REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj : Gž-1076/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Nini Šuku, odvjetniku u Oroslavju, protiv tuženika RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici u Zaboku, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, od 23.listopada 2025. Poslovni broj: P-17/2025-27, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici od 23. listopada 2025., poslovni broj : P- 17/2025-27.
II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je :
I. „Nalaže se tuženiku ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti tužitelju MZ, [adresa], 52 A, OIB [osobni identifikacijski broj],iznos od 3.000,00 (tritisuće) eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2023., pa do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju MZ, [adresa], 52 A, OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
2.1.Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku budući presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a to jer nema razloga o odlučim činjenicama, a razlozi koji se navode proturječni su sadržaju isprava i zapisnicima o iskazima svjedoka, poglavito stoga što ne navodi mjerodavno materijalno pravo, a i činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
2.2.Osporava stoga i pravilnu primjenu materijalnog prava, a u žalbi analizira na svoj način provedene dokaze , te ističe da prvostupanjski sud nije postupio s uputama višeg suda iz ukidbene odluke.
2.3. Osporava i odluku o troškovima postupka te predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjevi uz nalaganje tužitelju da naknadi troškove parničnog postupka, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba nije osnovana.
5.Suprotno sadržajnim žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluka suda prvog stupnja može ispitati, izreke presude i rješenja su razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
5.1.Ispitujući pobijanu presudu i rješenja, kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.
6.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.
7. Predmet tužbe je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.000,00 eura a tužbu temelji na tvrdnji da je tijekom 2023. godine bio zaposlen kod tuženika i da je od istoga kupio automobil marke "Ford mondeo", na način da će ga otplaćivati na rate, nakon čega će izvršiti prijenos na njegovo ime, pa iako je tužitelju naplatio 3.000,00 eura isti mu nakon toga bezrazložno oduzeo automobil tako da sada nema niti automobil, niti isplaćeni novac.
8.Nesporno je u postupku da je tužitelj bio zaposlen u obrtu tuženika u razdoblju od studenoga 2022. do 18. travnja 2023., te da je tuženik dao tužitelju na korištenje svoj osobni automobil "Ford Mondeo", kao i da je tuženik nakon toga uzeo tužitelju predmetni automobil i više mu ga nije vratio.
9.Prvostupanjski sud je utvrđenja da je je tuženik tužitelju u porukama na Whatsapp-u napisao da je tužitelj koristio auto 5 mjeseci i plaćao za to, a da je dobra volja tuženika bila da, ako tužitelj skupi ostatak do dogovorenog iznosa, da će prepisati auto na tužitelja, na što mu odgovara da mu nije jasno što se događa jer je tuženik rekao da mu ne da auto i da će mu u utorak donijeti novce, a da ga sada pita da li ima novce za auto.
9.1. Prvostupanjski sud zaključuje da iz sadržaja Whatsapp poruka, a osobito iz poruka koje tuženik šalje tužitelju u periodu neposredno nakon prestanka radnog odnosa, proizlazi da je tuženik pisao da mu je tužitelj plaćao za automobil i da su stranke dogovorile prijenos automobila kada bude u cijelosti isplaćen dogovoreni iznos, odnosno da će tada tuženik "prepisati" auto na tužitelja te smatra da je takav sadržaj poruka je podudaran iskazu tužitelja u dijelu kada navodi da je s tuženikom dogovorio da će automobil otplaćivati na rate, a kada ga otplati izvršit će prijenos te da je mjesečno plaćao tuženiku za automobil.
10. Analizirajući iskaze svjedoka VZ i GZ te tužitelja, sud utvrđuje da su se stranke usmeno sporazumjele da će tužitelj tuženiku za predmetni automobil platiti ukupno 30.000,00 kuna, pa mu je svaki mjesec plaćao određene novčane iznose za automobil, i to na ruke ili kao ustege određenih iznosa od njegove plaće.
11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno svih provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje kako je dokazao osnovanost osnove tužbe kao i osnovanost visine tužbenog zahtjeva te da tužitelj opravdano potražuje od tuženika iznos od 3.000,00 eura s osnova stjecanja bez osnove, da su se stranke usmeno dogovorile kupoprodaju automobila s obročnom otplatom cijene te da je prijenos vlasništva automobila trebao biti izvršen nakon cjelokupne otplate, do čega nije došlo zbog narušenih odnosa između stranaka.
11.1. Isto tako da je utvrđeno kako je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 3.000,00 eura, nakon čega mu je tuženik uzeo automobil i nije mu vratio novac koji mu je tužitelj svaki mjesec plaćao za taj automobil, a također da je nedvojbeno da su se odnosi među strankama u međuvremenu teško poremetili i da je tužitelj u travnju 2023. prestao raditi kod tuženika te da je ta okolnosti imala utjecaja na njihove daljnje postupke.
12.Osnovanost osnove prvostupanjski sud nalazi u institutu stjecanja bez osnove.
13.Pogrešno je stajalište žalitelja da nedostatak pisane forme u konkretnom slučaju dovodi do ništavosti ugovora u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine „ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 28/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO). Stajalište je ovog suda da ako je usmeni ugovor o kupoprodaji izvršen predajom vozila i plaćanjem cijene kako to tvrdi tužitelj onda se takvi ugovori koji su ispunjeni u dogovorenom pravcu više ne mogu raskidati, no kako je tuženik uzeo u posjed sporni automobil može se zaključiti da je otpala pravna osnova tako da je iznos od tri tisuće eura tuženik stekao bez osnove pa pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 1111. stavak 1. ZOO-a nalazi da je povrijeđeno subjektivno građansko pravo tužitelja te da tuženik nema pravo zadržati primljeni iznos od 3.000,00 eura koji iznos dakle treba vratiti sa zateznom kamatom u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a.
14. Zbog iznesenog žalba tuženika nije osnovana kako u pogledu odluke o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima koji su kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP- a) tako i visini (primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09, 142/2012, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje u tekstu Tarifa), pravilno odmjereni.
15. Odluka o zatraženim troškovima podnesene žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.
16. Zbog iznesenog presuđeno je kao u izreci na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Slavonskom Brodu, 7.siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Šimić
