REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-314/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska odvjetnička komora, sa sjedištem u [adresa], OIB: 97760500066, zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću- Biscuoliu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženica RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (nasljednice pokojnog tuženika KU OIB: [osobni identifikacijski broj]), obje zastupane po punomoćniku Marku Babiću, odvjetniku iz Pule, radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženica protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: P-582/2024-64, od 13. veljače 2025.,u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja Hrvatska odvjetnička komora odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: P-582/2024-64, od 13. veljače 2025.,u odluci o glavnoj stvari (točka I. izreke).

II. Žalba tuženica RU i ŠU odbija se kao neosnovane, a žalba tužitelja Hrvatska odvjetnička komora djelomično se uvažava, te se preinačava presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: P-582/2024-64, od 13. veljače 2025.,u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke) i sudi:

Nalaže se tužitelju Hrvatska odvjetnička komora da tuženicama RU i ŠU naknadi parnični trošak u iznosu od 3.555,76 eura ( umjesto iznosa od 5.519,25 eura), sa zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Tuženice RU i ŠU odbijaju se s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: P-582/2024-64, od 13. veljače 2025., presuđeno je:

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.961.341,67 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2017. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

"II Nalaže se tužitelju da tuženicama naknadi parnični trošak u iznosu od 5.519,25 eur, u roku od 15 dana.

III Odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv presude žalbe su uložili tužitelj i tuženice.

3. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj iz svih žalbenih razloga i to zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

3.1. U sadržaju žalbe tužitelj smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, nego je odlučio o prvo postavljenom zahtjevu, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

3.2. U nastavku žalbe tužitelj ponavlja i dodatno elaborira navode koje je isticao tijekom postupka da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da Hrvatska odvjetnička komora nije osiguratelj niti može biti osiguratelj slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz članka 44. st. 11. Zakona o odvjetništvu, jer je u tom pravcu trebalo utvrditi odlučne činjenice uvidom u pravomoćne presude i to prije svega međupresudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2407/08 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1280/09. iz kojih proizlazi aktivna legitimacija tužitelja u ovom postupku, sukladno odredbi članka 44 Zakona o odvjetništvu (NN 9/94).

3.3. Pogrešnim se smatra i zaključak prvostupanjskog suda da je u ovom slučaju nastupila zastara potraživanja, jer se radi o regresnom potraživanju pa tražbina osiguratelja prema osiguraniku zastarijeva u roku od tri godine od dana kada je osiguravatelj isplatio naknadu oštećeniku primjenom odredbe članka 380. st. 6. ZOO/91, u vezi sa člankom 939. st. 1. ZOO/91.

3.4. Također se smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da tuženice ne odgovaraju za dugovanje svog prednika FU, pozivom na odredbu članka 139. Zakona o nasljeđivanju, smatrajući da bi se na taj prigovor tuženice mogle pozivati tek u kasnijem ovršnom postupku.

3.5. Glede troškova postupka, tužitelj smatra da su tuženice osim što zahtjev za naknadu troškova temelje na pogrešnoj vrijednosti spora, svojim skrivljenim ponašanjem prouzročile dodatni trošak jer su samoinicijativno zatražile nastavak parničnog postupka.

4. Tuženice su uložile žalbu u odnosu na dio odluke o troškovima postupka sadržan u točki II. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tuženicama naknadi cjelokupno zatraženi trošak postupka kao i troškovi žalbe.

4.1. U sadržaju žalbe tuženice smatraju da je odluka o troškovima postupka donesena pogrešnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) iz razloga što je tuženicama pogrešno priznat trošak za sastav podneska od 9. siječnja 2024. u iznosu od 50 bodova na temelju Tbr. 8. toč. 3. Tarife, umjesto u iznosu od 1957 bodova koliko je ispravno trebalo priznati na temelju Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer se radi o obrazloženom podnesku. Ako bi iz bilo kojeg razloga bilo ispravno priznati tuženicama trošak za sastav podneska od 9. siječnja 2024. po umanjenoj vrijednosti na temelju Tbr. 8. toč. 3., prvostupanjski sud je u tom slučaju trebalo priznati tuženicama 100 bodova pravilnom primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife.

5. U odgovoru na žalbu tuženice smatraju da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da odgovornost za predmetni dug ne postoji, pa tuženice u cijelosti smatraju pravilnom i zakonitom prvostupanjsku presudu u tom dijelu, a kod činjenice da je raniji tuženik preminuo i da je nastupila potpuno drugačija pravna situacija, navedeno više i nije pravno relevantno, jer je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 139.st.3. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 127/13) po kojem nasljednici odgovaraju za dugove ostavioca do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a tuženice nisu od pok. pravnog prednika ništa naslijedile. Stoga predlažu da se žalba odbije kao neosnovana i traže troškove odgovora na žalbu.

6. Žalba tuženica nije osnovana, a žalba tužitelja nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, ali je dijelom osnovana glede odluke o troškovima postupka.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka koje bi bile od utjecaja na pravilnost presude, ali je prilikom odlučivanja o troškovima postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, niti su razlozi međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

7.2. Prvostupanjski sud previdio je činjenicu da je tužitelj podneskom od 21. srpnja 2021. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 158.594,75 eura, međutim budući je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti taj propust nije utjecao na zakonitost prvostupanjske presude, ali je utjecao na odluku o troškovima postupka, što je drugostupanjski sud imao u vidu.

7.3. Isto tako, prvostupanjski sud utvrdio je da je tuženik ĆU preminuo, te je postupak nastavio s tuženicama kao njegovim nasljednicama, a kako tužitelj nije adekvatno tome uredio tužbeni zahtjev, odlučeno je o tužbenom zahtjevu kako je prvobitno postavljen.

8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa štete koju je tužitelj isplatio kao osiguravatelj tuženika CU, tužitelju iz tog parničnog postupka, temeljem pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 240//2008 od 21. veljače 2014., preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-823/14 od 19. rujna 2017.

9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi:

- da je međupresudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2407/2008-37, koja je u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1280/09-2 od 4.listopada 2011., utvrđeno da je osnovan zahtjev CU prema Hrvatskoj odvjetničkoj komori za naknadu štete.

- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2407/2008., od 24.veljače 2014. preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-823/14 od 19.rujna 2017., naloženo Hrvatskoj odvjetničkoj komori isplatiti CU (tužitelju iz tog parničnog postupka) iznos od 730.000,00 kuna s pripadajućim kamatama i iznos od 107.000,00 kuna s pripadajućim kamatama na ime troškova postupka.

- da je tužitelj na temelju presude pravomoćne presude isplatio zajedno sa zateznim kamatama iznos od 1.961.241,67 kuna CU **.**.2017.

- da u parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2407/2008 ni u jednoj procesnoj ulozi, dakle niti kao parnična stranka niti kao umješač nije sudjelovao ovdje tuženik HU.

- da je parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2407/2008., prethodio parnični postupak radi poništenja otkaza ugovora o radu koji se između CU kao tužitelja i trgovačkog društva LEDO d.d. iz Zagreba kao tuženika prvotno vodio po podnesenoj tužbi kod Općinskog suda u Puli pod brojem P-817/97, te kasnije po uloženom prigovoru mjesne nenadležnosti kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojm Pr- 171/2000 i kod kojeg suda je taj radni spor okončan rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-171/2000-42 od 24.lipnja 2004.kojim je odbačena tužba CU protiv tuženika radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i koje rješenje je pravomoćno potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2285/04-2 od 26.travnja 2004.

- da je u radnom sporu punomoćnik tužitelja CU bio tuženik u ovom sporu NU i da je radni spor okončan odbačajem tužbe i da je zahtjev za zaštitu prava CU, koji je prethodio tužbi i potpisao kao punomoćnik CU tuženik HU.

- da je tijekom postupka prednik tuženica HU preminuo **.**.2023.

- da je rješenjem javnog bilježnika Nansi Kopić O-1226/23 od 6. prosinca 2023. određeno da se neće provoditi ostavinska rasprava iza pok. HU zbog nedostatka ostavinske imovine.

- da su nasljednice pok. KU njegove kćerke MU i UU.

10. Prvostupanjski sud prvenstveno se pozvao na odredbu članka 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju prema kojoj nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, te odredbu stavka 3. istog članka prema kojoj nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

11. U konkretnom slučaju tužitelj je postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je zatražio isplatu od prednika tuženica iznosa koji je plaćen na ime odvjetničkog osiguranja. Budući tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev, već su tuženice samo stupile na mjesto tuženika pok. HU, kondemnatorni tužbeni zahtjev odnosi se i na njih. Ostalo je spono da li se prigovor iz članka 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju može podnijeti već u parničnom postupku ili kako tužitelji navode u žalbi tek u ovršnom postupku.

12. Drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju, budući se radi o kondemnatornom tužbenom zahtjevu, o prigovoru tuženica pravilno je prvostupanjski sud odlučio u ovom postupku, pa kako tuženice kao zakonske nasljednice pok. KU odgovaraju za dugovanja svoga prednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine, koje imovine nije bilo, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.

13. Kako je tužbeni zahtjev pravilno odbijen primjenom odredbe članka 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, o ostalim spornim pitanjima drugostupanjski sud samo uzgred napominje da je mišljenja da nije nastupila zastara potraživanja i da je tužitelj aktivno legitimira u ovom sporu.

13.1. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz međupresude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2407/2008-37, koja je u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1280/09-2 od 4.listopada 2011., kojom je utvrđeno da je osnovan zahtjev CU prema Hrvatskoj odvjetničkoj komori za naknadu štete.

13.2. Odgovornost Hrvatske odvjetničke komore vezuje se uz odredbu članka 44. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94), prema kojoj su se odvjetnici dužni osigurati od odgovornosti za štetu koju bi mogli počiniti trećim osobama, a u skladu s odredbom članka 923. st. 3. ZOO/91, kojom je propisano da se odredbe o ugovoru o osiguranju sadržane u ZOO-u, neće primjenjivati na ona osiguranja koja su uređena posebnim zakonom, znači da bi se u konkretnom slučaju primjenjivale odredbe Zakona o odvjetništvu, kao lex specialis.

13.3. Naime, odredbom članka 44. st. 1. Zakona o odvjetništvu (NN 9/94) uvedena je obveza osiguranja odvjetnika od odgovornosti za štetu koju bi odvjetnici mogli počiniti trećim osobama obavljanjem odvjetništva, a odredbom članka 44. stavak 5. Zakona o odvjetništvu propisano je da Komora može preuzeti osiguranje od odgovornosti svih odvjetnika u Republici Hrvatskoj, i da su u tom slučaju odvjetnici dužni Komori plaćati naknadu za osiguranje od odgovornosti, a odredbom članka 44. st. 11. Zakona o odvjetništvu propisano da ako je odvjetnik štetu trećem počinio namjerno ili iz grube nepažnje, osiguravatelj koji je naknadio štete trećem ima pravo regresa prema odvjetniku, odnosno odvjetničkom društvu.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe članka 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23;– dalje OT).

14.1. Tužiteljicama su pravilno priznati troškovi za sastav podneska od 24.01.2025. i za zastupanje na ročištu 24.01.2025., međutim, opravdano tužitelj u žalbi prigovara da su troškovi određeni prema pogrešno utvrđenoj vrijednosti spora, dok tuženice opravdano prigovaraju da bi ako je već primijenio odredbu Tbr. 8. toč. 3., prvostupanjski sud trebao za podnesak priznati tuženicama 100 bodova.

14.2. Sukladno vrijednosti spora prema podneskom od 21. srpnja 2021. smanjenom tužbenom zahtjevu na iznos od 158.594,75 eura, tužiteljicama za zastupanje na ročištu održanom 24.01.2025., i za podnesak od 24.01.2025., pripada ukupno 3.555,75 eura. Kako je taj iznos manji od dosuđenog prvostupanjskom presudom, žalba tužitelja je djelomično prihvaćena, a žalba tuženica odbijena je kao neosnovana.

15. Tuženicama nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer navodi iz odgovora nisu bili relevantni za odluku drugostupanjskog suda.

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. i članka 380 točka 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 7. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić