REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-613/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, te Damira Ronka, kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv I. okrivljenog ŽV i II. okrivljenog OV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi II. okrivljenog izjavljenoj po branitelju Zoranu Mataiću, odvjetniku iz Slavonskog Broda i žalbi I. okrivljenog izjavljenoj po braniteljici Aniti Pezer, odvjetnici iz Slavonskog Broda podnesenih protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj K- 506/2025-5 od 9. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalbe I. okrivljenog ŽV i II. okrivljenog OV odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-506/2025-5 od 9. prosinca 2025. na temelju članka 123. stavka 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13., 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor I. okrivljenom ĐV i II. okrivljenom OV.
1.1. Istražni zatvor po pobijanom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno najdulje do proteka rokova propisanih člankom 133. ZKP/08.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenicima se u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode počevši od 1. srpnja 2025. u 06,40 sati kada su uhićeni, pa nadalje.
1.3. Istražni zatvor po pobijanom rješenju izvršavat će Zatvor u Požegi.
1.4. Na temelju članka 134. stavka 2. ZKP/08 žalba protiv pobijanog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio II. okrivljeni po svom branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 3. ZKP/08). Ističe kako se II. okrivljeni u istražnom zatvoru nalazi već više od 5 mjeseci te da sud nije primijenio odredbu članka 122. ZKP/08 čime je II. okrivljeniku povrijeđeno načelo razmjernosti zajamčeno istom odredbom. Navodi kako je II. okrivljeniku izrečen neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 9 mjeseci, a u istražnom zatvoru je već dulje od 5 mjeseci. Žalbu izjavljuje i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08), jer smatra kako ne postoji realna opasnost od bijega II. okrivljenika budući da isti ima prijavljeno prebivalište u [adresa] za koju je vezan. Ističe da je u slučaju ne odazivanja sudu Europski uhidbeni nalog ključan instrument kojim bi se omogućila dostupnost II. okrivljenika. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora, a podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak i odluku.
2.1. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio i I. okrivljenik po braniteljici te isto pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 3. ZKP/08) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08). Ističe kako je I. okrivljeni zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 9 mjeseci, a preostalih 9 mjeseci uvjetovanog djela kazne neće se izvršiti ako I. okrivljeni u roku od 4 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Budući da se I. okrivljeni nalazi u istražnom zatvoru od 2. srpnja 2025., dakle više od 5 mjeseci, smatra kako sud nije primijenio odredbu članka 122. ZKP/08 te je I. okrivljeniku povrijeđeno načelo razmjernosti zajamčeno istom odredbom odnosno sud nije vodi računa o razmjeru između izrečene kazne te potreba određivanja i trajanja istražnog zatvora. Navodi kako I. okrivljenik ima prijavljeno prebivalište u [adresa] i za istu je vezan, a ista je članica EU, te stoga ne postoji realna opasnost od bijega na strani I. okrivljenika. Stoga predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije prijedloga za produljenje istražnog zatvora, a podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovni postupak i odluku.
3. Žalbe I. i II. okrivljenika nisu osnovane.
4. Nisu u pravu žalitelji kada tvrde kako nije bilo osnova za produljenje istražnog zatvora, jer da nisu ispunjene pretpostavke za produljenje istražnog zatvora navedene u članku 123. ZKP/08 i da je I. i II. okrivljenima povrijeđeno načelo razmjernosti. U pobijanom rješenju su navedeni jasni razlozi u pogledu pravno odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom donošenja pobijanog rješenja, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
5. Suprotno tvrdnjama žalitelja, u cijelosti su ispunjene pretpostavke za produljenje istražnog zatvora I. i II. okrivljeniku. Naime, dana 9. prosinca 2025. održana je rasprava na kojoj je donesena nepravomoćna presuda kojom su I. i II. okrivljenici proglašeni krivima te su osuđeni na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci svaki, te im je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 9 mjeseci, a preostalih 9 mjeseci uvjetovanog dijela kazne neće se izvršiti ako okrivljenici u roku 4 godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.
6. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako na strani oba okrivljenika i nadalje postoje osobite okolnosti za produljenje istražnog zatvora propisane člankom 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08, koje upućuju na opasnost da će boravkom na slobodi, napustiti teritorij Republike Hrvatske i Europske unije te se učiniti nedostupnim pravosudnim tijelima Republike Hrvatske budući su okrivljenici državljani Republike Ukrajine, nemaju prebivališta niti boravišta u [adresa], a niti prijatelja niti rodbine kod kojih bi boravili u [adresa] kao niti imovine, što bi ih na neki način vezalo za Republiku Hrvatsku. Republika Ukrajina nema obvezu izručivati svoje državljane drugim državama radi kaznenog progona pa u slučaju da okrivljenici napuste teritorij Republike Hrvatske i odu u Ukrajinu isti ne bi bili dostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Okrivljenici imaju prebivalište u [adresa], ali isti nisu državljani Republike Njemačke i ništa ih ne veže za ostanak u Njemačkoj tako da bi u svakom trenu mogli napustiti Njemačku i otići u Ukrajinu te na taj način postati nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, osobito kada im je u ovom predmetu izrečena neuvjetovana kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci.
6.1. Stoga je opravdano prvostupanjski sud zaključio kako sve navedeno predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi I. i II. okrivljenici boravkom na slobodi mogli pobjeći, čime su ispunjeni uvjeti za produljenje istražnog zatvora iz točke 1. članka 123. stavka 1. ZKP/08.
7. Neosnovani su žalbeni navodi kako sud nije primijenio odredbu članka 122. ZKP/08 te kako je I. i II. okrivljenicima povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, okrivljenicima je oduzeta sloboda 1. srpnja 2025., pa kada se ima u vidu da je nepravomoćna presuda objavljena 9. prosinca 2025., iz čega proizlazi da se I. i II. okrivljenici nalaze u istražnom zatvoru 5 mjeseci, tako da po stavu ovog vijeća nije povrijeđeno načelo razmjernosti obzirom je izrečen neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 9 mjeseci.
8. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjski sud pri donošenju pobijanog rješenja nije počinio povredu odredaba ZKP-a niti bilo koju drugu povredu na koju sud pazi po službenoj dužnosti, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, valjane i dostatne razloge koji nisu proturječni i koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.
9. Kako je vijeće našlo da ne postoje žalbeni razlozi na koje se pozivaju I. i II. okrivljenici, a ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, žalbe I. i II. okrivljenika odbilo kao neosnovane.
U Požegi 7. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić
