REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-1031/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E ŠE N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić ,kao predsjednice vijeća ,mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u, pravnoj stvari tužiteljice RE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća, d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 30. prosinca 2024., poslovni broj: Pn-1522/2020-52, te rješenja od 10. rujna 2025.,broj Pn-1522/2020-59., 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. prosinca 2024. poslovni broj :Pn-11522 /2024.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. rujna 2025., broj Pn-1522/2020-59.

II.Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troškova podnesenih žalbi protiv presude i rješenja.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća, d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužiteljici RE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade imovinske štete iznos od 988,29 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 49,77 eura od dana 21. srpnja 2017.g. do isplate,

- na iznos od 938,52 eura od dana 17. siječnja 2018.g. do isplate po stopi koja od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća, d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužiteljici RE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete i tuđe pomoći, iznos od 2.426,17 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 02. lipnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.270,57 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 30. prosinca 2024. godine do isplate, sve kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353.stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), pobijajući i odluku o troškovima postupka.

2.1.Pogrešnim smatra utvrđenja prvostupanjskog suda da je osiguranik tuženika neopreznom radnjom skretanja uzrokovao sudar jer takvo utvrđenje nema uporišta u provedenom postupku pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a također da ne stoji zaključak da tužiteljica nije doprinijela nastanku štetnog događaja.

2.2.Osporava i primjenu orijentacijskih kriterija a posljedično tome i odluku o troškovima.

2.3. Predlaže da se preinači u smislu žalbenih navoda podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži troškove podnesene žalbe a žalbom ujedno predlaže donošenje dopunske presude ističući da prvostupanjski sud nije odlučio povučenom dijelu tužbenog zahtjeva.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i tužiteljica i to u odluci o troškovima ujedno predlažući i donošenje dopunskog rješenja o troškovima ističući da prvostupanjski sud nije odlučio o svim zatraženim troškovima konkretno, zahtijevanom trošku pristupa na pripremno ročište niti o zahtjevu za priznanje troška na ime plaćenog predujma za izlazak sudske komisije na očevid.

3.1. Predlaže da se donese dopunsko rješenje u skladu navoda prijedloga time da se u slučaju neprihvaćanja prijedloga prijedlog ima smatrati žalbom.

4. Povodom prijedloga za donošenje dopunske presude odnosno dopunskog rješenja prvostupanjski sud je 10. rujna 2025. donio rješenje Pn-1522/2020-59 kojim je naložio tuženiku da tužiteljici naknadi daljnji trošak u iznosu od 299,48 eura sa zateznim kamatama(točka I. izreke) te je odbio tuženika s prijedlogom za donošenje dopunske presude.

5. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tuženik ističući da je prvostupanjski sud morao odlučiti o djelomičnom povlačenju tužbe poglavito što se tuženik protivio povlačenju pa predlaže da se pobijano rješenje preinači podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove podnesene žalbe.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe tuženika nisu osnovane.

Žalba tuženika protiv presude

8. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući je presuda jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge. Presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

9. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu .

10.Tužitljica tužbom potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete koja joj je nastala 19. srpnja 2017. godine kojom prilikom je stradala kao vozač u prometnoj nezgodi koja se dogodila na kolniku [adresa], kad je na njeno vozilo, tijekom vožnje unazad dok je izlazila iz parkirnog mjesta, udarilo vozilo štetnika koje je velikom brzinom i krajnje ,neoprezno naišlo iz Palmotićeve ulice i udarilo u zadnji dio vozila tužiteljice, te da je tom prilikom zadobila tjelesne povrede koje su narušile njezino tjelesno i duševno zdravlje, da je pretrpjela fizičke bolove i strah, te da su kod nje zaostale trajne posljedice, a da joj je nakon ozljeđivanja trebala pomoć i njega duge osobe. Također da joj je nastala imovinska šteta i na automobilu te potražuje od tuženika, kao osiguratelja štetnika, naknadu neimovinske štete i imovinske štete.

11. U konkretnom slučaju nije sporan nastanak štetnog događaja niti okolnost da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika u trenutku štetnog događaja.

11.1.Također ,nije sporna visina imovinske štete na vozilu i visina plaćenih troškova vuče vozila, sveukupno iznos od 7.446,25 kn (988,29 eura).

12. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je osiguranik tuženika skrenuo iz Palmotićeve ulice u lijevo u [adresa], te potom skrenuo u krajnju desnu prometnu traku u kojoj se nalazila tužiteljica u svom vozilu kojim je vršila radnju uključivanja u promet, vožnjom unazad, iz parkirnog mjesta koje se nalazi tik do spomenutog raskrižja,

-da je tužiteljica već bila započela radnju kretanja unazad i uključivanja u promet na kolnik [adresa], kad je osiguranik tuženika započeo skretanje u desnu prometnu traku,

-da osiguranik tuženika nije ni stigao skrenuti u desni prometni trak jer je tu došlo do sudara,

-da je tužiteljica obavljala radnju uključivanja u promet vožnjom unazad u desnu traku, kada je osiguranik tuženika skrenuo u tu traku,

-da je tužiteljica započela radnju uključivanja u promet 1,8 sekundi prije nego što je vozilo osiguranika tuženika započelo radnju skretanja ulijevo, što znači da je osiguranik tuženika neopreznom radnjom skretanja uzrokovao sudar,

-da je osiguranik tuženika prilikom skretanja imao mogućnost skrenuti u lijevu ili srednju prometnu traku,

- da je i skrenuo najprije u srednju traku, a potom zbog gužve, skrenuo u krajnju desnu traku,

-da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila - trzajnu ozljedu vrata.

