REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-2084/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Zoranu Bogojeviću, odvjetniku u Nadramija i Partneri, odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 20.studenog 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, dana 7.siječnja 2026. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Proglašavaju se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu od dana 29. srpnja 2021. godine podnesenom temeljem zadužnice br. OV-3416/2009. donesene od strane javnog bilježnika.
2.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana da naknadi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima."
II - Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 7.siječnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 31.5.2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije. Tužba se činjenično temelji na tome: da je protiv tužitelja kao ovršenika tuženik kao ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu kod FINA-a dana 29.7.2021. temeljem zadužnice br. OV-3416/2009; da je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice odlukom ovršnog suda u predmetu br. Ovr-863/2024; da je od dana pravomoćnosti i ovršnosti predmetne zadužnice javnog bilježnika do dana kad je tuženik zatražio izravnu naplatu prošlo više od 10 godina pa je nastupila zastara; da pored navedenog tuženik pokušava naplatiti isti navodni dug i zadužnicom br. OV- 3414/2009, na što je tužitelj također prigovorio i podnio pravna sredstva ovršenika koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod br. Ovr-865/2024 te je tuženik prihvatio djelomično prigovor zastare i djelomično obustavio naplatu, međutim, cijeli navodni dug je u zastari.
2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i u bitnom naveo: da čini nespornim kako je u fazi ovosudnog ovršnog postupka posl.br. Ovr-863/2024 djelomično priznao žalbeni razlog zastare i to u odnosu na glavnicu preko iznosa od 2.120,29 EUR i zakonsku zateznu kamatu preko iznosa od 1.498,53 EUR; da je ovrhovoditelj FINA-i dana 29.4.2024. uputio djelomični opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 29.7.2021. temeljem zadužnice OV-3416/09 i o tome dostavio obavijest u ovršni spis; da glavnica u iznosu od 2.120,29 EUR i zakonska zatezna kamata na glavnicu u iznosu od 1.498,53 EUR nisu u zastari; da je raniji vjerovnik Societe Generale – Splitska banka d.d. aktivirala istu zadužnicu 12.11.2013. i zastara je bila u prekidu kroz čitavo razdoblje u kojem se predmetna osnova nalazila u redoslijedu naplate kod FINA-e, tj. do 4.8.2018. kad je FINA prestala postupati po istoj temeljem čl.12.Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima–nemogućnost izvršenja zbog nedostatka novčanih sredstava kroz određeno vremensko razdoblje; da je zastara počela teći ispočetka dana 5.8.2018. i tuženik je kao ovrhovoditelj ponovno zatražio (ali u novom postupku) izravnu naplatu temeljem iste zadužnice dana 29.7.2021., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina za glavnicu i 3 godine za kamatu.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa ovog suda br. Ovr-863/2024 i Ovr-865/2024.
3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.Među strankama nije sporno: da je tuženik 29.7.2021. pokrenuo protiv tužitelja postupak izravne naplate temeljem zadužnice koja je izdana 11.3.2009. i ovjerena pod brojem OV-3416/09; da je tužitelj odlukom ovršnog suda upućen na pokretanje ove parnice.
Među strankama je sporno je li nastupila zastara naplate tražbine prije pokretanja postupka izravne naplate.
4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, dalje: ZOPNS).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Iz FINA-ine specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje (list 22) proizlazi da je zadužnica br. OV-3416/09 bila radi prisilne naplate predana FINA-i dana 12.11.2013., a potom se 4.8.2018. prestalo izvršavati navedenu osnovu u skladu s odredbama čl.12.ZPONS.
5.1.Pregledom spisa ovog suda br. Ovr-863/2024 i Ovr-865/2024 nije utvrđeno ništa dodatno što već nije bilo nesporno (toč.4. obrazloženja).
6.Na predmetnu ovršnu ispravu (zadužnicu) primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. ZOO, jer se radi o tražbini iz isprave koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika.
Sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi članka 245. st. 1. i 3. ZOO-a zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.
6.1.Stoga, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 12.11.2013. podnio prijedlog za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice.
U tom postupku izravne naplate utvrđena je nemogućnost izvršenja temeljem čl.12. ZPNOS-a, a isknjiženje predmetne zadužnice je bilo 4.8.2018. kad je i stupio na snagu ZPONS koji je u čl.12. normirao isknjiženje osnove za plaćanje uslijed insolventnosti dužnika u trajanju od tri godine.
6.2.S obzirom na to da je tuženik, kao novi vjerovnik, novi prijedlog za izravnu naplatu po istoj zadužnici podnio 29.7.2021., jasno je da u razdoblju od 5.8.2018. (kad je zastara ponovno počela teći) pa do podnošenja novog zahtjeva za izravnu naplatu 29.7.2021. nije protekao rok od pet godina propisan odredbom čl.225.ZOO.
6.3.Kako u konkretnom slučaju nije došlo do zastare glavnog potraživanja, tako zastara nije mogla nastupiti niti prema sporednom potraživanju zateznih kamata.
6.4.Za napomenuti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u većem broju svojih odluka pa tako i u Rev-1027/2021-3 od 3.5.2022. i Rev-441/2022-2 od 25.1.2023. izrazio pravno shvaćanje prema kojem se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na temelju zadužnice podnesene FINA-i radi izravne naplate ne smatra provedenom dostavom zadužnice FINA-i u slučaju nedostatka sredstava na računu ovršenika pa rok zastarijevanja novčane tražbine ne teče dok traje postupak izravne naplate, odnosno izvršenja osnove za plaćanje pri FINA-i.
U ovom konkretnom predmetu FINA je prestala postupati po tuženikovoj - ovrhovoditeljevoj osnovi za plaćanje jer su se ispunile pretpostavke propisane odredbama ZOPNS-a (insolventnost dužnika), a na koje ovdje tuženik nije mogao utjecati. Zbog navedenog osnova je isknjižena, a u situaciji kada tijelo koje provodi ovrhu na novčanim sredstvima po osnovi prestane postupati ovrhovoditelj nema na raspolaganju nikakve druge pravne ili ovršne radnje koje bi mogao predložiti. Naime, ovrhovoditelj nema mogućnost jednom isknjiženu osnovu za plaćanje opet zavesti u očevidnik već je dužan podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu, a što je u ovom predmetu i učinio. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27.11.2019.
6.5.Povrh toga, treba reći da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:
Rev-943/17-2 od 10.5.2017. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: "Dakle, ovaj sud je u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO/91 kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, zauzeo ovo potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen."
U konkretnom slučaju, prvi postupak izravne naplate je okončan isknjiženjem (što je na određeni način ekvivalent obustavi ovrhe) dana 4.8.2018. zbog nedostatka sredstava na računu tužitelja. Dakle, na tužitelju kao dužnik leže razlozi zašto je ranija izravna naplata okončana "obustavom" postupka.
6.6.Navodi tužitelja o tome da je tuženik djelomično opozvao zahtjev za izravnu naplatu i da ustraje u naplati samo dijela potraživanja nisu relevantni za ovaj postupak jer, kako je gore obrazloženo, s obzirom na kronologiju pokretanja postupaka temeljem predmetne zadužnice nisu istekli zastarni rokovi neovisno od toga koliko bi bilo dugovanje tužitelja iz osnovnog pravnog posla (kredita koji se spominje u zadužnici). Sud u ovakvoj parnici može o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivati samo s obzirom na žalbeni razlog istaknut u ovršnom postupku (konkretno, zastara) u svezi kojeg je tužitelj upućen u parnicu.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
7.1.Tuženiku je priznat sljedeći trošak: 100 bodova za sastav odgovora na tužbu što pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 250,00 EUR.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP sukladno traženju iz odgovora na tužbu.
U Splitu, 7.siječnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.stranaka
