec.psihijatar dr Sanja Batina u svom nalazu i mišljenju navodi da da je pregledala dostupnu medicinsku dokumentaciju kao i računalni ispis osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice u kojem da ne nalazi da je prije predmetnog štetnog događaja imala problema s naslova ove specijalnosti, a niti su joj propisivani lijekovi s naslova ove specijalnosti. Vještak navodi da je mišljenja da je odvijanjem predmetnog štetnog događaja tužiteljica trpila primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2-3 dana, potom da se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna. Strah blažeg intenziteta da je trpjela u trajanju od mjesec dana. Trajnih posljedica straha da nema. Navedeni psihički simptomi da su izazvali kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupanja, a privremenog karaktera. Tužiteljica da je trpjela i povredu duševnog integriteta sa osnove naruženja, a da se radi o naruženju lakog stupnja estetske naravi i naruženje da je vidljivo kada joj je desno stopalo obnaženo. Ističem da je njeno vještvo koncipirano isključivo za povredu duševnog integriteta, a vezano za predmetni štetni događaj koji je tužiteljica doživjela.

19. Sud u potpunosti prihvaća nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, vještaci su odgovorili u potpunosti na zadatak vještačenja, stručno, logično i uvjerljivo.

20. Temeljem odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23, dalje: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr..

21. Tužiteljici je radi predmetnog događaja nastala šteta, temeljem odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

22. Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovom događaju tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, sud je stava da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od upravo zatraženih 2.900,00 EUR (na ime fizičkih bolova, duševnih bolova radi naruženja i na ime pretrpljenog straha). Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. Tužiteljica zakonske zatezne kamate potražuje od dana podnošenja tužbe, pa joj kamate od tada i pripadaju. Dakle, na ime naknade ukupne neimovinske štete obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 2.900,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a koliko je tužiteljica i zatražila.

24. Što se tiče zahtjeva tužitelja na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći, ista, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka spec. ortopeda tužiteljici pripada za ukupno 90 sati. Sud prihvaća cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 8,00 EUR za onu nemedicinskog karaktera, sukladno podacima iz odluke Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split od 28.travnja 2023.godine, ovaj iznos se i inače primjenjuje kod presuđenja na ovom području, svakako je to najmanji iznos koji bi tužiteljica za sat tuđe njege i pomoći trebala izdvojiti iz svojih sredstava. Dakle, tužiteljici sa ovog osnova pripada iznos od 720,00 EUR, kako je tužiteljica i zatražila, upravo sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, jer se radi o naknadi naknadi nenovčane imovinske štete, visina koje se utvrđuje u vrijeme presuđenja.

25. Što se tiče daljnje naknade imovinske štete, one s naslova izgubljene zarade, jer je tužiteljica zbog ove prometne nezgode morala biti na opravdanom bolovanju, do ožujka mjeseca (nakon ozljede), tužiteljica je zatražila ukupan iznos od 1.191,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Dakle, utvrđeno je u ovom postupku da je tužiteljica povrijeđena u nezgodi dana 5.listopada 2019.godine i od tada je opravdano bila na bolovanju, što je i logično. Tužiteljica je u srpnju 2019.godine zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme sa poslodavcem – Poliklinika Korak u Splitu, za radno mjesto administrativni referent, počela je sa radom 5.srpnja 2019.godine, a ugovorena je osnovna brutto plaća u iznosu od 3.750,00 kn. Sud je pribavio platne podatke tužiteljičinog poslodavca, iz pribavljene dokumentacije proizlazi da je njena netto plaća za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2019.godine bila u iznosu od 3.000,00 kn netto. Dakle, prije predmetnog štetnog događaja plaća tužiteljice bila je u tom iznosu, kao i za listopad 2019.godine i studeni 2019.godine, dakle, u listopadu i studenog 2019.godine isplaćena joj je puna plaća kao i prije nezgode, pa s ovog osnova za ta dva mjeseca nije trpjela imovinsku štetu, na ime izgubljene zarade. Sa druge strane, tužiteljica je za prosinac 2019.godine te za siječanj 2020.godine, veljaču 2020.godine i ožujak 2020.godine (do kada je opravdano trajalo ovo bolovanje) primila mjesečno iznos naknade od 831,50 kn, a trebala je primiti plaće od po 3.000,00 kn. Dakle, za ova četiri mjeseca tužiteljica je primila ukupnu naknadu u iznosu od 3.326,00 kn, a trebala je primiti plaću u ukupnom iznosu od 12.000,00 kn, razlika je upravo 8.674,00 kn i to predstavlja izgubljenu zaradu tužiteljice, radi se o iznosu od 1.151,23 EUR po fiksnom tečaju konverzije i ovaj iznos tuženik treba isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade, za zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, tužiteljica je na ovu vrstu naknade štete kamate od tada i zatražila. Dakle, za više zatraženi iznos s ovog osnova, iznos od 39,93 EUR sa kamatama zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovan.

