REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PN-1706/2020-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ines Škofač, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Duvnjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 12. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 07. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 17.026,37 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

-na iznos 17.020,00 eur od 19.05.2020.

-na iznos 6,37 eur od 28.04.2020.

pa sve do isplate kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 3.676,62 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 07.01.2026. do isplate, sve to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 15.710,79 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos 15.300,00 eur od 19.05.2020.

-na iznos 5,44 eur od 04.12.2019.,

-na iznos 6,77 eur od 10.12.2019.,

-na iznos 3,18 eur od 20.12.2019.,

-na iznos 6,57 eur od 03.01.2020.,

-na iznos 5,04 eur od 21.01.2020.,

-na iznos 6,90 eur od 21.01.2020.,

-na iznos 6,05 eur od 28.04.2020.,

-na iznos 21,24 eur od 12.11.2019.,

-na iznos 10,62 eur od 26.11.2019.,

-na iznos 10,62 eur od 06.12.2019.,

-na iznos 10,62 eur od 19.12.2019.,

-na iznos 317,74 eur od 30.10.2019.,

do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako se 05.10.2019. dogodio štetni događaj u kojem je stradala kao pješakinja kada je na nju naletio tuženik, vozeći se električnim romobilom po sjevernom nogostupu Ilice, prije križanja s Vinogradskom cestom te ju srušio nanijevši joj teške tjelesne ozljede.

Budući je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju, za koji je isključivo odgovoran tuženik, zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je povrijeđeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje, a radi kojih ozljeda je imala i troškove liječenja te joj je bila potrebna tuđa pomoć pri čemu se tužiteljica i posebno hranila, to tužiteljica traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu te imovinsku štetu na ime troškova liječenja, tuđe pomoći, rente na ime tuđe pomoći i pojačane prehrane uz naknadu troškova postupka.

1.1. Po provedenom medicinskom vještačenju, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom na ročištu za glavnu raspravu 12.11.2025., tužiteljica traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi štetu

-na ime duševnih bolova zbog naruženja u iznosu 5.000,00 eur

-na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu 15.000,00 eur

-na ime pretrpljenih bolova 5.000,00 eur

-na ime pretrpljenog straha 4.000,00 eur

-na ime tuđe pomoći u iznosu 1.020,00 eur (255 sati x 4,00 eur),

što ukupno iznosi 30.320,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.05.2020. do isplate te da tužiteljici naknadi štetu na ime troškova liječenja i prijevoza sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos 5,44 eur od 04.12.2019.,

-na iznos 6,77 eur od 10.12.2019.,

-na iznos 3,18 eur od 20.12.2019.,

-na iznos 6,57 eur od 03.01.2020.,

-na iznos 5,04 eur od 21.01.2020.,

-na iznos 6,90 eur od 21.01.2020.,

-na iznos 6,37 eur od 28.04.2020.,

-na iznos 6,05 eur od 28.04.2020.,

-na iznos 21,24 eur od 12.11.2019.,

-na iznos 10,62 eur od 26.11.2019.,

-na iznos 10,62 eur od 06.12.2019.,

-na iznos 10,62 eur od 19.12.2019.,

-na iznos 317,74 eur od 30.10.2019.,

pa sve do isplate uz naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja međutim, osporivši da bi predmetnog dana upravljao električnim romobilom, ističući kako se radilo o dječjem romobilu, to je osprio dinamiku nastanka štetnog događaja kako ga je opisala tužiteljica, odgovornost, uzročno posljedičnu vezu ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice i štetnog događaja, a time i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Potvrdu MUP-a od 22.01.2020. i 19.03.2020., Otpusno pismo zdravstvene njege, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, Evidenciju dolazaka fizioterapeuta u postupak fizikalne terapije u kući bolesnika, Potvrdu Ustanove za zdravstvenu njegu i fizikalnu terapiju-Medialis od 25.03.2020., račune (list 20-33 spisa), Zahtjev za naknadu štete uz povratnicu, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika, svjedoka AJ, ČJ, EJ, ĐJ, CJ, izvršen je uvid u dokumentaciju MUP-a dostavljenu dopisom od 10.11.2022. (list 89-105 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku Prof.dr.sc. Žarku Rašiću, prim.dr. med. i sudskomedicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr.sc. Peri Bubalu, spec.sudske medicine te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za naknadom štete nastale joj ozljeđivanjem u štetnom događaju 05.10.2019. koji se dogodio na način da je na nju za vrijeme dok se nalazila na nogostupu Ilice, neposredno prije križanja sa Vinogradskom ulicom, naletio tuženik na romobilu, uslijed čega je ista pala te zadobila tjelesne ozljede.

4.1. Na ročištu za glavnu raspravu 12.11.2025., tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je isti umanjila što prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a kojem povlačenju se tuženik u smislu odredbe čl. 193 ZPP-a, nije protivio.

5. Budući da je između stranaka, osim činjenice da se 05.10.2019. u Zagrebu, u Ilici na nogostupu prije križanja sa Vinogradskom ulicom dogodio štetni događaj u kojem je sudjelovala tužiteljica kao pješak i tuženik na romobilu koji se pokreće guranjem nogu, sporna dinamika nastanaka štetnog događaja, a time i odgovornost tuženika, uzročno posljedična veza između ozljeda tužiteljice opisanih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja te osnov i visina tužbenog zahtjeva, tako je predmetno valjalo raspraviti.

5.1. Ukazuje se kako su na ročištu za glavnu raspravu 14.09.2021., na koje je tuženik doveo romobil za koji navodi da se na istom vozio predmetnog dana, stranke učinile nespornim kako se radi upravo o romobilu na kojem se predmetnog dana vozio tuženik, a koji romobil nije električni već se radi o romobilu koji se pokreće guranjem nogu.

5.2. Stoga je o odgovornosti sudionika štetnog događaja valjalo raspraviti primjenom odredbe čl. 1045 st. 1 u vezi odredbe čl. 1049 sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO). Predmetno iz razloga što se romobil kojim je upravljao tuženik ne pokreće snagom vlastitog pogona već isključivo guranjem, pa se isti ne smatra motornim vozilom u smislu odredbe čl. 1068 st. 1 ZOO-a, a niti je kao takav bio reguliran odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19 dalje u tekstu ZOSPC) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, pa predmetni romobil obzirom na svoja svojstva (kreće se brzinom čovječeg hoda, nema vlastiti motorni ili baterijski pogon) ne predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063 ZOO-a.

6. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako se predmetnog dana, a nakon što je izašla iz tramvaja, nastavila kretati nogostupom Ilice u smjeru prema Vinogradskoj ulici te je u jednom trenutku doživjela jak udarac u leđa od kojeg je bila odbačena da bi zatim pala na pod sa kojeg se nije uspjela podići. Sjeća se, iako je bila u stanju šoka, kako je tuženik pokušao pobjeći, ali su ga zadržali ostali ljudi koji su se zatekli na mjestu događaja nakon čega je tuženik romobilom došao do nje, pa je tužiteljica uhvatila rukama njegovu jaknu kako ne bi otišao. Iskazuje kako ju je u jednom trenutku netko pokušao podići, a u čemu nije uspio već su u tom uspjeli tek djelatnici Hitne pomoći koji su ju odveli.

6.1. Iz iskaza tuženika proizlazi kako se predmetnog dana kretao nogostupom Ilice na način da se nalazio na romobilu kojeg je pokretao guranjem nogu dok se iza njega kretao njegov sin gurajući bicikl koji su vozili na popravak. Iskazuje kako je u jednom trenutku, kod samog dućana, tužiteljica koja se kretala nogostupom, odjednom naglo skrenula u lijevo, radi čega je i tuženik, a da izbjegne udarac u tužiteljicu, skrenuo romobilom u lijevo te je, lupivši u nogostupni stupić i lanac, pao na koljena, povukavši sa sobom i tužiteljicu. Navodi kako se nije ozlijedio te je po ustajanju s poda, zajedno s još jednom gospođom koja se tamo zatekla, podigao i tužiteljicu s poda koja je stajala uspravno na svojim nogama, da bi zatim u jednom trenutku tužiteljica počela vikati. Budući da mu se nije sviđalo to što je tužiteljica zajedno sa tom gospođom vikala, to je na mjestu događaja ostavio svog sina radi eventualnog dolaska policije i hitne pomoći, dok je on otišao u policijsku postaju Črnomerec gdje je sve prijavio policijskom službeniku nakon čega se vratio na lice mjesta po svog sina, a u kojem trenutku tužiteljica više nije bila na mjestu događaja.

6.2. Iz iskaza svjedoka IJ, sina tuženika, proizlazi kako se predmetnog dana kretao nogostupom gurajući bicikl dok se ispred njega kretao njegov otac na romobilu koji se pokreće guranjem nogu te su se kretali brzinom pješaka. U jednom trenutku se tužiteljica, koja se kretala ispred njegova oca, ovdje tuženika, naglo okrenula desno, radi čega je njegov otac skrenuo lijevo te udario u nogostupne stupiće, da bi zatim uslijed udarca pao pri čemu je leđima srušio i tužiteljicu. Iskazuje kako je tuženik zajedno sa još jednom gospođom koja se zatekla na mjestu događaja, uspio podići tužiteljicu, a zatim je, budući da su obje gospođe počele vikati i povlačiti ga za rukav, otišao na policiju, ostavivši pri tome njega (svog sina) na mjestu događaja da ga čeka do povratka.

6.3. Iz iskaza svjedoka ČJ proizlazi kako je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen u butiku koji se nalazi u Ilici 156 te je u jednom trenutku čuo udarac i vrištanje, radi čega je izašao na ulicu gdje je zatekao tužiteljicu kako leži na podu na leđima te se nije mogla pomaknuti, dok osim puno ljudi koji su se tamo nalazili nije zatekao tuženika niti njegova sina već je tuženikov sin došao kasnije s policijom. Iskazuje kako je tužiteljicu pokušao podići s poda i posjesti međutim u predmetnom nije uspio radi čega je pozvao policiju i hitnu pomoć koja je tužiteljicu premjestila na nosila i odvezla.

7. Obzirom da stranke postupka kao i svjedok IJ koji je bio neposredni očevidac predmetnog štetnog događaja, različito opisuju dinamiku nastanka štetnog događaja (tužiteljica navodi kako je u jednom trenutku, za vrijeme dok se kretala nogostupom, zadobila udarac u leđa, a tuženik navodi kako se tužiteljica u jednom trenutku okrenula naglo u lijevo radi čega je i on skrenuo u lijevo te pao povukavši tužiteljicu sa sobom dok svjedok, sin tuženika, navodi kako se tužiteljica u jednom trenutku naglo okrenula u desno radi čega je njegov otac skrenuo lijevo te u padu tužiteljicu srušio leđima) pri čemu svjedok ČJ nije bio neposredni očevidac predmetnog štetnog događaja kao niti ostali saslušani svjedoci u ovom postupku, to sud temeljem njihovih iskaza nije bio u mogućnosti utvrditi elemente za utvrđivanje odgovornosti u smislu odredbe čl. 1045 u vezi odredbe čl. 1049 sve ZOO-a.

7.1. Stoga je provedeno sudskomedicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr.sc. Peri Bubalu, spec.sudske medicine i medicinsko vještačenje po sudskom vještaku Prof.dr.sc. Žarku Rašiću, prim.dr. med., čijim nalazima i mišljenjima je, a po utvrđenju ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, utvrđena i dinamika nastanka predmetnih ozljeda, kroz prizmu kojih utvrđenja je zatim cijenjena i vjerodostojnost iskaza stranaka i saslušanih svjedoka.

7.2. S tim u vezi, a budući da su nalazi i mišljenja izrađeni temeljem medicinske dokumentacije tužiteljice, vjerodostojnost koju stranke nisu osporavale te temeljem pregleda tužiteljice te kako su sudski vještaci jasno i detaljno obrazložili svoja utvrđenja o zadobivenoj ozljedi tužiteljice kao i mogućnosti dinamike zadobivanja istih, na koja utvrđenja niti stranke po usmenom saslušanju sudskog vještaka Prof.dr.sc. Žarku Rašiću, prim.dr. med., nisu isticali prigovore, odustajući pri tome od usmenog saslušanja sudskog vještaka dr.sc. Pere Bubala, spec.sudske medicine, to je njihove nalaze sud prihvatio kao stručne dokaze u ovom postupku.

8. Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Prof.dr.sc. Žarku Rašiću, prim.dr. med., utvrđeno je kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom gornjeg dijela lijeve bedrene kosti radi koje ozljede je, a po sanaciji urinoinfekta, podvrgnuta potpunoj bescementnoj aloartoplastici lijevog kuka, odnosno totalnoj protezi lijevog kuka, koji zahvat kao i postoperativni tijek su protekli uredno uz provedenu medikamentoznu i simptomatsku terapiju, a kasnije i fizikalnu terapiju te je sa stacionarne rehabilitacije otpuštena dobrog općeg i lokalnog statusa, čime je liječenje dovršeno 26.04.2022..

Kod tužiteljice je zadobivena ozljeda radi koje joj je izvršena ugradnja totalne proteze lijevog kuka dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 30% koja se očituje u bolovima, ograničenoj pokretljivosti kuka te skraćenju lijeve noge za 1,5 cm, pri čemu je uzeta u obzir dob tužiteljice (1946. godište) te postojeće degenerativne promjene, time da šepanje pri hodu, hodanje polaganim koracima te operativni ožiljak predstavlja naruženje srednjeg stupnja. Budući da je tužiteljica po ozljeđivanju bila hospitalizirana te medikamentozno liječena to je ista trpjela bolove jakog intenziteta sumarno u trajanju 4 dana, srednjeg intenziteta sumarno u trajanju 15 dana, bolove slabijeg intenziteta sumarno u trajanju 75 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je u trenutku ozljeđivanja pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, nakon čega se javio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 8 dana te manjeg intenziteta u trajanju 28 dana. Tužiteljici je, a za vrijeme dok nije bila hospitalizirana te za vrijeme prije i nakon stacionarne rehabilitacije, bila potrebna tuđa pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 3 sata dnevno, 75 dana po 2 sata dnevno te još 60 dana po 1 sat dnevno.

Obzirom da je tužiteljica po provedenoj stacionarnoj rehabilitaciji bila samostalno pokretna uz korištenje dolaktanih štaka, da je na klinički pregled kod sudskog vještaka došla samostalno te da je uz pojačane životne napore u mogućnosti vršiti kućanske poslove, odlaziti u dućan to istoj nije potrebna trajna pomoć druge osobe.

9. Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr.sc. Pere Bubala, spec.sudske medicine, utvrđeno je kako je tužiteljica ozljedu u vidu prijeloma vrata bedrene kosti, zadobila padom kao posljedicom kontakta ostvarenog s tuženikom, pri čemu se tužiteljica prije ostvarenog kontakta sa tuženikom, mogla kretati nogostupom ravno, ali i istupiti lijevo. Iako sudski vještak ne može zaključivati o načinu kretanja tužiteljice neposredno prije štetnog događaja, vjerojatnije je da se štetni događaj dogodio na način da je tuženik za vrijeme dok se vozio na romobilu zahvatio tužiteljicu. Naime, da se štetni događaj dogodio na način kako ga opisuje tuženik, odnosno da je tužiteljica istupila lijevo radi čega je tuženik da bi izbjegao nalet na tužiteljicu također skrenuo lijevo, kada je udario u nogostupni stupić i lanac, povukavši za sobom tužiteljicu, tada je za očekivati da tuženik pada prema naprijed i u lijevo, dakle ne prema tužiteljici koja mu se nalazi s desne strane. Pri takvoj dinamici realno je za očekivati da pad tuženika koljenima na asfaltnu podlogu ostavi neke površinske ozljede u vidu oguljotine kože, a koje ozljede tuženik negira da je zadobio.

10. Dakle, nalazima i mišljenjima nedvojbeno je utvrđeno kako je tužiteljica predmetnog dana zadobila ozljedu prijeloma vrata lijeve bedrene kosti, a koja ozljeda je posljedica pada tužiteljice na asfaltiranu površinu nogostupa, uzrokovanog vožnjom tuženika na romobilu.

10.1. Naime, da se štetni događaj dogodio na način kako ga opisuje tuženik, odnosno da je pokušavajući izbjeći tužiteljicu koja je naglo skrenula u lijevo i on romobilom skrenuo u lijevo, to bi značilo da se tužiteljica u trenutku skretanja tuženika u lijevo, nalazila tuženiku s desne strane, pa tuženik koji navodi da je uslijed udarca romobilom u nogostupni stupić, pao na koljena, dakle prema naprijed, ne bi pao na tužiteljicu. S tim u vezi, a budući da tuženik negira i da bi prilikom pada na koljena zadobio bilo kakvu ozljedu, iako je realno očekivati da bi uslijed takvog pada zadobio barem površinsku ozljedu koljena u vidu oguljotine kože, to sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz tuženika kao niti njegova sina, svjedoka IJ, u dijelu opisane dinamike štetnog događaja, pri čemu su njihovi iskazi u dijelu u kojem opisuju stranu skretanja tuženika i kontradiktorni jer tuženik iskazuje kako je skrenuo lijevo dok svjedok navodi kako je tuženik skrenuo desno. No, neovisno o strani skretanja, činjenica je da su i tuženik i svjedok iskazivali da je tuženik pao na koljenja, što znači da bi tuženik uslijed pada na asfaltiranu podlogu nogostupa, zadobio ozljedu u vidu oguljotine kože, koju ozljedu, kao i bilo koju vrstu ozljeđivanja, tuženik negira.

11. Stoga, a uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radilo o romobilu na dva kotača kojim je upravljao tuženik, a kojim romobilom se, opće je poznato, upravlja na način da se jedna noga vozača nalazi na romobilu dok se drugom nogom romobil poguruje pri čemu se vozač u trenutku izvršene radnje odguravanja nogom nalazi svom svojom težinom na romobilu bez čvrstog oslonca, što zahtjeva dobru koordinaciju pokreta vozača radi održavanja stabilnosti i vozača i romobila, to je tuženik morao biti svjestan da upravljajući na takav način romobilom i to po nogostupu koji je namijenjen kretanju pješaka, može doći do kontakta sa pješacima te uslijed nestabilnosti na romobilu, do pada i ozljeda. Kako je tuženik prilikom takve vožnje, zahvatio romobilom tužiteljicu koja je uslijed navedenog pala i ozlijedila se, to je tuženik u smislu odredbe čl. 1045 st. 1 i st. 2 u vezi odredbe čl. 1049 sve ZOO-a, odgovoran za predmetni štetni događaj.

11.1. S tim u vezi, a unatoč tome što nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr.sc. Pere Bubala, spec.sudske medicine, nije bilo moguće utvrditi je li tužiteljica neposredno prije ostvarenog kontakta sa tuženikom, naglo skrenula u lijevo ili nije, ukazuje se kako kretanje tužiteljice ne umanjuje odgovornost tuženika u smislu ranije navedenih odredaba ZOO-a. Predmetno iz razloga što se tužiteljica kao pješakinja kretala nogostupom koji je i namijenjen za kretanje pješaka, pa se tuženik koji se po nogostupu kretao na način da se vozio na romobilu, bio dužan postupati s povećanom pažnjom kako ne bi ugrozio sigurnost kretanja pješaka. Propust da održi kontrolu nad romobilom te izostanak pažnje rezultirali su naletom na tužiteljicu, a posljedično time i njezinim padom te ozljeđivanjem, čime je tuženik tužiteljici prouzročio štetu.

12. Stoga, a uzimajući u obzir način stradavanja tužiteljice (nalet romobila na nogostupu), ozljedu koju je zadobila u predmetnom štetnom događaju radi koje je izvršena totalna proteza lijevog kuka i koja je po njezino ionako narušeno zdravstveno stanje degenerativnim promjenama, ostavilo kako trajnih posljedica u vidu šepanja pri hodu, hodanja polaganim koracima tako i, uz operativni ožiljak, naruženje srednjeg stupnja radi kojih posljedica će u svakodnevnom životu pri uobičajenim kućanskim poslovima morati ulagati pojačane napore, zatim uzimajući u obzir kvantitetu i intenzitet pretrpljenog straha i boli, to je tužiteljici, uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, u smislu odredbe čl. 19 st. 1 i st. 2 i čl. 1046 sve ZOO, povrijeđeno pravo osobnosti. S tim u vezi, tužiteljici u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a, pripada pravična novčana naknada u iznosu 16.000,00 eur.

Pri tome je sud raspravljao i utvrđivao sve činjenice navedene u tužbi, a koje u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 ZOO-a, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

12.1. Kako je nalazom i mišljenjem utvrđeno da je tužiteljici zbog nastalih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 255 sati te kako cijenu sata tuđe pomoći i njege valja ocijeniti prema prosječnoj cijeni rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga medicinske pomoći (tako i ŽS Zagreb posl.br. Gž-3805/23 od 19.12.2023), a ne prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije iznosila manje od 4,00 eur po satu, tako tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095 ZOO- a, pripada pravo na iznos u visini 1.020,00 eur.

12.2. Time je tužiteljici na ime neimovinske štete te tuđe pomoći temeljem odredbe čl. 1100 i čl. 1095 sve ZOO-a, dosuđena naknada u ukupnom iznosu 17.020,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.05.2020. odnosno od dana nakon što je tuženik zaprimio odštetni zahtjev kako je to razvidno iz povratnice, sve to temeljem odredbe čl. 1103 u vezi odredbe čl. 29 sve ZOO-a.

13. Tužiteljica nadalje potražuje i naknadu štete na ime troškova taxi usluge prijevoza, lijekova i liječenja, a sve to sukladno odredbi čl. 1095 ZOO-a.

13.1. Uvidom u račune koji prileže spisu na listovima 20-27, razvidno je kako su isti izdani od Taxi prijevoznika, pri čemu iz računa koji

-prileži listu 20 spisa nisu razvidni podatci u vidu datuma izvršenog prijevoza, polazišne i odredišna adrese kao niti iznos troškova pružene usluge

-prileži listu 21 spisa, proizlazi kako je 10.12.2019. u iznosu 51,00 kuna, izvršen prijevoz kojem su polazišna i odredišna adresa iste, [adresa],

-prileži listu 22 spisa, proizlazi kako je 20.12.2019. izvršen prijevoz u iznosu 24,00 kune kojem je polazišna adresa naznačena [adresa] dok je kao odredišna adresa naznačena šifra

-prileži listu 23 spisa, proizlazi kako je 03.01.2020. izvršen prijevoz u iznosu 49,50 kuna kojem je polazišna adresa naznačena Tuškana Grge 28, dok je odredišna adresa [adresa],

-prileži listu 24 spisa, proizlazi kako je 21.01.2020., izvršen prijevoz u iznosu 38,00 kuna kojem je polazišna adresa Sv. Duh 56, a odredišna adresa je Ilica 2

-prileži listu 25 spisa, proizlazi kako je 21.01.2020., izvršen prijevoz u iznosu 52,00 kuna kojem je polazišna adresa naznačena [adresa], dok odredišna adresa nije naznačena

-prileži listu 26 spisa, proizlazi kako je 28.04.2020., izvršen prijevoz u iznosu 48,00 kuna sa polazišne adrese Sveti Duh 79 dok je odredišna adresa [adresa].

-prileži listu 27 spisa, proizlazi kako je 28.04.2020., izvršen prijevoz u iznosu 48,00 kuna kojem su polazišna i odredišna adresa naznačene Sv. Duh 56.

13.1.1. Stoga, a budući da je adresa tužiteljice [adresa] kako je u tužbi naznačeno te kako je uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice razvidno da je ista 28.04.2020. bila na kontrolnom pregledu KB Sveti Duh (list 19 spisa), to je, a uzimajući u obzir da se ista kretala samostalno uz pomoć jedne dolaktane štake kako je iz nalaza razvidno, logično da je ista za prijevoz od bolnice do svog prebivališta koristila uslugu taxi prijevoza. Time je temeljem odredbe čl. 1095 ZOO-a osnovano njezino potraživanje po navedenom računu (list 26 spisa) u iznosu 48,00 kuna što uz primjenu odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) iznosi 6,37 eur, na koji iznos su tužiteljici temeljem odredbe čl. 1086- ZOO-a, dosuđene i zakonske zatezne kamate od 28.04.2020. do isplate.

13.1.2. Nadalje, a unatoč tome što je i na dan 20.12.2019., tužiteljica bila na pregledu KBC Sestre Milosrdnice (list 16 spisa), čime bi bilo logično da je za prijevoz koristila taxi uslugu, sud neosnovanim nalazi njezin zahtjev po računu od 20.12.2019. u iznosu 24,00 kuna (list 22 spisa) budući da je iz predmetnog računa kao polazišna adresa navedena adresa [adresa], što nije adresa tužiteljice. Time sud ne nalazi da bi predmetni račun bio u uzročnoj vezi sa nalazom fizijatra, ne nalazeći time niti da je tužiteljica koristila taxi prijevoz predmetnog dana niti da je predmetni račun izdan upravo njoj i da je isti platila.

Nastavno na navedeno, a budući da iz

-računa (list 20 spisa) nisu razvidni podatci u vidu datuma izvršenog prijevoza, polazišne i odredišna adrese kao niti iznos,

-računa (list 21 spisa) proizlazi kako su polazišna i odredišna adresa iste, [adresa]

- računa (list 23 spisa), proizlazi kako je polazišna adresa naznačena Tuškana Grge 28, dok je odredišna adresa [adresa],

-računa (list 24 spisa), proizlazi kako je polazišna adresa Sv. Duh 56, a odredišna adresa je Ilica 2

-računa (list 25 spisa), nije naznačena odredišna adresa

-računa (list 27 spisa) proizlazi kako su polazišna i odredišna adresa naznačene Sv. Duh 56,

to sud predmetne račune nije mogao dovesti u vezu sa medicinskom dokumentacijom u tužbi, odnosno datumima kada je tužiteljica bila na pregledima, čime ne nalazi da bi predmetni računi bili u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem tim više što se u računima navode i adrese koje nisu adresa prebivališta tužiteljice niti adrese ustanova u kojima je tužiteljica provodila liječenje, pri čemu su u nekim računima kao polazišne i odredišne točke, navedene iste adrese, pa je nejasan i smjer kretanja.

13.2. Nadalje, nedvojbeno je nalazom i mišljenjem utvrđeno kako je tužiteljica provela stacionarnu fizikalnu rehabilitaciju u Stubičkim Toplicama gdje je boravila od 29.10.2019. do 19.11.2019., a što proizlazi i iz Otpusnice i Otpusnog pisma SBMR Stubičke Toplice.

13.2.1. Međutim, sud ne nalazi osnovanim potraživanje tužiteljice na ime liječenja u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju od 30.10.2019. u iznosu 2.394,00 kuna. Predmetno iz razloga što je navedeni račun izdan 30.10.2019. sa dospijećem istoga dana te iako imenom i prezimenom glasi na ime i prezime tužiteljice, iz naznačene adrese te OIB [osobni identifikacijski broj]a, ne proizlazi da bi se predmetni račun odnosio na tužiteljicu budući da njezina adresa nije Bijenika Lozice 9 niti je njezin OIB kako je to u računu navedeno. Nadalje, a pored činjenice da je tužiteljica u SBMR Stubičke Toplice boravila od 29.10.2019. do 19.11.2019., to bi bilo logično za očekivati da joj je račun izdan ili 29.10. po zaprimanju ili 19.11.2019. po otpustu, a ne 30.10.2019., pa kada se pored navedenog još uzme u obzir da su u računu naznačeni OIB i adresa koji ne pripadaju tužiteljici, to sud ne nalazi da bi predmetni račun bio izdan tužiteljici odnosno da je ista bila obveznikom plaćanja računa kao i da je isti platila.

13.3. Nadalje, iz računa koji prileži listu 29 spisa, razvidno je da je isti izdan od Poslovnice Zagreb 12.11.2019. na iznos 160,00 kuna. Uzimajući u obzir da je račun očito izdan u Zagrebu i to 12.11.2019., dakle u vrijeme kada se tužiteljica nalazila u SBMR Stubičke toplice te budući da iz računa nije niti razvidno na što se isti odnosi, odnosno što je istim kupljeno, to sud ne nalazi da bi predmetni račun bio u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, odnosno vezan za liječenje ozljeda koje je tužiteljica zadobila, čime ne nalazi niti osnovanim tužbeni zahtjev u tom dijelu.

13.4. Računi koji prileže listu 30 do 32 spisa, izdani su od Poliklnike Labplus 2 i to 26.11.2019., 06.12.2019. i 19.12.2020. na iznos od po 80,00 kuna za kućne posjete.

Međutim, budući da iz predmetnih računa nije razvidno na što se odnose kućne posjete, niti je razvidno iz medicinske dokumentacije da je tužiteljica bila upućena na eventualno neke pretrage koje bi predmetna poliklinika obavljala, to sud ne nalazi da bi predmetni računi bili u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljeđivanjem i liječenjem tužiteljice iz štetnog događaja koji je predmetom ovog postupka, čime se neosnovanim cijeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu.

13.5. Račun koji prileži listu 33 izdan je od strane Ljekarne Mentapharm 26.02.2020. na iznos 258,55 kuna, a odnosi se na Vitanet osteonet form, aspirin plus C i Caffetin tbl. dok račun koji prileži listu 34 od 29.01.2020., glasi na iznos 344,20 kuna za Cellfood silicij plus otopinu.

Međutim kako lijekovi opisani u računima nisu navedeni u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice niti iz nalaza i mišljenja proizlazi da su joj bili propisani u vezi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, pri čemu na računu koji prileži listu 34 nije naznačeno niti tko ga je izdao, to tužiteljica osim što nije dokazala da je navedene račune zaista i platila, ista nije dokazala niti da bi bili u uzročnoj vezi sa liječenjem zadobivene ozljede u predmetnom štetnom događaju, čime taj dio zahtjeva sud ne nalazi osnovanim.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci, pri čemu je pod toč. II izreke odbijen tužbeni zahtjev na ime troškova prijevoza i liječenja kao neosnovan, kako je već ranije obrazloženo, uz primjenu odredaba Zakona o uvođenju eur.

15. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji trošak je odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa). Tako je tužiteljici priznat trošak za sastav tužbe, podnesaka od 10.12.2020., 15.09.2023., 04.07.2025., za pristup na ročišta 19.03.2021., 14.09.2021., 21.03.2022., 12.10.2022., 12.11.2025., za svaku radnju u iznosu po 500,00 eur, za pristup na ročište 05.11.2024. u iznosu 125,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi ukupno 5.781,25 eur. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 20.09.2021. jer je predmetnu dokumentaciju mogla dostaviti na ročištu 14.09. za koji pristup joj je priznat trošak pri čemu joj nije priznat niti trošak za sastav podneska od 11.10.2022. jer je isti predan dan prije ročišta na kojem je mogla dostaviti i dokumentaciju. Kada se uzme u obzir da je tužiteljica u pogledu osnove, u cijelosti uspjela u postupku (100%) dok je u odnosu na visinu uspjela sa 52%, to uzimajući u obzir kvalitativan i kvantitativan uspjeh obje stranke u sporu uz primjenu odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a, tužiteljici pripada pravo na trošak u opsegu 52% u iznosu 3.006,25 eur kojem je u cijelosti kao nužan, priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 532,24 eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu 138,13 eur. Time sveukupni trošak tužiteljice iznosi 3.676,62 eur, na koji su joj temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 07. siječnja 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja uz rj. sud. pristojba na presudu 372,00 eur

2. Punomoćniku tuženika