REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PF, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog PF, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula od 30. lipnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/10149, URBROJ: 511-03-10-25-1, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenog PF, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenom PF, za prekršaje iz članka 46. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisane u točki 1. i 2. izreke prekršajnog naloga, u ukupno izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.400,36 eura (tisućučetiristo eura i tridesetšest centi) na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od 19. lipnja 2025. u 00,05 sati do 07,00 sati, kao 1 dan zatvora odnosno iznos od 39,82 eura (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.360,54 eura (tisućutristošezdeset eura i pedesetčetiri centa), koju je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog PF, odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni PF obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula od 30. lipnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/10149, URBROJ: 511-03-10-25-1, okrivljeni PF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 46. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz članka 199. stavka 8. istog zakona te je, na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.400,36 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 104,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.

2. Okrivljeni PF je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o zaštitnoj mjeri, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.

4.2. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, i to 19. lipnja 2025. od 00,05 sati do 07,00 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu ukupnu kaznu uračunao iznos od 39,82 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

4.3. Potrebno je naglasiti kako iz ukupno izrečene novčane kazne od 1.400,36 eura nije moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku. Naime, za prekršaj iz članka 46. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 30,00 eura, za prekršaj iz članka 293. stavka 1. istog zakona propisana je novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura, a za prekršaj iz članka 199. stavka 8. istog zakona propisana je novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura. Zbroj minimalne zakonom propisane kazne za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama od 1.320,00 eura i fiksno propisane kazne za prekršaj iz članka 46. stavka 3. istog zakona u iznosu od 30,00 eura, uvećano za iznos od 130,00 eura po osnovi članka 293. stavka 1. istog zakona, iznosi ukupno 1.480,00 eura. Iz stanja spisa proizlazi kako je izdavatelj prekršajnog naloga očito imao namjeru izreći okrivljeniku ukupnu novčanu kaznu u minimalnom iznosu od 1.480,00 eura i istu umanjiti za iznos koji predstavlja vrijeme oduzimanja slobode okrivljenika, ali je istu pogrešno umanjio za iznos koji predstavlja dva dana oduzimanja slobode u visini 79,64 eura, umjesto jednog dana oduzimanja slobode u visini 39,82 eura.

4.4. Dakle, izdavatelj prekršajnog naloga je okrivljeniku trebao prvo izreći ukupnu novčanu kaznu (a namjera mu je očito bila izreći okrivljeniku kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu od 1.480,00 eura), potom u taj iznos na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunati vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju (iznos od 39,82 eura, a ne iznos od 79,64 eura) i nakon provedenog uračunavanja izreći preostalu novčanu kaznu u iznosu od 1.440,18 eura. Međutim, drugostupanjski sud nije ovlašten izmijeniti prekršajni nalog u tom dijelu jer bi se radilo o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika iz članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona.

4.5. Slijedom navedenog, iz izreke prekršajnog naloga proizlazi da je okrivljeniku izrečena ublažena novčana kazna, dakle, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona jer je izrečena ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa i to u iznosu od 1.400,36 eura pa je ovaj sud (bez obzira što se očito radi o nenamjeravanom, ali pogrešnom postupanju izdavatelja prekršajnog naloga) u tako izrečenu kaznu uračunao vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju kao jedan dan zatvora, odnosno iznos od 39,82 eura i okrivljeniku pravilno izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.360,54 eura, kako je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

4.6. Također, ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u točki 2. izreke istoga nije utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu za prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je u točki 2. izreke prekršajnog naloga naveo zakonski raspon kazne za predmetni prekršaj, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne i prema stanju spisa ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika.

4.7. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a tek potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenja istih. Navodi kako do sada nije prekršajno kažnjavan. Ističe kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog obavljanja posla i nedostatka mogućnosti korištenja javnog prijevoza. Iz navedenih razloga predlaže ukidanje zaštite mjere.

6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

6.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na visoku koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika (1,75 g/kg) i opasnost od ponavljanja prekršaja.

6.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole pa su takvi navodi ostali nedokazani, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. siječnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji Korčula u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.