1              Poslovni broj Kž-470/2023-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-470/2023-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Marija Kovača i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. J., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 118/18, 126/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-264/2023-27 od 8. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba opt. J. J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-264/2023-27 od 8. rujna  2023., opt. J. J. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, pa je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 opt.  J. J. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

 

1.1. Na temelju čl. 58. st. 2. KZ/11, opt. J. J. opozvan je iz djelomične uvjetne osude uvjetovani dio kazne u trajanju od 10 mjeseci, a koja djelomična uvjetna osuda joj je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-360/2021 od 14. prosinca 2021., te se nad optuženom J. J. ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. u svezi čl. 51. KZ/11.

 

1.2. Na temelju čl. 58. st. 3. KZ/11, opt. J. J. uzima se kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, na koju je osuđena presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-360/2021 od 14. prosinca 2021. te se na temelju čl. 58. st. 1. i 3. u svezi čl. 51. st. 2. KZ/11 opt. J. J., zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, te joj se zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. u svezi čl. 51. KZ/11 na koju je osuđena presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-360/2021 od 14. prosinca 2021. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, pa je na temelju čl. 53. st. 1. u svezi čl. 51. st. 2. u svezi čl. 58. st. 1. i 3. KZ/11, u svezi čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. u svezi čl. 51. st. 1. KZ/11, opt. J. J. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca.

 

1.3. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. J. J. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. travnja 2023., u 20,40 sati, pa nadalje.

 

1.4. Na temelju čl. 69. KZ/11, opt. J. J., izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne.

 

1.5. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17, 116/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) opt. J. J. oslobođena je plaćanja troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te troškova i nagrade branitelja po službenoj dužnosti, u cijelosti.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela opt. J. J., putem braniteljice po službenoj dužnosti, I. K. R., odvjetnice iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 koju vidi u proturječnosti izreke razlozima presude i u izostanku razloga o svim odlučnim činjenicama, a što vidi u tome što je prvostupanjski sud razmatrao samo dio čitavog inkriminiranog sadržaja i to dio koji glasi "ubiti ću je", dok su izostali razlozi i analiza preostalog sadržaja telefonskog sadržaja koje je iznio svjedok J. pošto iz nalaza i mišljenja sudsko-psihijatrijskog vještaka koji je kod opt. utvrđena smanjena ubrojivost na granici sa bitno smanjenom ubrojivošću proizlazi da opt. nije znala koji sadržaj izgovara i kome ga upućuje, nadalje navodeći da opt. nije zbog znatne alkoholiziranosti i smanjene ubrojivosti na granici sa bitno smanjenom ubrojivošću, mogla postupati sa namjerom prema žrtvi/ošt. a što se sve podvodi pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, no sadržajno ustvari se odnosi na žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ovaj potonji na neki način i na povredu kaznenog zakona o čemu će biti riječi u daljem tijeku ove odluke. Zatim se žali zbog povrede kaznenog zakona koju vidi u tome da izgovorenim riječima od strane opt. nedostaje elemenat ozbiljnosti da bi se te riječi smatrale prijetnjom u smislu čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a čime se ustvari ukazuje da navedeno djelo ne bi bilo kazneno djelo. Žaliteljica se također žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje vidi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda u odnosu na krivnju opt. smatrajući da prvostupanjski sud prihvaćanjem iskaza žrtve/ošt. V. Š. te svjedoka J., a ne prihvaćajući obranu opt. i suglasan iskaz svjedoka S. I. iz kojih proizlazi da je opt. govorila "ubiti ću se" , a ne "ubiti ću je" nije pravilno postupio te nastavno u žalbi dajući svoju ocjenu navedenih dokaza i tražeći ustvari preocjenu istih, zatim se žali i zbog odluke o kazni smatrajući kaznu od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca prestrogom čime, (iako se izrekom ne spominje), je obuhvaćen i opoziv djelomične uvjetne osude jer je prvostupanjski sud utvrđenim otegotnim okolnostima dao prevelik značaj nasuprot olakotnim koje je podcijenio, s prijedlogom da se presuda preinači i opt. oslobodi optužbe, odnosno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je svojim podneskom br. KŽ-DO-413/2023 od 24. listopada 2023. vratilo spis s razgledavanja.

 

5.   Žalba nije osnovana.

 

6. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno, a i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio kazneni zakon i pravilno zaključio da se u radnjama optužene stječu sva bitna obilježja, i to subjektivna i objektivna, kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 te ju je za to kazneno djelo pravilno i proglasio krivom.

 

6.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane, logične, uvjerljive, provjerljive, jasne i iscrpne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski.

 

7. Izreka pobijane presude nije proturječna razlozima i u istoj su ključne inkriminirane riječi, odnosno odlučne činjenice za krivnju opt. i to riječi "ubit ću je" navedene, a što prate i razlozi presude. Preostale riječi koje se žalbom apostrofiraju kroz svjedočki iskaz I. J. podvedene su opisno pod razne psovke i uvrede, a koje nije niti bilo potrebe posebno obrazlagati jer nisu ključne za krivnju optuženice niti se optuženici stavljaju na teret, tako da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 kako se neosnovano ukazuje žalbom.

 

8. Nije u pravu žaliteljica niti kada smatra da kritične zgode nije postupala s namjerom odnosno da izgovorene riječi nemaju elemenata ozbiljnosti, a u cilju egzistentnosti kaznenog djela prijetnje.

 

8.1. Što se tiče postupanja optuženice kritične zgode s namjerom, za napomenuti je da opt. nije bila neubrojiva već smanjeno ubrojiva na granici bitno smanjene ubrojivosti čime nije isključeno postupanje s namjerom, a iz iskaza svjedoka J. nesporno je da je opt. bila svjesna koga traži i zašto, dok što se tiče elementa ozbiljnosti navedenih riječi koje je opt. izgovorila za napomenuti je da za opstojnost kaznenog djela prijetnje je nužno da su izgovorene riječi objektivno podobne da kod onoga kome su upućene izazovu strah i uznemirenost, a riječi "ubiti ću je" su svakako za to podobne.

 

9. Nadalje, nije u pravu žaliteljica kada pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navedenih u žalbi jer je sud s pravom poklonio vjeru iskazu žrtve/ošt. V. Š. i iskazu svjedoka I. J., a koji joj je prenio telefonom joj upućenu prijetnju od strane opt. i to kao uvjerljive i objektivne iskaze, a posebice iskaz svjedoka J. koji je neposredno čuo upućenu prijetnju i koji nema razloga da svjedoči drugačije nego što je zaista i bilo, a čemu u prilog ide i činjenica da upućivanje prijetnji od strane optuženice službenim osobama nije strano budući je dosada u tri navrata pravomoćno osuđivana za istovrsno kazneno djelo u odnosu na ravnateljicu C. S. S. N. M. shodno čemu prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio obranu opt. kojom poriče kazneno djelo kao neuvjerljivu i nelogičnu s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti, kao i suglasan obrani iskaz partnera opt. svjedoka S. I. iz istih razloga, a koji je dat u cilju pogodovanja optuženice.

             

10. Nije u pravu žaliteljica niti kada pobija ožalbenu presudu u odnosu na kaznu, a niti u pogledu opoziva djelomično uvjetne osude kako sadržajno proizlazi iz žalbe u odnosu na ovaj žalbeni osnov.

 

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti odnosno činjenice o kojima ovisi vrsta kazne kao i visina iste te je pravilno optuženoj našao i cijenio olakotne i otegotne okolnosti naznačene pod točkom 23. razloga shodno čemu je cijeneći da se radi o višestrukoj specijalnoj povratnici koja je dosada tri puta osuđivana za istovrsno kazneno djelo pravilno prvostupanjski sud zaključio da se jedino bezuvjetnom zatvorskom kaznom može postići da se opt. buduće kloni inkriminirajućeg ponašanja s obzirom da su joj u dva navrata izricane uvjetne osude, kao i da je u jednom navratu izrečena djelomična uvjetna osuda, a koje očito nisu postigle svoju svrhu time da se kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci koja je opt. utvrđena označena za navedeno kazneno djelo također ukazuje pravilno odmjerenom dok se također pravilnom odlukom prvostupanjskom suda ukazuje i opoziv djelomične uvjetne osude (a za što je prvostupanjski sud također naveo valjane i dostatne razloge, a s obzirom da je kod opt. prisutna sklonost upućivanja prijetnji službenim osobama kada nije zadovoljna njihovim odlukama u vezi nje) pa ovaj sud kao drugostupanjski također smatra da će se tako jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, a na koju je opt. osuđena te uzevši u obzir i izdržani neuvjetovani dio kazne iz opozvane djelomične uvjetne osude postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 te specijalna i generalna prevencija.

 

11. No, prilikom opozivanja djelomične uvjetne osude izrečene opt. presudom Općinskog suda u Varaždinu  broj K-360/2021-28 od 14. prosinca 2021. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-240/2022-6 od 3. svibnja 2022., prvostupanjski sud je povrijedio kazneni zakon, ali u korist optuženice.

 

11.1. Time što prvostupanjski sud prilikom opoziva djelomične uvjetne osude naznačene pod 11. razloga ove odluke nije opt. uzeo kao utvrđenu cijelu kaznu u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca na koju je opt. osuđena (već je pogrešno opozvao samo uvjetovani dio kazne  u trajanju od 10 (deset) mjeseci te taj dio kazne uzeo utvrđenim) te osudio optuženicu na jedinstvenu kaznu zatvora i temeljem čl. 54. KZ/11 u tu jedinstvenu kaznu zatvora joj uračunao vrijeme provedeno na izdržavanju neuvjetovanog dijela kazne iz djelomične uvjetne osude (zaključak broj 1 Su-IV–K-31/2018-17 donesen na sastanku predsjednika kaznenih odjela Županijskih sudova sa predsjednikom Kaznenog odjela, predsjednicima vijeća i službom evidencije Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 12. travnja 2018., kao i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske I-Kž-276/2018-4 od 23. svibnja 2018.) time je povrijedio kazneni zakon u korist optužene, a koju povredu ovaj sud kao drugostupanjski sud nije mogao otkloniti jer je u tom smjeru izostala žalba državnog odvjetnika pa to ovaj sud kao drugostupanjski može samo konstatirati.

 

12. Kako žalba podnesena u korist opt. zbog povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja temeljem čl. 478. ZKP/08-22 sadrži u sebi i žalbu protiv odluke o sigurnosnoj mjeri ovaj sud kao drugostupanjski je ispitao odluku i u tom smjeru kojom prilikom je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženici izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu (a o čemu je dao također valjanje razloge) koja će se izvršavati sukladno čl. 69. st. 2. KZ/11, budući su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke.

 

13. S obzirom na izneseno, a kako ovaj sud kao drugostupanjski ispitujući pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-22 nije naišao na povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, shodno tome je temeljem čl. 482. ZKP/08-22, i odlučeno kao u izreci.

 

Osijek, 27. listopada 2023.