26. Što se tiče zahtjeva tužiteljice na ime naknade imovinske štete s naslova uništene odjeće i obuće u zatraženom iznosu od 110,00 EUR sa kamatama, ovaj zahtjev tužiteljice valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan. Naime, tužiteljica zaista ničim nije dokazala što joj je to točno u ovoj nezgodi uništeno i je li joj nešto uništeno da se ne može koristiti, koliko je to ranije platila, o kojim se stvarima točno radi. Nije priložila nikakav materijalni dokaz (npr. fotografije uništenih stvari) niti je bilo čime učinila izvjesnim da je pretrpjela štetu s ovog osnova, uopće. Radi navedenog je ovaj zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

27. Što se tiče zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova troškova liječenja, u paušalno navedenom iznosu od 30,00 EUR, sud drži da je životno i logično da je zaista tužiteljica imala ovaj izdatak (na ime troškova prijevoza na preglede i kontrole, odlaske kod fizijatra, fizikalnu terapiju..., kao i na ime lijekova i krema koje se ne izdaju na recept), radi se zaista o minimalnom iznosu koji bi svatko na mjestu tužiteljice sa ovim povredama morao platiti od svojih sredstava na ime troškova liječenja, pa sud drži, kako je ovo logično i životno, da u ovom slučaju, tužiteljici zaista pripada pravo na naknadu štete u ovom iznosu, sa zakonskim zateznim kamatama, od presuđenja do isplate, kako je to tužiteljica i zatražila.

28. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.3. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/12 i 25/13, dalje ZPP), sporan je bio i osnov i visina zahtjeva, sud je tužiteljici priznao sav trošak koji je imala, a koji je bio potreban za vođenje postupka, budući ista nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava tužbe od 100 bodova; trošak zastupanja na ročištima održanim dana 25.siječnja 2022.godine, 22.ožujka 2023.godine, 19.listopada 2023.godine, 2.prosinca 2024.godine i 9.listopada 2025.godine od po 100 bodova; trošak sastava podnesaka od 23.srpnja 2024.godine i 3.veljače 2025.godine od po 100 bodova; trošak pristupa na odgođeno ročište od 8.prosinca 2022.godine od 25 bodova (25%); što ukupno zbrojeno, uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 1.650,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 412,50 EUR; zatraženi trošak pristojbe tužbe u iznosu od 78,31 EUR i zatraženi trošak pristojbe presude u iznosu od 73,31 EUR; te trošak vještačenja u iznosu od 388,80 EUR; što zbrojeno daje iznos od 2.602,92 EUR. Za navesti je da tužiteljici nije priznat trošak vještačenja u iznosu od 33,75 EUR, radi se o iznosu isplaćenom na ime troškova pristupa na ročište sudskom vještaku dr Sanji Batina na ročištu od dana 25.travnja 2024.godine (sud je odlučio da trošak ovog ročišta padne na teret tužiteljice bez obzira na uspjeh iste u sporu). Za navesti je da je sud priznao, upravo iz ovog razloga, temeljem donesenog rješenja, i trošak tuženika za pristup na to ročište od dana 25.travnja 2024.godine u iznosu od 25 bodova (25x2,00 EUR); odnosno iznos od 50,00 EUR, na koji je valjalo dodati i trošak od 25% PDV-a u iznosu od 12,50 EUR, što ukupno zbrojeno daje iznos od 62,50 EUR, a temeljem odredbe čl.156. ZPP-a. Dakle, od ukupnog troška priznatog tužiteljici (2.602,92 EUR) valjalo je odbiti ovaj trošak priznat tuženiku u iznosu od 62,50 EUR, tako da je konačno obvezan tuženik tužiteljici na ime naknade cjelokupnog troška postupka isplatiti iznos od 2.540,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužiteljici nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 7. siječnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika