REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1042/2025-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice EAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupane po punomoćnici Mihaeli Vilus, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika SDA Croatia d.o.o., OIB: 72915630881, iz Zagreba, Buzinski prilaz 10 zastupanog po punomoćniku Jadranki Orešković, odvjetnici iz Zagreba, Boškovićeva 7, radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu i sudskog raskida ugovora o radu nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 28. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Mihaele Vilus iz Zagreba i ovlaštene osobe tuženika EA osobno i punomoćnika tuženika odvjetnice Jadranke Orešković iz Zagreba, te presude javno objavljenje dana 7. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom otkazu od 21.06.2018. kojom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj. 151110/RO-01-4/2006 od 19.05.2006. s Dodacima ugovora od 03.05.2007. i 09.04.2009., te da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.
2. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj. 151110/RO-01-4/2006 od 19.05.2006. s Dodacima ugovora od 03.05.2007. i 09.04.2009., s danom 09.05.2019.
3. Nalaže se tuženiku SDA Croatia d.o.o. isplatiti tužiteljici EAD na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 23.169,60 eura zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.354,25 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 08.08.2018. navodi da je bila zaposlena kod tuženika od 28.12.2004. g. temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme, a od 19.06.2006. temeljem Ugovora o radu zaposlena je na neodređeno vrijeme, sa Dodacima Ugovoru od 03.05.2007. i 09.04.2009. Od 2009. do 2016. tužiteljica je radila na radnom mjestu "rukovoditeljice odjela nabave i gospodarstva", za koje radno mjesto je imala zaključen Ugovor o radu. Dana 27.06.2018. tužiteljici je uručena Odluka tuženika od 21.06.2018. o redovitom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19.06.2006. s dodacima Ugovora od 03.05.2007. i 09.04.2009. zbog skrivljenog ponašanja. Tužiteljica je u zakonskom roku, dana 10.07.2018. protiv Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu podnijela Zahtjev za zaštitu prava koji Zahtjev je tuženik zaprimio 11.07.2018., ali o istom nije odlučio. TUženik je prije donošenja Odluke o otkazu pozvao tužiteljicu očitovati se na navodna kršenja radnih obveza što je tužiteljica i učinila dana 08.06.2018. te dostavila tuženiku pisanu obranu. Radničko vijeće ustanovljeno kod tuženika svojim dopisom od 19.06.2018. skratilo je suglasnost na namjeravanu odluku tuženiku da otkaže ugovor o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja uz obrazloženje da tuženik ni sa čime nije dokazao navode o kršenju radnih obveza tužiteljice. Iako tuženik u Odluci o otkazu navodi kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika od 2006. godine, točno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika od 28.12.2004., prvo temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na poslovima " referenta uvoza i izvoza" , a od 19.06.2006. na neodređeno vrijeme na poslovima "samostalnog komercionalnog referenta". Dodatkom Ugovora o radu od 03.'05.2007. tužiteljica je promovirana i počela je obavljati poslove "voditelja službe bescarinske prodaje robe", a Dodatkom Ugovora o radu od 09.04.2009. tužiteljica je postavljena na mjesto "rukovoditelja sektora gospodarstva i nabave". Krajem 2014. tužiteljica je zbog rizične trudnoće prvo bila na bolovanju zbog čuvanja trudnoće, a nakon toga na rodiljnom dopustu s kojeg se vratila u ožujku 2016. Nakon povratka na rad tužiteljica nije vraćena na radno mjesto "rukovoditelja sektora gospodarstva i nabave", već je od iste zatraženo da potpiše nov Dodatak ugovora o radu prema kojem je trebala prijeći na radno mjesto "rukovoditelja odjela logističke podrške". Sklapanjem takvog Dodatka ugovoru nije bilo u interesu tužiteljice kao radnice, ujedno je takav zahtjev tuženika bio protivan članu 36. Zakona o radu (dalje: ZOR). Navedenom odredbom je propisano da radnik po povratku s rodiljnog dopusta ima pravo vratiti se na poslove koje je obavljao prije korištenja toga prava. Samo, ako je u međuvremenu prestala potreba za obavljanjem tih poslova, poslodavac mu može ponuditi sklapanje Ugovora za obavljanje drugih odgovarajućih poslova čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta na prethodnim poslovima. U slučaju tužiteljice nisu bile ispunjene navedene pretpostavke, budući da nije prestala potreba za obavljanjem poslova "rukovoditelja odjela nabave i gospodarstva", već je na tom mjestu zaposlena druga osoba, a uvjeti rada na radnom mjestu koje je ponuđeno tužiteljici bili su nepovoljniji. Tužiteljica ističe da je Koncesijskim ugovorom sklopljenim između republike Hrvatske i Međunarodne zračne luke Zagreb d.d. od 02.12.2013., a koji ugovor obvezuje i tuženika, svim radnicima zajamčeno daće u razdoblju od 5 godina nakon preuzimanja zadržati sva do tada stečena prava, pa time i ugovora o radu koji su bili na snazi u trenutku sklapanja Koncesijskog ugovora. Isto je radnicima zajamčeno i članom 137. ZOR-a i mjerodavnim kolektivnim ugovorom. Stoga je tužiteljica dopisom od 08.06.2016. izvijestila tuženika o svemu gore navedenom, te u konačnici nije pristala na potpisivanje takvog Dodatka ugovoru o radu koji bi bio protivan njezinim interesima kao radnice. Unatoč tome tužiteljica je raspoređena na radno mjesto "rukovoditelja odjela logističke podrške" na kojem je radila do donošenja odluke o otkazu dana 21.06.2018. Nakon što je tužiteljica odbila popisati Dodatka Ugovora o radu od 31.05.2016. tuženik je počeo vršiti pritisak na tužiteljicu prvo je usmeno prozivajući da ne obavlja radne zadatke savjesno i stručno, a nakon toga joj je uručena prva pisana opomena zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica je protiv pisane opomene od 23.06.2016. podnijela zahtjev za zaštitu prava u kojem je osporila sve navode tuženika kao neistinite i neutemeljene, a iz odgovora od tuženika koji je dobila na podneseni zahtjev za zaštitu prava, proizlazi da se tužiteljici zapravo zamjena činjenica da nije potpisala ponuđeni Dodatak ugovora o radu, čime se " ukazuje da ranica na rukovodećem radnom mjestu ne prihvaća novu organizaciju obavljanja poslova kod poslodavca i ne pokazuje želju za daljnjim radom kod poslodavca, pa poslodavac takvim ponašanjem osobe na rukovodećem radnom mjestu može zaključiti da ona više ne želi raditi kod poslodavca." Tuženik je nakon toga tužiteljici dana 12.06.2017. ponovno uručio opomenu zbog navodnih kršenja obveza iz radnog odnosa koja se dogodila u razdoblju do 12.05.2017. Tako se tužiteljici stavlja na teret da je pokušala nanijeti štetu tuženiku, jer se radi zaštite svojih prava obratila društvu MZLZ d.d., društvu Societe De distribution Aeroportuaire, Zračnoj luci Zagreb d.d., sindikatima i radničkom vijeću tuženika, da nije zainteresirana za obavljanje zadataka i da ih ne obavlja savjesno, da dovoljno ne komunicira sa svojim podređenima i itd. Tužiteljica je i protiv te opomene tuženika podnijela zahtjev za zaštitu prava u kojem se detaljno očitovala na sve navode tuženika te iste kategorički odbacila. Gore označene pravne osobe redom su vezane za tužiteljicu i njezin radno pravni status, stoga je nejasno kome se tužiteljica trebala obratiti, ako ne njima radi zaštite svojih prava. Konačno, tuženik je dana 21.06.20118. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu kojim je tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Razlozi koje je tuženik naveo u Odluci o otkazu u cijelosti su neistiniti, paušalni, i nisu potkrijepljeni bilo kakvim dokazima, a tužiteljica se na iste očituje u nastavku. Tuženik tereti tužiteljicu da je propuštala organizirati upravljanje zalihama i pravodobno naručivati robu, pa da je tako u razdoblju od 10. 28. srpnja 2017. u isto vrijeme koristila godišnji odmor sa kolegicom E, koja je također bila zadužena za upravljanje zalihama, zbog čega je tuženik bio prisiljen delegirati posao radnici iz odjela nabave i promocije. Tužiteljica ističe da raspored godišnjih odmora odobrava i potpisuje direktorica tuženika, koja je ovlaštena i izmijeniti raspored godišnjih odmora , a što ista nije učinila, s time da su tužiteljica i kolegica E poduzele sve potrebne radnje za nesmetano poslovanje za vrijeme njihove odsutnosti. Tuženik tereti tužiteljicu da je zbog njezinih organizacijskih propusta tijekom 2017. prodavaonica više puta bila bez pojedinih artikala, zbog čega je tuženik bio prisiljen promijeniti organizaciju rada na način da je odjel nabave i promocije preuzeo obvezu upravljanjem zalihama robe iza kategorije proizvoda strani slatkiši, strani alkohol i domaći proizvodi, a što je do tada radio Odjel logističke podrške. Tuženik nigdje ne navodi niti jedan konkretan podataka kada je prodavaonica bila bez pojedinih artikala, kojih artikala nije bilo, koliko dugo ih nje bilo, i zašto je to krivnja tužiteljice. Točno je da je u srpnju 2017. došlo do promjene organizacije rada kod tuženika, ali to nije ni na koji način povezano sa tužiteljicom, već je tuženik promijenio organizaciju rada odjela koja i danas vrijedi. Tuženik tereti tužiteljicu da kontinuirano propušta izvršavati poslove upravljanja, organiziranja, koordiniranja i nadziranje rada radnika Odjela logističke podrške kojim rukovodi, pa tako navodi da tužiteljica nije pravodobno organizirala rad radnika u skladištu za zaprimanje robe na dan 30.svibnja 2018. te da nije planirala niti na vrijeme obavijestila radnike o potrebi rada na dan 31.05.2018. kao i da tužiteljica nije radnicima u skladištu najavila rad na dane 22.06.2018. i 25.06.2018. Tužiteljica ističe da postoji uobičajena procedura kod zaprimljena robe uskladište s kojom su dobro upoznati svi radnici Odjela logističke podrške, a koja procedura propisuje da se roba mora zaprimiti u roku od 24 sata, a raspored o prekovremenog rada u skladištu ne radi tužiteljica, već šef skladišta, pa je na opisan način roba zaprimljena u dane 30.05.2018. i 31.05.2018. Stoga nije jasno u čemu se sastoji propust tužiteljice. Što se tiče navodnog propusta tužiteljice da najavi rad radnicima u skladištu za dane 22.06.2018. i 25.062018., uobičajena praksa je da skladište ne radi u dane praznika, da se roba za dane praznika pripremi unaprijed, a ukoliko se ukaže potreba za radom u dane praznika rad se organizira nekoliko dana ranije. Tuženiku je dobro poznato da je tužiteljica bila na bolovanju od 11.06.2018., da je otkaz donesen 21.06.2018. pa nije jasno kako je tužiteljica mogla najaviti rad za dane 22.06.2018. i 25.06.2018. kada tužiteljice tada nije niti bila i nije mogla znati postoji li potreba za radom u dane praznika. Tužiteljica se tereti da je propustila organizirati i obavljati redovite kontrole ispravnosti i pravodobnosti primitka robe u skladište davati upute osobama zaduženim za primitak robe i nadzirati njihov rad, pa da se više puta dogodilo da se evidentira lom/oštećenja na robi, ali se dobavljač o tome ne obavještava ili ga se obavještava prekasno, zbog čega štetu snosi tuženik ili da se propusti evidentirati primitak pojedine robe ili se pogrešno evidentiraju količine robe. Tuženik ponovno ne precizira što točno tužiteljica nije organizirala i evidentirala i o čemu se sastoji njezin osobni propust. Radnicima u skladištu je dana jasna uputa kako postupati, a s kojom uputom je bila upoznata i direktorica tuženika, budući da joj je pisanim putem o tome izvijestila tužiteljica. Odjel logističke podrške ostvario je godišnji cilj smanjenja gubitka robe zbog loma i oštećenja,a što je sama direktorica tuženika potvrdila radnicima Odjela logističke podrške. U odnosu na događaj od 28.04.2018. gdje se tužiteljica tereti da isporuka robe iz Francuske nije pravilno zaprimljena uskladište, da su radnici Odjela logističke podrške prijavili grešku tek 02.05.2018., kao i da je roba isporučena tek na urgenciju direktora financija, tuženik zaboravlja navesti da se radilo o grešci u sustavu dobavljača, da se radilo o neradnim danima kada ured kojem se te greške dojavljuju nije radio i da je tužiteljica osobno molila direktora financija da urgira na višoj razini kako bi se problem riješio. Navodi kako zbog propuštanja tužiteljice da organizira rad Odjela logističke podrške na način da se prontno izvrši isporuka robe prema prodavaonici, dolazi do manjka robe na policama "što potencijalno dovodi do manjih prihoda zbog propuštanja prodaje" u potpunosti je paušalan i nije potkrijepljen niti jednim konkretnim podatkom i brojkom, Odjel logističke podrške je zadužen za distribuciju robe iz skladišta prema prodavaonici , ali podatke o potrebnoj vrsti i količini robe u Odjel dostavljaju poslovođe prodavaonice, pa se roba dostavlja sukladno njihovim narudžbama. Tužiteljici se neosnovano stavljana teret da " gotovo namjerno propušta kontinuirano kvalitetno organizirati i nadzirati rad i primitak robe, uslijed čega daje pogrešne podatke i krive informacije koje štete poslodavcu", radi se o paušalnoj i neutemeljenoj tvrdnji. Tužiteljica je uvije postupala po traženju tuženika i dostavila informacije koje je u tom trenutku imala, a kada je to bila ispravak informacije iz skladišta o tome je odmah izvijestila direktoricu tuženika , stoga nije jasno na koji je način oštetila tuženik. U odnosu na navod da se u skladištu nalaze noviteti koji nisu dostavljeni u prodavaonicu10 dna od zadnje isporuke, ne radi se o propustu tužiteljice, a niti tuženik posebno navodi u čemu se sastoji navodni propust tužiteljice. U odnosu na navod da je tuženik dana 08. 05. 2018. od rukovoditeljice Odjela nabave i promocije saznao o postojanju velike količine lizalica "Chupa Chups" koje su došle još 2017. i za koje je trebalo organizirati povrat dobavljaču u Francusku, a tuženik tereti tužiteljicu da je propustila riješiti povrat robe kroz period od 6 mjeseci, tužiteljica ističe da iz ovakvog sročenog navoda, proizlazi da direktorica tuženika nije bila upoznata sa problemom povrata robe u razdoblju od 6 mjeseci što nije točno. Tužiteljica je dala prijedlog d se roba stavi na inventurni višak, a što niti direktorica tuženika, niti direktor financija iz tužiteljici nepoznatih razloga nisu željeli učiniti, budući je to bio jedini način na koji je bilo moguće izvršiti povrat robe u Francusku. Tuženik je situaciju vezanu za povrat lizalica "Chupa Chups" iskoristio na način da pokuša prikazati kao propust tužiteljice,iako su konačnu odluku o tome trebali donijeti njezini nadređeni. Problem je konačno riješen krajem svibnja 2018. na način da je roba prema prijedlogu koji je ranije iznijela tužiteljica stavljena na inventurni višak. Nije jasno u čemu je propust tužiteljice kod "Ritter" čokolada budući da roba nije išla u povrat. Stoga se radi o potpuno neistinitom navodu tuženika. Tužiteljica se tereti da je zbog nepostojanja nadzora i kontrole stanja robe u skladištu pronađena određena količina robe koja nije zaprimljena mjesecima, što je utvrdila voditeljica prodavaonice koja je pronašla robu u skladištu. Tužiteljica ističe da su za nadzor i kontrolu robe u skladištu prvenstveno zaduženi šef skladišta, njegov zamjenik i skladištari. Tužiteljica nije dolazila na takav način u doticaj s robom da bi mogla utvrditi u koliko je manji broj proizvoda ne zaprimljen. U odnosu na navod da je tužiteljica upozorena od strane direktora financija da su palete s pločicama vrijednosti 156.000,00 kn ostavljene izvan skladišta, a da tužiteljica nije ništa poduzela radi rješavanja problema, zbog čega da je uprava tuženika sama dala nalog da se palete s robom spreme u skladište , tužiteljica navodi kako se radilo o paletama s robom koje nisu mogle stati uskladište zbog čega su se nalazile u prostoru ispred skladišta, a budući se radi o zaštićenom prostoru, niti u jednom trenutku nije postojala opasnost da bi roba mogla biti otuđena, niti je postojala opasnost od nastanka štete za tuženika. Tuženik u razlozima za otkaz navodi kako je zbog izostanka kontrole od strane tužiteljice imao povećane troškove zbog otpisa robe ili prodaje po nižim cijenama, no ipak ove navode nije potkrijepio niti jednim konkretnim podatkom, ili brojkom u čemu se sastoji ta navodna šteta za tuženika. Tužiteljicu se isto tako tereti da je njezina komunikacija sa podređenima, suradnicima i nadređenima " neodgovarajuća", da se tužiteljica ne pridržava bitnih rokova izvršenja zadatka i da time ugrožava poslovanje tuženika, zbog čega se određeni zadaci moraju delegirati drugima. Tužiteljicu se tereti da nije održavala sastanke sa zaposlenicima Odjela i da im nije prenosila informacije neophodne za obavljanje poslova, zbog čega je zadužena da redovito održava redovito sastanke i dostavlja zapisnike sa sastanaka, što prema tvrdnji tuženika nije činila ili nije činila pravodobno. Nije točno da tužiteljica nije održavala sastanke sa zaposlenicima. Svi radnici sjede zajedno u uredu i informacije su im prenošene promptno, a u skladište se često odlazilo, telefonski se komuniciralo i više puta dnevno. Zapisnici se prema uobičajenoj proceduri dostavljaju osoba koje su prisustvovale sastanku. Direktorici tuženika na njezin zahtjev dostavljeni su i zapisnici sa sastanaka na kojima ista nije bila prisutna. Navod da je tužiteljica na sastancima managementa vrlo rijetko izvještavala da postoje problemi u radu Odjela, nije točan, radi se u cijelosti o paušalnom navodu. Navod da tužiteljica radnicima Odjela logističke podrške ne prenosi bitne informacije, pa da radnici kada sudjeluju na sastancima za vrijem njezine odsutnosti ne znaju što su trebali odraditi, kao niti status zadatka na projektima, zbog čega tuženik zaduženja delegira kolegama iz drugih odjela, nije točan, a što proizlazi iz e-mail korespondencije koju tužiteljica ima. Navod da je tužiteljica koncem siječnja i početkom veljače 2018. odbila dati podatak o količini setova polica koje su ostale na skladištu nakon preseljenja u novu Zračnu luku, također nije istinit, Tužiteljica je traženi podatak zatražila od šefa skladišta na što je dobila odgovor da on ne zna za taj podatak, nakon čega je upit sa slikama svih rastavljenih dijelova tužiteljica poslala majstoru koji manipulira takvim namještajem, a tuženik je naknadno precizirao za koju točno vrstu polica traži podatak, nakon čega je odgovor dostavljen direktorici tuženika. U odnosu na navod da tužiteljica dana 24.04.2018. nije došla na posao, već je telefonski obavijestila tužiteljicu da je ostala kod kuće zbog bolesti djeteta i da nije željela obavijestiti tuženika o procjeni duljine izostanka s posla, da je iskazala da neće odgovarati na elektronsku poštu dok je kod kuće, tužiteljica ističe da je predmetnog dana zaista ostala kod kuće zbog bolesti mldb. djeteta, da je o tome odmah obavijestila tuženika, da se dosita vratila 26.04.2018. kada je njezinom mldb. djetetu pala temperatura. U potpunosti je netočan navod da je odbila dati procjenu duljine izostanka posla, i da je iskazala da neće odgovarati na elektronsku poštu. Tužiteljica je upravo zbog ranijeg traženja direktorice tuženika da nju osobno izvijesti kada neće moći doći na posao zbog bolesti djeteta, taj dan telefonski pokušala kontaktirati direktoricu tuženika, ali joj se povratno prema uputi direktorice javila RA koja je prenijela informaciju o bolesti djeteta. Za vrijeme odsustva s posla, tužiteljica je uredno komunicirala s ostalim radnicima Odjela logističke podrške te organizirala izvršenje aktualnih poslova. U odnosu na navod koji se tiče izvanredne inventure robe u skladištu dna 22.05.2018., a u kojem tuženik tvrdi da je tužiteljica nakon što joj je direktorica tuženika najavila da očekuje angažman tužiteljice na izvanrednim aktivnostima, ista otišla s radnog mjesta bez da je o tome obavijestila direktoricu tuženika, već da je naknadno poslala poruku da ima izvanrednu situaciju u obitelji zbog koje mora hitno napustiti radno mjesto, tužiteljica ističe da se nije radilo o izvanrednoj situaciji budući je naknadno saznala da su drugi kolege o zakazanoj inventuri bili obaviješteni dan ranije, pa su prema tome mogli planirati svoje privatne obveze. S druge strane tužiteljica o tome nije bila obaviještena kada i ostali radnici, s obzirom da joj je dijete bilo bolesno morala je hitno otići kući o čemu je obavijestila direktoricu tuženika prije odlaska kući. Tužiteljicu se tereti da vrlo često ne izvršava zadatke vezano za projekte ili ih izvršava uz pomicanje rokova, tužiteljicu se tereti da nije sudjelovala niti da je zadužila nekog drugog u Odjelu logističke podrške za sudjelovanje na telefonskoj konferenciji u travnju 2018. a što je prema navodu tuženika bilo od velike operativne važnosti za njega. Tužiteljica ističe kako se radilo o rutinskoj telefonskoj konferenciji za koju je poziv došao u petak, a konferencija se trebala održati na Uskrsni ponedjeljak koji je neradni dan u RH. Za tuženika nije nastala bilo kakva šteta jer se informacije naknadno dostavljaju svima i putem e-maila. Tužiteljicu se tereti da nije na vrijeme obavještavala radnike odjela logističke podrške o aktivnostima na projektima od važnosti za tuženika, što je za posljedicu imalo pomicanje rokova i nezadovoljstvo radnika jer nisu znali što trebaju napraviti, radi se o paušalnim i netočnim tvrdnjama tuženika bez bilokakvog dokaza. Tužiteljicu se navodi da je bezuspješno pokušala ishoditi " certifikat poznatog dobavljača", a da je certifikat u konačnici ishodila uprava tuženika, što je netočno budući da su u procesu dobivanja certifikata sudjelovali svi radnici Odjela logističke podrške, a budući se radilo o novom procesu u Zračnoj luci Zagreb, bilo je nedoumica koje su rješavane u hodu. Razlozi koje tuženik navodi u Odluci o otkazu su brojni, no kada se pokuša suštinski vidjeti o kojim se povredama radnih obveza tužiteljice radi vidljivo je da tuženik za iste ne daje bilo kakve dokaze osim vlastitih tvrdnji i viđenja. Tužiteljica smatra da je potrebno istaknuti da je on kod tuženika zaposlena od 2004., znači gotovo punih 14 godina, da je vlastitim radom i zalaganje kroz godine napredovala od radnog mjesta referenta uvoza robe do rukovodećeg položaja, te da punih 9 godina obavlja rukovodeće poslove. Kako je moguće da tužiteljica svoje radne zadatke godinama obavlja savjesno i marljivo, što je prepoznato od strane njezinih nadređenih i zbog čega je promaknuta da bi od 2016. do 2018. prema tvrdnjama tuženika odjednom svoje radne zadatke prestala obavljati savjesno, zbog čega ju je tuženiku tom razdoblju dva puta opomenuo. Postavlja se logično pitanje, kako to da je tužiteljica 12 godina savjesno obavljala povjereno joj poslove, d bi odjednom u kratkom razdoblju isto prestala činiti, a njezino postupanje dovelo do otkaza Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. U obrazloženju odluke o otkazu tuženik je naveo niz navodnih kršenja radnih obveza od strane tužiteljice, no kada se pokuša vidjeti u čemu se suštinski sastoje navodne povrede radnih povreda razvidno je d se radi o paušalnim tvrdnjama za koje poslodavac, osim vlastitog tumačenja ne daje bilo kakve dokaze. Tužiteljica je nakon povratka sa rodiljnog dopusta 2016., a posebice nakon što je odbila potpisati Dodatak Ugovora o radu od 31.05.2016. bila izložena stalnim pritiscima od strane direktorice tuženika na način da je direktorica tuženika stalno mijenjala upute po kojima je tužiteljica trebala postupati, tužiteljica je izostavljana iz komunikacije, direktorica tuženika znala je davati upute radnicima Odjela logističke podrške, bez da je o tome obavijestila tužiteljicu. Zbog takvog postupanja tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi diskriminacije i uznemiravanja. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kao je to uređeno podneskom od 17.10.2025 uz naknadu troškova postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik, radi lakšeg razumijevanja, njegova poslovanja, navodi da se njegovo temeljno i suštinski jedino poslovanje bazira na nabavi i prodaji robe u prodavaonici koja se nalazi u međunarodnoj zračnoj luci Zagreb. Neosnovano tužiteljica navodi da bi tuženik prilikom povratka tužiteljice s rodiljnog dopusta kršio odredbe ZOR-a. Točno je kako je čl. 36. st. 1. ZOR-a propisano da radnik koji se nakon isteka korištenja rodiljnog dopusta vraća na posao ima pravo povratka na poslove na kojima je radio prije korištenja tog prava, ali je stavkom 2. propisana iznimka, a koja su u konkretnom slučaju trebala primijeniti na situaciju kada se tužiteljica 2016. vraćala na posao nakon korištenja prava na rodiljni dopust. Stavkom 2. čl. 36. ZOR-a propisano je da je poslodavac dužan ponuditi radniku sklapanje Ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljnije od uvjeta rada poslova koje je obavljao prije korištenja tog prava, ako je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je radnik obavljao prije korištenja prava iz stava 1. toga člana. Činjenica je da je tuženik zbog promjene organizacije posla ponudio tuženici po povratku sa rodiljnog dopusta Dodatak ugovora o radu od 31.05.2016., koji je tužiteljica, međutim, odbila potpisati premda je rukovoditeljica koja bi trebala prihvaćati nove organizacije rada poslodavca jer rukovodi procesima rada i daje naloge u svom sektoru sebi i podređenim zaposlenicima koji rade po toj novoj organizaciji. Uslijed odbijanja tužiteljice da potpiše Dodatak ugovora o radu, tuženik je dopustio da tužiteljica i dalje nastavi raditi na istom radnom mjestu kao i 2012. prije početka korištenja rodiljnog dopusta "rukovoditelj sektora gospodarstva i nabave" na kojem je radila sve do predmetnog otkaza ugovora o radu 2018. Tuženik ističe kako je u razdoblju dok je tužiteljica koristila pravo na rodiljni dopust kod tuženika došlo do nove sistematizacije radnih mjesta. Tuženik kao poslodavac je po povratku tužiteljice s rodiljnog dopusta istu obavijestio o promjenama koje su u međuvremenu nastupile kod tuženika, te ju je upoznao s potrebom sklapanja Dodatka Ugovora o radu kako bi se radno mjesto, odnosno zadaci tužiteljice kao radnice uskladili s novonastalom situacijom kod tuženika. Pritom se posebno ističe kako je i novo radno mjesto koje je bilo ponuđeno tužiteljici rukovodeće radno mjesto unutar organizacijske i poslovne strukture tuženika. Tuženik ističe kako j e potpuno netočno da je na tom radnom mjestu zaposlena druga osoba, a što neosnovano i paušalno ističe tužiteljica u sadržaju tužbe. Neosnovano tužiteljica navodi da bi u cijelosti uredno i pravilno ispunjavala svoje radne obveze i zadatke. Tuženik ističe kako su takvi navodi tužiteljice u cijelosti netočni i neosnovani, a na što ukazuju mnogobrojni primjeri tužiteljičinog kršenja radnih obveza. Već iz samog broja pored radnih obveza navedenih u obrazloženju Odluke o otkazu i duljeg vremenskog razdoblja (dvije godine) u kojima su se zbivali propusti od strane tužiteljice, jasno je kako je tužiteljica nije uredno, pravilno i savjesno ispunjavala svoje radne obveze, odnosno zadatke i poslove svog radnog mjesta, već je upravo suprotno, kao jedan od rukovoditelja tuženika ustrajno zanemarivala svoje odgovornosti koje su kod rukovoditelja povećane jednako kao i ovlaštenja. Tuženik je pokušao u više navrata neformalnim i formalnim putem (dvije opomene zbog kršenja radnih obveza od 23.06.2016. i 12.06.2017.) ukazati tužiteljici na njezine povrede radnih obveza, te na taj način utjecati na tužiteljicu da promjeni svoje ponašanje, odnosno počne uredno izvršavati obveze svog radnog mjesta. Međutim , unatoč takvim potezima i formalnim aktima tuženika, kod tužiteljice nije došlo do nikakve promjene ponašanja, već je ista i dalje nastavila sa sustavnim kršenjem svojih radnih obveza. Tužiteljica je pokazala veliku ustrajnost kod zanemarivanja svojih odgov9ornosti kao rukovoditelja, a povrh toga iskazivala je i neprimjerno i nepristojno ponašanje prema ostalim zaposlenicima tuženika i upravi poslodavca, što je sve uzrokovala potpuni i trajni gubitak poslodavca u rad tužiteljice,a u konačnici takvo ponašanje tužiteljice rezultiralo je i donošenjem opravdane i dopuštene Odluke o otkazu Ugovora o radu tužiteljici. Tuženik se očituje pojedinačno na taksativne navode, odnosno kršenja radnih obveza koje tužiteljica potpuno netočno i neosnovano negira i osporava. Tužiteljica neutemeljeno negira da je tijekom 2018. prodavaonica više puta bila bez pojedinih artikala uslijed organizacijskih propusta od strane tužiteljice. S tim u vezi tuženik ističe kako su takvi navodi tužiteljice u cijelosti neosnovani i netočni budući da je doista zbog organizacijskih propusta tužiteljice tijekom 2017. prodavaonica više puta bila bez pojedinih artikala, a što je posebno došlo do izražaja tijekom ljetne sezone kada su u pojedinim periodima police sa stranim alkoholnim pićima i slatkišima bile bez proizvoda do te mjere da je odlukom tuženika od 14.07.2017. promijenjena organizacija rada kod tuženika s time da je odjel kojim je do tada upravljala tužiteljica prestao upravljati zalihama robe i za kategorije proizvoda strani slatkiši i stani alkohol te za sve domaće proizvode. Tužiteljica navodi kako je netočno da ista nije pravodobno organizirala rad radnika u skladištu za zaprimanje robe na dan 30. svibnja 2018., premda je imala saznanja najmanje 10 dana ranije, te da nije točno da nije najavila ranicima u skladištu rad na dana 30.05., 22.06. i 25.06. , neradni dani. Također ističe kako je uobičajena praksa da skladište ne radi na praznike. Tuženik ističe kako su takvi navodi tužiteljice u cijelosti netočni i neosnovani. Potpuno je netočno da skladište ne radi na dane praznika, što bi bilo u potpunosti nelogično budući da predmetni neradni dani "padaju" usred ljetne sezone kada je kod tuženika apsolutno najviše posla, pa tuženik ni u kom slučaju ne može dopustiti da njegovo skladište tada ne radi. Poslovanje tuženika je specifično, usko je povezano s radom međunarodne zračne luke u Zagrebu koja ne trpi niti ne poznaje nerad u vrijeme praznika, što tužiteljica dobro zna kao rukovoditeljica jednog od svega nekoliko Odjela tuženika. Tužiteljica negira svoje propuste u organizaciji i obavljanju redovite kontrole ispravnosti i pravodobnosti primitaka robe u skladištu, te propuste u davanju uputa i nadzora rada osoba zaduženih za primitak robe u skladištu. Tuženik ističe kako su takvi navodi tužiteljice u cijelosti neosnovani i netočni, a zašto postoje mnogi materijalni dokazi e-mail korespondencija), uslijed čeha je nesporno da je tužiteljica doista imala ozbiljne i učestale propuste u organizaciji i obavljanju redovite kontrole ispravnosti i pravodobnosti primitaka robe u skladištu te propuste u davanju uputa i nadzoru rada osoba zaduženih za primitak robe u skladištu, zbog čega je jasno da je tuženik donio osnovanu i zakonitu odluku o otkazu. Ističe se kako postoje nepobitni dokazi koji jasno potvrđuju kako je tužiteljica davala pogrešne podatke i krive informacije svojim nadređenima, a čime je nesporno nanosila štetu samom poslodavcu (tuženiku) što predstavlja eklatantan primjer kršenja obveza iz radnog odnosa. Zaključno, u odnosu na događaj koji se zbio 27.04. 2018. kada isporuka robe iz Francuske nije pravilno zaprimljena u skladište, tuženik ističe kako su u cijelosti netočni navodi tužiteljice kojim ista otklanja svoju odgovornost za propust kod te situacije, pritom potpuno paušalno i netočno navodeći kako se "radilo o neradnim danima". Tuženik ističe kako je to u cijelosti netočno i neosnovano, budući je 30.04.2018. bio redovan radni dan (ponedjeljak), kada se normalno radilo, te se stoga mogla i morala otkloniti pogreška, propust kod zaprimljene robe iz Francuske. Tužiteljica je kao odgovorna rukovodna osoba pod čiju kontrolu spada upravo rad skladišta propustila organizirati pravovremeno otklanjanje propusta. Tužiteljica negira svoju odgovornost kod sređivanja problema s velikom količinom lizalica Chupa- Chups koja su došle još 2017. i za koje je trebao biti organizirati povrat dobavljaču u Francusku, te ističe kako se predmetni problem mogao riješiti jedino na način da se dotična roba stavi na inventurni višak. Tuženik navodi kako su takvi navodi tužiteljice u cijelosti netočni i neosnovani. Tuženik je odmah po zaprimanju informacije o velikim količinama zatražio očitovanje o stanju Cupa- Chups lizalica na skladištu na što je tužiteljica odgovorila da su lizalice i dalje na skladištu da se ne mogu vratiti jer nema ulaznog dokumenta, te da ih nije stavila na inventuru po nalogu direktora financija, premda je upravo direktor financija tražio da se organizira povrat jer roba nije bila potrebna. Tužiteljica je pristala riješiti predmetni povrat robe i nadzirati rješavanje tog povrata od 23.10.2017. premda se mogao organizirati povrat predmetne robe bez ikakvih problema, budući se radi o robi koja potječe od matičnog trgovačkog društva tuženika. Unatoč tome tužiteljica to nije učinila i nije nikada organizirala povrat viška robe premda to poslodavac s punim prvom treba, pa i mora očekivati od rukovoditelja Odjela, da uprave takve evidentne propuste ili spriječi ili ih barem u razumnom roku otkloni. Tužiteljica navodi kako ista ne odgovara za nepostojanje nadzora i kontrolu stanja robe u skladištu jer su "za nadzor i kontrolu robe u skladištu prvenstveno zaduženi šef skladišta, njegov zamjenik i skladištari", te ističe kako " nije dolazila na takav način u doticaj s robom da bi mogla utvrditi koliko je manji broj proizvoda nezaprimljen". Tuženik navodi kako su takvi navodi tužiteljice u cijelosti netočni, neosnovani i paušalni. Naime, u više navrata i kroz dulje razdoblje su zaposlenici tuženika na više načina kontaktirali upravo tužiteljicu, te joj jasno i nedvosmisleno ukazivali na problem kako roba na skladištu ne zaprimljena stoji preko 6 mjeseci. Unatoč tome, tužiteljica, iako izravno odgovorna za predmetnu situaciju se u cijelosti oglušila na takve informacije i e-mailove zaposlenika tuženika te je time na očit i nedvosmislen način kršila svoje radne obveze. Upravo tužiteljica kao rukovoditeljica sektora pod čijim nadzorom jest rad skladišta nakon što je upoznata sa određenim problemom takve naravi mora učiniti sve dajući potrebne naloge svojim podređenim da potrebnim aktivnostima otklone činjenicu da roba u skladištu stoji i dulje nezaprimljena preko 6 mjeseci. Tužiteljica navodi kako roba (palete s pločicama) vrijednosti 156.000,00 kn koja je stajala ostavljena izvan skladišta nije mogla stati u skladište te da se nalazila izvan skladišta u "zaštićenom prostoru" pa da stoga nije postojala opasnost da bi roba mogla biti otuđena niti oštećena. Tuženik ističe kako su takvi navodi tužiteljice u cijelosti netočni i neosnovani te jasno prikazuju kako tužiteljica ne shvaća odgovornost i obveze svog radnog mjesta što je rezultiralo i mnogobrojnim primjerima kršenja obveza radnog mjesta. Prvenstveno, potpuno je netočno da se roba (iako izvan skladišta) nalazila u zaštićenom prostoru, već je roba lako mogla biti uzeta iz razloga što zaista veliki broj ljudi, koji nisu zaposlenici tuženika ima pristupna zračnu luku Zagreb, a što je nesporno. Potpuno je netočno da roba nije mogla nigdje stati, budući da je drugi dan nakon što je postalo očito da tužiteljica odbija riješiti predmetni problem, isti problem bio riješen te je roba smještena u skladište tuženika. Kada je dana 13.04.2018., nakon što je tužiteljica upozorena od direktora financija tuženika,tužiteljica je i dalje ignorirala problem, nije odgovarala na upit, nakon čega je Uprava tuženika bila prisiljena dati nalog radniku ŠA da palete s robom spremi u skladište, što je odmah potom i učinjeno. U odnosu na predmetni slučaj tužiteljica neosnovano tvrdi da nije postojala opasnost za bi roba mogla biti otuđena, niti je postojala opasnost od štete za tuženika. Navodi tužiteljice se netočni, nelogični i neživotni, budući da je više nego jasno da se roba koja je ostavljena na otvorenom prostoru može puno lakše otuđiti te da robi koja se nalazi izvan skladišta, (zatvorenog i nadziranog prostora) može nastati znatna šteta uslijed vanjskih utjecaja (vremenske neprilike, vlaga, kiša, šteta nastala od drugih osoba ili događaja). Štićeni prostor ne sprječava niti osobe koje nisu zaposlenici tuženika, a niti vozila koja nisu tuženikova da pristupe takvoj robi koja se nalaze izvan skladišta tuženika. Stoga je jasno da je tužiteljica neodgovornim i neprimjerenim postupanjem kršila obveze svog radnog mjesta. Tužiteljica navodi kako nije točno da ista kao rukovodeća osoba organizacijskog i poslovnog odjela unutar poslovne strukture tuženika nije redovito održavala sastanke s članovima svog tima te da svi radnici tuženika sjede zajedno u uredu i informacije su im prenošene promptno. Tuženik ističe kako su takve radnje tužiteljice netočne i neosnovane jer tužiteljica zaista nije održavala sastanke sa zaposlenicima odjela kojim rukovoditi i prenosila im informacije neophodne za obavljanje poslova, premda je kao i svi rukovoditelji zadužena da redovito održava sastanke. Također, ista zapisnike sa sastanka Odjela nije dostavljala ili je to nepravodobno činila, tek nakon dodatnog traženja tuženika. Tuženik ističe kako su svi ostali Odjeli unutar organizacijske i poslovne strukture tuženika redovito održavali sastanke sa svojim članovima, iako također, svi " sjede u u uredu", te redovito , pravodobno i detaljno izvještavali svoje nadređene o istima. Tuženik ističe kako je tužiteljica dosita na sastancima managementa vrlo rijetko izvještavala da postoje problemi u radu Odjela ili da ima otvorenih pitanja vezanih uz redovno poslovanje ili rad na projektima od posebne važnosti za tuženika. Nadalje, tuženik navodi da je tužiteljica u više navrata propustila bitne informacije prenijeti radnicima Odjela, pa kada su radnici sudjelovali na sastancima za vrijeme njene odsutnosti nisu bili obaviješteni da su trebali nešto odraditi, niti su dobivali informacije o statusima zadataka na projektima. Zbog toga, kao i zbog kontinuiranog odgađanja izvršenja zadataka, tuženik je bio primoran zaduženja delegirati zaposlenicima iz drugo Odjela tuženika. Tužiteljica ističe kako nije točno da je koncem siječnja i početkom veljače 2018. odbila dati podataka o količini setova polica koje su ostale u skladištu nakon preseljenja u novu zračnu luku. Tuženik navodi kako su takve tvrdnje tužiteljice u cijelosti netočne i neosnovane. Tužiteljica je doista koncem siječnja i početkom 2018. odbila dati podatak o količini setova polica koje su ostale na skladištu nakon preseljenja uz komentar da ne zna odrediti količinu setova, nakon čega je tuženik sam zatražio i odmah dobio podatke od šefa skladišta. Tužiteljica navodi da je dana 24. travnja 2018. ostala kod kuće zbog bolesti mldb. djeteta, ali da je u potpunosti netočan navod da je odbila dati procjenu duljine izostanka i da je iskazala da neće odgovarati na elektronsku poštu. Tuženik ističe kako su takvi navodi tužiteljice u cijelosti netočni i pogrešni. Točno je da tužiteljica dana 24.04.2018. nije došla na posao i da je na izravan upit propustila dati svoju procjenu duljine izostanka s posla, da je potom po povratku na posao 26.04.2018. izjavila da ne može odgovarati na elektronsku poštu tijekom odsutnosti posla. Tuženik ističe kako su takvi navodi tužiteljice u izravnoj suprotnosti s navodima iz tužbe radi diskriminacije i uznemiravanja koju je tužiteljica podnijela protiv tuženika. Predmet se vodi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, posl. br. Pr-450172018, a primjerak tužbe je tužiteljica dostavila u prilogu. U tužbi radi diskriminacije tužiteljica navodi kako za vrijeme bolovanja nije imala mogućnosti pregledavati službeni e-mail. S tim u vezi tuženik ističe kako je tužiteljica obavljala rukovodeće poslove iz toga je potpuno jasno da je zbog neophodne organizacije posla, posebice zbog specifične djelatnosti tuženika poslodavac opravdano očekivao od rukovoditelja da jednostavnim putem obavijeste o gruboj osobnoj procjeni trajanja privremenog izostanka s posla. Tuženik ističe da je u današnjem poslovnom okruženju potpuno uobičajeno d se u trenucima odsutnosti posla treba odgovoriti na elektronsku poštu ako to razlozi spriječenosti rada dopuštaju, a posebno ta obveza postoji za rukovodeće osoblje unutar jedne kompanije sa specifičnom djelatnosti. U odnosu na izvanrednu inventuru koja je u skladištu tuženika bila organizirana 22.05.2018. tužiteljica navodi da se nije radilo o izvanrednoj situaciji te da joj je dijete bilo bolesno te je hitno morala otići kući i nije mogla prisustvovati inventuri, navodi tužiteljice su netočni i neosnovani. Tuženik ističe kako je za provođenje predmetne inventure dan prvi i jedini nalog tužiteljici za prekovremeni rad u višegodišnjem razdoblju, te je uprava tuženika najavila prvi i jedini put da očekuje izvanredno angažiranje tužiteljice na dotičnim aktivnostima,a budući da se radilo o izvanrednoj inventuri skladišta čiji rad ulazi pod nadležnost njego djelovanja. Tužiteljica je otišla s radnog mjesta bez da je o tome obavijestila tuženika, već je tek nakon odlaska s radnog mjesta poslala tuženiku poruku. Tužiteljica u odnosu na telefonsku konferenciju u travnju 2018. , a na kojoj je ista odbila sudjelovati navodi da se radilo o rutinskoj telefonskoj konferenciji za koju je poziv došao u petak, te da za tuženika nije nastala nikakva šteta. Tuženik ističe kako se ni u kojem slučaju radilo o "rutinskoj konferenciji" te kako nije istina da je poziv za istu stigao tek u petak. Poziv /inicijalni e-mail s pozivom) za telefonsku konferenciju stigao je dna 22.03.2918. ( dakle prije puno petka), te je u istome jasno i nedvosmisleno značenje od strane grupacije vlasnika tuženika da se radi o konferenciji na kojoj je prisutnost obvezna jer se radilo o promjeni operatora za distribuciju robe što svakako nije rutinska stvar, već bitna promjena u nabavi robe. Tužiteljica negira da je propuštala na vrijeme obavještavati i uključivati radnike Odjel o aktivnostima na projektima od važnosti za tuženika (preseljenje na novi terminal 2018.) otvaranje novog prodajnog mjesta travanj/svibanj 2018, te ističe da se radi o paušalnim navodima. TUženik ističe da su i ti navodi tužiteljice netočni i da je tužiteljica propuštala i u tom dijelu uredno izvršavati obveze svog radnog mjesta a što mogu potvrditi i članovi njezinog bivšeg Odjela. Tužiteljica ističe kako je netočan navod da je ista bezuspješno radila u postupku ishođenja "Certifikata poznatog dobavljača", pa je uprava tuženika bila prisiljena sama preuzeti upravljanje procesom ishođenja Certifikata poznatog dobavljača. Tužiteljica je dulje vrijeme potpuno bezuspješno radila u postupku ishođenja "Certifikata poznatog dobavljača" pa je na koncu sam tuženik preko svoje Uprave sam preuzeo upravljanje procesom ishođenja predmetnog certifikata. Dobivanjem tog certifikata bilo je od iznimne važnosti za tuženika jer je istom omogućilo brže zaprimanje robe. Tužiteljica je sukladno svom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 19.06.2006. s Dodacima ugovora od 03.05.2007. i 09.04.2009. bila zaposlena kao rukovoditelj sektora gospodarstva i nabave te je nedopustivo da tužiteljica zanemaruje svoje obveze rukovoditelja, ustrajno i kontinuirano u dugom vremenskom razdoblju, pa i kada je osnovano opomenuta više puta i pisanim opomenama. Da je tuženik kao poslodavac ovlašten otkazati ugovor o radu radnika koji krši radnu disciplinu i ne izvršava poslove svog radnog mjesta, te radniku koji odbija postupiti po nalozima nadređenih osoba ukazuje i mnogobrojna sudska praksa sudova u RH koje su takve otkaze ugovora o radu ocijenili kao osnovane i zakonite. Tužiteljica u tužbi navodi kako je netočno i životno nelogično da bi tužiteljica tek unazad zadnje dvije godine u " kratkom razdoblju" prestala obavljati povjerene joj poslove svog radnog mjesta pa i u tom dijelu ista pobija odluku o otkazu. Razdoblje od dvije godine u kojemu je tužiteljica kontinuirano kršila obveze svog radnog mjesta, ni u kojem slučaju nije kratko razdoblje. Pogrešan je, neutemeljen i životno nelogičan zaključak tužiteljice da nije učinila povrede radne obveze koje joj se stavljaju na teret, budući da u ranijem vremenskom razdoblju prije rodiljnog dopusta nije bila upozoravana na kršenje obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica se vratila raditi nakon rodiljnog dopusta kod poslodavca koji je rad organizirao na nešto drugačiji, efikasniji i racionalniji način, poslodavca koji više nije bio u državnom vlasništvu, već je privatna kompanija od koje se očekuje racionalno poslovanje u cilju ostvarivanja dobiti, pri čemu se radna prava niti tužiteljice niti ostalih zaposlenika nisu umanjila. navedenu promjenu organizacije rada tužiteljica očito nikada nije željela prihvatiti pa je sustavno zanemarivala svoje radne obveze. Tužiteljica pogrešno navodi da je unazad dvije godine po povratku s rodiljnog dopusta bila izložena pritiscima direktorice tuženika. Tuženik u cijelosti negira navode tužiteljice kao netočne, neosnovane, paušalne i zlonamjerne. Takvi navodi su predmet druge tužbe tužiteljice, pa ovdje tuženik može samo utvrditi da uprava tuženika ni na koji način niti u bilo kojoj situaciji nije vršila pritisak na tužiteljicu, niti je tužiteljica od strane tuženika bila diskriminirana i uznemiravana. Uprava tuženika je tijekom cijelog razdoblja suradnje s tužiteljicom po njenom povratku s radoiljnog dopusta pokazivala iznimno strpljenje, razumijevanje, podršku i pomoć tužiteljici oko izvršenja radnih zadataka, a što je tužiteljica u više navrata zloupotrebljavala i omalovažavala. Takvo ponašanje i postupanje od strane tužiteljice predstavlja ne samo nepoštivanje direktorice kao nadređene osobe u poslovnoj hijerarhiji, već i jasan primjera uvredljivog i prijetećeg ponašanja. Ovakvi navodi tužiteljice ne samo u potpunosti netočni i neosnovani, već predstavljaju i pokušaj tužiteljice da skrene pozornost i pažnju s relevantnih događaja, odnosno mnogobrojnih primjera kršenja obveza radnog mjesta od strane tužiteljice koje su bile povod i uzrok za donošenje Odluke o otkazu. Predlaže tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku sa pripadajućim zateznim kamatama.
