REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-437/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja IN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Pavao Paleversić, odvjetnik u Puli, protiv I. tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, Narodnog doma 2 b i II. tuženika ĆN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici mr. sc. Emir Kulenović i Alma Kulenović, odvjetnici u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice i I. tuženice protiv presude i presude na temelju priznanja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie od 30. siječnja 2025. Poslovni broj: P-198/2024-23, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda te presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie od 30. siječnja 2025. poslovni broj P-198/2024-23 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

I.“ Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se provodi pri Općinskom sudu u Puli- Pola pod posl. br. Ovr-67/2022 i to na 1/2 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, oznake k. č. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada garaža, dvorište uz stambenu zgradu, podul. 1 – 7, ukupne površine 475 m², upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 5. suvlasnički dio: 2952/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu - stan E - koji se nalazi u stambenom potkrovlju zgrade, obojan tamnoljubičastom bojom, a sastoji se od kuhinje i dnevnog boravka, terase, spremišta, hodnika (predsoblja), spavaonice, kupaonice, spavaonice, terase, stubišta i predsoblja, spremišta, kupaonice, spavaonice, terase i spavaonice, ukupne površine 143,19 m².

II. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli – Pola, oznake k. č. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada garaža, dvorište uz stambenu zgradu, podul. 1 – 7, ukupne površine 475 m², upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 5. suvlasnički dio: 2952/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu - stan E - koji se nalazi u stambenom potkrovlju zgrade, obojan tamnoljubičastom bojom, a sastoji se od kuhinje i dnevnog boravka, terase, spremišta, hodnika (predsoblja), spavaonice, kupaonice, spavaonice, terase, stubišta i predsoblja, spremišta, kupaonice, spavaonice, terase i spavaonice, ukupne površine 143,19 m², predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice IN i II. tuženika ĆN, svakog u 1/2 dijela, pa je stoga II. tuženik GN

ĆN dužan trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ime i u korist tužiteljice IN na 1/2 navedene nekretnine te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da provede taj upis.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se provodi pri Općinskom sudu u Puli-Pola pod posl. br. Ovr-67/2022, u odnosu na preostalu 1/2 dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 5. suvlasničkog dijela.

IV. Nalaže se I. tuženici i II. tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom ukupnog iznosa od 708,37 eura (sedamstoosam eura i tridesetsedam centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

V. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

VI. Odbija se zahtjev I. tuženice za naknadu troškova postupka.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica u točkama III., dijela točke IV. I točki V izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava glede istaknutog prigovora prava na dom. Pobija i odluku o troškovima u dijelu kojom je drugotuženiku naloženo naknaditi solidarno troškove prvotuženici budući je drugotuženik priznao tužbeni zahtjev u odgovoru na tužbu pa nije odgovoran za daljnje troškove parničnog postupka.

2.1. Smatra da je s obzirom na odnos sa II. tuženikom osnovan prigovor prava na dom te da je prvostupanjski sud trebao proglasiti ovrhu nedopuštenom u odnosu na cijelu nekretninu a ne samo u odnosu na ½ suvlasničkog dijela tužiteljice.

2.2. Predlaže da se preinači točka III. izreke dio točke IV. i točka V izreke na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a prvotuženici naloži naknaditi troškove parničnog postupka uvećane za troškove podnesene žalbe.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i tužena pobijajući prvostupanjsku presudu u točkama I., II:, IV:, i VI. izreke zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1-3 Zakona o parničnom postupku(NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-

Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

3.1. Ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a navodeći da zaključci o pravu na dom nisu osnovani jer je prisilna prodaja posljedica propusta ovršenika da podmiri svoje zakonske obveze i nije došlo do povrede konvencijskog prava.

3.2. Navodi nadalje, da je prigovor podnesen tek nakon donošenja rješenja o dosudi a da je tijekom postupka tužena postupala u dobroj vjeri te da nije nedvojbeno utvrđeno da li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i II. tuženika.

3.3. Također da nije primjenjiva odredba Ustavnog suda RH U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. jer se u konkretnom slučaju radi o prisilnom zasnivanju založnog prava te nije bilo dobrovoljnih raspoložbi ovršenika drugotuženika. Isto tako, da nije životno da tuženica nije znala da stan koji je njezin suprug kupio nije upisan na njezino ime, te također da tužiteljica nije dokazala da bi vjerovnik (prvotužena) bila nesavjesna, nepoštena odnosno da je zloupotrijebila svoja prava.

3.4. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici da I. tuženoj naknadi nastali parnični trošak, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži troškove podnesene žalbe.

4.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su osnovane.

6. Tužiteljica tužbom traži da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se provodi pri Općinskom sudu u Puli-Pola pod poslovnim brojem Ovr- 67/2022 na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada kao i utvrđenje da je predmetna nekretnina bračna stečevina nje i II. tuženika GN u ½ dijela .

7. Prvostupanjski sud je utvrđenja :

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Ovr-67/2022-2 od 28. siječnja 2022. određena ovrha na nekretnini II. tuženika ĆN, i to na k. č. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada garaža, dvorište uz stambenu zgradu, podul. 1 – 7, ukupne površine 475 m², upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.

Pula, 5. suvlasnički dio: 2952/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu - stan E - koji se nalazi u stambenom potkrovlju zgrade, obojan tamnoljubičastom bojom, a sastoji se od kuhinje i dnevnog boravka, terase, spremišta, hodnika (predsoblja), spavaonice, kupaonice, spavaonice, terase, stubišta i predsoblja, spremišta, kupaonice, spavaonice, terase i spavaonice, ukupne površine 143,19 m².

- da je zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. PU Ovr-67/2022-61 od 27. listopada 2023. treća osoba IN (ovdje tužiteljica) upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe u ovoj pravnoj stvari (u odnosu na predmetnu nekretninu) nedopuštenom,

- da je tužiteljica kao treća osoba podnijela tužbu protiv ovrhovoditelja (I. tužene) i ovršenika (II. tuženika) u ovoj pravnoj stvari, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, - da je tužiteljica u braku s II. tuženikom od 31. svibnja 1985., te da je u braku na temelju Kupoprodajnog ugovora od 23. ožujka 2006. stečen predmetni stan u kojem žive tužiteljica i II. tuženik, nedugo nakon što je nekretnina kupljena do danas, te da navedena nekretnina čini njihov dom skoro 20 godina,

- da je prebivalište tužiteljice i II. tuženika na adresi predmetne nekretnine, te da tužiteljica i II. tuženik nemaju drugu nekretninu u kojoj bi mogli živjeti.

7.1. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada garaža, dvorište uz stambenu zgradu, podul. 1 – 7, ukupne površine 475 m², upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 5. suvlasnički dio: 2952/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu - stan E - koji se nalazi u stambenom potkrovlju zgrade, obojan tamnoljubičastom bojom, a sastoji se od kuhinje i dnevnog boravka, terase, spremišta, hodnika (predsoblja), spavaonice, kupaonice, spavaonice, terase, stubišta i predsoblja, spremišta, kupaonice, spavaonice, terase i spavaonice, ukupne površine 143,19 m², u zemljišnim knjigama u cijelosti je upisana kao vlasništvo II. tuženika ĆN, a ista je stečena na temelju Kupoprodajnog ugovora od 23. ožujka 2006. sklopljenog između II. tuženika i prodavatelja DN, a da je to vrijeme, na snazi je bio Obiteljski zakon (Narodne novine br. 116/2003., 17/2004. i 136/2004., dalje ObZ), a prema odredbama članka 248. ObZ-a '03, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok su prema članku 249. st. 1. ObZ-a, bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, pa budući da je predmetna nekretnina stečena 2006. za vrijeme trajanja braka tužiteljice i II. tuženika, oni su suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 1/2 dijela, pa I. tužena, odnosno ovrhovoditelj, nije ovlašten provoditi ovrhu na dijelu nekretnine koji predstavlja vlasništvo tužiteljice.

8. Odlučujući o prigovoru tužiteljice te provodeći test razmjernosti prvostupanjski sud je stajališta da, iako je miješanje utemeljeno na zakonu, a u odnosu na usmjerenost na postizanje legitimnog cilja ovrhovoditelj nije predlagao posebne dokaze, provođenje ovrhe u odnosu na tužiteljicu nije nužna u demokratskom društvu. Ovrha se u konkretnom slučaju može na prikladan način provesti i na drugom predmetu ovrhe II. tuženika, ovršenika u ovršnom postupku, a koji je u konačnici i stvarni dužnik predmetnog duga. I. tuženik nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili makar djelomično namiri.

8.1. Prvostupanjski sud smatra da osobito opravdani interes ovrhovoditelja, ovdje I. tuženika, za hitnim namirenjem tražbine zbog važnih razloga nekretnini koja predstavlja dom tužiteljice i II. tuženika, ovršenika, nije dokazan, niti se radi o tražbini uzdržavanja. Osim toga da treba uzeti u obzir i da je vrijednost tražbine koja se namiruje (187.824,90 kuna / 24.928,65 eura) nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine koja je predmet ovrhe (1.861,50 kuna / 247.000,00 eura).

9. Zaključka je da I. tuženik nije ovlašten provoditi ovrhu na stanu koji predstavlja dom tužiteljice i koji je njezina bračna stečevina u 1/2 dijela, pa sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. Ovr-6772022 na predmetnoj nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada garaža, dvorište uz stambenu zgradu, podul. 1 – 7, ukupne površine 475 m², upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 5. suvlasnički dio:

2952/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu - stan E - koji se nalazi u stambenom potkrovlju zgrade, obojan tamnoljubičastom bojom, a sastoji se od kuhinje i dnevnog boravka, terase, spremišta, hodnika (predsoblja), spavaonice, kupaonice, spavaonice, terase, stubišta i predsoblja, spremišta, kupaonice, spavaonice, terase i spavaonice, ukupne površine 143,19 m², i to na 1/2 dijela te nekretnine, pa je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev, a odbijen za proglašenje nedopuštenom ovrhe u drugoj polovici dijela nekretnine.

10. Također da tužiteljica ima ovlaštenje ovlaštenje na isticanje tužbenog zahtjeva prema II. tuženiku (dosadašnjem samovlasniku predmetne nekretnine) na trpljenje uknjižbe njezinog prava vlasništva s osnove bračne stečevine u opsegu od 1/2 dijela.

11. Ujedno prvostupanjski sud ističe da u odnosu na prigovore I. tužene da tužiteljica nije u zemljišnoj knjizi publicirala svoje pravo suvlasništva te da je isključivo bitno da je I. tužena postupala u dobroj vjeri s obzirom na načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, sud ukazuje na odluku Ustavnog suda RH posl. br. U-III- 103/2008 od 14. lipnja 2011. u vezi postojanja i zaštite bračne stečevine na nekretnini koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo samo jednog od supružnika, vezano uz provedbu ovršnog postupka radi naplate duga, a u kojoj Ustavnim sud iznosi shvaćanje da se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla mora ocjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa pa kako je utvrđeno da tužiteljica nije bila upoznata s imovinsko-pravnim poslovima i sudskim postupcima II. tuženika, već da je za predmetnu ovrhu saznala slučajno kada je ona, odnosno njezina kćerka (svjedokinja ČN) preuzela sudsko pismeno koje je došlo poštom, a iz kojeg je tužiteljica saznala da je za predmetnu nekretninu oglašena javna dražba u ovršnom postupku (što je sasvim životno i logično s obzirom na ulogu koju je imala tužiteljica u obitelji (briga za kućanstvo i djecu), te ponašanje II. tuženika kao "glave obitelji" koji o poslovima sam odlučuje), sud ocjenjuje da je tužiteljica bila savjesna i u dobroj vjeri postupala te da nije bilo razloga da u zemljišnoj knjizi publicira svoje pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini stečeno na temelju Zakona. Stoga su prigovori I. tužene neosnovani.

12. U odnosu na II. tuženika prvostupanjski sud je donio presudu na temelju priznanja s tim da je odbio dio tužbenog zahtjeva da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se provodi pri Općinskom sudu u Puli- Pola poslovni broj Ovr- 67/2022u odnosu na preostalih ½ dijela nekretnine.

13. Osnovano u žalbi I. tužena navodi kako je tužiteljica tek nakon donošenja rješenja o dosudi istaknula prigovor radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojem je navela da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu a da tužiteljica svoje pravo vlasništva nije publicirala u zemljišnoj knjizi te da je I. tužena postupala u dobroj vjeri postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige posebno ističući da tužiteljica nije dokazala da bi I. tužena bila nesavjesna, nepoštena te da bi zloupotrijebila svoje pravo kao i ukazujući da je prvostupanjski sud našao utvrđenim da osim iskaza tužiteljice i njezine kćerke nema drugih dokaza da bi predmetna nekretnina bila stečena od sredstava stečenih radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine a s tim u vezi ovaj sud primjećuje da je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da tužiteljica nije bila upoznata s imovinsko- pravnim poslovima i sudskim postupcima već je za ovrhu saznala slučajno kada je kćerka preuzela sudsko pismeno koje je došlo poštom i iz kojega je tužiteljica saznala da je za predmetnu nekretninu oglašena javna dražba u ovršnom postupku a smatrajući da je to životno logično s obzirom na ulogu koju je tužiteljica imala u obitelji te ponašanje II. tuženika kao glave obitelji a koji o poslovima sam odlučuje.

14. Međutim s obzirom na iskaze i navode tužiteljice iznesene tijekom prvostupanjskog postupka ali i navode u samoj žalbi tužiteljice gdje navodi da je II. tuženiku jednom trenutku izgubio kontrolu nad svojim privatnim i poslovnim životom prihvaćanje prvostupanjskog suda da na temelju iskaza tužiteljice i njezine kćerke zaključi kako je za ovrhu saznala tek kada je zaprimila njezina kćerka sudsko pismeno iz kojeg je saznala za javnu dražbu a uz nepobitnu činjenicu da su i ostala rješenja I. tužene upućivana na istu adresu na kojoj su prebivalište imali tužiteljica i II. tuženik kao i mnogobrojna rješenja zemljišno-knjižnog odjela dovodi u sumnju takav stav prvostupanjskog suda te ukazuje na arbitraran pristup prvostupanjskog suda budući je odluku obrazložio proizvoljno bez dostatnih razloga i navođenja materijalno pravnih propisa (poglavito u odbijajućem dijelu) a čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i obrazloženu odluku zajamčeno člankom 29 Ustava RH i članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava.

15. Tužiteljica, iako je nesumnjivo znala i morala znati da je njezin suprug, ovdje drugotuženik upisan kao samovlasnik predmetnih nekretnina, to svoje pravo nije upisala, no u pobijanoj presudi izostali su razlozi o odlučnim činjenicama da li je tužiteljica prije pokretanja ovršnog postupka, do donošenja rješenja o ovrsi i do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama poduzela bilo koje pravne radnje radi zaštite svog prava vlasništva, kao i je li tužiteljica dokazala da prvotuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom zabilježbe ovrhe, odnosno je li tužiteljica saznala za postojanje novčane tražbine i počela poduzimati određene pravne radnje tek kada je pokrenut ovršni postupak.

15.1. Sukladno članku 122. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima- "Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje: ZV) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što nije u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvan knjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu prema odredbama zakona.

15.2. Osim toga, izostali su razlozi da li u slučaju u kojemu bi, radi namirenja tražbine koju vjerovnik ima prema jednom bračnom drugu bile poduzete ovršne radnje na cijeloj stvari koja je predmet bračne stečevine, i u kojem drugi bračni drug kao suvlasnik te stvari prema pravilima ovršnog prava podnese izlučni prigovor i traži od suda da proglasi ovrhu na toj stvari nedopuštenom, postoji opasnost u konkretnom slučaju za prvotuženika kao ovrhovoditelja da se ne može namiriti od drugotuženika kao ovršenika i da ostane uskraćen za namirenje svoje cjelokupne tražbine, jer bračni drug-tužiteljica ne dozvoljava provedbu ovrhe na svojem dijelu bračne stečevine, što bi zapravo značilo da je otvorena mogućnost eventualnim malverzacijama s bračnom stečevinom, jer će mnoge osobe priznati svojem bračnom drugu pravo na bračnu stečevinu, čak i na onim stvarima koje ne bi predstavljale bračnu stečevinu, da bi umanjili vrijednost svojega suvlasničkog dijela predmetne imovine i time izbjegli plaćanje novčane tražbine ovrhovoditelja.

16. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati, ne sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama a zbog čega ni činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe nije potpuno i pravilno utvrđeno.

17. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će dati jasne i određene razloge da li bračni drugovi u konkretnom slučaju zajednički odgovaraju za novčanu tražbinu prvotuženika, da li je tužiteljica prije pokretanja ovršnog postupka, do donošenja rješenja o ovrsi i do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, poduzela bilo koje pravne radnje radi zaštite svog prava vlasništva te je li prvotuženik postupao u dobroj vjeri i povjerenjem u zemljišne knjige prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno u vrijeme upisa zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, odlučiti koje načelo ima pravo prvenstva u konkretnom slučaju, da li načelo bračne stečevine ili načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, raspraviti će sve ostale žalbene prigovore, ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka i potom će donijeti novu zakonitu odluku.

18. S tim u vezi prvostupanjski sud treba odgovoriti i na tvrdnje tužiteljice da neprovođenje ovrhe na ½ suvlasničkog dijela II. tuženika ne bi ostvarivalo svrhu instituta prava na dom jer i u tome dijelu prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve razloge budući je prvostupanjski sud tek paušalno naveo da je tužbeni zahtjev neosnovan za proglašenje nedopuštenosti ovrhe na ½ suvlasničkog dijela predmetnog stana.

19. Zbog iznesenog valjalo je prihvatiti žalbe te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će utvrditi činjenice vezane uz naprijed navedeno te dati jasne razloge za svoju odluku kao i za primjenu materijalnog prava a novom odlukom riješit će i o ukupnim troškovima postupka kao i o zahtjevima za naknadu podnesenih žalbi slijedom odredbe članka 166. stava 3. ZPP-a.

20. Na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Slavonskom Brodu, 7. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić