Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-726/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih BU i RU, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika BU i RU, podnijetima protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja: K-359/2019 od 6. ožujka 2023., na sjednici 7. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog BU i optuženog RU kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Šibeniku presudom poslovni broj: K-359/2019 od 6. ožujka 2023., proglasio je krivim optužene BU i RU, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te ih je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora i to optuženog BU na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a optuženog RU na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom RU izrečena je uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne navodi puni naziv tog zakona kao niti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je isti objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama), optuženi BU i UU obvezuju se naknaditi trošak paušala u iznosu od po 200,00 eura, svaki, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.
2. Protiv te presude žalbu podnosi optuženi BU osobno bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se optužba odbaci zbog svih stavki navedenih u žalbi.
2.1. Protiv navedene presude žali se i optuženi UU putem branitelja Brune Kuvača, odvjetnika u Šibeniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda
3. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24, dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-838/2024-3 od 18. listopada 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da se optuženik BU, premda u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, sadržajno žali isključivo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.1. Isto tako, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da se i optuženi BU, premda u žalbi uvodno naznačuje i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, sadržajno žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, kao i žalbe optuženog BU, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25 dalje: ZKP/08-25), pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25).
6. Optuženici nisu u pravu kada u žalbama tvrde da se činjenično stanje na kojem sud prvog stupnja temelji pobijanu odluku ukazuje kao pogrešno utvrđeno.
8. Optuženi BU u žalbi u bitnome ponavlja svoju obranu danu tijekom postupka u kojoj poriče počinje terećenog kaznenog djela, te smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je kao vjerodostojan i istiniti dokaz ocijenio iskaz oštećene JU, budući da je ista sklona lažnom svjedočenju i optužbama, a što, po njegovom mišljenju, potvrđuje dokumentacija priložena uz žalbu.
8.1. Optuženik UU u žalbi također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim relevantnim činjenicama u ovom postupku ocijenio iskaz žrtve JU, budući da je ona, po njegovom sudu, lažno iskazivala, kao i svjedoci ĆU, CU i LU (njezini sinovi) koji s njom žive i samo ponavljaju ono što je ista navela u kaznenoj prijavi i pred državnim odvjetnikom. Uz to upire da se radi o naseljenom kvartu u Šibeniku, međutim, kritične zgode nitko osim trojice sinova oštećene nije čuo nikakve prijetnje.
9. Suprotno optuženicima, prvostupanjski sud je na temelju savjesne, kritičke i sveobuhvatne analize svih dokaza izvedenih na raspravi, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, pravilno postupio kada je kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim relevantnim činjenicama u ovom postupku ocijenio iskaz žrtve JU, te iskaze svjedoka ĆU, CU, LU i AU, dok nije prihvatio obrane optuženika u dijelu u kojem poriču počinjenje terećenih kaznenih djela.
9.1. Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da je oštećenica u svojim iskazima vrlo uvjerljivo, dosljedno, životno i logično opisala cjelokupno inkriminirano zbivanje, pritom okolnosno i konkretno pojasnivši povod i motive postupanja optuženika kritične zgode, s time da ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da je u svom iskazu iznosila i specifične detalje (tako je primjerice na raspravi navela da joj optuženi nekih osam dana nakon parnice pred prvostupanjskim sudom rekao da će gorjeti kao i njena majka u sudnici sutkinje Marije Knez), te je na uvjerljiv i detaljan način opisivala i svoje emotivno stanje kritične zgode (tako je navela da ju je inkriminirano zbivanje uznemirilo i prestrašilo, s time da im je optuženi UU i ranije znao prijetiti da će ih pobiti, zbog čega je osjećala strah, međutim, inkriminirane prijetnje je doživjela ozbiljnije nego u prošlosti zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa).
9.2. Uz sve to, ovaj žalbeni sud uočava da oštećenica u svom iskazu nije imala potrebu dodatno teretiti optuženike, pa je tako navela da s njima prije utuženog događaja nije imala nikakvih problema, dapače živjeli su kao skladna obitelj, dok optuženika BU nikada do tada nije vidjela niti čula da bi bio agresivan i da bi nekome prijetio.
9.3. Takav uvjerljiv, dosljedan, logičan i životan iskaz u kojem oštećenica konkretno i precizno opisuje inkriminirano zbivanje, uz iznošenje i specifičnih detalja, pritom okolnosno i konkretno pojašnjavajući povod i motive postupanja optuženika kritične zgode, kao i emotivno stanje u kakvom se nalazila tijekom inkriminiranog zbivanja, se po stavu ovog žalbenog suda životno i logikom stvari ne očekuje od svjedoka koji iskazuje o događajima koji se stvarno nisu dogodili, odnosno ne na način kako to navodi u svom svjedočkom iskazu, a kako to u svojim žalbama neosnovano sugeriraju optuženici.
9.4. Pored toga, prvostupanjski sud pravilno uočava da takav opis inkriminiranog zbivanja u svim bitnim momentima u svojim iskazima podupiru i svjedoci ĆU, CU, LU i AU, s time da u odnosu na potonjeg svjedoka (supruga oštećenice) ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da isti u svom iskazu ne tvrdi da je čuo inkriminirane prijetnje, budući da je u to vrijeme bio u obližnjem kafiću, tako da je na mjesto događaja došao naknadno na poziv nekog od ukućana gdje je zatekao suprugu JU za koju se sjeća da je bila uznemirena i u strahu, s time da su i optuženici djelovali vrlo uznemireno, a što dodatno upućuje na pravilnost ocijene suda prvog stupnja da su žrtva i navedeni svjedoci doista iskazivali samo o onome što su stvarno vidjeli i čuli kritične zgode.
9.5. Imajući uz sve to dodatno u vidu da su u kritično vrijeme odnosi između obitelji oštećenice i optuženika bili teško narušeni zbog imovinsko pravnih problema (naime, iz iskaza oštećenice proizlazi da je optuženi UU koji ne živi u inkriminiranoj kući već 23 godine, nakon što su istu uredili i otplatili kredite, u zadnje vrijeme počeo raditi probleme tvrdeći da je cijela kuća njegova, a što se životno i logikom stvari uklapa u njezine navode da im je isti kritične zgode zaprijetio riječima: „ Majku vam jebem, ukrali ste mi imovinu, sve ću vas pobiti), da su optuženici kritične zgode nepozvani došli do sporne kuće u kojoj živi oštećenica zajedno sa svojom obitelji, te da su istu okrivili da je sa kuće maknula poštanski sandučić u koji su primali poštu (što pak se životno i logikom stvari uklapa u navode oštećenice da joj je optuženi BU zaprijetio riječima: „Vratite sandučić, sve ću vas pobiti“), sud prvog stupnja s pravom zaključuje da su optuženici imali povod i motiv za inkriminirano ponašanje prema žrtvi, te slijedom svega navedenog, a suprotno žaliteljima, iskaz žrtve, kao i iskaze navedenih svjedoka koji ga podupiru, s pravom ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim relevantnim činjenicama u ovom predmetu, dok s druge strane obrane optuženika u dijelu gdje poriču da bi se inkriminirane zgode ponašali na način kako se to tvrdi u optužnici pravilno ocjenjuje kao konstrukcije s ciljem otklanjanja njihove kaznene odgovornosti za terećena kaznena djela.
9.6. Stoga, a slijedom svega navedenog žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu prihvaćene.
10. Budući da su obje žalbe podnesene zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj žalbeni sud je, iako se optuženici nisu žalili u tome pravcu, postupio sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08-25 u kojoj je propisano da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji.
10.1. Vezano za pitanje pravilnosti odluke o kaznenim sankcijama, ovaj žalbeni sud drži da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije, te na temelju toga pravilno postupio kada je optuženog BU osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te mu izrekao uvjetnu osudu prema kojoj se kazna zatvora na koju ga je osudio neće izvršiti ukoliko u roku od 3 godine ne počine novo kazneno djelo, dok je optuženog TU osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci uz izricanje uvjetne osude prema kojoj se kazna zatvora na koju ga je osudio neće izvršiti ukoliko u roku od 4 godine ne počine novo kazneno djelo, kakve kaznene sankcije i ovaj žalbeni sud smatra u svemu primjerenima svim relevantnim okolnostima važnim za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnima za ostvarenje zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije.
13. Kako žalbe optuženika nisu osnovane, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 7. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