3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 28.12.2004. (list 14-17 spisa), u opis poslova radnog mjesta referent uvoza i izvoza (list 18 spisa), u Dodatak od 01.04.2005. Ugovoru o radu (list 19 spisa), u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 20.06.2005. (list 20-24 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19.06.2006. (list 26-29 spisa), u opis poslova radnog mjesta samostalni komercijalni referent (list 30 spisa), u Dodatak od 03.05.2007. ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 31 spisa), u opis poslova radnog mjesta voditelj službe prodaje bescarinske robe (lit 32 spisa), u Dodatak od 09.04,.2009. ugovora o radu na neodređeno vrijeme (list 33 spisa), u opis poslova radnog mjesta rukovoditelj sektora gospodarstva i nabave (list 34-35 spisa), u Odluku tuženika od 21.06.2018. o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljice (list 36-42 spisa), u tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava od 09.07.2018. koji je zaprimljen kod tuženika 10.07.2018. (list 43-47 spisa), u iznošenje obrane tužiteljice od 08.06.2018. zbog namjere otkazivanja ugovora o radu (list 48-49 spisa) u obavijest tuženika od 19.06.2018. Radničkom vijeću tuženika o namjeravanom otkazu ugovora o radu radnici EAD (list 50-52 spisa), u ponuđeni Dodatak od 31.05.2016. ugovora o radu tužiteljici za radno mjesto Rukovoditelja odjela logističke podrške (list 53 spisa), u očitovanje RV tuženika od 02.03.2016. na namjeru da se tužiteljici otkaže ugovor o radu (list 54 spisa), u obavijest direktorice tuženika o novoj organizaciji rada s danom 11.03.2016. (list 55 spisa), u Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice 08.06.2016. povodom obavijesti o novoj organizaciji rada s danom 11.03.2016. (list 56-58 spisa), u pisanu opomenu od 23.06.2016. tužiteljici zbog kršenja radnih obveza list 59 spisa), u Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 07.07.2016.povodom opomene od 23.06.2016. (list 60-63 spisa), u odgovor tuženika od 18.07.2016. povodom tužiteljičinog Zahtjeva za zaštitu prava protiv opomene od 23.06.2016. list 64 spisa, u pisanu opomenu od 12.06.2017. tužiteljici zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (list 65-66 spisa), u tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava od 20.06.2017. protiv opomene od 12.06.2017. list 67 -70 spisa), u odluku tuženika o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora EAD za 29017. (list 71 spisa), u dozvolu za odsutnost s posla za dan 14.06.2017. i početak korištenja godišnjeg odmora (10.07.2017. i završetak godišnjeg odmora 28.07.2017.- ukupno 15 dana) (list 72 spisa), u e-mail korespondenciju između EAD, KA i ostalih zaposlenika tuženika u spornom razdoblju (list 73 -107, 130-415, 466-481, spisa), u tužbu koju je EAD podnijela protiv tuženika radi diskriminacije i uznemiravanja na radnom mjestu od strane direktorice tuženika KA (list 108-112 spisa), u Odluku tuženika od 14.07.2017. o organizaciji rada na način da Odjel nabave i promocije preuzima obvezu upravljati zalihama robe: strani slatkiši, strani alkohol i sve domaće proizvode (list 129 spisa), u izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 409-410 spisa), u KU od 02.12.2011. za Zračnu luku Zagreb - Trgovina d.o.o. s tarifnim prilogom (list 413 - 452 spisa), u Sporazum od 28.11.2014. (list 453-463 spisa), u obavijest od 01.12.2014. o promjeni vlasničke strukture (list 464 spisa), u organizacijski izgled Odjela logističke podrške na dan 12.06.2017. (list 465 spisa), u internu uputu (list 482-484 spisa), u bilancu tuženika od 2013-2015 (list 485-488 spisa), u Bilancu Zračne luke Zagreb od 2011.-2013. (list 489-492 spisa), u godišnje izvješće tuženika od 31.12.2017. (list 4933-497 spisa), u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta iz veljače 2016. sa organizacijskom shemom (list 501-521 spisa), u opis uklapanja radnih mjesta kod tuženika u postojeći tarifni sustav prema važećem KU (list 522-523 spisa),u grafički prikaz investicija i ulaganja tuženika u razdoblju od 2015. do 2018. (list 524 spisa), u poslovne rezultate tuženika u razdoblju od 2014. - 2018. (list 525 spisa), saslušani su svjedoci PA (list 530-532 spisa), ĐA (lit 533-534 spisa), TA (list 536-539 spisa), ZA (list 540- 545 spisa), FA (list 546-548 spisa), JA ( str 554-559 spisa), HA ( 565-570 spisa), saslušana je tužiteljica RAD kao stranka str 574-578 spisa), saslušana je ovlaštena osoba tuženika EA (ranije KA str. 578-582 spisa), te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Presuda ovog suda poslovni broj Pr-4531/2018-37 od 25. veljače 2021. ukinuta je odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-852/2021-8 od 27. svibnja 2025. te vraćena na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.
6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu "rukovoditelj sektora gospodarstva i nabave“, da je dana 21.06.2018. tuženik donio odluku o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja, da je protiv navedene Odluke tužiteljica uložila zahtjev za zaštitu prava, na koji je poslodavac odgovorio 18.07.2016. navodeći da ne prihvaća navode iz zahtjeva za zaštitu prava. Sporno je da li je tuženik imao opravdani razlog za redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja.
7. Uvidom u Dodatak od 09.04.2009. Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 19.06.2006. (list 33 spisa), sud je utvrdio da je tim dodatkom izmijenjen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji su stranke sklopile dana 19.06.2006. na način da će radnica EAD ubuduće obavljati poslove radnog mjesta "rukovoditelj sektora gospodarstva i nabave", prema opisu poslova koji je u privitku i sastavni je dio Dodatka Ugovora o radu. Osim poslova tog radnog mjesta radnica će obavljati i sve pripremne i završne poslove i druge poslove po nalogu neposrednog rukovoditelja,koji s obzirom na organizaciju rada, pravila i standarde struke ulaze u njezin djelokrug rada. Radnica je obvezna poslove obavljati osobno, savjesno i pravovremeno po uputama poslodavca.
8. Uvidom u opis poslova radnog mjesta "rukovoditelj sektora gospodarstva i nabave" Zračne luke Zagreb Trgovina d.o.o. (list 34 i 35 spisa), utvrđeno je da izvršitelj na tom radnom mjestu upravlja, rukovodi, organizira i koordinira i nadzire rad Sektora gospodarstva i nabave; predstavlja organizacijski dio kojim rukovodi u odnosu na treće osobe; samostalno donosi odluke iz svog djelokruga rada; donosi poslovne odluke u skladu s ovlaštenjima Direktora društva; vrši raspodjelu poslova i radnih zadataka zaposlenima u Sektoru i davanja uputa za rad; daje podatke iz djelokruga rada organizacijskog dijela kojim rukovodi (osim podataka koji predstavljaju poslovnu i službenu tajnu); predlaže stimulativne mjere i pokretanje postupaka zbog kršenja odredaba ugovora o radu za radnike; vrši komunikaciju s Direktorom Društva; potpisuje dokumente kojima se komunicira unutar Sektora Društva i dokumente iz svoje nadležnosti koji se upućuju izvan Društva, osim dokumenata kojima se stvarju obveze za Društvo; potpisuje zahtjevnice za nabavu roba, usluga, opreme i sitnog inventara za Sektor; odobrava prekovremeni rad u Sektoru; parafira ugovore koji se odnose na poslove Sektora; parafira zahtjeve, prigovore i žalbe koje se upućuju državnim organima; obavlja poslove i izvršenje zadataka za koje ga ovlasti Direktor društva i upravlja procesom nabave.
