Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-929/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja OSENFOR d.o.o., OIB: 36470500923, Ivana Gundulića 5, Osijek, zastupanog po punomoćniku Marku Markiću odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Lešnjakoviću odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj Povrv-121/2024-12 od 11. rujna 2024., dana 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj Povrv-121/2024-12 od 11. rujna 2024., u točki I. izrijeke.

II Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj Povrv-121/2024-12 od 11. rujna 2024. u točki III. izreke i u tom dijelu sudi:

"III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 163,27 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 11. rujna.2024. pa do isplate po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana."

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 115,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-121/2024-12 od 11. rujna 2024. suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Osijeka, broj Ovrv- 4120/2024 (UPP/OS-Ovrv-304/2024) od 25. travnja 2024. u cijelosti te se nalaže tuženiku MI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju OSENFOR d.o.o., OIB 36470500923, Ivana Gundulića 5, Osijek, isplati iznos od 7,83 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16.09.2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 238,27 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 11.09.2024. pa do isplate po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.".

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev ili supsidijarno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na postupanje i odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 60,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 15,00 EUR, sudske pristojbe u iznosu 40,00 EUR, što sveukupno iznosi 115,00 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o naknadi parničnog troška.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 7,83 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2020. do isplate, po osnovi dnevne parkirne karte.

5. S obzirom na navedenu vrijednost predmeta spora u iznosu 7,83 EUR, u ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), kojim je propisano da su sporovi male vrijednosti oni u kojima tužbeni zahtjev odnosno potraživanje u novcu ne prelazi svotu od 10.000,00 kn / 1.327,23 EUR.

6. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog zakona.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi prilikom donošenja pobijane presude bila počinjena koja od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda se može ispitati, sadrži valjano obrazloženje i razloge o odlučnim činjenicama zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

9. Pošavši od utvrđenja da je osobno vozilo marke Volkswagen reg. oznake [registarska oznaka] zatečeno dana 7. srpnja 2020. bez parkirališne karte na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom u Gradu Valpovu zbog čega je izdana dnevna parkirališna karta broj 31941 u iznosu 7,83 EUR, da je u evidenciji o registriranim vozilima MUP-a Policijske postaje Belišće tuženik bio upisan kao vlasnik predmetnog vozila dana **.**.2020., pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u točki I. pobijane presude u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alberta Majstorovića iz Osijeka, broj Ovrv- 4120/2024 (UPP/OS-Ovrv-304/2024) od 25. travnja 2024. i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2020. pa do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO), pritom zaključivši da nije od odlučnog značaja navod tuženika o tome da je predmetno vozilo prodao dana **.**.2020. II iz [adresa].

10. Uvjeti, način korištenja, organizacija i način naplate parkiranja i visine naknade za parkiranje vozila na javnim parkiralištima Grada Valpova uređeni su Pravilnikom o organizaciji i načinu naplate parkiranja od 10. svibnja 2007.(Službeni glasnik Grada Valpova 04/07- dalje Pravilnik ).

11. Odredbom članka 350. stavak 3. ZOO-a propisano je da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze.

12. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o ugovornoj kazni, iako je u članku 12. Pravilnika korišten izraz "ugovorna kazna", pogrešno tuženik u žalbi navodi da osnova predmetnog potraživanja ima pravnu narav ugovorne kazne zbog neispunjenja ugovorne obveze i kao takva ne može niti proizvoditi ikakve pravne učinke u pogledu spornog odnosa.

12.1. Naime, posljedice koje su propisane u članku 12. Pravilnika jesu posljedice zbog određene radnje ili njezinog propuštanja (kada korisnik parkirališta ne kupi i/ili istakne vidljivu kupljenu parkirnu kartu, prekorači dopušteno vrijeme parkiranja, zauzme vozilom dva parkirna mjesta i slično), a nisu posljedice zbog neizvršenja ugovorne novčane kazne. Dakle, u konkretnom slučaju plaćanje se ne zahtijeva zbog neispunjenja novčane obveze, nego se zahtijeva zbog tuženikovog ponašanja (činjenja odnosno nečinjenja). Pritom valja navesti da tuženik od osobe za koju tvrdi da je prodao predmetno vozilo, može regresno potraživati iznos koji je po tom osnovu on obvezan platiti tužitelju.

13. Slijedom iznijetoga, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točki I. izrijeke, te odlučiti kao u točki I ove presude.

14. Budući da je tuženik spor izgubio, dužan je prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o visini parničnog troška tužitelju priznao naknadu za sastav prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu 12,50 EUR prema Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. – dalje: Tarifa), kao i iznos 62,50 EUR na ime pribave uvjerenja o vlasništvu vozila iz MUP-a po Tbr. 36.3 Tarife.

15. Obzirom na vrijednost predmeta spora koja je u konkretnom slučaju manja od 100,00 EUR, tužitelju za zastupanje u parničnom postupku pripada jednokratna naknada prema Tbr. 7.9. Tarife u visini od 50 bodova, uvećana za PDV 25% prema Tbr. 46 u visini 12,50 bodova.

15.1. Kako Tbr. 7. točka 9. Tarife određuje jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak, neovisno o broju radnji zastupanja i sadržaju radnji zastupanja, to je u konkretnom slučaju isključena primjena Tbr.11.Tarife.

16. Tužiteljev trošak pribave uvjerenja MUP-a o vlasništvu vozila marke BMW reg. oznake [registarska oznaka], nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a za vođenje parnice, jer predmet postupka nije naplata dnevne parkirne karte za to vozilo već osobno vozilo marke Volkswagen reg. oznake [registarska oznaka].

17. Zbog navedenoga proizlazi da tužitelju na ime parničnog troška pripada jednokratna naknada prema Tbr. 7.9. Tarife s PDV-om 62,50 EUR što prema vrijednosti boda 2,00 EUR iznosi 125,00 EUR, trošak javnog bilježnika u iznosu 25,00 EUR s uključenih 25% PDV-a prema članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, sudska pristojba u iznosu 13,27 EUR, što sveukupno iznosi 163,27 EUR, pa je valjalo uvažiti žalbu tuženika kao djelomično osnovanu i preinačiti odluku o parničnom trošku u točki III. izrijeke pobijane presude na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 163,27 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II izrijeke ove presude.

18. Tuženik nije uspio sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično uspio sa žalbom protiv odluke o naknadi parničnog troška kao sporednog potraživanja, pa je valjalo temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 115,00 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki III izrijeke ove presude.

U Karlovcu 7. siječnja 2026.

Sudac

Vinka Vrančić