REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-3361/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika obrta [obrt], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika POMORSKO ŠPORTSKO DRUŠTVO "ZENTA" SPLIT u stečaju, Split, Cvjetna ulica 1, OIB: 46046204116, kojeg zastupa stečajni upravitelj Sandro Markov, a njega punomoćnica Meri Blaslov Pavasović, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja tražbine, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 19.studenog 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 7.siječnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I - Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja MO vl. obrta " [obrt]", OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 214.206,20 EUR kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Pomorsko športsko društvo "Zenta" Split u stečaju.

II - Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju u roku od 15 dana parnične troškove u iznosu od 20.175,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 7.siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 15.3.2004. ovom sudu protiv tuženika podnio tužbu radi isplate 597.770,33 kuna. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 18.10.2000. s tuženikom sklopio ugovor o građenju; da je obavio ugovorene poslove po cijenama kako je dogovoreno među strankama; da je tuženiku ispostavljao privremene situacije prihvaćene i ovjerene od tuženika; da je ispostavio 15 privremenih situacija na iznos od 1.027.764,61 kuna i 4 računa na iznos od 125.718,85 kuna, a tuženik mu je isplatio samo 555.713,13 kuna.

1.1.Podneskom od 23.11.2012. tužitelj je preinačio tužbu potražujući 631.437,32 kuna, a potom je tužbeni zahtjev preciziran podneskom predanim na ročištu od 21.5.2014.

1.2.Nadalje, nakon otvaranja stečajnog postupak nad tuženikom, tužitelj je u ovom postupku podneskom od 25.5.2022. postavio zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja MO vl. obrta " [obrt]", OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 1.613.936,60 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Pomorsko športsko društvo "Zenta" Split u stečaju.".

Taj zahtjev je postavio budući da je tužitelju stečajni upravitelj tuženika osporio tražbinu kako je navedeno u priloženom rješenju Trgovačkog suda u Splitu br. St- 55/2021-65 od 16.5.2022.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da tužitelj nije u zadanim rokovima izvršio ugovorene radove pa ni do davanja odgovora na tužbu 26.4.2004. završio navedene radove pravdajući se lošim vremenskim prilikama; da je izveo otprilike polovicu radova glede kojih je bio u obvezi; da je tuženik na traženje tužitelja osigurao (premda je to bila obveza tužitelja) određenu količinu materijala za izgradnju betonskog platoa kojim materijalom je izgrađena trećina izvedenih radova; da ono što je i platio tuženik je platio prije dospijeća; da je tuženik zbog nedovršenih radova u roku izgubio dio svojih prihoda iz kojih je trebao plaćati ugovorene radove te je zbog toga i bilo ugovoreno plaćanje kao u čl.6. ugovora.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, građevinskim vještačenjem po vještacima Igoru Sisgoreu i Ranku Kuriru, financijskim vještačenjem po vještaku Milenku Galiotu, očevidom na licu mjesta te saslušanjem tužitelja i svjedoka SO, KO.

Sud je naložio tuženiku dostavu projektne i ugovorne dokumentacije pribavljanje koje je predložio tužitelj, ali je tuženik izvijestio sud da ne posjeduje istu.

3.1.Prijedlog tužitelja da se dopunski (po treći put) sasluša tužitelj nije prihvaćen budući da je tužitelj dostatno i vrlo temeljito saslušan u dva navrata u prisutnosti obiju stranaka te je pomalo neozbiljno od tužitelja da svoje tvrdnje dokazuje vlastitim iskazom. Nadalje, tužiteljev prijedlog za provođenje dopunskog vještačenja na okolnost radova na zapadnom lukobranu nije izveden jer ti radovi nisu predmet postupka u ovom stadiju, a novi očevid na licu mjesta nije proveden budući da je stanje u međuvremenu izmijenjeno (betonirano) pa je utoliko nemoguće tražiti od vještaka skiciranje položenih vodovodnih instalacija koje nisu vidljive jer su prekrivene betonom. Također, prijedlog s ročišta od 29.11.2023. da se izvede novo vještačenje uz sondiranje terena nije prihvaćen budući da predmetna lučica više nije u posjedu tuženika (upravljanje istom je Odlukom Vlade RH preuzela Lučka uprava SDŽ - odluka objavljena u NN 128/19) pa je izvođenje takvih radnji s ciljem vještačenja nemoguće, a ujedno valja reći da su stranke ove parnice po ocjeni ovog suda trebale izvršiti osiguranje dokaza nakon što je tužitelj prestao izvoditi radove, odnosno prije nego li je tuženik angažirao druge izvođače.

3.2.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora u ovom stadiju postupka, nakon što je Vrhovni sud RH ukinuo ranije donesene presude, je zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja njegove tražbine prema tuženiku u iznosu od 1.613.936,60 kuna, što sad nakon konverzije iznosi 214.206,20 EUR, a koja tražbina je nastala po osnovi cijene za izvođenje građevinskih radova. Mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Pritom se također napominje da tužitelj nije podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela ranije donesene presude br. IIP-395/04 od 18.7.2014. tj. u pogledu iznosa od 77.372,71 kuna pa je u tom dijelu ranija presuda postala pravomoćna.

4.1.U postupku nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o građenju i da tuženik nije platio utuženi iznos glede kojeg se traži utvrđenje tražbine, ali je sporno je li tužitelj izveo sve radove za koje traži naknadu, odnosno da li je izveo i naknadne radove i pripada li mu utuženi iznos prema tuženiku ispostavljenoj XV. privremenoj situaciji.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Pregledom Ugovora o građenju, kojeg su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili dana 18.10.2000., ovaj sud je utvrdio da se istim tuženik preuzeo obvezu izvođenja građevinsko zanatskih radova na istočnom platou u PŠD "Zenta", a sve prema usvojenom ponudbenom troškovniku od Upravnog odbora od 26.9.2000. koji je sastavni dio ugovora.

Člankom 2. ugovorena je vrijednost građevinskih radova u iznosu od 687.510,74 kuna, zanatskih u iznosu od 20.680,00 kuna, odnosno ukupno iznos od 708.190,74 kuna, što je uvećano za PDV od 22% dalo ukupnu vrijednost građevinskih radova u iznosu od 863.992,70 kuna.

Sukladno čl. 4. tužitelj se obvezao dovršiti i predati naručitelju radove u roku od 40 dana računajući od dana uvođenja u posao (dan potpisa ugovora, predaje izvedbenog projekta i predaje prostora), a tuženik se čl. 6. obvezao platiti izvedene radove i to 40% iznosa od 345.597,08 kn odmah po završetku ugovorenih radova, a ostatak u 18 mjesečnih rata, počevši mjesec dana po završetku ugovorenih radova. Člankom 8. ugovoren je obračun radova po sistemu "građevinska knjiga" uz primjenu jediničnih cijena iz ugovornog troškovnika.

Stranke su ugovorile da će izvođač izvesti sve naknadne radove koji se budu pojavili na predmetnom objektu, ali samo uz pismeni nalog naručitelja i po unaprijed dogovorenim cijenama (čl.10), a za eventualne naknadne radove koji nisu predmet ugovora i za koje ne postoji jedinična cijena u ponudbenom troškovniku stranke su odredile da će se naknadno dogovoriti i sačiniti poseban aneks kao sastavni dio ugovora (čl.11).

Konačno, čl.17. ugovora ugovoreno je da će nadzor nad izvođenjem radova tuženik vršiti preko svog ovlaštenog predstavnika - nadzornog inženjera - kojeg će imenovati i o tome izvijestiti tužitelja. Prava i dužnosti nadzornog organa su regulirani Posebnim uzancama o građenju i Zakonom o građenju.

Iz sadržaja ugovora proizlazi da stranke nisu izrijekom isključile primjenu Posebnih uzanci o građenju.

5.1.Glede sporne XV. Privremene situacije, za navesti je da je u jednom trenutku tijekom postupka postalo sporno je li ista potpisana te su na ročištu 22.11.2022. punomoćnici stranaka predočili sudu svoje primjerke XV. Privremene situacije i pregledom istih je utvrđeno da punomoćnik tuženika raspolaže primjerkom koji sadrži samo potpis za tužitelja (M, S), a primjerak kojim raspolaže punomoćnik tužitelja se razlikuje od primjerka priloženog uz tužbu utoliko što sadrži datum ovjere 6.2.2004., te pečat tuženika, a navedena situacija je u presliku.

Ovom sudu je logično da svaka stranka raspolaže primjerkom koji je potpisala suprotna stranka.

5.2.U iskazu je tužitelj naveo od bitnog: da je njegov obrt angažiran za betoniranje platoa lučice Zenta i da je on izvršio po ugovoru sve radove koji su bili potrebni i to kvalitetno; da je o izvođenju radova vođena građevinska knjiga i dnevnik iz kojih je razvidno kako su radovi tekli; da je problem nastao kad tuženik nije platio već izvedene građevinske radove, a do tad da su građevinski radovi koji su bili izvedeni bili napravljeni u primjerenim rokovima, a neki radovi da su kasnili iz razloga što je u međuvremenu sa tuženikom dogovarao i dodatne radove; da su redovno tuženiku ispostavljane situacije izvedenih radova koje je tuženik ovjeravao, a čim je ovjerio te situacije time je priznato da tu ti radovi izvedeni; da je radove izvodio na istočnom platou, a druge radove koje su u međuvremenu dogovarali van ugovora o građenju da su izvođeni na tom platou, ali i na ostalim lokacijama tuženika kao npr. na lukobranu, režijski radovi s strojevima i bagerom, te za sve te dodatne radove da su dostavljeni tuženiku računi koji su od njihove strane i ovjereni; da je za radove na zapadnom lukobranu ispostavljen račun i ti radovi da su izvedeni sukladno dogovoru sa tuženikom, a nisu obuhvaćeni osnovnim ugovorom o građenju; da je sve vezano za izvođenje naknadnih radova dogovarao on osobno ili voditelj radova SO s tajnikom tuženika KO.

U iskazu danom 18.3.2021. tužitelj je naveo od bitnog: da ostaje pri svom ranijem iskazu; da je glede istočnog platoa u lučici u pogledu količine radova obavljeno više nego li je bilo ugovoreno, ali površinski je odrađena manja površina platoa od ugovorene zbog toga što je riječ o prostoru uz more pa se na terenu ustanovilo da je potrebno raditi dodatne iskope i dodatno nasipati kamenom i tek potom pristupiti betoniranju nakon što se dobije potrebna zbijenost terena; da je na tom platou obavljeno otprilike 100.000,00 kn pa i više vrijednosti radova od onih što su bili ugovoreni; da je za sve radove pa i naknadne dobivao naloge od tuženikovog tajnika KO koji je tamo bio glavna osoba te je sve rađeno i sa nadzornim inž. TO; da za te naknadne radove nisu kontaktirali RO koji je u ime tuženika potpisao ugovor; da je sastavljanje aneksa ugovora trebao obaviti tuženik kao investitor, a on kao izvođač nije bio u poziciji da kaže kako neće raditi dok aneks ne bude potpisan; glede probijanja rokova za izvođenje radova da nitko nije od strane tuženika pravio probleme oko rokova jer jednostavno su se prilagođavali jedni drugima što zbog vremenskih uvjeta (kiša) što zbog toga jer ni tuženik se nije pridržavao rokova plaćanja budući da je plaćanje ovisilo o tome kojim iznosom tuženik raspolaže u određenom trenutku; da su se privremene situacije ispostavljale prema obavijestima koje bi dobio od KO sa kolikim iznosom novca za plaćanje izvedenih radova on raspolaže tijekom pojedinog mjeseca; da se ne sjeća detalja navedenog u odgovoru na tužbu da je tuženik kupio građevinski materijal koji su potom njegovi radnici ugradili, a inače je nabavka materijala bila njegova dužnost i to je bilo uključeno u cijenu; da je bilješke napisane na XV privremenoj situaciji potpisao nadzorni inž. TO, a to da treba napraviti aneks ugovora on je stavio kao uputu tuženiku što treba napraviti; da je dio radova na zapadnom lukobranu plaćen, a dio je obuhvaćen tužbom; da je izvođenje radova na zapadnom lukobranu bilo ugovoreno usmeno i to na temelju naloga KO u dogovoru s TO; da su narudžbe doslovno znale funkcionirati na način da bi njegovi radnici izvodili radove na istočnom dijelu, a onda bi došao KO i kazao da je hitnije napraviti nešto na zapadnom dijelu pa bi se pristupilo obavljanju tih hitnijih radova; da su sa svim izvedenim radovima bili upoznati KO i TO, jer su dali naloge te ih tužiteljevi radnici nisu izvodili samoinicijativno; da je K privremenu situaciju izdao na iznos od preko 450.000,00 kn, a iskazao je da je situaciju ispostavljao prema raspoloživim sredstvima tuženika kako bi KO javio, jer je nakon završetka radova htio napraviti konačan obračun i tom situacijom obuhvatiti sve ono što je preostalo za naplatu pa je zato situacija izdana na taj iznos, ali mu nije plaćena s tim da je neplaćanje nakon ispostavljanja iste KO obrazlagao nedostatkom novca pa je potom tužitelj podnio tužbu; da mu je XV situacija vraćena ovjerena; da ne zna sa sigurnošću je li potraživanje iz XV situacije knjiženo u njegovim poslovnim knjigama, te dodaje da bi to trebalo provjeriti kod knjigovođe; da primopredajni zapisnik nije napravljen baš kao što nije napravljena ni okončana situacija zbog toga što je ostao dug koji mu nije plaćen, te dalje financijski nije mogao pratiti izvođenje radove koji se ne plaćaju pa zato više nije ni obavljao radove; da mu se čini da je tuženik kasnije angažirao nekog drugog izvođača da obavi neke nedovršene radove.

5.3.Tuženikov zastupnik po zakonu KO je u iskazu naveo: da je predmet ugovora bila izgradnja 4500 m2 istočnog betonskog platoa, a cijena ugovorenih radova 860.000,00 kn; da je tuženik izveo dio građevinskih radova i periodično ispostavljao situacije koje su ovjeravali, sve dok nije dostavio XV. situaciju koja je iznosila 250.000,00 kn više nego što je po ugovoru trebala iznositi, s obzirom na ukupnu cijenu dogovorenih radova; da su se i ubuduće povećavale takve stavke cijene ugovorenih radova da bi znatno premašila onu cijenu koju su s tužiteljem dogovorili, zbog čega je Upravni odbor tuženika donio odluku da prekine plaćanje tužitelju; da je tuženik imao nadzorni organ i to sada pok. TO koji je potpisivao situacije za što je bio ovlašten; da koliko se sjeća tuženik nije ovjerio XV. situaciju te da je obustavio plaćanje tužitelju iz razloga što je u tom trenutku cijena izvedenih radova premašivala ugovoreni troškovnik; da je tužitelj izveo i određene radove na zapadnom lukobranu koji nisu bili premet ugovora i to je tužitelju uredno plaćeno i taj dio radova nema veze s osnovnim ugovorom o građenju; da je do trenutka kad je došlo do spora tužitelj izveo nešto manje od polovice radova odnosno betonirao oko 2000 m2, a preostalo je za betonirati još oko 2500 m2; da je nakon obustave suradnje između tužitelja i tuženika tuženik angažirao drugog izvođača radova koji je nešto skuplje izveo radove na još 1600 m2 betoniranja platoa, toliko za koliko je tuženik u tom trenutku imao novaca, a dio platoa još do danas nije betoniran jer tuženik financijski to ne može dovršiti; da u trenutku kad nisu htjeli tužitelju platiti za ispostavljenu XV. situaciju, a kako bi spojili već dva izgrađena platoa stari i novi, sami da su kupili materijal u iznosu od 40.000,00 kn i uz pomoć tužitelja koji im je dao radnike, betonirali taj prostor između starog i novog platoa.

KO je u iskazu 19.4.2021. od bitnog naveo: da je bio tajnik tuženika od 1989. do 2020.; da ostaje pri svom ranijem iskazu; da je procedura potpisivanja privremenih situacija tekla tako nakon što tužitelj obavi određenu količinu radova nadzorni inž. TO bi to provjerio, zatim bi bio izvješten upravni odbor tuženika i on bi potom potpisao tu privremenu situaciju; da se upravni odbor tuženika redovito izvještavao o radovima jer su imali tjedne sastanke; da XV. privremenu situaciju on nije potpisao, a potpisi ispod riječi "rad izvršen po građi. knjizi" i "potrebno napraviti aneks ugovora" su potpisi nadzornog inž. TO, a svjedokov potpis se nalazi npr. na XII. avansnoj situaciji i to u dijelu gdje je potpis naručitelja; da u trenutku kad je XV. privremena situacija bila ispostavljena tuženik je bio već platio oko 2/3 iznosa iz ugovora, a radovi nisu došli niti do polovice ugovorenih radova te kako bi plaćanjem tog iznosa bio plaćen kompletan iznos iz ugovora upravni odbor je donio odluku da se taj iznos neće platiti i daljnje poslovanje s tužiteljem nije imalo smisla te je on napustio gradilište, a jedna druga firma je dovršila nezavršene radove; da on nije mogao tužitelju davati naloge što će raditi na gradilištu već je ovlast za to bila na upravnom odboru; da je tuženik vršio plaćanja čim bi mu bile ispostavljene privremene situacije koje se bile ovjerene od nadzornog inž., a što se tiče tužiteljevog držanja rokova tuženikov upravni odbor je bio dosta fleksibilan i izlazio mu u susret kad je imao određene zahtjeve u svezi kašnjenja zbog obveza na drugim gradilištima, nedostupnosti nekih strojeva i sl.; da nije točna tvrdnja tužitelja da bi on ispostavljao situacije na iznos koji je u određenom trenutku tuženiku bio raspoloživ za plaćanje; da XV privremena situacija nije mogla biti konačna situacija već samo privremena, jer je do tog trenutka radove obavio samo do pola; da je cijeli plato pola metra od mora duž cijele duljine i jednako je ravan tako da prije sklapanja ugovora nije bilo nikakvih nepoznanica o konfiguraciji terena pa da nije točna tvrdnja tužitelja da je bilo izvedeno više radova nego li je bilo ugovoreno, a pri tom je površinski odrađena manja površina od ugovorene zbog potrebe dodatnih iskopa; da se ne sjeća zbog proteka vremena koliko točno je isplaćeno drugom izvođaču radova koji je završio radove; da radovi na zapadnom lukobranu su sekundarni radovi u sklopu kojih je trebalo obaviti nekakve radove u smislu donošenja materijala ili odnošenja smeća te su ti radovi bili dogovoreni na dnevnoj bazi i nisu imali nikakve veze sa upravnim odborom, te su bili plaćeni po računima, a ne situacijama; da je u sklopljenom ugovoru bilo određeno tko je nadzorni inž., tko je predsjednik društva i nije bilo određeno da postoji neka treća osoba koja bi imala ovlasti davati naloge tužitelju pa stoga smatra on nije ni mogao davati tužitelju bilo kakve naloge; da upravni odbor nije ni trebao tužitelju davati naloge koje radove će obaviti jer je trebao obaviti radove navedene u pisanom ugovoru; da je u slučaju pojave dodatnih radova bilo u ugovoru ugovoreno da se najprije mora utvrditi koje to dodatne radove treba obaviti, zatim bi ih upravni odbor trebao odobriti i potom bi se trebalo potpisati aneks ugovora za te radove; da je od predviđenih 5000 m2 platoa tužitelj dovršio oko 2400 m2, drugi izvođač je dovršio otprilike 1/3 od 5000 m2, a preostalih 800-900 m2 je i danas ostalo nedovršeno.

5.4.Svjedok SO je u iskazu naveo: da ga je tužitelj angažirao za voditelja gradilišta te je predmetno gradilište vodio negdje 2000. -2001., obračunavao je sve radove, a o svemu je sukladno građevinskoj struci uredno vodio građevinski dnevnik i građevinsku knjigu; da je ovjeravanje knjige i dnevnika radio nadzorni organ ing. TO; da je gradilište vodio sve do prekida radova, tužitelj mu je uredno platio usluge koje je radio na tom gradilištu, a odnosi između tužitelja i tuženika vezano za plaćanje radova mu nisu poznati.

Ovaj svjedok je saslušan dopunski i na ročištu od 18.3.2021. te je tad od bitnog iskazao: da ostaje pri svemu što je iskazao u svom ranijem iskazu; da mu je kao tužiteljevom voditelju radova bio na raspolaganju ugovor i troškovnik te mu je poznato da su osim radova iz tog ugovora i troškovnika obavljeni i neki naknadni radovi koji nisu bili obuhvaćeni ugovorom i troškovnikom; da se zbog proteka vremena ne može se sad napamet sjetiti i detaljno objasniti koji su to naknadni radovi izvedeni, ali se sjećam da su takvi naknadni radovi bili izvođeni i na zapadnom i na istočnom dijelu lučice; da je do izvođenja tih naknadnih radova dolazilo tako da bi nalog za iste davao gospodin KO te je često prilikom davanja tih naloga u njegovoj prisutnosti bio i gospodin TO koji je bio tuženikov nadzorni inženjer; da je u to vrijeme KO bio nekakav ravnatelj ili predsjednik tuženika, ali on je bio glavni kod tuženika; da prije izvođenja tih radova nisu postojali pisani nalozi već samo usmeni nalozi gospodina KO kako je ranije opisao; da su ti obavljeni radovi naknadno bili verificirani time što je nadzorni inženjer TO provjeravao jesu li obavljeni i ovjeravao u građevinskoj knjizi i računima da su isti obavljeni; da naručeni radovi nisu bili izvedeni u ugovorenom roku od 40 radnih dana, ali je stekao dojam kako taj rok nije bio bitan sastojak ugovora jer nitko od strane tuženika nije problematizirao to što je prekoračen rok niti je stekao dojam da bi prekoračenje dovelo do nekakvih sankcija; da je rad ovisio o vremenskim uvjetima koji su dosta bitni pa ako je bilo kiše onda se taj dan jednostavno nisu mogli obavljati radovi; da je izdavanje i potpisivanje privremenih situacija išlo na način da je građevinski dnevnik (u koji se upisuje vrsta radova koja se obavlja) i građevinsku knjigu (u koju se upisuje količina obavljenih radova) potpisivao nadzorni inž. TO skupa sa svjedokom te kad bi se suglasili o količini obavljenih radova ta konačna brojka je ulazila u privremenu situaciju koja se ispostavljala tuženiku; da je privremenu situaciju najprije ovjeravao TO, a potom bi ona išla na potpis KO; da u XV privremenoj situaciju (prilog tužbi, oznake B1) bilješke "rad izvršen po građevinskoj knjizi" i "potrebno napraviti aneks ugovora" nisu potpisane od strane svjedoka već drži mogućim da je to napisao i potpisao inženjer TO; da je nabavka građevinskog materijala bila dužnost izvođača i taj materijal je uključen u cijenu te mu nije poznato da je tuženik o svom trošku kupio neki građevinski materijal koji je potom tužitelj iskoristio za obavljanje radova u Lučici; da su cijene naknadnih radova prema njegovom mišljenju bile tržišne prema ondašnjem stanju na tržištu s tim da ako su za neke naknadne radove mogle biti primijenjene cijene iz ugovora onda su se primijenile te cijene, a ako je bila riječ o nekoj novoj stavci koje nema u ugovoru onda su bile tržišne cijene, a uglavnom sve cijene su bile odobrene i od strane gospodina TO i KO, te nije bilo nikad spora o iznosu jediničnih cijena pojedinih radova; da je on imao potpisan ugovor s tužiteljem vezano za poslove voditelja gradilišta, a na upit što je točno bio predmet građenja svjedok odgovara da nije bila izgradnja nekog novog objekta već izvođenje određenih radova na rekonstrukciji i dograđivanju postojećih objekata te platoa u lučici, ali se zbog proteka vremena ne može sa preciznošću izjasniti što je sve bilo navedeno u troškovniku; da koliko se on sjeća svi radovi iz ugovorenog troškovnika su bili izvedeni i ne zna je li na kraju sastavljena okončana situacija; da je izvršena primopredaja obavljenih radova tuženiku i to onako kako su pojedine faze bile završavane s tim da nisu o toj primopredaji rađeni pisani zapisnici, te dodaje da ovdje nije bila klasična izgradnja novog objekta pa da se radi zapisnik o tehničkom pregledu već ako se napravilo neke radove na platou onda bi predstavnici tuženika pregledali iste i odobrili te preuzeli ih obavljene; da je privremene situacije u ime tužitelja on sastavljao na osnovi ovjerenih podataka u građevinskoj knjizi, te dodaje da su radovi i situacije odgovarali onim radovima koji su obavljeni u razdoblju izdavanja dviju situacija; na upit da pojasni kako je između XIV i XV privremene situacije koje su izdane u razmaku od 5 dana došlo do toga da su obavljeni radovi u vrijednosti od oko 454.000,00 kn naveo je da ti radovi sigurno nisu bili napravljeni u svega pet dana već je tad očito s naručiteljem bilo dogovoreno da se neki radovi kasnije obračunaju i naplate pa je zbog toga izdana ta situacija na toliki iznos, te dodaje da se sva količina radova može provjeriti u građevinskoj knjizi; da mu nije poznato je li uz XV situaciju bila priložena kakva dokumentacija i da je bio izrađen troškovnik izvedenih radova.

5.5.U pisanom nalazu i mišljenju od 6.5.2010. vještak građevinske struke Igor Sisgoreo je naveo: da je za istočni plato vođen građevinski dnevnik koji se sastoji od tri knjige i to za razdoblje gradnje od 7.8.2000. do 21.11.2000., od 25.10.2000. do 19.2.2001. te od 20.2.2001. do 6.8.2001.; da u navedenim knjigama nema nikakvih podataka o zapadnom lukobranu ni potvrde da se dnevnik vodio i za te radove; da je dnevnik pisan vrlo šturo, u njemu nema nikakvih primjedbi nadzornog inženjera, bilo da se radi o kašnjenju, nekvalitetnom radu ili nečem drugom što bi moglo ometati i utjecati na uspješan dovršetak ugovorenih radova; da je tako npr. u prvoj knjizi na stranici br. 40 trebalo utvrditi da je tog dana bio rok za predaju gotovih radova po ugovoru jer je od početka radova proteklo ugovorenih 40 dana, ali nadzorni inženjer to ne primjećuje i radovi se nastavljaju svojim tijekom; da su sve stranice dnevnika obostrano potpisane, a nigdje se ne navodi da je kašnjenje započelo, već da je samo konstatirano da se taj dan uslijed loših vremenskih prilika ne radi; da je trajanje izvođenja građevinsko-zanatskih radova na Zenti trajalo 150 radnih dana umjesto 40, odnosno rok se povećao za 375% pa se može zaključiti da se tuženik preko svog nadzornog inženjera suglasio s kašnjenjem i stanjem na gradilištu; da u dnevniku ne postoje primjedbe nadzora koje je tuženik iznio u svom odgovoru na tužbu kao razlog neplaćanja XV. privremene situacije; da je građevinska knjiga vođena za istočni i zapadni plato; da se građevinska knjiga za istočni plato sastoji od 84 uloška i u svakom listu su provedene količine, a neke količine a su korigirane po nadzornom inženjeru te da su svi ulošci potpisani i usuglašeni između voditelja radova i nadzornog inženjera; da su sve količine točno izračunate, ali da u pojedinom ulošku u rubrici mjesečno nije prikazano koliko se u naravi za pojedini mjesec izvelo radova, a količine izvedene u pojedinom mjesecu se situiraju u svakoj privremenoj situaciji za taj mjesec, te se, kad se radovi dovrše, kumulativne količine u pojedinom mjesecu zbrajaju, a taj zbroj upisuje u rubriku konačno i situira se u okončanoj situaciji; da se iz pojedine privremene situacije ne može utvrditi koja je količina izvedena i naplaćena; da se građevinska knjiga za zapadni lukobran sastoji od: računa br. 16/01 od 4.5.2001. koji nije ovjeren po nadzornom organu, okončanog računa br.17/02 od 31.7.2002. revidiranom, ali neovjerenom po nadzornom inženjeru, revidiranom troškovniku od 3 stranice (prema stvarno izvedenim radovima i količinama u građevinskoj knjizi od 31.7.2002.), ovjerenom po nadzornom inženjeru dana 1.8.2002. u kojem su obračunati radovi u vrijednosti od 80.011,26 kn, a što je jednako okončanom računu od 17/02 od 31.7.2002., 21-og uloška građevinske knjige koji korespondira s naprijed navedenom cijenom, računom otpremnicom br.20/12 i računom br.13/02 od 18.7.2002. koji nisu ovjereni po nadzornom inženjeru; da se za radove na zapadnom lukobranu nije vodio dnevnik niti su se ispuštale privremene mjesečne situacije, već se za svaki rad ispunjavao uložak građevinske knjige, davao nadzornom inženjeru na reviziju i potvrdu te se na temelju potvrđenih uložaka iz građevinske knjige dao troškovnik izvedenih radova kojeg je nadzorni inženjer potvrdio; da je građevinska knjiga detaljna i punovažna jer je objedinila sav utrošeni rad i materijal utrošena na izvedbi ugovorenih i dogovorenih radova; da vrijednost izvedenih radova na istočnom platou iznosi 1.027.654,00 kn, a na zapadnom lukobranu 80.011,26 kn, odnosno ukupno 1.107.655,30 kn; da 4 računa navedena u tužbi (koji se odnose na radove na zapadnom lukobranu) ne uzima u obzir jer su trebali biti evidentirani kroz uloške građevinske knjige i obuhvaćeni troškovnikom izvedenih radova; da iznosi situirani u privremenim situacijama ne odražavaju stvarno stanje napredovanja građevinsko-zanatskih radova, jer se je već po tome moglo zaključiti da će doći do enormnog kašnjenja jer situacije nisu korespondirale sa napredovanjem radova, a što da se ne može vidjeti niti u građevinskoj knjizi; da nije u spisu navedeno, osim u tužbi (vjerojatno se misli na odgovor na tužbu), da je tužitelj došao u situaciju da nema sredstava za nabavu pojedinih građevinskih materijala, te da je iste nabavio (1/3) tuženik, a da se to nije procijenilo i odbilo od situiranog iznosa.

Očitujući se na prigovore tuženika, u pisanoj dopuni svog nalaza i mišljenja od 26.1.2012. vještak je naveo: da nije moguće u potpunosti odgovoriti na pitanje da li je tužitelj izvršio sve radove, a prema ugovoru o građenju, te kojim tijekom i za koje ugovorene radove su ispostavljene privremene situacije, jer da se iz građevinskog dnevnika ne može ništa razabrati; da je iz priloženih situacija vidljivo da situirani iznosi nisu realni i da ne korespondiraju sa količinama iz građevinske knjige te je zaključio po nerealnim iznosima u privremenim situacijama da tuženik nije bio opće financijski sposoban za poduzimanje financiranja ugovorenih radova; da se u privremenim situacijama situiraju jednaki iznosi, kao u III, IV, V, VII i XI, zatim u VIII i IX te u II i XIII privremenoj situaciji, što da sve ukazuje da se radovi nisu situirali mjesečno na temelju podataka iz građevinske knjige; da u odnosu na radove na zapadnom lukobranu, s obzirom da nije vođen građevinski dnevnik, nije moguće odgovoriti kad su koji radovi na zapadnom lukobranu rađen te se pravi pismeni nalog za izvođenje ovih radova ne nalazi niti u građevinskom dnevniku, a niti u spisu; da je priznao samo radove ovjerene po nadzornom inženjeru; da stranke nikad nisu ispostavile okončanu situaciju koja predstavlja završni financijski dokument, koji obuhvaća sve račune i sve fakture, a radi se nakon kolaudacije svih izvedenih radova i ona predstavlja u naravi završetak radova na gradilištu, koja mora biti potpisana od strane svih članova kolaudacione komisije sa svim ovjerenim prilozima, te nakon koje se utvrđuje što je do tada plaćeno i koliko još treba nadoplatiti.

U usmenoj dopuni nalaza i mišljenja danoj na ročištu od 10.9.2012. sudski vještak Igor Sisgoreo je naveo: da je usporedio pogodbeni troškovnik sa svim što je navedeno u građevinskoj knjizi i posebno s privremenim situacijama jer su bile ovjerene od strane nadzornog organa, a kako nije napravljen konačni obračun između stranaka, odnosno nije napravljena kolaudacija niti se napravila okončana situacija on kao vještak da ne može raditi kolaudaciju radova niti je tome bio prisutan jer to može raditi jedino nadzorni organ sa komisijom; da onaj tko je vršio nadzor je trebao u dnevniku navesti sve primjedbe o eventualnom nerazmjeru u količinama da radovi nisu napravljeni kako treba i zapravo je nadzor taj koji treba reagirati, a nadzora imenuje investitor; u odnose na razlike u pogodbenom troškovniku i izvedbenom troškovniku (kod A-6) prema kojoj su količine u izvedbenom troškovniku veće od ugovorenog i dozvoljenog vještak je naveo da na ovo pitanje ne može odgovoriti jer je svaki pogodbeni troškovnik trebao biti popraćen s dokaznicom mjera da se može kontrolirati i da se paralelno radi dokaznica mjera na gradilištu i onda se uspoređuju te dvije dokaznice mjera; da je moguće da se ne poklapaju stavke iz pogodbenog i izvedbenog troškovnika, ali odstupanja da su moguća jer u onome trenu kada se potpisuje ugovor da se ne mogu se predvidjeti sve situacije i sve ono na što će se naići tijekom gradnje i da se upravo zato vodi građevinska knjiga da bi se dokazalo da li je ono što je ugovoreno odgovara onome što je izvedeno; da su mogući dodatni, naknadni radovi i više radnji, odstupanja da su uvijek moguća, a to da se to može izbjeći jedino u situacijama "ključ u ruke" kada sve ide na teret izvođača; da te razlike pokazuju da pogodbeni troškovnik nije odredio prave količine, ali u tim situacijama treba reagirati nadzorni organ (baš kao i u slučaju ugrađene količine armaturne mreže); da odobrenje za naknadne radove izvođač mora tražiti od investitora koji se obrati nadzornom organu da utvrdi potrebu za takvim radovima i onda se sklapa aneks ugovora; da u dnevniku nije pronašao evidentirana nikakva ograničenja od strane nadzornog odbora i investitora.

Sud je prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka jer je isto logično, razumljivo i dano u skladu s pravilima struke, a vještak je u cijelosti otklonio prigovore tuženika.

5.6.Kako je vještak Sisgoreo u međuvremenu umro, a tužitelj je nakon ukidanja ranije presude predložio provođenje građevinskog vještačenja, to je ovaj sud izveo dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku Ranku Kuriru uz prethodno obavljen očevid na licu mjesta te je ovaj vještak u pisanom nalazu od 24.8.2021. naveo: da je vještvo vještaka Sisgorea napravljeno detaljno i stručno i svoje vještvo daje kao nastavak tog vještva sa nekim detaljima koji su propušteni; da je vještvo napravio isključivo prema podacima iz spisa te je analizirao građevinsku knjigu za istočni plato, građevinski dnevnik za istočni plato i podatke sa glavnih rasprava; da konstatacija vještaka Sisgorea da su radovi na istočnom platou izvedeni nije sasvim točna jer je u građevinskoj knjizi tužitelja iskazano nešto manje radova nego u troškovniku i to kod betonske ploče stavke St2, St3, St4 i St5 i za te je radove angažiran drugi izvoditelj koji ih je izveo do kraja; da su radovi koji su specificirani u građevinskoj knjizi i izvedeni, a to može tvrditi na osnovu potpisa nadzornog inženjera i voditelja gradilišta; da niti jedna stavka iz troškovnika uz ugovor ne odgovara stavkama iz građevinske knjige po cijenama, količinama i opisima radova pa se o „B. Zanatskim radovima“ ne može izjasniti jer se vjerojatno radilo po nekom drugom troškovniku koji nije priložen u spis, ali kontrolom građevinske knjige listovi „Vodovodna instalacija“ uključeni su radovi koji nemaju poveznicu sa troškovnikom iz ugovora, ali su potpisani od strane nadzora i voditelja radova pa stoga drži da nije sporno da je sve i izvedeno i da nisu sporne ni cijene po kojim su radovi obračunati; da je pregledom građevinske knjige istočnog platoa utvrdio da je za svaku stavku priložena cijena i količina i svaki list građevinske knjige je ovjeren od strane nadzornog inženjera i voditelja gradilišta pa stoga smatra da se više o cijenama i količinama ne bi trebalo izjašnjavati (pogotovo sada nakon 20 godina) jer su sve zainteresirane strane bile upoznate i prihvatile cijene i količine radova; da je nesporno da je zbog stanja na terenu bilo potrebno raditi dodatne iskope i nasipanja, zbog čega su porasli troškovi izvođenja radova, a ovo mišljenje daje na temelju upisa u građevinski dnevnik od strane izvođača i potpisa nadzornog inženjera koji je to primio na znanje, a samim time i prihvatio te su i u građevinskoj knjizi su obračunati takvi viškovi također ovjereni od strane nadzornog inženjera i voditelja gradilišta; da u građevinskom dnevniku postoji 6 upisa o ispitivanju tla i zbijenosti, ali nije opisano ni dokumentirano kakva su ispitivanja provođena, tko ih je provodio, sa kojom opremom te kakvi su bili rezultati ispitivanja, ali kako su voditelj radova i nadzorni inženjer u to vrijeme bili kvalificirane osobe odgovarajuće struke, znali su što rade i kakve su posljedice eventualne greške; da s obzirom na ovjereni građevinski dnevnik i građevinsku knjigu drži da su svi sudionici u gradnji mogli biti informirani o svemu i da su svi izvedeni radovi bili nužni za punu funkcionalnost ugovorenog objekta; da tužitelj nije izvršio sve radove iz ponudbenog troškovnika, ali su radovi iz građevinske knjige izvedeni; da nije moguće utvrditi koji su radovi obračunati u 15-oj privremenoj situaciji kao u niti jednoj privremenoj situaciji jer nema poveznice između građevinske knjige i privremenih situacija, ali usporedbom svih količina i cijena iz građevinske knjige sa cijenama iz XV privremene situacije sasvim je jasno da ukupni iznos odgovara količinama i cijenama iz građevinske knjige uz manja odstupanja od vještakovog izračuna i cijena iz situacije; da su u XV privremenoj situaciji navedeni radovi samo na istočnom platou i da nisu uključeni radovi sa zapadnog dijela; da bi rekapitulacija vrijednosti radova prema građevinskoj knjizi bila: 578.726,18 kuna za građevinske radove; 48.590,66 kuna za vodovodne instalacije; 198.898,74 kuna za naknadne radove (uz vještakovu korekciju cijene koja se odnosi na cijenu po kg ugrađene armature) tj. ukupno 826.215,58 kuna što uvećano za 22% PDV-a iznosi 1.007.983,01 kuna.