9. Uvidom u Odluku tuženika od 21.06.2018. (list 36-42 spisa) o redovitom otkazu tužiteljici , zaposlenoj na radnom mjestu "rukovoditelj Sektora gospodarstva i nabave", sud je utvrdio da je navedenoj radnici poslodavac otkazao ugovor o radu koji je naprijed naveden sa dodacima tom ugovoru o radu, zbog skrivljenog ponašanja. U obrazloženju odluke o otkazu se navodi da je radnica zaposlena kod poslodavca od 2006. s time da je od 2009. obavljala poslove najprije rukovoditelja u Odjelu gospodarstva i nabave, odnosno kasnije rukovodi Odjelom logističke podrške. Osnovna djelatnost poslodavca je nabava i prodaje robe u Zračnoj luci Zagreb (dalje: ZLZ), putem prodavaonice koja se nalazi na ZLZ. Od 2016. g. radnica svoje poslove ne obavlja savjesno zbog čega je opomenama od 23.06.2016. i 12.06.2017. upozoravana na neispunjavanje redovnih radnih obveza uz upozorenje na mogućnost otkaza. Nadalje, navodi se da je radnica unatoč navedenim opomenama i dalje nastavila kršiti radne obveze zbog čega joj je poslodavac prisiljen otkazati ugovor o radu redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem. Radnica je propuštala organizirati upravljanje zalihama i pravodobno naručivanje robe, pa je tako u periodu od 10. do 28. srpnja 2017. u isto vrijeme koristila godišnji odmor s radnicom E, a obje su bile zadužene za upravljanjem zalihama, iako je znala da u Odjelu logističke podrške nije bilo osobe koja bi uslijed ljetne sezone upravljala zalihama. Poslodavac je zbog toga ovaj posao bio prisiljen delegirati zaposlenici iz Odjela nabave i promocije. Budući da je zbog organizacijskih propusta radnice tijekom 2017. g. prodavaonica na ZLZ više puta bila bez pojedinih artikala, što je posebno došlo do izražaja tijekom ljetne sezone kada su u pojedinim periodima police sa stranim alkoholnim pićima i slatkišima bile bez proizvod do te mjere da je odlukom poslodavca od 14.07.2017. promijenjena organizacija rada na način da je Odjel nabave i promocije preuzeo obvezu upravljati zalihama robe i za kategorije strani slatkiši i strani alkohol, te sve domaće proizvode, a koji poslovi su do tada obavljani od strane Odjela logističke podrške. Radnica kontinuirano propušta izvršavati poslove upravljanja, organiziranja, koordiniranja i nadziranja rada radnika Odjela logističke podrške kojima rukovodi. Povrede radne obveze ogledaju se u nizu propusta primjerice:
a) nije pravodobno organizirala rad radnika u skladištu za zaprimanje robe na dan 30.05.2018., premda je imala saznanja, najmanje 10 dana ranije da u skladište dolazi velika količina robe koju treba zaprimiti i dostaviti u prodavaonicu. Radnica nije planirala niti na vrijeme obavijestila radnike o potrebi rada na dan 31.05.2018. Na jednaki način radnica nije radnicima u skladištu najavila rad na dane 22.06.2018. i 25.06.2018., premda zbog visoke sezone postoji pojačana potreba za dostavama robe u prodavaonicu.
b) radnica je propustila organizirati i obavljati redovnu kontrolu ispravnosti i pravodobnosti primitka robe u skladištu, propustila je davati upute osobama zaduženim za primitak robe i nadzirati njihov rad, pa se tako više puta dogodilo da se evidentira lom/oštećenje na robi, ali se dobavljač o tome ne obavještava ili ga se obavještava prekasno, pa štetu snosi poslodavac (primjerice preuzeti oštećeni proizvod Toblorone, Lindt, Glenfiddich; proizvodi s prekratkim rokom uporabe Ritter sport čokolada…) ili se propusti evidentirati primitak pojedine robe ili se pogrešno evidentiraju količine robe, dana 27.04.2018. isporuka robe iz Francuske nije pravilno zaprimljena u skladište. U operativnom sustavu, radnici Odjela logističke podrške prijavljuju greške tek 02.05.2018., dakle, punih 5 dana nakon toga. Pogreške se ne rješavaju i roba stoji u skladištu do 04.05.2018. kada voditeljica prodavaonice prijavljuje da robe u prodavaonici nedostaje, a da roba stoji u skladištu. Ukupno 571 komad , od čega 400 komada parfumerijske robe (160 kom Chanel parfema koji su najprodavaniji artikli ) isporučen je tek nakon urgiranja Direktora financija i uključivanje Uprave u rješavanje problema;
c) radnica daje pogrešne informacije svom nadređenom pa tako primjerice 04.05.2018. izvještava da su po isporuci od 27.04.2018. iz Francuske riješene sve razlike i da je ostalo za rješavanje još samo 8 kom robe, da bi dana 09.05.2018., nakon upita Uprave skladištu poslodavac dobio informaciju da je ostalo ne zaprimljeno na skladištu još 55 komada robe. Radnica iako je upoznata sa važnošću organiziranog i promptnog zaprimanja robe u roku od 24 sata namjerno propušta kontinuirano kvalitetno organizirati i nadzirati primitak robe, uslijed čega daje pogrešne podatke i krive informacije poslodavcu;
d) dana 08.05.2018. Uprava je od strane voditeljice prodavaonice obaviještena da su u skladištu noviteti ( primjerice parfemi, proizvodi za Pisck & Fly namještaj: koji nisu dostavljeni u prodavaonicu najmanje 10 dana od zadnje isporuke što je nedopustivo, jer se na taj način propuštaju prodaje;
e) dana 08.05.2018. poslodavac dobiva informaciju od rukovoditeljice Odjele nabave i promocije da su na stanju velike količine lizalica Cuhupa-Chups koje su došle 2017. i za koje je trebao biti organiziran povrat dobavljaču u Francusku. Tužiteljica obavještava Upravu da se navedene lizalice ne mogu vratiti u francusku jer nema ulaznog dokumenta, te da ih nije stavila na inventuru po nalogu Direktora financija, premda je Direktor financija tražio da se organizira povrat robe jer ista nije bila potrebna. Radnica je propustila riješiti predmetni povrat robe od 23.10.2017. i povrat nikada nije izvršen, a nakon 6 mjeseci radnica se opravdava danim uputama direktora financija.
f) povrat proizvoda Ritter čokolada riješen tek nakon što se Uprava uključila u rješavanje tog problema;
g) zbog nepostojanja nadzora i kontrole stanja robe u skladištu, u skladištu se pronalaze određene količine robe koja nije zaprimljena mjesecima, primjerice Victoria-Secret roba koja je došla početkom 2017., a nakon vizualne provjere po skladištu voditeljica prodavaonice pronašla je robu koja je u skladištu ne zaprimljena i traži zaprimanje koje se događa tek u listopadu 2017.
h) dana 13.04.2018. , nakon što je radnica upozorena od direktora financija da su palete sa pločicama s oznakom poslodavca, vrijednosti cca 156.000,00 kn ostavljene izvan skladišta , bez nadzora, radnica ignorira problem, ne odgovara na upit nakon čega je Uprava tuženika bila prisiljena dati nalog radniku ŠA da palete s robom spremi u skladište. Sve ovo nakon što je nastao namještaj i građevinski materijal za uređenje prodavaonice, i nakon što su svi radnici upozoreni na potrebu čuvanja kompanije.
Komunikacija radnice sa podređenima, suradnicima i nadređenima je neodgovarajuća. Radnica se ne pridržava bitnih rokova izvršenja zadataka i time ugrožava poslovanje poslodavca zbog čega se određeni zadaci moraju delegirati drugima, premda je više puta od strane uprave, usmeno i pismeno upozoravana. Ove povrede radnih obveza ogledaju se u nizu propusta, primjerice:
a) radnica nije održavala sastanke sa zaposlenicima Odjela kojim rukovodi i prenosila im informacije neophodne za obavljanje posla;
b) na sastancima managementa vrlo rijetko izvještava da postoje problemi u radu Odjela logističke podrške ili da ima otvorenih pitanja, a problemi su česti; c) bitne informacije radnica ne prenosi radnicima Odjela logističke podrške, pa kada radnici sudjeluju na sastancima za vrijeme njene odsutnosti ne znaju da su nešto trebali odraditi kao ni status zadataka. Zbog toga, kao i zbog kontinuiranog odgađanja izvršenja zadataka, poslodavac zaduženja delegira kolegama iz drugih odjela (primjerice projekt otvaranja novog prodajnog mjesta, kontaktiranje dobavljača za preseljenje namještaja iz fashion shopa, ugovaranje klimatizacije skladišta i sl.); d) koncem siječnja i početkom veljače radnica je odbila dati podatak o količini setova polica koje su ostale na skladištu nakon preseljenja, nakon čega je poslodavac zatražio i odmah dobio podatke od šefa skladišta.
S obzirom na nekonzistentne informacije o preuzimanju roge na skladištu, razlikama i procesu njihovog rješavanja koje je Uprava dobila od radnice kao rukovoditelja, te s druge strane od šefa skladišta i skladištara, Uprava je odlučila provesti izvanrednu inventuru robe u skladištu 22.05.2018. Nakon što je uprava najavila da očekuje angažiranje radnice na izvanrednim aktivnostima, radnica je otišla s radnog mjesta bez da je o tome obavijestila Upravu, već je nakon odlaska poslala poslodavcu poruku da ima izvanrednu situaciju u obitelji i da mora hitno napustiti radno mjesto, a da će potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad poslati u zakonskom roku. Radnica vrlo često ne izvršava zadatke vezane uz projekte ili ih izvršava uz pomicanje rokova pa tako;
a) nije sudjelovala niti je zadužila nekoga u Odjelu logističke podrške za sudjelovanje na telefonskoj konferenciji u travnju 2018. na koju je bila pozvana i koja je bila obvezna za Odjele logistike u svim zemljama. Uz to što nije sudjelovala na telefonskoj konferenciji, radnica nije osigurala da netko u ime poslodavca sudjeluje. Na upit zbog čega se tako ponijela u odnosu na obveze ista se očitovala navodeći da joj ne pada na pamet obavljati telefonske razgovore u neradni dan te da će se ubuduće spajati zaposlenik ČA;
b) radnica nije na vrijeme obavještavala i uključivala radnike Odjela logističke podrške u o aktivnostima na projektima od važnosti za poslodavca (preseljenje na novi terminal 2017., otvaranje novog prodajnog mjesta travanj/svibanj 2018.), što je za posljedicu imalo pomicanje rokova te nezadovoljstvo radnika jer nisu znali što trebaju napraviti;
c) radnica je bezuspješno radila u postupku ishođenja "Certifikata poznatog dobavljača" pa je Uprava poslodavca, nakon što je bila uvjeravana od radnice da taj Certifikat nije moguće ishoditi sama preuzela upravljanjem procesom ishođenja. Dobivanje tog Certifikata bilo je od iznimne važnosti za poslodavca jer je isti omogućio brže zaprimanje robe.
U Odluci o otkazu, navodi se da je poslodavac izgubio povjerenje u rad radnice i to trajno zbog kontinuiteta nesavjesnog rada na bitnoj rukovodnoj funkciji. Radnica je navedenim ponašanjem počinila više težih povreda radne obveze, nije obavljala radne obveze ili ih je nesavjesno obavljala zbog čega su se stekli uvjeti za otkaz Ugovora o radu skrivljenim ponašanjem. Poslodavac se savjetovao sa Radničkim vijećem prilikom otkazivanja Ugovora o radu pa je Radničko vijeće bilo nazočno i davanju obrane radnice. Poslodavac je dana 13.06.2018. uputio Radničkom vijeću prijedlog odluke o otkazu Ugovora o radu i zatražio suglasnost Radničkog vijeća na Odluku o otkazu. Radničko vijeće je obavijestilo poslodavca da nije suglasno sa predloženom Odlukom o otkazu Ugovora o radu.
10. Uvidom u Opomenu poslodavca od 23.06.2016. (list 59 spisa) zbog kršenja radnih obveza sud je utvrdio da joj poslodavac stavlja na teret ne postupanje prema uputama ovlaštenih osoba poslodavca nakon sastanaka od 31.05. i 01.06.2016., kada je od nje zatraženo da direktorici poslodavca zatraži zatražene podatke (status projekta vezanog za zatvaranje skladišta;uključi direktoricu poslodavca u sve e- mailove upućene iz tuženika prema društvu Aelia; obvezno vodi i dostavlja izvještaj o dnevnim aktivnostima (naziv, početak, završetak, trajanje i tjedno dostavlja izvještaje o statusu dodijeljenih projekata), što radnica nije učinila.
11. Uvidom u Opomenu poslodavca od 12.06.2017. (list 65-66 spisa), zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, sud je utvrdio da poslodavac tužiteljici stavlja na teret da je u duljem razdoblju do 12.05.2017. kršila radne obveze na način da je svojim postupcima svjesno pokušala nanijeti štetu poslodavcu i ugledu poslodavca iznošenjem neistinitih navoda većem broju osoba; ignorira naputke Uprave na način da kasni s izradom i dostavom izvještaja te da izvještaji nisu izrađeni u skladu s danim uputama; propušta organizirati pravodobno naručivanje odgovarajuće količine robe što ima za posljedicu nedostatak robe u prodavaonici i propuštene prodaje, te propušta savjesno organizirati, koordinirati i predvidjeti potrebne aktivnosti u cilju preseljenja skladišta na novi terminal ZL.
12. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka, te uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.
13. U pogledu nezadovoljstva radom tužiteljice zbog mnogobrojnih propusta u obavljanju poslova svog radnog mjesta a naročito one koje se odnose na rad u skladištu i organiziranje radnika te zaprimanje robe i da tužiteljica nije organizirala rad radnika u skladištu, da je propuštala organizirati upravljanje zalihama i pravodobno naručivanje robe dana 30.svibnja 2018. utvrđeno je uvidom u mail od 04. svibnja 2018. koji je uputila EA ( Fičko) da je obaveza tužiteljice organizirati u visokoj sezoni rad skladišta tijekom tjedna, te subotom, nedjeljom, za praznike, blagdane ili neradne dane, da su zbog toga promijenili odluku o radnom vremenu, da su o tome već razgovarali.
14. Nadalje je sud je izvršio uvid u mailove listovima od 130 do 480 spisa koji se odnose na upite o stanju u skladištu, od nedostatka robe, do pitanja oko preuzimanja robe , nedostatka suvenira, te u Odluku od 14.07.2017. kojom je promijenjena organizacija rada na način da Odjel nabave i promocije preuzima obvezu upravljati zalihama robe za proizvode koje se odnose na strani slatkiš i strani alkohol, te sve domaće proizvode a koje je do tada obavljao Odjel logističke podrške, a koja je odluka donesena nakon analize i praćenja svakodnevnog poslovanja, a radi poboljšanja učinkovitosti poslovanja i sprječavanja gubitaka.
15. Iz navedenih mailova je vidljivo da su se tužiteljici više puta obraćali drugi radnici tuženika, tako i HA, EA (KA), ZA u pogledu problema sa robom u skladištu, podacima o robi i ostalo što se odnosi na organizaciju logističke podrške za distribuciju robe za koju je bila zadužena tužiteljica.
16. Iz iskaza svjedoka PA koji je bio predsjednik Radničkog vijeća, a koliko mu je poznato tužiteljica nije sklopila ponuđeni Aneks ugovor o radu. Poslodavac je unatoč ugovoru o radu koji je bio na snazi i kojeg je imala tužiteljica, tužiteljici jednostrano izmijenio poslove, odnosno dao joj je da obavlja poslove logistike, iako za te poslove nije imala sklopljen Ugovor o radu niti aneks Ugovora o radu. Na otkazivanje Ugovora o radu tužiteljici radničko vijeće se usprotivilo iz razloga što Sektor logistike nije bio u kaosu prije no što je tužiteljici otkazan ugovor o radu, jer da je tako bilo tuženik uopće ne bi mogao ostvarivati dobit i normalno raditi. Navodi da u nacrtu Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici poslodavac je naveo u par točaka što stavlja na teret tužiteljici, ali niti jedan dokaz o navedenom nije dostavio Radničkom vijeću. Od trenutka povratka tužiteljice s rodiljnog dopusta pa do trenutka otkaza Ugovora or adu tužiteljici ona nije obavljala poslove radnog mjesta za koje joj je otkazan ugovor o radu, već je obavljala poslove rukovoditeljice Odjela logističke podrške,a za koje s tuženikom nije imala sklopljen ugovor.
Iskaz navedenog svjedoka je prihvaćen kao istinit i u suglasju sa materijalnim dokazima, jer nije sporno da tužiteljica nije potpisala anex ugovora o radu, a obavljala poslove rukovoditeljice Odjela logističke podrške, kao što nije niti sporno da se RV protivilo namjeravanoj odluci. U pogledu razloga za otkaz svjedok nije iskazivao jer nije imao konkretnih saznanja.
17. Svjedok ĐA, je bio tužiteljici bio nadređena osoba u razdoblju od 2014-2013., a neposredno nadređen joj je bio u razdoblju od 2008. - 2013, te navodi da je tužiteljica je bila izvrsna radnica, napredovala je u četiri navrata, krenula je od najniže stepenice, te je napredovala do rukovoditeljice Sektora nabave. Iskazao je da je prema Koncesijskom ugovoru između RH i koncesionara, poslodavci koji su preuzeli radnike su bili dužni poštivati prava zatečenih radnika najmanje 5 godina ili do isteka kolektivnog ugovora. Po koncesijskom ugovoru status tužiteljice je trebao ostati isti kao u trenutku sklapanja koncesijskog ugovora.
Iskaz navedenog svjedoka sud nije posebno cijenio jer nije iskazivao o konkretnim povredama koje se tužiteljici stavljaju na teret, kao niti o njenom radu u spornom razdoblju.
18. Svjedokinja TA iskazuje da po povratku tužiteljice nije bilo puno dodirnih točaka u radu sa njom, zna da je bilo puno prigovora na rad tužiteljice, a i tužiteljica joj se obraćala kao članu RV zbog pomoći oko opomena, da nije obavljala poslove radnog mjesta za koji je imala sklopljen ugovor nakon povratka sa porodiljnog. Osim što je potvrdila da je bilo prigovora na rad tužiteljice i da se o tome raspravljalo na sastancima, svjedokinja nije iskazivala o konkretnim povredama koje se tužiteljici stavljaju na teret.
19. Svjedokinja CA navodi da nema saznanja na kojem je mjestu tužiteljica radila po povratku sa porodiljnog, u mirovinu je otišla 01.09.2018. a na sastancima na kojima je ona bila prisutna nije čula nikakve primjedbe na rad tužiteljice. Navodi da joj je direktorica KA rekla da ne stavlja tužiteljicu u kopije mailova kada bi odrađivala zadatke koje joj je KA zadavala.Za organizaciju skladišta i robe u skladištu je navela da taj posao zahtjeva jako puno rada i da višak ili manjak u skladištu ne mora nužno značiti da je to nečiji propust.
Iskaz svjedokinje je ocjenjen kao istinit i logičan, jer je objektivno iskazivala o problemima koje se dešavaju sa naručivanjem i distribucijom robe i njihovim skladištenjem, pa je u tom dijelu u cijelosti prihvaćen.
20. Svjedokinja ZA, koja iskazuje da kod tuženika bila zaposlena na određeno vrijeme kao zamjena za tužiteljicu za vrijeme tužiteljičinog rodiljnog dopusta, a kasnije je ostala raditi kod tuženika kao rukovoditeljica nabave i promocije nakon nove organizacije rada, blisko je surađivala sa tužiteljicom , a saznanja vezano uz predmet spora crpi sa sastanka kojima je prisustvovala svaki tjedan. Navodi da su problemi bili svakodnevni vezano uz zaprimanje robe, jer su se voditelji smjena i sama prodaja žalili na nedostatak robe. Iskazuje da su IT uređaji bili uglavnom neispravni, pa se roba nije mogla zaprimati na skladište da bi se prebacila u trgovinu, a tužiteljica koja je za to bila zadužena nije obavijestila niti direktoricu niti ĆA koji je bio zadužen za IT. Navodi da tužiteljica se nije angažirala oko bilo kojih problema koji su bili u skladištu, da je BA bio zadužen za funkcioniranje skladišta i da je on obavijestio tužiteljicu o problemima sa uređajima, a da je trebalo detektirati zašto isti ne rade. Nadalje da je bilo problema sa radom tužiteljice i oko preseljenja terminala i skladišta u novu zračnu luku, da su redovno održavali sastanke od siječnja do ožujka 2017., da je ona proslijedila tužIteljici plan sa brendovima alkohola radi koordinacije sa skladištem, da do 01.03.2017. to po planu nije napravljeno i da je direktorica 8.03.2017. tražila planograme i nacrt jer u skladištu nisu znali što treba napraviti.
Nadalje navodi da tužiteljica nije bila pripremljena na sastancima, da nije davala konkretna rješenja, a da je na upite direktorice odgovarala da ne zna. Potvrđuje da direktoricu poznaje jer su radile i prije zajedno dok joj je HA sestra. Iskaz navedene svjedokinje je prihvaćen u cijelosti, jer je iz njenog iskaza nesporno utvrđeno da ima saznanja o svakodnevnom radu tužiteljice jer su svakodnevno surađivale. Iskaz je u suglasju sa materijalnim dokazima, a kasnije saslušani svjedoci su također ukazivali na probleme u radu tužiteljice. Ovaj sud ne smatra da je svjedokinja subjektivna jer je u rodu sa AA, niti zato što je radila već prije sa KA.
21. Svjedokinja FA, je iskazala da je bila zaposlena kod tuženika do 01.01.2019. kao voditeljica Odjela ljudskih potencijala. Početkom 2016. novom organizacijom posla i sistematizacijom radnih mjesta uveden je Odjel logističke podrške i radno mjesto voditelja Odjela logističke podrške. Tužiteljica se vratila sa rodiljnog dopusta u veljači ili ožujku 2016. i od tada jer radila na tim poslovima. Sistematizacijom od 2016. nije ukinuto radno mjesto rukovoditelja Sektora nabave i gospodarstva, ali je promijenjen naziv radnog mjesta i djelomično opis poslova tog radnog mjesta. Radno mjesto voditelj Sektora nabave i gospodarstva nakon nove organizacije i sistematizacije iz 2016. promijenilo je naziv u rukovoditelj Odjela logističke podrške. To radno mjesto nije bilo potpuno identično radnom mjestu rukovoditelja Sektora nabave i gospodarstva. Kada se tužiteljica vratila sa rodiljnog dopusta počela je obavljati poslove rukovoditelja Odjela logističke podrške. Tužiteljici je otkazan ugovor o radu zbog brojnih propusta koje je imala u svom radu i to kontinuirano od kada se vratila sa rodiljnog dopusta. Navodi da je imala brojne propuste kao rukovoditeljica i to u pogledu organiziranja poslova, kontrole zaposlenika , komunikaciji sa podređenim i nadređenim, a sva saznanja o tome crpi iz sastanaka na kojima je sudjelovala. Često se na sastancima govorilo o problemima u odjelu kojega je rad organizirala tužiteljica i kontrolirala tužiteljica, pogotovo u radu skladišta i preuzimanja robe, odnosno da nije kontrolirala rad radnika u skladištu. O problemima u radu tužiteljice su joj na satancima kazivali HA, UA, ZA , a vidjela je i mailove koji su voditelji odjela slali direktorici, a kojih je u to vrijeme bilo puno.
Sud je njen iskaz prihvatio kao istinit, suglasan sa ostalim materijalnim i personalnim dokazima i objektivan. Saznanja o predmetu spora crpi iz neposredno g sudjelovanja na stancima i iz mailova koje je dobivala u svom poslovanju.
22. Svjedok UA, iskazao je bio zaposlen kod tuženika od 01.12.2014. do 20.05.2018. na radnom mjestu financijskog direktora. I njemu i tužiteljici je nadređena osoba bila MA, sada EA. Ne zna detaljno iz kojih razloga je tužiteljici otkazan ugovor o radu, ali može pretpostaviti jer je na sastancima managementa na kojima je bio vidio da tužiteljica ne izvršava radne osobe kako se to od nje očekivalo. Propuštala je organizirati neke procese u skladištu pa je to umjesto nje učinio poslodavac. Prvo je mislio da dućan ne zaprima robu pravilno, ali je u razgovorima shvatio da je problem u skladištu. Rad u skladištu je organizirala tužiteljica. Voditeljica dućana bila je HA. Svjedok je u razgovorima sa tužiteljicom stekao dojam da je ona izuzetno inteligentna i bistra osoba, ali kao da joj se ne da raditi, jednostavno nedostajalo joj je energije za rješavanje problema kojih je u tom odjelu bilo puno. Po njegovu mišljenju tužiteljica je bila "slaba karika" u sustavu menagementa kod tuženika.
23. Svjedokinja HA, iskazala je da je zaposlena kod tuženika od 01.06.2015., da je zaposlena po preporuci direktorice MA, sada EA, jer su zajedno radili u Sephora. Saznanja o radu tužiteljice crpi iz neposrednog sudjelovanja na sastancima te je po njenom mišljenju tužiteljica bila nezainteresirana za rad, te bez prijedloga i konkretnih rješenja. KA je ukazivala tužiteljici na probleme u Odjelu logističke podrške kojem je bila na čelu i čitavo vrijeme su postojali problemi sa radom navedenog odjela te su utjecali na rad tuženika. Zadatak tužiteljice je bio nadzor ulaza i izlaza robe i bila je odgovorna da njeni podređeni izvršavaju posao točno i na vrijeme, a što tužiteljica nije provodila. Tako navodi da se situacija popravila nakon što je tužiteljici otkazan Ugovor o radu.
24. Tužiteljica EAD, u svom stranačkom iskazu ostaje kod svih navoda u tužbi te ističe da je komunicirala sa podređenim osobama svakodnevno pismeno i usmeno s tim da napominje da su sjedili u istoj kancelariji, osim skladišta koje je bilo dislocirano, a u skladištu je bilo 5 zaposlenika, s time da je jedno vrijeme ona sjedila osobno u skladištu. Problemi su nastajali iz razloga što je osim nje upute podređenima davala istovremeno i direktorica EA, te HA. U tim okolnostima bilo je teško raditi s obzirom da je tužiteljica bila odgovorna. Upute su se od tužiteljice skrivale, govorilo se da radnici ne smiju komunicirati s tužiteljicom, i obavještavati tužiteljicu o tome što su im EA, ranije KA i HA rekle. To je zadavalo problema u radu tužiteljice, otežavalo je rad. Sa direktoricom EA imala je lošu komunikaciju, a na konkretne upite tužiteljice direktorici, od direktorice nije dobivala konkretne odgovore. Iskazala je i da je morala podnositi dnevna izvješća vezano za svoj posao na zahtjev direktorice, dakle svakodnevno, dok ostali voditelji to nisu morali činiti. U slučaju bolovanja radi djeteta, ili općenito bolovanja morala je obavijestiti direktno direktoricu iako je uobičajena procedura bila da se o tome obavijesti FA koja je upravljala ljudskim potencijalima. Tvrdi da je posao obavljala dobro, korektno, bez grešaka, da je zbog velikog pritiska koji je vršen na nju provjeravali sadržaj svakog e-maila, svaku točku, svaku uputu kako ne bi dolazilo do niti najmanje greške. Poznato joj je da nakon što je njoj otkazan ugovor o radu, je ukinut tuženikov Odjel logističke podrške. Tužiteljica smatra da je taj odjel od početka bio nepotreban, pa zaključuje da osnovan samo zato da tužiteljica nakon rodiljnog dopusta ima gdje se vratiti s obzirom da je ZA došla na radno mjesto na kojem je tužiteljica radila prije no što je otišla na rodiljni dopust. ZA je prijateljica od direktorice EA, ranije KA. One su po saznanju tužiteljice dugogodišnje prijateljice. Iskazala je da povrede radnog odnosa na koje upire poslodavac se ne odnose na njezinu nadležnost s obzirom da je ista odgovarala za zaprimanje robe u skladištu i funkcioniranja skladišta.
Iskaz tužiteljice je ocjenjen kao subjektivan i usmjeren na opravdavanje u pogledu povreda koje joj se stavljaju na teret.
25. Ovlaštena osoba tuženika EA, ranije KA je iskazala je da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa koja kršenja su pobliže navedena u odluci o otkazu. Tužiteljica je otišla na rodiljni dopust u listopadu 2014. Vratila se na rad u ožujku 2016. Za vrijeme dok je bila na rodiljnom tužiteljicu je zamjenjivala ZA. Nakon što se tužiteljica vratila na rad, obavljala je kod tuženika posao voditeljice Odjela nabave i logistike, a prije no što je otišla na porodilji dopust radila je na radnom mjestu voditeljice Sektora gospodarstva i nabave. Tužiteljici je otkazan ugovor o radu iz razloga što od tužiteljičinog povratka sa rodiljnog dopusta 2016. tužiteljica nije prihvaćala raditi po uputama nadređenih. Jedan od glavnih zadataka je bio da unutar svog odjela osigura da odjel preuzme upravljanje zalihama i da kvalitetno naručuje robu. To se nije dogodilo. Linija upravljanja je bila jednostruka, a to znači da je samo tužiteljica mogla upravljati svojim odjelom. Iskazala je da je upute radnicima kojima je tužiteljica bila nadređena davala isključivo onda kada je tužiteljica bila na bolovanju.
26. Analizirajući iskaze svjedoka i stranaka sud je utvrdio da je tuženik dokazao da je imao opravdani razlog za otkaz tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja. Naime sagledavajući sve okolnosti ovog spora i provedene dokaze te imajući u vidu da je tužiteljica radila na rukovodećem mjestu te bila zadužena za organizaciju Odjela logističke podrške sud je utvrdio da tužiteljica nije sukladno zahtjevima i potrebama svog radnog mjesta obavljala poslove na zadovoljavajući način. Na navedeno je upozoravana na sastancima, putem mailova, usmeno i pismeno u opomenama koje su joj izdane zbog povreda iz radnog odnosa od 23.06.2016. i 12.06.2017. a koje se odnose na ne postupanje po uputama ovlaštenih osoba poslodavca koji su joj ukazani na sastancima od 31.05. 2016. i 01.06.2016., a koji se odnosi na promptnu dostavu izvješća i projekata. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u kojem ona smatra da je takvo postupanje usmjereno samo na nju te da se od drugih takva izvješća nisu tražila, jer je utvrđeno da je sa skladištima i robom koja se nalazila u skladištima , a za koju je organizaciju bila zadužena tužiteljica, bilo stalno problema na koje su ukazivali i svjedoci UA, FA, ZA i HA kao i zz tuženika.
27. Sud je utvrdio da je tužiteljica u svom radu propustila organizirati i obavljati redovitu kontrolu ispravnosti i pravodobnosti primitaka robe, upravo onako kako joj se to stavlja na teret, a što je utvrđeno iz mailova od 28.05.2017., 29.06. i 30.06.2017. i u kojem KA ukazuje na stanje nezaprimljene robe u skladištu, slatkiša na skladištu, zatim nedostatak robe što je utvrđeno iz mailova o d02.05.2017., 04.05.2017., 29.06.2017., 02. 07.2017., i .05.07.2017. koje je upućivala HA, a sve se odnosi na prigovore na lošu organiziranost Odjela logističke podrške, a što je u konačnici rezultiralo Odluku od 14.07.2017. kojom je promijenjena organizacija rada i prebačen je na Odjel nabave i promocije.
28. Odredbom članka 115.stavak 1. i 3. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22i 64/23, dalje ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog, u slučaju da radnik krši obveze iz radnog odnosa-otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.
Poslodavac je dužan dokazati postojanje opravdanog razloga za otkazivanje zbog skrivljenog ponašanja. U slučaju kada se otkaz ugovora o radu temelji na više povreda radnih obveza kao što je to ovdje slučaj, dovoljno je da i samo jedna povreda daje osnovu na donošenje odluke o otkazu. Takav stav je zauzet u odluci Vrhovnog suda RH- Rev-928/2022.
29. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je tužiteljica, kontinuirano, kroz duže razdoblje, postupala suprotno od naloga i obveza poslova njenog radnog mjesta, a koje se najviše očituje u neadekvatnom rukovođenju Odjelom logističke podrška, nepoštivanjem zahtjeva poslodavca u pogledu poboljšanja i povećanja prihoda prodajom robe, a poslodavac od radnika osnovano očekuje pouzdan i uzoran rad te poštovanje odluka nadređenih koje su u okviru organiziranog i razumnog rada. Tužiteljica unatoč opomenama od 23.06.2016. i 12.06.2017. u koje ima joj se ukazuje na povrede iz radnog odnosa i potrebu za poboljšanjem rada, i nadalje ne korigira svoj rad na način da savjesno, korektno i odgovorno ispunjava svoje ugovorene obveze.
Pri tome sud smatra da neovisno o činjenici da je tužiteljica imala sklopljen ugovor za radno mjesto rukovoditeljice odjela nabave i gospodarstva, faktično je obavljala poslove rukovoditelja odjela logističke podrške, a koje radno mjesto je rukovodeće kao i ono za koje je imala sklopljen ugovor. Radnik koji faktično obavlja poslove drugog radnog mjesta od onoga koje je navedeno u ugovoru o radu dužan je poslove tog radnog mjesta obavljati savjesno, korektno i sukladno uputama poslodavca.
30. Sud je utvrdio da je tužiteljica gore opisanim postupanjem kršila obveze iz radnog odnosa te je poslodavac imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu, slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu.
31. Obzirom da je radni odnos prestao odlukom o otkazu valjalo je odbiti i zahtjev za sudskim raskidom i naknadom štete kao neosnovani.
32. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.
Tako je tuženiku priznata jednokratan trošak za 4 radnje ( odgovor na tužbu, ročište od 04.10.2018., 20.11.2018 i podnesak od 16.10.2018.) od 250 bodova, trošak pristupa na ročište od 05.02.2019., 4.3.2019., 18.4.2019., 13.6.2019., 19.9.2019., 13.11.2019., 20.1. 2020., 2.3.2020., 9.11.2020., 14.01.2021., 2.2.2021., 28.10.2025. sve po 50 bodova, te objave ročišta od 25.2.2021. od 25 bodova, te žalbe od 5.3.2021. od 62,50 bodova, (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno 912,5 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 1.825,00 eura, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a te sudske pristojbe od 73,00 eura, sveukupno 2.354,25 eura. Tuženiku nisu priznati podnesci od 16.12.2020 kojim obavještava sud o promjeni punomoćnika jer isti ne predstavlja obrazloženi podnesak i 14.01.2021. kojeg je predao na ročištu od 14.01.2021. a koje ročište je priznato kao trošak.
33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. siječnja 2026.
Sutkinja:
Vesna Horvath
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
DNA: tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku