REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Valentine Kučić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠĆ, zbog prekršaja iz članka 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, od 26. rujna 2025., Klasa: 211-07/25-3/15645, Urbroj: 511-12-36-25-2, na sjednici vijeća održanoj 07. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenika ŠĆ kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik ŠĆ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u visini 30,00 EUR (trideseteura), u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, od 26. rujna 2025., Klasa: 211-07/25-3/15645, Urbroj: 511-12-36-25-2, proglašen je krivim okrivljenik ŠĆ da je, na način činjenično opisan u izreci tog naloga, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.320,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor u kojem priznaje počinjenje prekršaja. Žali se na odluku o prekršajnopravnim sankcijama, novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri. Navodi kako bi mu gubitak vozačke dozvole ugrozio egzistenciju jer mu je ista potrebna za obavljanje svakodnevnih životnih potreba. Predlaže smanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

3. Pravodobnim prigovorom na prekršajni nalog okrivljenik se žali zbog izrečenih mu prekršajnopravnih sankcija, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ovaj je sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.1. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, dakle, izrečenoj u okviru zakonom propisanog raspona trajanja od jednog mjeseca do dvije godine, nije prestroga. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Naime, okrivljenik se unutar naseljenog područja kretao brzinom od 124 km/h, što je za 54 km/h više od dozvoljene propisane brzine kretanja od 70 km/h, kakvo ponašanje predstavlja opasnost za druge sudionike u prometu i imovinu. U odnosu na okolnost priznanja počinjenja prekršaja, ista nije naročito izražena olakotna okolnost koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne, dok druge okolnosti navedene u prigovoru okrivljenik ne dokumentira, pri čemu su ti navodi ostali na razini paušalnog isticanja. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

6.2. Uz navedeno, okrivljenik nije nikakvim dokazima potkrijepio vlastite navode, a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne.

7. Cijeneći da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, kao i da nisu utvrđene olakotne okolnosti, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, niti bi se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona mogla postići blažim kažnjavanjem, odnosno ukidanjem ili ublažavanjem zaštitne mjere.

8. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom prigovora. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom prigovora određena je u iznosu od 30,00 eura, koji je, po mišljenju ovog suda, primjeren složenosti i trajanju postupka.

9. Slijedom svega navedenog, trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 07. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Valentina Kučić, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Rješenje se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika