Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Delnicama
Tina Ujevića 1
51300 Delnice
Poslovni broj: P-143/2020-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Skočibušić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Marcotulli & Partneri iz Rijeke, protiv tuženika 1. EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici od 1 do 3 zastupani po punomoćnici Nataliji Marević-Grgurić, odvjetnici iz Delnica, radi utvrđenja prava vlasništva (v.p.s. 1.327,23 EUR), izvan ročišta 07. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba u predmetnoj pravnoj stvari.
II. Nalaže se tužiteljici da 1. do 3. tuženicima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 900,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu zahtjev 1. do 3. tuženika za naknadu troškova odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je ista u cijelosti vlasnica kč. br. [katastarska čestica] – kuća br. 13 i dvorište u Vrhovcima, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pri čemu je prvotno podnesenom tužbom u pogledu te nekretnine bio pasivno legitimiran tada 1. tuženik ĆU iz [adresa].
1.1. Nakon što je utvrđeno da je ĆU pokojna osoba, tužiteljica je kao pasivno legitimirane naznačila sada 1. do 3. tuženike (podnesak list 22) te je ujedno na tu okolnost u spis dostavila novi izvadak iz zemljišne knjige (list 23). U činjeničnim navodima istaknuto je da nekretnina predstavlja njeno isključivo izvanknjižno vlasništvo i posjed koje je stekla iza svog oca KU, umrlog 2019., koji je pak tu nekretninu stekao od svoje bake DU koja je u kući živjela do smrti 1968., a KU je živio s bakom kao i svojom obitelji te je posljednja želja DU bila da kuća pripadne upravo KU. Nakon smrti DU, otac tužiteljice sa obitelji nastavio je živjeti u kući te obrađivati susjednu oranicu (u pogledu ove kat. čestice – kč. br. [katastarska čestica] odluka je pravomoćna), takav njegov posjed nitko nikada nije osporavao niti ga ometao u samoposjedu te je on u kuću i ulagao.
2. Tuženici u odgovoru na tužbu (list 27) osporavaju istu u cijelosti, ističući da je u kući prije II. svjetskog rata živjela njihova baka DU, da je kuća tijekom rata izgorjela, da je nakon rata obnovu odnosno gradnju nove kuće izvršio njihov otac ĆU koji je u kući i živio zajedno s obitelji i majkom DU, da je isti sa obitelji nakon nekog vremena odselio ali je njegova majka do smrti tj. 1968. ostala u kući, da je Genoveva Vesel 1949. kod tadašnjeg Kotarskog suda u Čabru dala izjavu kojom je rasporedila svoju imovinu na sinove ĆU te CU (otac ranije tuženika RU i ŽUT). Nadalje, ŠU da je došao živjeti kod svoje bake DU nakon što mu je umrla majka i iako ne spore da je isti do smrti živio u kući, isti je znao da je kuća pripala ĆU. ŠU da je 1987. podnio tužbu Posl.br. P-456/87 i to upravo radi sporne nekretnine a u kojem postupku isti nije uspio.
3. Nakon zaključenja prethodnog postupka, prvenstveno je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice i 1. do 3. tuženika (list 67).
3.1. Tužiteljica je u dijelu iskaza opisala povijest korištenja kuće, a u preostalom dijelu je navela da je njena majka umrla 2005., a otac ŠU 2019. te da iza istog nije vođena ostavinska rasprava, da su uz roditelje i nju u kući živjele i njene sestre Ž i E (ista je u međuvremenu umrla, iza nje su ostala djeca), da su nakon očeve smrti njih tri sestre rekle da su sada vlasnice kuće ali su tada vidjele da papira o tome nema. Njihov otac se nikada nije očitovao o tome kojoj će od njih pripasti kuća, također se ona i sestre nisu dogovorile oko toga da kuća pripadne njoj već kuća pripada svima a ona u istu odlazi najviše jer živi u [adresa] (sestre su odselile u Sloveniju). Izričito je navela da kuća pripada i njoj kao i sestri Ć te djeci pokojne sestre E.
3.2. Tuženici su također naveli povijest korištenja kuće kao i to da je između njihova oca te oca tužiteljice vođen postupak u kojem je otac tužiteljice pokušao ishoditi vlasništvo kuće ali je spor izgubio.
4. S obzirom na sadržaj iskaza tužiteljice i 1. do 3. tuženika, nesporno je da je otac tužiteljice KU bio u posjedu odnosno živio je u predmetnoj kući izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica].
Također je nesporno, s obzirom na njihove iskaze, da je KU umro (na prednju okolnost u spis nije priložen smrtni list).
Nadalje, iza KU nije doneseno rješenje o nasljeđivanju (isto nije dostavljeno u spis) odnosno ukoliko je isto eventualno doneseno, predmetna nekretnina kao zemljišnoknjižno vlasništvo istim nije mogla biti obuhvaćena jer je upisana kao vlasništvo sada 1. do 3. tuženika odnosno ranije njihovog oca. Međutim, predmetna nekretnina mogla je biti predmet nasljeđivanja kao izvanknjižno vlasništvo.
4.1. U smislu odredbe čl. 4. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN), nasljedno pravo stječe se u trenutku ostaviteljeve smrti, a stjecatelj nasljednog prava može ga se po odredbama zakona odreći, pa će se uzeti kao da ga nikada nije niti stekao. U smislu čl. 141. st. 1. ZN-a, do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Nadalje, u smislu čl. 57. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), stvar je u zajedničkom vlasništvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena, bez obzira na to što je odrediva.
4.2. Sukladno prednjim odredbama, tužiteljica je zajedno sa svojom sestrom i djecom pokojne sestre, u odnosu na nekretninu koja je predmet tužbenog zahtjeva, u nasljedničkoj zajednici kao jednom od oblika zajedničkog vlasništva, a postojanje takve zajednice pretpostavlja da nasljednici do diobne zajedničke stvari upravljaju i raspolažu nasljedstvom odnosno nasljedničkom zajednicom kao cjelinom zajednički, bez obzira na veličinu i vrijednost njihovih nasljednih dijelova
Nadalje, tužiteljica i ostali nasljednici iza KU predstavljaju suparničare i to jedinstvene i nužne suparničare u smislu odredbe čl. 201. Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP ).
Naime, odredbom čl. 196. st. 1. toč. 1. ZPP-a propisano je a više osoba mogu jednom tužbom tužiti odnosno biti tužene ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove. Čl. 201. propisuje da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka.
Prema tome, u situaciji postojanja nasljedničke zajednice (a postojanje koje je utvrđeno iz iskaza tužiteljice), svi nasljednici do okončanja ostavinskog postupka predstavljaju jednu parničnu stranku. Prednje znači da su tužbu radi utvrđenja prava vlasništva trebali podnijeti svi članovi nasljedničke zajednice, a kako u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za ispravak tužbe, ovo iz razloga jer je tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe znala da se radi o nasljedničkoj zajednici, istu je valjalo odbaciti te riješiti kao u izreci temeljem navedene odredbe ZPP-a.
5. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega su 1. do 3. tuženicima priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na 2 ročišta – svaka radnja po 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife), uvećanje za 20% temeljem Tbr. 40. Odvjetničke tarife, odnosno ukupno u tom dijelu iznos od 720,00 EUR. Priznat je i PDV na prednje u iznosu od 180,00 EUR, slijedom čega je ukupno priznato 900,00 EUR.
Nisu priznati troškovi sastava podnesaka te zastupanja na jednom ročištu jer su se te parnične radnje odnosile na druge tuženike i o kojim troškovima je odlučeno rješenjem o povlačenju tužbe.
Delnice, 07. siječnja 2026.
Sutkinja
Renata Rački
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.