- da je pretrpjela fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju još 20 dana.

-da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah u situaciji ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, potom tzv. sekundarni strah karakteriziran brigom za zdravlje i ishod liječenja, jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, te manjeg intenziteta još 5 dana, a potom se nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu nelagode i zabrinutosti u prometu koji je trajao još mjesec dana.

- da su unatoč provedenom adekvatnom liječenju kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u omjeru od 3% trajno,

-da je ozljeda vrata pogoršala status otprije degenerativno promijenjene vratne kralježnice, tako da su tegobe u vidu glavobolja, bolova vrata i zakočenosti vrata, učestalije,

- da kod tužiteljice postoji ograničenje u kretnji vratne kralježnice u srednjem stupnju, degenerativne promjene,

-da joj je nakon ozljeđivanja u predmetnog prometnoj nezgodi bila potrebna pomoć druge osobe tijekom tjedan dana po 3 sata dnevno, za vrijeme imobilizacije vrata, te još 3 tjedna, 2 puta tjedno, po 3 sata, dakle, ukupno 39 sati tuđe pomoći.

13.U odnosu na osnovanost osnove tužbe prvostupanjski sud ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuju se pravila o odgovornosti na osnovi krivnje, odnosno odredba čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05), koja propisuje da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, da je s obzirom kako je osiguranik tuženika skrenuo iz Palmotićeve ulice u lijevo u [adresa], te potom skrenuo u krajnju desnu prometnu traku u kojoj se nalazila tužiteljica u svom vozilu kojim je vršila radnju uključivanja u promet, vožnjom unazad, iz parkirnog mjesta koje se nalazi tik do spomenutog raskrižja te je imao mogućnost već je bio i dužan skrenuti u lijevu prometnu traku prekršio je odredbu članka 56. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZSPC)koja propisuje da je vozač vozila koje skreće u lijevo, dužan skretanje obaviti krećući se krajnjom lijevom prometnom trakom koja se prostire uz središnju crtu i uz zamišljeni ili obilježeni luk koji spaja dvije središnje crte bočnih kolnika, odnosno prometnom trakom koja se prostire uz lijevi rub ceste s jednosmjernim prometom, osim ako je prometnim znakom na cesti drukčije određeno, a da osiguranik tuženika ne samo da nije skrenuo u krajnju lijevu prometu traku, već je do prometne nezgode došlo kad je započeo skretanje u krajnju desnu traku u kojoj se već nalazilo vozilo tužiteljice.

13.1. Nadalje, prvostupanjski sud je stajališta da ne postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja jer je tužiteljica radnju vožnje unazad započela u trenutku kada je desna prometna traka bila slobodna od vozila, a na pješačkom prijelazu nije bilo pješaka. Stoga pr je imao mogućnost već je bio i dužan skrenuti u lijevu prometnu traku. Odredba čl. 56. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZSPC), propisuje da je vozač vozila koje skreće u lijevo, dužan skretanje obaviti krećući se krajnjom lijevom prometnom trakom koja se prostire uz središnju crtu i uz zamišljeni ili obilježeni luk koji spaja dvije središnje crte bočnih kolnika, odnosno prometnom trakom koja se prostire uz lijevi rub ceste s jednosmjernim prometom, osim ako je prometnim znakom na cesti drukčije određeno.

13.2. U ovom slučaju, osiguranik tuženika ne samo da nije skrenuo u krajnju lijevu prometu traku, već je do prometne nezgode došlo kad je započeo skretanje u krajnju desnu traku u kojoj se već nalazilo vozilo tužiteljice. Upravo radi kršenja spomenute zakonske odredbe, osiguranik tuženik je u prekršajnom postupku oglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom za počinjeni prekršaj.

13.3. S druge pak strane, tužiteljica je u prekršajnom postupku oslobođena optužbe. Niti ovaj sud nije utvrdio postojanje doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja. Naime, tužiteljica je radnju vožnje unazad započela u trenutku kada je desna prometna traka bila slobodna od vozila, a na pješačkom prijelazu nije bilo pješaka. Stoga prvostupanjski sud nalazi osnovanost osnove tužbe.

14. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je stajališta da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti propisane odredbom čl. 19. ZOO/05, a da su nalazom i mišljenjem vještaka utvrđene su činjenice i okolnosti (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti), koje utječu na pravičnu novčanu naknadu, a propisane su čl. 1100. st. 2. ZOO/05, a visinu pravične novčane naknade odmjerio je uzimajući u obzir u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela radi imobilizacije i fizikalne terapije, karakter, jačinu i trajanje straha, te postojanje i obim trajnih posljedica koje smanjuju životnu aktivnost tužiteljice u omjeru od 3 %, srednju životnu dob životnu dob (tužiteljica je rođena 1963. godine), radi koje dobi je teže podnosila tegobe koje osjeća radi konkretnog ozljeđivanja.

15. U odnosu na imovinsku štetu uz utvrđenje da je tuđu pomoć i njegu koju joj je pružala mama pomoć pružana besplatno ,prvostupanjski sud je stajališta da tužiteljica ima pravo na naknadu ovog oblika štete, a cijena sata tuđe pomoći odredio je se prema neto cijeni sata koju naplaćuju osobe koje se time bave, u mjestu gdje živi tužiteljica, a to je Zagreb i gdje cijena jednog sata iznosi oko 3,5 eura, no budući je tužiteljica zatražila naknadu po satnici od 20,00 kn odnosno 2,65 eura, sud je dosudio zatraženi iznos od 103,52 eura.

16. Visina imovinske štete nastale na vozilu tužiteljice nije bila sporna i iznosila 938,52 eura (koje je tužiteljica platila dana 16. siječnja 2018. a nije bila sporna ni visina troškova vučne službe koju je tužiteljica platila u iznosu od 49,77 eura, odnosno radi se o ukupnoj svoti od 988,29 eura.

17.Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

18.Žalbeni navodi tuženika o suodgovornosti te doprinosu tužiteljice nastanku štetnog događaja nemaju po ocjeni ovog suda uporišta u sadržaju dokaza provedenih u ovom postupku.

19. Na žalbene navode tuženika valja istaći da je pravo na ocjenu dokaza pridržano za prvostupanjski sud, koji je u okviru odredbe čl. 8. ZPP-a ovlašten vršiti ocjenu dokaza provedenih pred prvostupanjskim sudom a u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a pravilno prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza provedenih u ovom postupku utvrdio odlučne činjenice te je pravilno ocijenio nepostojanja doprinosa tužiteljice u nastanku štetnog događaja ne nalazeći da bi ista svojim radnjama u prometu povrijedila koju od odredbi ZSPC-a, što kod osiguranika tuženika nije slučaj , a što je utvrđeno i u prekršajnom postupku.

20.Neosnovano se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio orijentacijske kriterije te da ih je povećao za 100 %.

21.Po ocjeni ovog suda orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te u primjeni navedenog propisa valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važan, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, a prvostupanjski sud je upravo imao u vidu sve okolnosti slučaja te je i po ocjeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku o visini pravične novčane naknade dajući za svoju odluku valjane razloge.

22. Prema iznosu dosuđene pravične novčane naknade suprotno navodima žalbe a uvažavajući utvrđenja prvostupanjskog suda ne proizlazi da je dosuđena pravična novčana naknada , dosuđena izvan okvira orijentacijskih kriterija.

23.Zbog iznesenog žalba tuženika u odnosu na presudu je neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju članka 368. stavak 1.

ZPP-a presuditi kao u izreci.

Žalba tuženika u odnosu na rješenje

24. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 381. ZPP-a, te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

25. Iz sadržaja žalbe razvidno je da se rješenje pobija isključivo stoga što prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude glede djelomičnog povlačenja tužbe a takav stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

26. Naime, tužiteljica je podneskom od 05. siječnja 2023. godine uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka i pravilno je razmatranje prvostupanjskog suda da sud i stranke odnosno punomoćnici stranaka nemaju dovoljno stručnog znanja koje je potrebno u određenoj problematici pa kako je i u konkretnom slučaju bilo potrebno stručno medicinsko znanje, kako bi se utvrdilo postojanje i opseg neimovinske štete i tuđe pomoći, a temeljem nalaza i mišljenja medicinskih vještaka tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev, te takva stranačka dispozicija sniženja tužbenog zahtjeva, ne može se izjednačiti s dispozicijom povlačenja tužbe, kojom tužitelj u cijelosti odustaje od svog zahtjeva i ne traži da sud o tome meritorno odlučuje, pa je pravilno prvostupanjski sud donio pobijano rješenje uslijed čega je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi rješenje uz napomenu da je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici dosudio daljnje troškove o kojima nije odlučio u presudi a koji se odnose na troškove pristupa na pripremno ročište te troškove izlaska sudske komisije na očevid .

27.Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, na način da je tužitelj u obvezi naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku jer je isti u cijelosti uspio u postupku, i to samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa).

28. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje te na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.

29. Odluka o zatraženim troškovima podnesenih žalbi temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

30. Kako je tužiteljičin zahtjev za donošenje dopunskog rješenja prihvaćen to se nije razmatrala žalba protiv rješenja.

U Slavonskom Brodu, 7. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Šimić