REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-129/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika-protutuženika (dalje: tuženik) FINA gotovinski servisi d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 182, OIB: 27215039100, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1646/2022-42, od 2. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika FINA gotovinski servisi d.o.o. iz Zagreba, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1646/2022-42, od 2. listopada 2025., u točkama I.,II.,III., i V. izreke.

II. Žalba tuženika FINA gotovinski servisi d.o.o. iz Zagreba djelomično se uvažava, te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 1646/2022-42, od 2. listopada 2025., u točki IV. izreke (troškovi postupka) i sudi:

Nalaže se tuženiku FINA gotovinski servisi d.o.o., da tužiteljici BV nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 750,00 eura (umjesto iznosa od 1.500,00 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici BV da naknadi tuženiku FINA gotovinski servisi d.o.o., trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 20,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 1646/2022-42, od 2. listopada 2025., presuđeno je:

I./ Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 22.03.2022., Ur.broj: 01-01-22/543, kojom je tuženik FINA gotovinski servisi d.o.o., Radnička cesta 182, Zagreb, OIB: 27215039100, izvanredno otkazao tužiteljici BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 05.02.2020., Ur.broj: 01-09-20/21051 sklopljen radi obavljanja poslova radnog mjesta manipulant-zaštitar 2 u Odjelu distribucije vrijednosnih pošiljki podružnice Bjelovar, nije dopuštena, te da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao danom dostave tužiteljici Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu dana 25.03.2022.

II./ Nalaže se tuženiku FINA gotovinski servisi d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 182, da tužiteljicu BV iz [adresa], vrati na posao na radno mjesto manipulant-zaštitar 2 u Odjelu distribucije vrijednosnih pošiljki podružnice Bjelovar, u roku od 8 dana.

III./ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika FINA gotovinski servisi d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 182, koji glasi:"Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika od dana 5. veljače 2020., sa danom podnošenja protutužbe tj. 20. studenog 2024."

IV./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,, u roku od 15 dana.

V./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

2. Protiv ove presude žalbe je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku žalitelj vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

2.2 U sadržaju žalbe tuženik navodi da se Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu temelji na činjenici da je tužiteljica počinila više teških povreda radnih dužnosti, a svaka od tih povreda za sebe predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz, a to su:

- neizvršavanje obveza iz Ugovora o radu namjerno ili iz krajnje nepažnje

- neispunjavanje ili nepravovremeno ispunjavanje ugovorenih obveza

- povreda zakonskih propisa, općih akata i uputa Poslodavca i drugih propisa učinjena namjerno ili iz krajnje nepažnje

-namjerno ili pukom nepažnjom poduzimanje radnji ili propuštanje izvršenja određenih radnji kojima se smanjuje kvaliteta izvršene usluge

- neovlašteno korištenje sredstava povjerenih za obavljanje poslova, pribavljanje neosnovanih materijalnih povlastica, primanje drugih poklona i drugih pogodnosti u svezi s radom i svako protupravno pribavljanje materijalnih koristi na štetu Poslodavca

- nezakonito raspolaganje sredstvima, te nesvrsishodno i neodgovorno korištenje sredstava Poslodavca

- nedopuštene radnje ili propuštanje obavljanja radnje čime se ometa ili onemogućuje proces rada ili upravljanja i povreda poslovne tajne

2.3. U nastavku žalbe tuženik dodatno elaborira svoje navode koje je iznosio tijekom postupka glede toga da je dokazao da je tužiteljica počinila teške povrede radnih obveza, da je bila upoznata s procedurom postupanja s nađenim novcem u bankomatu, te da postoje okolnosti koje opravdano upućuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

2.4. Kako tuženik smatra nezakonitom odluku o glavnoj stvari, pogrešnom smatra i odluku o troškovima postupka, koja bi bila drugačija da je bila drugačija i odluka o glavnoj stvari. Osim toga tuženik navodi i da je postupak pokrenut 2022. pa nije bilo ni osnove za primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iz 2023., nego je trebalo sukladno Tbr.52 OT/23 koja propisuje da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3., što uključuje radni spor, primijeniti Tarifu koja je na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kad je postupak okončan, što upućuje na primjenu OT/12, a prema kojoj je nagrada za prvostupanjski postupak bila 200 bodova, odnosno 400,00 EUR, te trošak ročišta od 02.09.2025.( na kojemu je postavljen zahtjev za isplatu iznosa od 4.201,92 EUR) u iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno 600,00 EUR uz eventualno uvećana za PDV.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, a djelomično je osnovana glede odluke o troškovima postupka.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo glede odluke o glavnoj stvari.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Predmet spora odnosi se na zahtjev tužiteljice na utvrđenje da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa od 22. ožujka 2022. nije dopuštena, te da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na posao na radno mjesto manipulant-zaštitar 2 u Odjelu distribucije vrijednosnih pošiljki podružnice Bjelovar, u roku od 8 dana.

7.1. U postupku je tuženik postavio protutužbeni zahtjev za slučaj ako sud utvrdi da je pobijani otkaz nedopušten, kojim zahtijeva da sud odredi sudski raskid ugovora o radu, a tužiteljica je u slučaju ako sud usvoji protutužbu, podnijela zahtjev da joj tuženik na ime naknade štete zbog sudskog raskida isplati iznos u visini od šest plaća tj. iznos od 4.201,92 eura sa zateznim kamatama.

8. U prvostupanjskom postupku, a i u drugostupanjskom postupku nije sporno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5.2.2020. na radnom mjestu manipulant-zaštitar 2,

- da je tuženik tužiteljici otkazao navedeni ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 22. ožujka 2022.,

- da iz dopisa sindikata od 22. ožujka 2022. proizlazi da se je tuženik obratio sindikatu vezano za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici i da se sindikat očitovao da se ne protivi otkazu tužiteljici,

- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu.

8.1.U prvostupanjskom kao i u drugostupanjskom postupku sporno je da li je tužiteljica počinila teške povrede radnih dužnosti zbog kojih je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaza ugovora o radu, odnosno da li je opravdan zahtjev tuženika da se utvrdi da nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Iz sadržaja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog počinjenja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, koja se odnosi na:

- da radnik nije pisanim putem obavijestio voditelja Odjela o nesukladnosti, tj. da je novac pronađen, i da nije postupljeno sukladno "Radnoj uputi za obavljanje poslova distribucije,

- da radnik nije odgovorno postupao s pronađenim gotovim novcem, a temeljem čega nije primijenjena Radna uputa za obavljanje poslova distribucije,

- da radnik nije voditelju Odjela odmah dostavio informaciju o pronađenom novcu te se predmetnim postupkom postupilo suprotno Radnoj uputi za obavljanje poslova distribucije.

- da radnik nije obavijestio ovlaštenu osobu ERSTE-a, te je navedeno postupanje bilo u suprotnosti s točkom 2.3. Procedure prijevoza vrijednosnih pošiljaka za Erste banku, a koja nalaže: "U slučaju nastupanja bilo kojeg štetnog događaja koji bi prouzročio neispravnost ili oštećenje pošiljke, ovlaštene osobe izvršitelja obavezne su odmah po saznanju, o štetnom događaju obavijestiti ovlaštenu osobu banke."

- počinio nekoliko osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa iz čl. 87 st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika i to:

- "neizvršavanje obveza iz Ugovora o radu namjerno ili krajnje nepažnje" (alineja 2),

- "neispunjavanje ili nepravovremeno ispunjavanje ugovornih obveza" (alineja 3),

- "povreda zakonskih propisa, općih akata i uputa Poslodavca i drugi propisa učinjena namjerno ili grubom nepažnjom" (alineja 4),

- "namjerno i pukom nepažnjom poduzimanje radnji ili propuštanje izvršenja određenih radnji kojima se smanjuje kvaliteta izvršenja usluge" (alineja 5)

,- "nedopuštenje radnje ili propuštanje obavljanja radnje čime se ometa ili onemogućuje proces rada ili upravljanja i povreda poslovne tajne" (alineja 11).

10. Iz sadržaja iskaza tužiteljice kao i saslušanih svjedoka proizlazi da je postupak pokrenut po prijavi Erste banke, te je internom kontrolom, pregledom fotografija i radnih naloga i razgovora sa tužiteljicom i UV utvrđen redoslijed događanja, koji u bitnom nije sporan. Tako je utvrđeno da je na DNT uređaju u Novskoj klijent ubacio novac koji nije bio pakiran u PVC vrećicu, te su 18. veljače 2022. tužiteljica i UV pristupili radi pražnjenja uređaja, izvadili PVC vrećice i novac izvan PVC vrećice, te je novac u vrećicama predan u centralni trezor Erste banke, dok ali nisu predali novac koji nije bio u PVC vrećicama, a radilo se o novčanicama dva puta po 200,00 kn. Novac izvan vrećice ostao je kod UV, o čemu tužiteljica i UV nisu obavijestili nadređenog.

10.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela da se znalo dogoditi i ranije da neka vrećica bude poderana pa kada iz vrećice novčanica ispadne, istu bi vratili u vrećicu, ali ovakav slučaj još nije imala, u tri godine rada. Te novčanice UV je stavio na pod kako bi ih snimila kamera, a zatim ih je podigao i stavio u džep do službenog vozila, a u vozilu ih je stavio u kuvertu na koju je napisao broj bankomata, mjesto i vrijeme događaja. Dogovor je bio da UV taj novac odnese u trezor, a tužiteljica ga nije pitala da li je tu kuvertu odnio u trezor, jer je vjerovala da je to učinio.

10.2. Svjedok UV u bitnom je potvrdio iskaz tužiteljice glede događanja nakon što su pronašli novčanice izvan vrećice u bankomatu, s tim da je dodao da je novčanice stavio u pretinac službenog vozila, te ih namjeravao predati djelatnici Erste banke, ali je nakon toga zaboravio na ove novčanice, te ih nije dalje nikome predao, već su novčanice ostale u pretincu vozila.

11. Pravni okvir spora pravilno je postavljen pozivom na odredbe članka 116. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22; u daljnjem tekstu ZR), kojom je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

11.1. Odredbom članka 119. st. 2. ZR-a propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

12. Prema Radnoj uputi za obavljanje poslova distribucije, tužiteljica i svjedok UV bili su dužni o pronađenim novčanicama 2 X 200,00 kn obavijestiti nadređenog, a prema Procedurama prijevoza vrijednosnih pošiljaka od Erste banke, bili su dužni o pronađenim novčanicama obavijestiti ovlaštenu osobu Erste banke, a što isti nisu učinili.

13. Iz uvida u ugovor o radu koji je tužiteljica sklopila s tuženikom, proizlazi da je člankom 16. navedeno da radnik potpisom ovog ugovora potvrđuje da je upoznat sa svim aktima poslodavca i pozitivnim propisima vezanim za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, ali nije precizirano na koji način je tužiteljica upoznata s tim aktima.

14. Analizom cjelokupnog dokaznog postupka drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije dobila na uvid navedeni pravilnik o pravilima postupanja pa tako niti o pravilima postupanja sa novčanicama izvan vrećice, već je samo na početku rada dobila dva mentora koji su je uvodili u posao, ali je nisu educirali što treba raditi s novčanicama izvan vrećica i da nije tijekom rada imala takav slučaj. a što proizlazi i iz iskaza svjedoka ČV i BVC. Isto tako tuženik nije dokazao ni da je tužiteljicu upoznao s pravilnicima Erste banke.

14.1. Međutim, životno je i logično da unatoč tome što tužiteljica nije upoznata s procedurom postupanja s nađenim novčanicama, da joj je jasno da te novčanice ne može zadržati, već da o njihovom pronalasku u najmanju ruku treba obavijestiti nadređene. Stoga u kontekstu događanja treba cijeniti ponašanje tužiteljice u konkretnoj situaciji i ocijeniti da li se u njenim radnjama nalaze obilježja teških povreda radnih dužnosti zbog kojih radni odnos više ne bi bio moguć.

15. Činjenica je da su tužiteljica i svjedok UV bili svjesni da novčanice ne mogu zadržati i da su ih postavili na pod kako bi ih kamera mogla snimiti. Isto tako činjenica je i da je tužiteljica prepustila svom radnom kolegi da te novčanice preda nadređenom. Stoga se njen najteži propust sastoji u činjenici da nije provjerila da li je UV predao novac nadležnima.

15.1. Treba cijeniti i činjenicu koju u kontekstu događanja pravilno naglašava i prvostupanjski sud, ga je kontakt tužiteljice s nadređenom osobom AV bio minimalan zbog njezine prijave za mobing, pa se njihov kontakt odvijao preko vozača koji bi joj trebali prenijeti što treba napraviti, a što može dijelom objasniti i njeno prepuštanje predaje novčanica radnom kolegi UV.

16. Dakle, drugostupanjski sud smatra da kada se uzme u obzir;

- da tužiteljica nije bila upoznata s aktima poslodavca o postupanju u konkretnoj situaciji.,

- da se u dosadašnjem radu nije našla u sličnoj situaciji.,

- da nije imala namjeru zadržati novac.,

- da je očekivala da će njen radni kolega predati novac nadređenima.,

- da je njen kontakt s nadređenom osobom opterećen njenom prijavom za mobing.,

ne radi o povredi odredbe čl. 87. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, odnosno, ne radi se o neizvršavanju obveza iz Ugovora o radu namjerno ili krajnje nepažnje, neispunjavanje ili nepravovremeno ispunjavanje ugovornih obveza, povreda zakonskih propisa, općih akata i uputa Poslodavca i drugi propisa učinjeno namjerno ili grubom nepažnjom, namjerno i pukom nepažnjom poduzimanje radnji ili propuštanje izvršenja određenih radnji kojima se smanjuje kvaliteta izvršenja usluge, nedopuštenje radnje ili propuštanje obavljanja radnje čime se ometa ili onemogućuje proces rada ili upravljanja i povreda poslovne tajne. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa u vidu povrede Radnih uputa, Procedura Erste banke i Kolektivnog ugovora za radnike tuženika i da tuženik nije imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu.

17. Nije osnovana žalba ni glede odbijajućeg dijela protutužbenog zahtjeva.

17.1. Odredbom članka 125. st. 2. Zakona o radu propisano je da odluku o sudskom raskidu ugovora o radu sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. U opsežno provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da se u ponašanju tužiteljice nisu ostvarila obilježja teške povrede radne dužnosti koje bi opravdavale izvanredni otkaz ugovora o radu. Isto tako činjenica je da tužiteljica nije imala namjeru zadržati novac nađen u bankomatu, a tuženik nije osim činjenica koje je naveo u odluci o otkazu, nije naveo koje bi to okolnosti upućivale da nastavak radnog odnosa s tužiteljicom više nije moguć.

18. Zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je izvanredni otkaz nedopušten i da radno odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na rad temeljem čl. 124. st. 1. ZR u vezi sa čl. 116. ZR.

19. Djelomično je osnovana žalba glede troškova postupka o kojima je prvostupanjski odlučio temeljem odredbe članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 126/22.), s tim da je trebalo primijeniti Tbr.52 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; ,u daljnjem tekstu: Tarifa), koja propisuje da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3., što uključuje radni spor, treba primijeniti Tarifu koja je na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kad je postupak okončan.

19.1. U konkretnom slučaju za radne sporove prema Tarifi/22, propisana je nagrada za cijeli prvostupanjski postupak bila 200 bodova, odnosno 400,00 eura. Osim toga tužiteljici pripada naknada za trošak ročišta održanog 2. rujna 2025., na kojemu je postavljen zahtjev za isplatu iznosa od 4.201,92 eura u visini od 200,00 što uz PDV iznosi ukupno 750,00 eura.

19.2. Tuženiku pripada i razmjerni trošak žalbe u visini od 20,00 eura.

20. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. u vezi s člankom 380. točka 3. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 7. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić