REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-948/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić kao suca izvjestitelja i Renate Marić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-926/2024- 10 od 29. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-926/2024-10 od 29. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz članka 6. stavka 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006., sklopljenog 12. travnja 2006. između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% jednokratno, unaprijed…“

II. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, isplatiti tužiteljici EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 276,58 eura (slovima: dvjesto sedamdeset šest eura pedeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz članka 8. stavka 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006., sklopljenog 12. travnja 2006. između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu odredbe koja glasi:

„ U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“

IV. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, isplatiti tužiteljici EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 142,90 eura (slovima: stotinu četrdeset dva eura devedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, naknaditi tužiteljici EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 517,13 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki V. izreke presude.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu i odluku o parničnom trošku pobija tuženik zbog bitne povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te istu obveže na naknadu parničnog troška tuženiku, ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik u bitnome ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude u potpunosti ignorirao sve tvrdnje koje je tuženik iznosio tijekom postupka, je u obrazloženju presude samo naveo neke tvrdnje tuženika, no ni je obrazložio zašto su iste neosnovane, da je time sud učinio povredu članka 354. stavak 1. u vezi a člankom 338. stavak 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Iz istog razloga tuženik ističe i povredu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama. Nastavno ističe da odredbe ugovora o kreditu o troškovima obrade kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita nisu ništetne odredbe, da je člankom 1022. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., dalje ZOO) propisano da se Ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, da je uvjet i plaćanje troškova obrade kredita, da je trošak obrade kredita naplaćen kroz efektivnu kamatnu stopu (EKS) koja kamatna stopa odražava sve troškove kredita, uključujući naknade, osiguranja, depozit, i ostale izravno povezane troškove kredita, da je odredba članak 6. Ugovora o kreditu je jasna, lako uočljiva i razumljiva, da je time ostvaren zahtjev transparentnosti iz članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), da je navedena odredba prema praksi Suda EU izuzeta iz kontrole poštenosti. Nastavno tuženi ukazuje kako i odredba članka 8. stavak 2. Ugovora o prijevremenoj otplati kredita nije ništetna, da je prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP-a izostanak pojedinačnog pregovaranja tek jedna od tri pretpostavke koje se kumulativno moraju ispuniti za utvrđenje nepoštenosti i posljedično ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora. U odnosu na istaknuti prigovor zastare kojeg je sud odbio pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH o zastari restitucijskih zahtjeva od 30. siječnja 2020. godine ističe nije ustavnopravno prihvatljivo na temelju pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH koje nije obrazloženo, odstupa od ustaljene sudske prakse, niti ga je uz najveće napore moguće konstruirati iz zakonskog teksta, neprihvatljivo retroaktivno zadirati u stečeno subjektivno pravo tuženika koje je tuženik stekao još 2010. godine. Konačno tuženi osporava i odluku o parničnom trošku u dijelu naknade troška za objavu presude i pristojbi na tužbu i presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Suprotno navodima žalbe tuženika pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati izreka presude nije nerazumljiva, niti u bilo čemu proturječi sama sebi i razlozima presude, tako da prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik.

5.2. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, budući su u obrazloženju pobijane presude navedeni svi bitni elementi propisani člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, te je osobito navedeno koje je činjenice sud utvrđivao i koje je dokaze izvodio radi utvrđenja odlučnih činjenica, te zašto ih je i kako ocijenio.

6. U postupku je utvrđeno i žalbom se ne osporava:

- da su 12. travnja 2006. tužiteljica kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek, kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 kojim je kreditor stavio tužiteljici na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 22.500,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita,

- da je kredit odobren za kupovinu automobila i plaćanje premije osiguranja,

- da je u članku 6. stavak 1. Ugovora, ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00%, jednokratno, unaprijed,

- da je u članku 8. točka 2. Ugovora, ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed, u tom slučaju se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke

- da je pravni prednik tužene tužiteljici na ime naknade za obradu kredita 24. travnja 2006. naplatio iznos od 276,58 eura.

- da je tuženik za prijevremenu otplatu kredita naplatio tužiteljici 142,90 eura.

7. Sporno je, da li su ništetne odredbe iz članka 6. stavak 1. i članka 8. stavak 2. Ugovora u kojima je ugovoreno plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita u visini 2,00% od iznosa kredita, kao i plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, te da li je nastupila zastara.

8. Ovaj sud je stava da se na konkretni spor, glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojim Zakonom je u članku 81. stavak 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. istog članka je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. tog članka propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Odredbom članka 87. istog Zakona je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

8.1. Nadalje i Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

9. Dakle, Zakonom o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je zaključila ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila za osobne potrebe, da je ugovor sačinila banka, da je ugovor pročitala ali da nije razumjela baš sve odredbe, da je pitala na što se odnose odredbe o naknadama, no da joj to u banci nisu objasnili, već su rekli da se radi o standardnom ugovoru i da se ni jedna odredba ne može mijenjati, te da ga može kao takvog prihvatiti ili ne.

11. Prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva, jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužiteljici kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna i lako razumljiva iz razloga što u ugovoru ne stoji, niti je tuženik pojasnio tužiteljici koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj, jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita ne bi trebali biti determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. zauzeo je stajalište da ocjenu o tome je li odredba potrošačkog ugovora o naknadi za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), sud ne može temeljiti isključivo na tome da je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je prilikom provođenja testa nepoštenosti, sud dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva, te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) kao i da li potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze kao i odnos između naknade i za to pružene usluge, sve u smislu odredbi članka 81. st. 1. ZPP u svezi s odredbom članka 83. i 85. ZPP-a, a u konkretnom slučaju tužiteljica od strane tuženika kao banke nije imala predočene nikakve kriterije glede odnosa visine naknade i za to pružene usluge.

13. Iz odredbe članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu i djelomičnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Tarifi banke na preostali iznos kredita.

13.1. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske je u odlukama povodom restitucijskih zahtjeva potrošača s osnova nepoštene odredbe o ugovorenoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita (npr. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev- 43/2022- 2 od 14. lipnja 2022.) kod prijevremene otplate kredita, banka imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji su izravno povezani s prijevremenom otplatom kredita, te da se ta naknada ne smije odnositi na naknadu štete zbog neostvarene kamate koju je banka trebala dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

14. Suprotno navodima žalbe, stav je i ovog suda da je tuženik bio dužan tužiteljici predočiti jasne i razumljive kriterije glede svih naknada koje je tužiteljica u obvezi platiti, kako bi mogla predvidjeti i znati koliko će je to koštati, jer su i naknade dio krajnje cijene kredita koja korisniku treba biti poznata, kako bi mogao predvidjeti i posljedice koje iz toga proizlaze. Stoga je u pravu prvostupanjski sud da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, kao slabije strane ugovornog odnosa.

15. Stoga je osnovano prvostupanjski sud utvrdio ništetnim sporne odredne predmetnog ugovora o kreditu, te naložio tuženiku da tužiteljici isplati plaćene mu iznose temeljem ništetnih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, temeljem odredbi članka 1111. u vezi sa člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

16. Kako je tužiteljica uspjela u sporu, osnovano je prvostupanjski sud joj dosudio parnični trošak, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155., te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 dalje OT). Suprotno navodima žalbe stav je ovog suda da je osnovano tužiteljici priznat i trošak ročišta za objavu presude po Tbr. 9. 3. OT, kao i sudske pristojbe koje je tužiteljica već platila, iako bi prema odredbi članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/23 ), bi obveznik plaćanja pristojbe bio tuženik kojega u ovom slučaju sud neće pozivati na plaćanje pristojbi.

17. Radi iznesenog je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Požegi, 7. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević