REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-616/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. svibnja 2025. Poslovni broj: P-5676/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. svibnja 2025. Poslovni broj: P-5676/2024-7.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :
I . Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A.Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 412,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. lipnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te naknaditi trošak parničnog postupka, sve u roku od osam dana.“
II.Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, da tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB 22694857747, naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eur sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP),pobijajući i odluku o troškovima.
2.1.Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da šteta tužitelju nastaje isplatom priznate mirovine, bez obzira je li ista priznata po osnovi povrede na radu ili je šteta nastala kao posljedica ozljede izvan rada te da visinu pretrpljene štete tužitelj dokazuje obračunom isplaćene mirovine.
2.2.Nadalje u svezi s primjenom relevantnog zakona ističe da se pravo na mirovinu i isplatu iste usklađuje sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju("Narodne novine" broj 157/13, 102/19 dalje: ZMO), pa tako i naknadu štete u konkretnom slučaju tužitelj potražuje na temelju odredbe članka 161. do 170. ZMO.
2.3.Tvrdnji je da je odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., i 152/14 dalje: ZOOP) kontradiktorna sama po sebi jer navodi da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju i time upućuje na primjenu odredaba ZMO-a kao glavnog zakona koji uređuje materiju naknade štete da bi nastavno taj isti zakon propisao način na koji se obračunava razmjerni dio i to prema metodi suprotnoj ZMO-a.
2.4.Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5.Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
6.Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine osiguranici GB za razdoblje od 1. studenog 2021. pa do 30. studenog 2022. budući je osiguranica tužitelja stradala u prometnoj nezgodi 28. svibnja 2006. za koju je odgovoran osiguranik tuženika, time da joj je rješenjem tužitelja od 28. ožujka 2018. osiguranici, kod koje je zbog ozljede izvan rada (80%) i bolesti (20%) nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine.
7.Pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u većem broju odluka (odluke poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x- 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/18 od 12. siječnja 2022. i dr.) kao i članak 27. ZOOP kojim je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju prvostupanjski sud zaključuje da se stvarnom štetom u smislu odredbe st. 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (st. 2) te da sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine ali samo u visini razlike između iznosa mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u slučaju umirovljenja zbog povrede na radu i iznosa mirovine koju isplaćuje pri čemu je teret dokaza na tužitelju koji u odnosu na odlučnu činjenicu nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza a ne na tuženiku koji je osporavao nastanak i visinu utužene štete prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev.
8.Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
9. Naime, već u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revx 388/2018. od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode), a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda (Rev-5292/2019-2. od 16. lipnja 2020., Rev- 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022.).
10.Odredbom članka 27. dalje: ZOOP propisano je:
„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“
11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev -174/20223. od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika(stvarnog štetnika).
11.1.No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugo stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I. izreke a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP."
12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-954/20222. od 25. siječnja 2023. navedeno je: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u članku 27. stavku 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008. za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."
13. Slijedom navedenoga proizlazi da je obvezu tuženice trebalo prosuđivati prema članku 27. ZOOP, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom obzirom da tužitelj nije dokazao da li postoji razlika i koliko ista iznosi, da je osiguraniku bila isplaćivana invalidska mirovina, kao da je razlog priznanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.
Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.
14.Odluka o zatraženim troškovima podnesene žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.
15. Slijedom navedenoga žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 7. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić
