Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-692/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NR, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-965/2018-33 od 11. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog NR i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP) stavljen izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-965/2018 od 6. prosinca 2018., a zatim je optuženi NR proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki II izreke te presude, te je na temelju čl. 278. st. 3. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ-a izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 79. st. 1. i 2. KZ-a od optuženog NR trajno je oduzeta svjedodžba o osposobljenosti precizirana u točki IV izreke pobijane presude.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP-a optuženi NR obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u iznosu od 250,00 eura, dok je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-a oslobođen obveze naknade ostalih troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude je optuženi NR putem branitelja Ivana Smokrovića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-803/2025 od 3. prosinca 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. U sklopu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pri čemu valja primijetiti da optuženik svoje prigovore iz ove žalbene osnove ne podvodi pod određene zakonske odredbe iz čl. 468. ZKP-a, u bitnome ističe da prvostupanjski sud nije pribavio izvornik javne isprave koja je predmet konkretne inkriminacije, zbog čega smatra da se ni ne može utvrditi da li se u ovom slučaju uopće radi o lažnoj ispravi, a posljedično tome drži i da je nejasna i nerazumljiva izreka pobijane presude u dijelu u kojem je naloženo trajno oduzimanje iste, te ukazuje da iz obrazloženja osporene presude nije razvidno zbog čega je prvostupanjski sud odustao od pribavljanja izvornika predmetne javne isprave, a koji dokazni prijedlog je inače prihvatio na raspravi održanoj 28. travnja 2021.

7. Ponajprije valja odgovoriti da prva od naprijed naznačenih primjedbi u točki 6. ovog obrazloženja je zapravo činjenične naravi i kao takva ne potpada pod žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka. To na posredan način potvrđuje i sam žalitelj koji tu primjedbu ponavlja i u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će više riječi biti u nastavku ovog obrazloženja.

7.1. Što pak se tiče preostalih dviju žalbenih opaski treba reći da je odluka o oduzimanju javne isprave, precizirana u točki IV izreke prvostupanjske presude, posve jasna i razumljiva, dok je, s druge strane, sud prvog stupnja u točki 3.1. obrazloženja pobijane presude iznio razloge zbog kojih je odustao od inzistiranja na pribavi izvornika predmetne lažne svjedodžbe o osposobljenosti optuženika za časnika elektrotehnike.

7.2. Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije prihvaćena, dok ispitivanjem osporene presude u smislu obveze iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-a nije uočeno da bi sud prvog stupnja počinio ma koju drugu od bitnih postupovnih povreda na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

8. Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik se poziva na propust suda prvog stupnja što nije pribavio izvornik javne isprave koja je predmet inkriminacije, a što je po njegovom stajalištu od krucijalnog značaja za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja jer da se bez originala ne može zaključiti da je uistinu riječ o lažnoj ispravi.

9. Suprotno naprijed iznijetoj tvrdnji sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza ispravno i cjelovito utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču konkretnog kaznenog djela, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive, argumentirane i logične razloge koji žalbom optuženika nisu dovedeni u razboritu sumnju. Drugim riječima, i bez uspješnog pribavljanja izvornika predmetne krivotvorene svjedodžbe o optuženikovoj osposobljenosti za časnika elektrotehnike, za što su postojali objektivni razlozi jer se brodar Tsakos Columbia Ship Menagment („TCM“) S.A. oglušio na dostavu originala spomenute lažne javne isprave, sud prvog stupnja je raspolagao s dovoljnim brojem kvalificiranih i vjerodostojnih dokaza (naznačenih u točkama 6.-10. obrazloženja pobijane presude) na temelju kojih je s potrebnom izvjesnošću opravdano zaključio da je optuženik poduzeo inkriminiranu radnju kojom je ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ- a, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu. Radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj se u tom kontekstu upućuje na argumentaciju prvostupanjskog suda iznijetu u točkama 14.-14.4. obrazloženja osporene presude koju u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud jer je ona, kao što je već istaknuto, logična, uvjerljiva i u svakom pogledu koherentna. Stoga žalba optuženika niti u ovom dijelu nije prihvaćena.

10. S obzirom da se optuženik ne žali zbog povrede kaznenog zakona, ovaj je sud drugog stupnja pobijanu presudu u tom segmentu ispitao u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-a, pri čemu nije našao da bi prvostupanjski sud na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

11. Postupajući u skladu s odredbom čl. 478. ZKP-a ovaj je žalbeni sud osporenu presudu razmotrio i u dijelu odluka o uvjetnoj osudi i oduzimanju predmeta.

11.1. Valjanim vrednovanjem olakotnih okolnosti (protek vremena od počinjenja kaznenog djela (sedam godina), optuženikova neosuđivanost iz koje je prvostupanjski sud zaključio da je predmetni događaj svojevrsna iznimka u njegovom životu i nepromišljenost u optuženikovom postupanju, te činjenica da je on naknadno ishodio ispravnu svjedodžbu o osposobljenosti za časnika elektrotehnike), dok otegotne okolnosti nije utvrdio, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je optuženika za konkretno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uz istodobnu primjenu uvjetne osude s vremenom provjeravanja od dvije godine, jer je i po uvjerenju ovoga drugostupanjskog suda takva kaznenopravna sankcija u svakom pogledu primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a.

11.2. Odluka o oduzimanju predmeta temelji se na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

12. Slijedom svega iznijetog je na temelju čl. 482. ZKP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 7. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic