Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: Pr-15/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužiteljice ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Dom za starije i nemoćne osobe Sisak, Ulica Oktavijana Augusta 3, Sisak, OIB 39935558897, zastupanog po ZOU Guljaš & Lamza, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 26. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Dom za starije i nemoćne osobe Sisak, Ulica Oktavijana Augusta 3, Sisak, da tužiteljici ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 885,64 EUR bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 145,64 EUR od 16.05.2023., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 370,00 EUR od 16.06.2023., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 370,00 EUR od 16.07.2023., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Dom za starije i nemoćne osobe Sisak, Ulica Oktavijana Augusta 3, Sisak, da tužiteljici ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.218,75 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 7. siječnja 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje; tužitelj), podnijela je tužbu kod ovoga suda 20. studenog 2023., protiv tuženika Dom za starije i nemoćne osobe Sisak, [adresa], OIB 39935558897 (dalje; tuženik). Tužiteljica se kao radnica nalazi u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2022., na radnom mjestu njegovateljice. Tuženik je tužiteljici, bez njene suglasnosti, ustegnuo s plaće iznos od 885,64 EUR i to:

- za mjesec travanj iznos od 145,64 EUR,

- za mjesec svibanj iznos od 370,00 EUR,

- za mjesec lipanj iznos od 370,00 EUR.

Tuženik ustezanje s plaće opravdava pogrešno obračunatom naknadom plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužiteljice. Tužiteljica smatra kako je navedeno potraživanje prije svega neosnovano, a isto tako navodi da ona nije odgovorna za točan obračun plaće budući da je poslodavac taj koji obračunava i isplaćuje plaću. Tužiteljica ističe da čak i da je potraživanje tuženika osnovano, nema ga pravo naplatiti uskratom plaće ili nekog njezina dijela. Tuženik kao poslodavac je nezakonito ustegnuo od plaće tužiteljice iznos od 885,64 EUR.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 24. siječnja 2024., tuženik u cijelosti osporava navode iz tužbe i ističe da je tužiteljica namirena u svom potraživanju, te bi usvajanjem tužbenog zahtjeva ista bi bila 2 puta namirena. Naime, 26. srpnja 2022. tužiteljica se ozlijedila na radu , otvorila je bolovanje, te je 28. srpnja 2022. podnesena prijava ozljede na radu. Sukladno tome, tužiteljici je isplaćivana naknada bolovanja prvih 42 dana na teret Doma, odnosno poslodavca, a za ostali period na teret HZZO-a. Tuženik je tek nakon pola godine 30. siječnja 2023. primio obavijest da je tužiteljici priznata ozljeda na radu. Time se mijenja način obračuna plaće u potpunosti jer se od prvog dana bolovanja naknada plaće obračunava na teret HZZO-a i to u prosjeku šest mjeseci dohotka isplaćenog prije mjeseca nastanka bolovanja. To znači da je od prvog dana bolovanja pogrešno obračunavana naknada plaće tužiteljici ali ne krivnjom tuženika jer je on potpunu dokumentaciju dobio tek nakon pola godine i tek tada je imao potrebne podatke kojim bi mogao obračunavati plaću. Stoga je tuženik ponovno nakon što je dobio svu relevantnu dokumentaciju izvršio obračun razlike radi naknadno priznate ozljede na radu i tužiteljici je na plaći za 1.mjesec 2023. uplaćen neto iznos od 1.457,09 eura za period od 26. srpnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. i time ispravio pogrešan obračun. Kontrolom HZZO-a je utvrđena ispravnost izračuna. Nakon te korekcije, tužiteljica je trebala vratiti bruto iznose koje joj je tuženik uplaćivao za prvih 42 dana bolovanja kao naknadu za bolovanje na teret poslodavca (prvih 42 dana) u iznosu od 885,64 eura. Tužiteljica je bila upozorena da taj iznos treba vratiti i ona se s time složila i dala usmenu suglasnost da joj se navedeni iznos oduzme na plaći. Slijedom navedenoga razvidno je da za pogrešan obračun naknade plaće nije odgovoran tuženik jer je cjelokupnu dokumentaciju koja služi za obračun naknade plaće primio tek nakon 6 mjeseci, a nakon utvrđenog pogrešnog obračuna i korekcije istoga tužiteljica se složila s obustavom iznosa od 885,64 eura. Stoga doista nije jasno radi čega je tužiteljica onda podnijela tužbu koja je posve neopravdana i besmislena jer ako se tužbeni zahtjev usvoji, tužiteljici će tuženik morati isplatiti iznos od 885,64 eura ali će nakon toga, tužiteljica taj iznos svejedno morati opet vratiti poslodavcu.

3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u Ugovor o radu (stranica 5-6 spisa), platne liste tužiteljice (stranica 7-9, 20-25 spisa), karton osobnih dohodaka za razdoblje od siječnja 2022. do studenog 2022. (stranica 18-19 spisa), saslušani su svjedoci ŽTH, JT, te tužiteljica kao stranka.

4. Brižljivom analizom provedenih dokaza, sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Iz provedenih dokaza, a naročito iz ugovora o radu je nesporno utvrđeno da je tužiteljica zaposlenica tuženika od 1. rujna 2022. na radnim poslovima njegovateljice te da je člankom 7. ugovora o radu regulirana plaća tužiteljici.

6. Iz priloženih platnih lista na nedvojben način je utvrđeno, a što tuženik i ne spori, da su tužiteljici od plaće skinuti u mjesecu travnju iznos od 145,64 €, u mjesecu svibnju 370,00 €, u mjesecu lipnju 370,00 €, ukupno 885,64 €. Sam tuženik navodi kako je tužiteljici skidao ove iznose iz plaće iz razloga što je tužiteljici bila pogrešno obračunavana naknada plaće za vrijeme bolovanja pa tužiteljica tuženiku duguje iznose koje joj je tužitelj isplatio. Tuženik navodi da je do pogrešnog obračuna plaće došlo tijekom bolovanja zato što tuženik na vrijeme nije dobio podatke od HZZO-a, te je tužena pristala na to da joj se pogrešno obračunati iznos oduzme obustavom na plaći.

7. Svjedokinja ŽTH u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika, između ostalog i na obračunu plaće, te se sjeća da se ovdje tužiteljici temeljem potvrde o bolovanju A0 nakon 42 dana na teret HZZO-a počela obračunavati naknada plaće, budući da je tužiteljica bila na bolovanju. Kako se radilo o prometnoj nezgodi u kojoj je HZZO nakon 6 mjeseci donio rješenje o tome da se radi o ozljedi na radu, nakon toga je išao potpuno drugačiji obračun plaće, odnosno sve je išlo na teret poslodavca od prvog dana. Oni su zamolili tužiteljicu da donese i ona je donijela nove doznake i sve su riješili osim bruto iznosa plaće tužiteljice, doprinose i poreze. To se nije moglo riješiti na drugi način nego da to tužiteljica osobno vrati putem ustege sa plaće. Oni su tužiteljicu pozvali u ured i sa njom su dogovorili usmeno da će joj se to ustezati sa plaće, s time da je ona tražila da to bude odjednom, kako bi imala čistu situaciju u postupku naknade štete koju je vodila protiv osobe koja joj je prouzročila nesreću no kako joj je plaća bila mala, ova ustega je ipak išla na tri obroka. Tužiteljica je pozvana i dogovarala se usmeno oko navedenog sa njom pred drugim zaposlenicima, nije rekla da ne želi pristati na ovakvo rješavanje situacije. Po njenim radnjama i postupanju svjedokinja je smatrala da tužiteljica pristaje na ovu ustegu. Oni su mala ustanova i uvijek se ide na kolegijalnost, imaju oko 70-tak zaposlenika. To je razlog zašto nisu od tužiteljice tražili da im pisano potvrdi da je suglasna sa ustegom plaće. I ranije su u sličnim situacijama postupali kao i sa tužiteljicom, odnosno nije bilo pisane suglasnosti. Ona je tužiteljici kod razgovora s njom rekla da je ovo najjednostavniji način na koji se mogu vratiti ovi iznosi. Nije joj ponudila nikakvu drugu alternativu jer je ona pristala na ovo. U trenutku kada se ona s njom o tome razgovarala, već su imali obračunato koji iznos ona treba vratiti i to joj je rekla. Svjedokinja je radila i ranije obračun plaće tužiteljice, pa tako i za ono razdoblje kada su obračun vršili po drugom osnovu. Sud je iskazu svjedokinje djelomično povjerio vjeru budući da je isti subjektivan u dijelu u kojem ista navodi da je tužiteljica pristala na ustegu plaće. Naime, iz iskaza svjedokinje je razvidno da je tužiteljici navedeno nametnuto kao nešto što ona mora, tužiteljicu se nije pitalo da li ona to želi i da li se mogu dogovoriti da joj se na ovaj način navedeno uzme sa plaće, već joj je to prezentirano kao njena obveza, pa postupanje tužiteljice ne može se smatrati pristankom da joj se ovaj način vrši ustega.

8. Svjedokinja JT u svom iskazu navodi da je šefica računovodstva kod tuženika te se njena kancelarija nalazi uz kancelariju gospođe ŽTH te navodi da je čula njen razgovor sa ovdje tužiteljicom. Poznato joj je da je ŽTH objasnila situaciju tužiteljici i da će ovaj mjesec dobiti veću plaću iz razloga koji se odnose na obračun plaće, odnosno osnovu obračuna za bolovanje, ali da će idući mjesec taj iznos trebati vratiti. Svjedokinja nije vidjela njihova lica u trenutku razgovora ali joj je poznato da je ovo način na koji inače rade, odnosno radnici su usmenim putem upoznati sa situacijom. Ako imaju takvu situaciju, usmeno im se objasni iz kojeg je razloga došlo do te situacije i što će oni biti u obvezi učiniti. Njoj je dana mogućnost da to plati na rate i koliko je svjedokinja čula, iako je tužiteljica tražila da plati odjednom, kasnije se predomislila te kada je išlo na rate, nije se bunila. Nikada se nije tražila pisana suglasnost radnika za ovakvu ustegu nego se radnik usmenim putem obavijestio o tome. To je bilo prije obračuna plaće i mislim da se u tom trenutku još nije znalo o kojem će se iznosu raditi. Tužiteljica je usmeno pristala na ovakav način postupanja. To je bio način na koji su oni vršili te korekcije, to je možda bilo 2-3 puta prije ovog slučaja i nisu imali niti jedan drugačiji način na koji bi rješavali takav slučaj. S obzirom da je tužiteljica pristala na ovakav obračun u datom trenutku, oni nisu razmišljali što bi bilo da ona nije pristala na to. Nije bila greška do poslodavca, već do HZZO-a, oni su obračun plaća vršili temeljem doznaka koje su imali, te je tužiteljici dana kao mogućnost da li će isplaćivati razliku na rate ili odjednom. Ovakav sustav rješavanja ove situacije je svjedokinja naslijedila od svojih prethodnika i ne zna da li je isti propisan nekim pod zakonskim aktom. Sud niti iskazu ove svjedokinje nije poklonio vjeru u dijelu u kojem ista navodi da je tužiteljica pristala da joj se oduzima od plaće, to što je tuženik na ovaj način radio u sličnim situacijama, te je to tako prezentirano tužiteljici ne znači da je ona dala pristanak na isto usmenim putem. Da bi postupanje tužiteljice značilo pristanak iz njenog ponašanja je moralo biti nedvosmisleno vidljivo da je pristaje na isto, dočim iz iskaza svjedokinje je razvidno da je njoj prezentirano da to mora biti tako, nije je se pitalo da li je suglasna s istim, niti se o istome pregovaralo, kao dvije ravnopravne strane (radnik i poslodavac).

9. Tužiteljica ŽT u svom stranačkom iskazu navodi kako je i sada zaposlena kod tuženika i trenutno je na bolovanju. Isto tako kada se vratila sa bolovanja, zvali su ju iz računovodstva tuženika i gospođa ŽTH kojoj ne zna prezime joj je rekla da su joj nešto krivo obračunali na plaći i da će joj morati oduzeti, tužiteljica na to nije dala nikakav odgovor već se savjetovala sa odvjetnikom koji zastupa sindikat i on joj je rekao da ako nije ništa potpisala, da ništa i dalje ne potpisuje. Nakon toga su ju ponovno zvali u računovodstvo i sada su joj nudili pisanu izjavu da ona pristaje na oduzimanje od plaće, na što je ona rekla da se u međuvremenu čula sa odvjetnikom i da ju je on savjetovao da ništa ne potpisuje. Nije niti usmeno niti pismeno niti bilo kakvim radnjama pristala da joj se na ovaj način usteže od plaće, odnosno nije željela da joj se oduzmu iznosi plaće, a što je učinjeno mimo njene volje. Plaća je prije bolovanja tužiteljici bila nekih 7.000,00 kn. Šest mjeseci nije dobivala plaću veću od ovog iznosa, odnosno dobivala je 300,00 do 400,00 eura, tek kada je u sudskom postupku utvrđeno da se radi o povredi o radu tijekom radnog odnosa, isplaćena joj je naknada, odnosno to što su joj trebali isplatiti. Suprug i ona su zbrajali te iznose i sve je odgovaralo u toj računici, odnosno dobila je koliko je trebala dobiti. Još jednom iskazuje da nije dala usmeni pristanak da joj se usteže sa plaće.

10. Da je tužiteljici oduzimani navedeni iznosi, vidljivo je iz platnih lista gdje se u istima navodi korekcija bolovanja bruto i to u lipnju i svibnju po 370,00 €, te u travnju 145,64 €, dakle ukupno 885,64 €.

11. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je tužiteljica pristala na ove obustave na plaći no člankom 96. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: „ZOR“) određeno je da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće. Radnik ne može suglasnost iz stavka 1. ovoga članka dati prije nastanka potraživanja.

12. Tuženik navodi da je tužiteljica dala suglasnost za navedeno i na te okolnosti su saslušane svjedokinje ŽTH, CT, međutim sud nalazi da temeljem iskaza istih svjedokinja koji su u bitnom suprotni navodima tužiteljice nije moguće utvrditi da je tužiteljica svojim postupanjem, pa bilo ono i usmeno pristala na administrativnu zabranu. Temeljem tereta dokazivanja sud smatra utvrđenim da nije postojala niti usmena niti pisana suglasnost tužiteljice za uskratu isplate plaće.

13. Budući da nema suglasnosti tužiteljice za uskratu plaće, tuženik svoje eventualnu potraživanje dužan je ostvarivati u sudskom postupku a ne na ovaj način ustezati od plaće jer na ovaj način tužiteljici se ograničava jedno od osnovnih prava strane u radnom odnosu, a kojim su stranke ugovorom o radu i dogovorile.

14. Radi navedenog, tužiteljica ima pravo na povrat ustegnutih iznosa plaće kroz utuženo razdoblje sa pripadajućim kamatama na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos, od dospijeća do isplate, sukladno članku 29. ZOO-a.

15. Temeljem članka 154. stavak 1. sud je odlučio o trošku, te je tužiteljici dosudio slijedeći trošak: trošak sastav tužbe u iznosu od 187,50 €, trošak sastava podneska od 18. ožujka 2024. u iznosu od 187,50 €, trošak zastupanja na ročištu od 4. rujna 2024., 21. listopada 2025. te 26. studenog 2025., svako u iznosu od 187,50 €, trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 €, te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 93,75 €, što ukupno iznosi 1.218,75 €.

16. Podnesak tužiteljice od 18. ožujka 2024. nije priznat jer isti nije nužan za ovaj postupak.

17. Radi svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

Sisak, 7. siječnja 2026.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu u roku od 8 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda e- komunikacijom.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba

2. Tuženiku po ZOU Guljaš & Lamza, odvjetnicima iz Zagreba