Tuženik je imao određene prigovore na mišljenje vještaka Ranka Kurira pa je isti saslušan na ročištu 22.11.2022. kojom prilikom je naveo: da se vodoinstalaterski radovi izvode u principu prije postavljanja betona, a ako se postavljaju naknadno moralo bi se razbijati beton, vršiti iskope polaganje instalacija i ponovno betoniranje, a što bi sve povećalo troškove izvođenja radova; da je zadaća i uloga nadzornog inženjera definirana u Zakonu o građenju i njegov zadatak ovisi i o dogovoru između investitora i nadzornog inženjera; da postoje slučajevi da nadzorni inženjer kontrolira građevinsku knjigu, a postoje slučajevi kad to investitor sam radi, a načelno govoreći nadzorni inženjer bi trebao biti svakodnevno prisutan na gradilištu i to pogotovo pred završetak radnog dana tako da se ustanovi što je tog dana izvedeno od radova, ali u praksi se često zna dogoditi da nadzorni inženjer rjeđe boravi na gradilištu (npr. jednom tjedno) da pogleda koji su radovi izvedeni kad se završava određena vrsta radova, tj. da provjeri količine obavljenih radova; na upit je li građevinska knjiga ovjeravana na razini tjedna, dana, mjeseca ili sl. naveo je da se ovjerava onako kako je napravljena prema fazama i količinama rada tj. nekada to bude u vezi s vremenom, a nekad se to ne mora podudarati s nekakvim vremenskim okvirima; da građevinska knjiga njemu osobno nije provjerljiva nakon proteka od 20 godina i bez građevinske dokumentacije, ali s obzirom na okolnost da su stranke imale svoje predstavnike na gradilištu (koji su bili kvalificirani za obavljanje tih poslova) smatra da su se oni mogli snaći u toj građevinskoj knjizi (jer oni koji izvode radove i vrše nadzor ispred sebe na gradilištu imaju projekt), a to su i potvrdili svojom ovjerom tj. potpisom pa je njegova pretpostavka da ako je netko kao nadzorni inženjer potpisao određenu ispravu da je doista izveden taj rad naveden u toj ispravi; da je glede naknadnih radova utvrdio da bi isti bili izvedeni upravo po vrsti i količini kako je u vještvu specificirao temeljem okolnosti da su sve stranice građevinske knjige ovjerene od strane nadzornog inženjera i predstavnika izvođača radova jer drugačije nije mogao.

5.7.U ispravi nazvanoj Troškovnik za građevinske i zanatske radove izvršene do 1.6.2002. (list 343-347), koju je potpisao i pečatom ovjerio tužitelj, su specificirani radovi koje je tužitelj prema vlastitom shvaćanju obavio uz jedinične cijene i količine radova pa u zbroju to iznosi: 578.726,01 kuna za građevinske radove; 72.957,95 kuna za vodoinstalaterske radove; 190.746,05 kuna za naknadne radove (uz navođenje ispravne cijene po kg ugrađene armature koju cijenu je i vještak Kurir naveo) tj. ukupno 842.430,01 kuna što uvećano za 22% PDV-a iznosi 1.027.764,61 kuna.

Nakon dostave ove isprave u spis, vještak Kurir se na traženje tuženika dopunski pisano očitovao dana 4.5.2023. navodeći: da taj troškovnik ne mijenja njegov nalaz i mišljenje; da je on vještvo napravio temeljem ovjerene građevinske knjige; da postoji razlika između tog troškovnika i građevinske knjige i to za iznos od 3.883,25 kuna u korist izvoditelja radova, a nema podataka ili elemenata temeljem kojih bi se mogao izjasniti zašto su nastale uočene razlike.

Nakon ovog dodatnog pisanog očitovanja vještaka, stranke nisu imale daljnjih primjedbi ili prigovora na mišljenje vještaka Kurira te isto ovaj sud uzima kao vjerodostojan dokaz.

5.8.U ranijem stadiju postupka je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Milenku Galiotu. On je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 2.11.2012. kojeg je izradio na temelju dokumentacije priložene spisu i dokumentacije koju je pribavio u tijeku izrade navedenog vještva od tužitelja i tuženika (tužitelj je dostavio financijsku karticu u kojoj su knjiženi iznosi PDV-a po ovim računima i cesije od 2.11.2012., a tuženik je dostavio konto karticu za period od 1.1.2000. do 2.1.2007.) naveo da je tuženik podmirio obveze po 14 privremenih situacija i to prvoj od 24.10.2010. koja glasi na iznos 70.000,00 kn, drugoj od 13.11.2000. koja glasi na iznos od 60.000,00 kn, trećoj od 21.12.2000. koja glasi na iznos od 20.000,00 kn, četvrtoj od 18.1.2001. koja glasi na iznos od 20.000,00 kn, petoj od 22.2.2001. koja glasi na iznos od 20.000,00 kn, šestoj od 22.3.2001. koja glasi na iznos od 15.000,00 kn, sedmoj od 24.5.2001. koja glasi na iznos od 20.000,00 kn, osmoj od 25.6.2001. koja glasi na iznos od 20.000,00 kn, devetoj od 24.7.2007. koja glasi na iznos od 50.000,00 kn, desetoj od 25.7.2001. koja glasi na iznos od 10.000,00 kn, jedanaestoj od 7.9.2001. koja glasi na iznos od 70.000,00 kn, dvanaestoj od 13.3.2002. koja glasi na iznos od 15.000,00 kn, trinaestoj od 24.4.2002. koja glasi na iznos od 60.000,00 kn te četrnaestoj od 26.7.2002. koja glasi na iznos od 22.051,48 kn, odnosno ukupno iznos od 472.051,48 kn. Vještak je utvrdio da je ostala obveza tuženika po XV. privremenoj situaciji od 1.8.2002. u iznosu od 554.064,61 kn.

Vještak je u odnosu na račune koji su se odnosili na radove na zapadnom lukobranu (račun br. 16/01 od 4.5.2001., 18/01 od 31.12.2001., 9/02 od 31.7.2002., br.17/02 od 31.7.2002., 18/02 od 31.7.2002. i br. 20/02 od 23.9.2002.) utvrdio da isti ukupno glase na iznos od 161.034,36 kn, ali da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke jasno proizlazi da je samo priznat revidirani račun 17/02 od 31.7.2002. jer je u istome naveden iznos koji ima osnovu u troškovniku prema stvarno izvedenim radovima i količinama u građevinskoj knjizi od 31.7.2002. u kojem su obračunati radovi u vrijednosti od 80.011,26 kn. Za navedeni račun je u tablici (list 74-75) evidentirano plaćanje iznosa od 19.169,52 kuna, a ukupni iznos uplata tuženika za račune tužitelja izdane vezano za radove na zapadnom lukobranu je 83.661,65 kn. U odnosu na prigovore tuženika vještak Milenko Galiot je na ročištu od 24.1.2014. naveo: da budući kod uplata na financijskog kartici tuženika nema oznaka na koje se situacije i račune odnose da je u skladu s knjigovodstvenom praksom i Zakonom o obveznim odnosima s predmetnim uplatama zatvarao najstarije račune i tako redom, sve dok ima uplata; da je pisani nalaz i mišljenje izradio temeljem onoga što mu je dano, a uostalom, da je tuženik sam provodio naprijed navedene obveze u svojim knjigama; da je sporna XV privremena situacija proknjižena u konto kartici tuženika za period od 1.1.2004. do 31.12.2004. i da se sastoji od dvije stavke pod 2. i 3., dva iznosa koji su zbrojeni i koji daju ukupan dug po toj kartici, kao vezni dokument da je upravo naznačena XV privremena situacija, međutim pod st. 4. ista je stornirana, ali se ona prenosi u 2005. st. 2., pa je opet pod st. 3. stornirana, da bi konačno u 2007. godini bio ispravljen storno, pa opet storniran i onda da je situacija ponovno uvedena (kartica za razdoblje od 1.1.2006. do 12.9.2007., konto 220-100040, broj 100040 znači šifra poslovnog partnera).

Po dostavi knjigovodstvene dokumentacije tuženika za razdoblje od rujna 2007. do 14.2.2014. sudski vještak Milenko Galiot je 27.2.2014. izradio pisanu dopunu nalaza i mišljenja te naveo: da u novo dostavljenoj dokumentaciji nema ništa novo u odnosu na dokumentaciju koju je tuženik dostavio tijekom postupka, osim što se iznos po XV. privremenoj situaciji iz godine u godinu proknjižava s konta na konto, odnosno iznosi se storniraju, pa opet vraćaju na isti konto; da dana 1.2.2014. tuženik u kartici rezerviranja za troškove po započetoj sudskoj parnici da je iskazao ukupan iznos od 597.770,33 kn (preknjiženo s obveza, odnosno sumnjivih i spornih potraživanja iz 2011.); da je moguće zaključiti da tuženik ima dugovanje po XV privremenoj situaciji iz jednostavnog razloga što je tuženik predmetnu situaciju proknjižio u svoje knjigovodstvo, a ukoliko je tuženik smatrao da ta situacija nema sve potrebne elemente, sve sukladno vjerodostojnim podacima i zakonskim propisima, onda tuženik navedenu situaciju nije trebao knjižiti u svoje knjigovodstvo, odnosno istu je trebao vratiti tužitelju uz pismeno obrazloženje; da njemu nije poznato zašto je tuženike jedan te isti iznos upisivao pa stornirao; u odnosu na prigovore vezano na način vođenja knjigovodstva udruga te da u trošak nije ulazilo ono što je plaćeno, vještak je naveo da nije bitan trošak bilo koje vrste, nego obveza tuženika prema tužitelju te da to što su obveze prema dobavljaču preknjižene na konto sumnjivih i spornih potraživanja, a kasnije na rezerviranja za troškove po započetom sudskom sporu, ne znači da predmetnih obveza više nema; da je prema zakonskim propisima (Zakonu o računovodstvu, Općem porezom zakonu, Zakonu o porezu na dohodak, Zakonu o porezu na dobit, Zakonu o porezu na dodanu vrijednost) dužnost ustrojiti knjigovodstvo na način da se evidencije u knjigovodstvu iskažu na vjerodostojan način te da se ažurno i na vrijeme knjiži sve nastale knjigovodstvene isprave. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo jer je isto logično, obrazloženo u skladu s pravilima struke, a vještak je u cijelosti otklonio sve prigovore tuženika.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Prije svega, treba još jednom naglasiti da svi navodi koji se tiču radova na zapadnom lukobranu nisu bitni u ovom stadiju postupka jer je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u pogledu iznosa koji se tiče ovih radova, a preostali utuženi iznos o kojemu sud mora odlučiti odgovara iznosu navedenom u XV. privremenoj situaciji.

6.1.Imajući u vidu uputu VSRH iz ukidne odluke br. Rev-x-409/2016 o tome što je s obzirom na relevantne odredbe ZOO-a potrebno utvrditi da bi se prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev i koja stranka bi što trebala dokazati, za navesti je sljedeće. Nema nikakve dvojbe da tužitelj nije dokazao da bi tuženik od njega naručio u pisanom obliku izvođenje naknadnih radova vrijednost kojih je dovela do toga da ukupna vrijednost izvedenih radova premaši cijenu radova navedenu u ugovoru o građenju. U pogledu tih radova nije sklopljen ni aneks ugovora.

Stoga, ako bi se promatralo postavljeni tužbeni zahtjev s aspekta ispunjenja strogo formalnog pisanog ugovora, koji nije dopunjen aneksom, tad bi tužbeni zahtjev bio neosnovan pa bi ga trebalo odbiti.

6.2.Međutim, na ročištu od 19.4.2021. tužitelj se opisno pozvao na stjecanje bez osnove kao pravnu osnovu. Naime, tužitelj je tad naveo da je izvršio sporne radove navedene u računima i privremenim situacijama, a koji radovi su kasnije koristili tuženiku za obavljanje djelatnosti za koju je isti dobio koncesiju. Nadalje, tužitelj je u iskazu tvrdio da se na terenu ustanovilo da je potrebno raditi dodatne iskope i dodatno nasipati kamenom i tek potom pristupiti betoniranju nakon što se dobije potrebna zbijenost terena.

Prema čl.210.ZOO kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

Pritom treba reći da sudska praksa (VSRH: Rev-1889/98, Rev-1229/95) ulaganja izvođenjem građevinskih radova smatra stjecanjem bez osnove.

Stoga, po ocjeni ovog suda, ako bi se u postupku utvrdilo da je tužitelj doista izveo upravo one količine radova koje su navedene u građevinskoj dokumentaciji (premda te količine premašuju one količine navedene u ponudbenom troškovniku koji je sastavni dio ugovora), onda bi tužitelju temeljem čl.210.ZOO pripadalo pravo na naknadu za taj "višak" radova ako je taj "višak" radova u konačnici poslužio svrsi zbog koje je izveden tj. ako se tim "viškom" radova tuženik okoristio.

6.3.Glede utvrđivanja činjenice je li doista izveden taj "višak" radova preko onog iz ponudbenog troškovnika, ovaj sud prvenstveno navodi da su u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o građenju bile na snazi, kao podzakonski propis, Posebne uzance o građenju (Sl.list SFRJ 18/77, 29/78, NN 53/91, dalje: Uzance). Uzancom br. 2 propisano je da se iste primjenjuju ako su ugovarači pristali na njihovu primjenu, a smatra se da su ugovarači pristali na primjenu uzanci ako ta primjena nije ugovorom o izvođenju radova na građevinskim objektima isključena u cijelosti ili djelomično.

S obzirom na sadržaj predmetnog ugovora (kojim nije isključena primjena Uzanci) i odredbu čl.21.st.2.ZOO, ovaj sud zaključuje da se Uzance u ovom slučaju primjenjuju.

6.4.Prema Uzancama br. 63 i 64 naručitelj može u roku od 8 dana od primitka privremene situacije osporavati istu, između ostalog, i u pogledu vrste i količine radova.

Tužitelj je dokazao da je spornu XV privremenu situaciju (baš kao i ranije I-XIV koje su plaćene) potpisao nadzorni inženjer TO (kojeg je baš tuženik odabrao da nadzire rad tužitelja) te je taj nadzorni inženjer stavio još i opaske "rad izvršen po građ.knjizi" te "potrebno napraviti aneks ugovora" s tim da je potonja opaska zapravo nebitna s obzirom na to da sud tužitelju dosuđuje iznos temeljem stjecanja bez osnove.

Isto tako, nadzorni inženjer je potpisao i stranice građevinske knjige (na što su ukazivali i vještaci) što bi značilo da je dotični očito na licu mjesta provjerio da su doista i izvedeni radovi u tim količinama navedenim u građevinskoj knjizi. Kad se uzme u obzir još i dio iskaza tuženikovog tajnika KO da je procedura potpisivanja privremenih situacija tekla tako da bi nakon što tužitelj obavi određenu količinu radova nadzorni inž. TO to provjerio, zatim bi bio izvješten upravni odbor tuženika i on bi potom potpisao tu privremenu situaciju, onda se može zaključiti da je tuženik očito bio upoznat s činjenicom da je nadzorni inženjer provjerio je li tužitelj izveo sve radove prema građevinskoj knjizi čim je sporna XV privremena situacija KO bila dostavljena na potpis što je on odbio učiniti samo zbog odluke upravnog odbora koja odluka se temeljila na tome da bi se isplatom premašio iznos iz ugovora.

Inače, pitanje tereta dokaza jesu li radovi iz privremene situacije uistinu izvedeni recentna sudska praksa (VSRH, Rev-1174/2021, toč.9. obrazloženja te odluke) tumači tako da na tuženiku [naručitelju] leži teret dokazivanja činjenice da nisu izvedeni radovi iz privremenih situacija i okončane situacije u navedenim količinama i cijenama.

Stoga, ovaj sud zaključuje da je nadzorni inženjer potpisivanjem XV privremene situacije i građevinske knjige potvrdio da je tužitelj doista izveo radove u količini navedenoj u građevinskoj knjizi, a tuženik nijednim dokazom nije dokazao drugačije. Iskazom svjedoka KO (koji nije građevinske struke) nije dovedena u pitanje vjerodostojnost količine obavljenih radova. Pritom se naglašava da je, prema mišljenju ovog suda, tuženik trebao, prije uvođenja u posao drugog izvođača (koji je dovršio poslove koje je započeo tužitelj), obaviti osiguranje dokaza kako bi se u tom trenutku znalo jesu li izvedeni svi radovi količinski pobrojani u građevinskoj knjizi.

6.5.Posao tužitelja na predmetnom gradilištu je (prema ponudbenom troškovniku) bio vršenje iskopa, ravnanje i nabijanje podloge te izrada betonske ploče te je prema iskazu svjedoka KO nedvojbeno tužitelj betonirao oko polovine površine. Tuženik s druge strane nije ni tvrdio ni dokazao da je taj od strane tužitelja betonirani dio bio loše izveden na način da je propao, a to onda znači da svi dodatni radovi nasipanja i zbijanja terena prije betoniranja su bili od koristi za tuženika. Isto tako, tuženik nije ni tvrdio ni dokazao da je drugi izvođač radova morao radove izvedene po tužitelju ponovno izvoditi (zbog toga što bi npr. bili nekvalitetno napravljeni) što bi značilo da su radovi izvedeni po tužitelju svakako bili od koristi za novog izvođača da nastavi s izvođenjem radova, a u konačnici su bili od koristi za tuženika.

Utoliko se može zaključiti da je taj "višak" radova (preko one količine navedene u ugovoru s pripadajućim troškovnikom) u konačnici poslužio svrsi zbog koje je izveden te je tuženik izvođenjem tog "viška" radova stekao korist pa bi temeljem čl.210.ZOO morao naknaditi tužitelju tu korist.

6.6.Što se tiče visine naknade koju bi tužitelju trebalo platiti tuženik, navodi se sljedeće.

Iznos koji pripada tužitelju je vezan uz količinu ukupno obavljenih radova. S tim u vezi se navodi da je vještak Kurir iskazao da nije moguće utvrditi koji su radovi obračunati u 15-oj privremenoj situaciji kao u niti jednoj privremenoj situaciji jer nema poveznice između građevinske knjige i privremenih situacija, ali usporedbom svih količina i cijena iz građevinske knjige sa cijenama iz XV privremene situacije sasvim je jasno da ukupni iznos odgovara količinama i cijenama iz građevinske knjige uz manja odstupanja od vještakovog izračuna i cijena iz situacije. Ovo treba dovesti u vezu s činjenicom da je prvih 13 privremenih situacija (vidi toč.5.8.) glasilo na iznose koji su bili višekratnik broja 1.000, neki iznosi su bili neuobičajeno niski, neki su bili iz mjeseca u mjesec istovjetni što se u zbilji rijetko događa da netko baš iz mjeseca u mjesec obavi radova baš za "okrugao" iznos. Navedeno zaokruživanje iznosa u situacijama upućuje na to da su stranke očito dogovorno odstupale od količina i vrijednosti radova utvrđenih u građevinskoj knjizi, odnosno da je tužitelj ispostavljao situacije na niže iznose i na taj način tuženiku olakšavao plaćanje, pa je problem među strankama očito nastao kada je tužitelj u XV privremenoj situaciji obračunao sve do tada izvedene radove.

Prema mišljenju vještaka Ranka Kurira, ukupna vrijednost radova izvedenih (prema građevinskoj knjizi koju je ovaj sud cijenio kao vjerodostojan dokaz količine radova) bi iznosila (uz korekciju jedinične cijene za jednu stavku armature) 826.215,58 kuna što uvećano za PDV od 22% iznosi 1.007.983,01 kuna.

Međutim, treba reći da je tužitelj sam u troškovniku (list 347), kojeg je sam sastavio, pečatirao i potpisao, naveo da je vrijednost radova koje je on izveo manja od one koju je prema građevinskoj knjizi izračunao vještak Kurir i to: građevinskih radova je manja za 0,17 kn (578.726,18 - 578.726,01), a naknadnih radova je manja za 8.152,69 kuna (198.898,74 - 190.746,05). Priznate činjenice ne treba dokazivati pa stoga iznos od 826.215,58 kuna utvrđen po vještaku treba umanjiti za 8.152,86 kuna te se dobije 818.062,72 kuna što uvećano za PDV od 22% iznosi 998.036,52 kuna. To što je tužitelj u spomenutom troškovniku naveo da je vrijednost vodoinstalaterskih radova veća (72.957,25 kuna) od one utvrđene po vještaku (48.590,66 kuna) ovaj sud ne uzima u obzir budući da je vještak Kurir u svom očitovanju (list 353-354) naveo da pojedine stavke nisu uključene u građevinsku knjigu što bi značilo da nema dokaza da su ti radovi obavljeni.

6.7.Vještačenjem po vještaku Milenku Galiotu utvrđeno je da je tuženik podmirio tužitelju prema 14 ispostavljenih privremenih situacija iznos od 472.051,48 kuna što dovodi do toga da bi iznos duga tuženika za obavljene građevinske radove na istočnom platou iznosio 525.985,04 kuna (998.036,52 - 472.051,48).

To što je radove na zapadnom lukobranu tuženik možda i preplatio tužitelju s obzirom na račune izdane za te radove, ne znači da sud taj više plaćeni iznos može po službenoj dužnosti odbijati od duga tuženika za radove na istočnom platou. To stoga jer tuženik nije postavio prigovor radi prebijanja niti protutužbeni zahtjev.

6.8.Stoga, zbog svega navedenog, može se reći da temeljem čl.210.ZOO postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 525.985,04 kuna što nakon konverzije iznosi 69.810,21 EUR. Na taj iznos glavnice tražbine tužitelj bi imao pravo i na zatezne kamate temeljem čl.214.ZOO od podnošenja tužbe 15.3.2004. do isplate. To stoga jer se predmnijeva da je tuženik savjestan stjecatelj (VSRH, Rev-1027/04), a tužitelj nije dokazao je li i kad točno prije podnošenja tužbe postao nesavjestan stjecatelj.

Kako zbog sadržaja odredbi čl.266.st.1. i čl.269.st.1.Stečajnog zakona ("Narodne novine" 71/15, 104/17, 36/22, dalje: SZ) vjerovnik čija je tražbina osporena može postaviti jedino zahtjev na utvrđivanje postojanja tražbine, a ne na isplatu novčanog iznosa, to je temeljem citiranih odredbi ovom presudom odlučeno kao u izreci. Pritom se naglašava da, po ocjeni ovog suda, iznos od 69.810,21 EUR uvećan za zatezne kamate od 15.3.2004. do isplate premašuje iznos od 1.613.936,60 kn (214.206,20 EUR) koji iznos je kao tražbinu u stečajnom postupku prijavio tužitelj. Naime, iz putem interneta javno dostupnih kalkulatora zateznih kamata (npr. na stranici e-uprava.apis-it.hr) je vidljivo da iznos od 69.810,21 EUR uvećan za zatezne kamate od 15.3.2004. do dana zaključenja glavne rasprave 19.11.2025. premašuje prijavljenu tražbinu jer je do 19.11.2025. dospjelo 149.493,54 EUR zateznih kamata što zbrojeno s glavnicom iznosi 219.303,75 EUR tj. i više od utužene tražbine.

7.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Inače, treba reći da se tuženik nakon otvaranja stečaja u pogledu troškova postupka u podnesku pozivao i na odredbe Stečajnog zakona ("Narodne novine" 71/15, 104/17, 36/22, dalje: SZ).

7.1.U konkretnom slučaju ova parnica je parnica iz čl.165.st.1.SZ jer je riječ o tražbini koja se prijavljuje u stečajnom postupku.

Prema odredbi čl.165.st.3.SZ tužitelj troškove parničnog postupka nastale do prekida postupka može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik, a troškovi parničnog postupka nastali nakon prekida postupka se namiruju kao dugovi stečajne mase. Nadalje, kako je odredbom čl.167.SZ propisano da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku, te kako nedospjele tražbine dospijevaju otvaranjem stečajnog postupka (čl.140.st.1.SZ), to po pravnom shvaćanju ovog suda tužitelj je troškove nastale do prekida postupka mogao ostvarivati jedino u stečajnom postupku tako da popiše taj trošak, prijavi tražbinu i priloži odgovarajuće dokaze (podneske, zapisnike) u skladu s čl.257.st.2.SZ. Utoliko ovaj sud sav trošak nastao do prekida postupka neće uzimati u obzir i dosuđivati tužitelju.

Nadalje, kako stečajni upravitelj nije priznao tužbeni zahtjev odmah nakon nastavka prekinutog postupka, to troškovi nastali nakon prekida postupka se namiruju kao dugovi stečajne mase pa ih ovaj sud može dosuditi u ovom postupku.

Tužitelj je u postupku nakon prekida uspio u cijelosti pa bi mu tuženik trebao naknaditi sav trošak nastao nakon prekida postupka.

7.2.Tužitelju je trebalo priznati sljedeći trošak: po 1614 bodova za podnesak od 25.5.2022. (tbr.8.toč.1.OT) te za ročišta od 22.11.2022., 3.4.2023., 29.11.2023., 19.11.2025. što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 20.175,00 EUR.

Zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (čl.151.st.3.ZPP).

U Splitu, 7.siječnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika