Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 P-47/2023-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Denisu Krnjaku, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb,
Radnička cesta 50, OIB:02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Andreja
Pečenec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidović&Vidović d.o.o., Varaždin,
Kratka 2/1, protiv tuženika GRAD ČAKOVEC, Čakovec, Kralja Tomislava 15,
OIB:44427688822, u sporu male vrijednosti, nakon glavne rasprave zaključene 03.
listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Žigera i punomoćnica
tuženika Tatjane Horvat i Nede Šarić, 27. listopada 2023. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku GRADU ČAKOVCU, Čakovec, Kralja Tomislava 15,
OIB:44427688822, da u roku od 15 dana tužitelju PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB
d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732,

isplati iznos od 365,93 eura / 2.757,10 kn1 sa zateznim kamatama koje teku
od 24. ožujka 2023. do isplate po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju do 30. lipnja

2023. i po stopi od 7,00% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. pa nadalje, a u
slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak parničnog
postupka u iznosu od 262,13 eura / 1.975,02 kn1 sa zateznim kamatama koje teku od

27. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 10 P-47/2023-7 2

Obrazloženje

1. Tužba u ovom predmetu podnesena je 23. ožujka 2023. kod Općinskog suda
u Čakovcu koji se rješenjem poslovnog broja P-253/23-2 od 30. ožujka 2023.
proglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupljen Trgovačkom sudu u
Varaždinu radi postupanja.

2. Tužitelj u historijatu tužbe ističe da je Međimurska banka d.d. Čakovec
(pripojena tužitelju na temelju Ugovora o pripajanju od 22. veljače 2012.) sa Antunom
Lovrenčićem iz Strahoninca, OIB:49939514763, kao korisnikom tekućeg računa
sklopila 14. siječnja 2005. Ugovor o tekućem računu broj 3226792115. Na temelju
navedenog Ugovora ostao je neplaćeni dug na dan 23. ožujka 2023. u iznosu od
365,93 eura. Budući da je Antun Lovrenčić preminuo proveden je ostavinski
postupak kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca te je doneseno rješenje o
nasljeđivanju iza pokojnika broj O-508/18-5, UPP-OS-54/18 od 04. lipnja 2018. te je
rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti 15. lipnja 2018. Na temelju navedenog
rješenja o nasljeđivanju sva ostavinska imovina iza pokojnika prešla je u vlasništvo
Općine Strahoninec, a dijelom u vlasništvo tuženika. Posljedično tužitelj smatra da je
za predmetni dug kao nasljednik odgovoran tuženik te se tužitelj pri tom poziva na čl.

6., 20. i 139. Zakona o nasljeđivanju.

3. Tužitelj u dokaznom postupku predlaže pročitati dokumentaciju koju je
dostavio u spis te i po potrebi provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik potvrđuje činjenicu da je doneseno rješenje o
nasljeđivanju 04. lipnja 2018. te da je tuženik proglašen nasljednikom iza pokojnog
Antuna Lovrenčića iz Strahoninca te i potvrđuje činjenicu da je između Međimurske
banke d.d. i Antuna Lovrenčića sklopljen Ugovor o tekućem računu broj 3226792115.
Tuženik ističe da je iza pokojnog naslijedio imovinu koju čine nekretnine na području
k.o. Kuršanec i to kao ošasnu imovinu budući da su se živući potomci pokojnog
odrekli nasljedstva te i ističe da tuženik nije naslijedio nikakva novčana sredstva iz
kojih bi se predmetni dug mogao podmiriti. Tuženik je mišljenja da se tužitelj ne može
namiriti iz proračunskih sredstava jedinice lokalne samouprave već da se može
namiriti isključivo iz nekretnina koje je tuženik naslijedio. Vezano za to tuženik ističe
da je kod Općinskog suda u Čakovcu u predmetu broj Ovr-572/22 u tijeku ovršni
postupak u kojem se prodaju nekretnine koje je tuženik naslijedio. Tuženik se poziva
na čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju te ističe da bi bio nepravičan, nepravilan i
nezakonit nalog suda da se tuženika obveže na plaćanje navedenog novčanog
iznosa. Zbog svega predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. Tuženik nije predložio provedbu niti jednog dokaza već je samo naznačio da se izvrši uvid u podatke u spisu te i u odredbe Zakona o nasljeđivanju.

6. U dokaznom postupku pročitana je sva dokumentacija koju su parnične stranke dostavile u spis i to:

Poslovni broj: 10 P-47/2023-7 3

- rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca broj O-
508/18-5, UPP-OS-54/18 od 04. lipnja 2018. (listovi 3 do 5 spisa),
- neslužbeni izvadak iz sudskog registra za MBS 070001992 (list 6 spisa),
- izvadak iz poslovne knjige od 26. ožujka 2023. (list 7 spisa),

- ugovor o tekućem računu broj 3226792115 od 14. siječnja 2005. (list 8 spisa),
- promet po tekućem računu (listovi 9 do 16 spisa).

7. Na ročištu za glavnu raspravu sud je odlučio da se dokazni prijedlog tužitelja
za provedbu knjigovodstveno-financijskog vještačenja neće provesti. Tako je
odlučeno iz razloga što sud smatra da je vještačenje nepotrebno provoditi budući da
je odlučno činjenično stanje potrebno za donošenje meritorne odluke moguće utvrditi
na temelju u dokaznom postupku provedenih dokaza te se stoga provedba
vještačenja pokazuje nesvrsishodnom i neekonomičnom, a uz to činjenicu visine
tražbine tuženik nije osporio.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza
zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22,
dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Tužitelj, dakle, u ovom postupku tužbenim zahtjevom traži isplatu novčanog
iznosa od 365,93 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2023.
s time da taj novčani iznos tužitelj potražuje budući da tuženik kao nasljednik iza
pokojnog Antuna Lovrenčića odgovara za dugove pokojnika.

10. Primarno se ističe da je pasivna legitimiranost tuženika valjana, a to
uvažavajući činjenicu da je tuženik nasljednik iza pokojnog Antuna Lovrenčića prema
pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Čakovcu po javnom
bilježniku Jasenke Crnčec broj O-508/18-5, UPP/OS-54/18 od 04. lipnja 2018.
Navedena činjenica nije sporna između stranaka. Prema čl. 139. st. 1. Zakona o
nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19)
određeno je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove te se stoga zaključuje da
tuženik odgovara za ostaviteljeve dugove s time da je potrebno navesti da je tuženik
naslijedio od pokojnog Antuna Lovrenčića imovinu kao ošasnu imovinu u skladu sa
čl. 6. Zakona o nasljeđivanju.

11. Za odluku o meritumu spora valja prvotno ispitati okolnosti vezane za odnos
između tužitelja i pokojnog Antuna Lovrenčića. Iz dokumentacije koja je pročitana u
dokaznom postupku i to izvatka iz poslovne knjige od 26. ožujka 2023. (list 7 spisa),
ugovora o tekućem računu broj 3226792115 od 14. siječnja 2005. (list 8 spisa) i
prometa po tekućem računu (listovi 9 do 16 spisa) vidljivo je da su prednik tužitelja i
pokojnik bili u ugovornom odnosu iz kojeg je nakon smrti pokojnika preostala
nenamirena tražbina prednika tužitelja u iznosu od 365,93 eura. Posebno se ističe da
tuženik u ovom postupku niti ovu činjenicu nije osporavao pa ju posljedično sud
prihvaća.

Poslovni broj: 10 P-47/2023-7 4

12. Iz historijata tuženikovog odgovora na tužbu vidljivo je da tuženik iznosi
prigovor u smislu čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju pa je posljedično tome
potrebno odlučiti i o navedenom prigovoru. U citiranoj odredbi određeno je da
predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema
općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i
prava koja su sastavni dio ostavine. Obrazlažući svoj prigovor tuženik iznosi stav da
tužbeni zahtjev koji je postavljen na isplatu utuženog iznosa nije uredan budući da
tužitelj za predmetnu tražbinu ne odgovara cijelom svojom imovinom već isključivo
imovinom koju ju od ostavitelja Antuna Lovrenčića primio kao nasljednik te tuženik
smatra da sud ne može naložiti tuženiku plaćanje novčanog iznosa.

13. Pravni stav kakav zauzima tuženik vezano za prethodno pitanje za sud nije
prihvatljiv. Naime u čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju regulirana je situacija
prisilne naplate tražbine vjerovnika ili osiguranja tražbine vjerovnika odnosno prema
mišljenju suda prigovor iz citirane odredbe Zakona o nasljeđivanju tuženik može
osnovano izjaviti tek u situaciji da tužitelj pokrene ovršni postupak ili postupak
osiguranja u svrhu prisilne naplate ili osiguranja utužene tražbine. Drugim riječima u
ovom parničnom postupku okolnosti iz čl. 139. st. 6. nisu od utjecaja na osnovanost
tužbenog zahtjeva tužitelja.

14. Ovdje valja istaknuti i činjenicu da se tuženik u odgovoru na tužbu pozvao na
čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, a u kojoj odredbi je određeno da nasljednik
odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da
na visinu naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već
podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. No, međutim, tuženik sudu nije
prezentirao činjenice (vrijednost nasljeđene imovine, visina dugova) iz kojih bi sud
eventualno mogao donijeti zaključak da tužitelj ne bi imao pravo potraživati
predmetni novčani iznos zbog toga što bi eventualno ostaviteljevi dugovi bili viši od
visine naslijeđene imovine. Čak štoviše tuženik ističe da je u tijeku ovrha na
nekretninama koje je tuženik naslijedio pa iz toga sud zaključuje da imovina koju je
tuženik naslijedio još uvijek nije unovčena pa se u ovoj situaciji niti ne može još tvrditi
da eventualno tuženik ne odgovara za predmetni dug zbog činjenice da su dugovi
ostavitelja veći od visine naslijeđene imovine. Zbog svega sud ne može prihvatiti
tuženikovo pozivanje na čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju.

15. Slijedom cjelokupne argumentacije, a primarno poštujući pravilo iz čl. 139. st.

1. Zakona o nasljeđivanju, sud smatra da je tuženik dužan namiriti predmetnu
utuženu tražbinu. Zajedno sa glavničnim iznosom od 365,93 eura tuženik je u obvezi
platiti i zatezne kamate, a koje u konkretnom predmetu tužitelj potražuje od dana
utuženja pa do isplate. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu u skladu sa čl. 29. st. 1.
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i
29/18, dalje u tekstu: ZOO) s time da se stopa zateznih kamata određuje u skladu sa
čl. 29. st. 2. ZOO-a i to vezano za ostale odnose. Ističe se, a to iz razloga što je iz
izvatka iz poslovne knjige (list 7 spisa) vidljivo da u ukupan obračun tužitelj stavlja
već obračunatu redovnu kamatu i zateznu kamatu, da tužitelj ima pravo tražiti
kamate na kamate i to u skladu sa čl. 31. st. 2. ZOO-a.

Poslovni broj: 10 P-47/2023-7 5

16. O troškovima postupka odlučeno je točkom II. izreke presude i to na temelju
čl. 154. st. 1 ZPP-a. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku pa je shodno
tome tuženik u obvezi naknaditi trošak tužitelju. Sud je kao potrebne troškove u
smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tužitelju priznao slijedeće troškove:

- sastav tužbe po punomoćniku prema Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,
37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 625,00 kn (uključen PDV),
- sastav podneska po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife (očitovanje na tuženikov
odgovor na tužbu) u iznosu od 625,00 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištu 03. listopada 2023. po punomoćniku prema Tbr.9.t.1. Tarife u
iznosu od 625,00 kn (uključen PDV), i

- trošak na ime sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eura.

17. Sumarno je, dakle, tužitelju priznat trošak parničnog postupka u iznosu od

1.875,00 kn / 248,86 eura1 plus 13,27 eura, odnosno ukupno je priznat trošak
postupka u iznosu od 262,13 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i
zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude u skladu sa čl. 151. st. 3.
ZPP-a.

U Varaždinu 27. listopada 2023.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od
petnaest dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako
je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o
tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od primitka prijepisa
presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u tri primjerka (e-
Komunikacijom za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o
žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa
ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja - tuženik

Broj zapisa: 9-3085e-c185f

Kontrolni broj: 0be4f-eba20-5690e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DENIS KRNJAK, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.