REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-1948/2019-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L.
T., iz U., N. 15, OIB:, zastupane po punomoćnici
V. B., odvjetnici iz P., protiv tuženika O. B. d.d. S., D.
rata 61, OIB:, zastupane po punomoćnicima G. V. i dr.,
odvjetnicima iz P., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javne glavne rasprave
zaključene dana 13. rujna 2023. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno i njezine
punomoćnice, te punomoćnice tuženika, dana 26. listopada 2023. godine

r i j e š i o j e

Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope
sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 061204159700 kojeg su tužitelj kao korisnik
kredita i tuženik kako kreditor sklopili dana 05.12.2006. godine, a koja glasi:
"Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama
banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje" pa stoga navedene
odredbe Ugovora kako i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne
učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule
švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 061204159700 kojeg su
tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 05.12.2006. godine,
a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u
odredbi čl. 1.1. koja glasi: "…u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem
tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate…"

u odredbi čl. 1.2. koja glasi: " Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen
i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog Ugovora."
u odredbi čl. 1.3. koja glasi: " Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata
kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne
klauzule"

te u odredbi čl. 1.4. koja glasi: " Svaki će se povrat, izvršen u kunama obračunavati
u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate

2

Posl.br. 31 P-1948/2019-

anuiteta" pa stoga navedene odredbe Ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana."

i

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"III Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 232.789,56 kuna,
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:
- na iznos od 94,27 kuna počev od 01.07.2008. godine do isplate
- na iznos od 370,90 kuna počev od 01.08.2008. godine do isplate
- na iznos od 597,76 kuna počev od 01.11.2008. godine do isplate
- na iznos od 894,19 kuna počev od 01.12.2008. godine do isplate
- na iznos od 1.454,51 kuna počev od 01.01.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.561,66 kuna počev od 01.02.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.609,33 kuna počev od 01.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.161,77 kuna počev od 01.04.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.467,61 kuna počev od 01.05.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.036,98 kuna počev od 01.06.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.277,03 kuna počev od 01.07.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.354,73 kuna počev od 01.08.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.448,68 kuna počev od 01.09.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.357,31 kuna počev od 01.10.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.264,96 kuna počev od 01.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.458,46 kuna počev od 01.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 1.576,36 kuna počev od 01.01.2010. godine do isplate
- na iznos od 1.691,96 kuna počev od 01.02.2010. godine do isplate
- na iznos od 1.660,85 kuna počev od 01.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 1.912,01 kuna počev od 01.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 1.833,06 kuna počev od 01.05.2010. godine do isplate
- na iznos od 1.928,19 kuna počev od 01.06.2010. godine do isplate
- na iznos od 2.484,63 kuna počev od 01.07.2010. godine do isplate
- na iznos od 2.344,89 kuna počev od 01.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 2.802,31 kuna počev od 01.09.2010. godine do isplate
- na iznos od 2.161,75 kuna počev od 01.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 2.383,45 kuna počev od 01.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 2.876,15 kuna počev od 01.12.2010. godine do isplate
- na iznos od 3.367,31 kuna počev od 01.01.2011. godine do isplate
- na iznos od 2.933,06 kuna počev od 01.02.2011. godine do isplate
- na iznos od 2.756,28 kuna počev od 01.03.2011. godine do isplate
- na iznos od 2.544,24 kuna počev od 01.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 2.612,66 kuna počev od 01.05.2011. godine do isplate
- na iznos od 3.258,24 kuna počev od 01.06.2011. godine do isplate
- na iznos od 2.845,42 kuna počev od 01.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 4.024,16 kuna počev od 01.08.2011. godine do isplate
- na iznos od 4.008,19 kuna počev od 01.09.2011. godine do isplate
- na iznos od 3.365,27 kuna počev od 01.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 3.352,91 kuna počev od 01.11.2011. godine do isplate
- na iznos od 3.320,69 kuna počev od 01.12.2011. godine do isplate

3

Posl.br. 31 P-1948/2019-

- na iznos od 3.450,24 kuna počev od 01.01.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.611,11 kuna počev od 01.02.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.608,05 kuna počev od 01.03.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.511,26 kuna počev od 01.04.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.550,26 kuna počev od 01.05.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.639,64 kuna počev od 01.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.561,24 kuna počev od 01.07.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.561,90 kuna počev od 01.08.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.496,80 kuna počev od 01.09.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.386,70 kuna počev od 01.10.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.516,17 kuna počev od 01.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.563,22 kuna počev od 01.12.2012. godine do isplate
- na iznos od 3.544,41 kuna počev od 01.01.2013. godine do isplate
- na iznos od 3.355,34 kuna počev od 01.02.2013. godine do isplate
- na iznos od 3.486,40 kuna počev od 01.03.2013. godine do isplate
- na iznos od 3.516,40 kuna počev od 01.04.2013. godine do isplate
- na iznos od 3.457,52 kuna počev od 01.05.2013. godine do isplate
- na iznos od 3.283,24 kuna počev od 01.06.2013. godine do isplate
- na iznos od 3.032,17 kuna počev od 01.07.2013. godine do isplate
- na iznos od 3.271,02 kuna počev od 01.08.2013. godine do isplate
- na iznos od 3.337,13 kuna počev od 01.09.2013. godine do isplate
- na iznos od 3.505,89 kuna počev od 01.10.2013. godine do isplate
- na iznos od 3.412,97 kuna počev od 01.11.2013. godine do isplate
- na iznos od 3.454,54 kuna počev od 01.12.2013. godine do isplate
- na iznos od 4.135,10 kuna počev od 01.01.2014. godine do isplate
- na iznos od 3.036,87 kuna počev od 01.02.2014. godine do isplate
- na iznos od 3.097,50 kuna počev od 01.03.2014. godine do isplate
- na iznos od 3.072,00 kuna počev od 01.04.2014. godine do isplate
- na iznos od 3.005,85 kuna počev od 01.05.2014. godine do isplate
- na iznos od 2.978,51 kuna počev od 01.06.2014. godine do isplate
- na iznos od 2.990,51 kuna počev od 01.07.2014. godine do isplate
- na iznos od 3.067,52 kuna počev od 01.08.2014. godine do isplate
- na iznos od 3.144,49 kuna počev od 01.09.2014. godine do isplate
- na iznos od 3.137,58 kuna počev od 01.10.2014. godine do isplate
- na iznos od 3.176,66 kuna počev od 01.11.2014. godine do isplate
- na iznos od 3.232,79 kuna počev od 01.12.2014. godine do isplate
- na iznos od 3.209,93 kuna počev od 01.01.2015. godine do isplate
- na iznos od 3.241,71 kuna počev od 01.02.2015. godine do isplate
- na iznos od 3.240,66 kuna počev od 01.03.2015. godine do isplate
- na iznos od 3.241,71 kuna počev od 01.04.2015. godine do isplate
- na iznos od 3.247,45 kuna počev od 01.05.2015. godine do isplate
- na iznos od 3.247,30 kuna počev od 01.06.2015. godine do isplate
- na iznos od 3.224,87 kuna počev od 01.07.2015. godine do isplate
- na iznos od 3.241,39 kuna počev od 01.08.2015. godine do isplate
- na iznos od 3.242,35 kuna počev od 01.09.2015. godine do isplate sukladno
Uredbi o visini stope zatezne kamate, zatim po stopi od 14% godišnje počev od 01.
siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 01. srpnja 2011.
godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 01. kolovoza 2015.
godine, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB

4

Posl.br. 31 P-1948/2019-

uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima.
IV Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, u roku od 15
dana od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate po stopi koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena."

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.244,25 eura1 / 9.374,80 kn, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 11. lipnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi
donošenja presude u sadržaju kako je to odbijajuće opisano u izreci Rješenja i u
točki I izreke Presude. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao
kreditorom, dana 05. prosinca 2006. godine zaključio Ugovor o kreditu sa
sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 061204159700 kojim je tuženik
odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 200.000,00 CHF uz
kamatnu stopu od 4,89 % godišnje, koji je solemniziran dana 27. prosinca 2006.
godine kod javnog bilježnika Ž. K. iz U.. Tužitelj i nadalje da isplaćuje
predmetni kredit. Tužitelj tvrdi da je ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi
ništetna, jer da se radi o standardiziranom ugovoru unaprijed sastavljenom po
tuženiku, a o čijim pojedinačnim odredbama tužitelj kao potrošač da nije mogao
pregovarati niti na isti utjecati. U vrijeme zaključenja Ugovora ugovorne strane da
nisu pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su utvrđeni egzaktni
parametri, niti metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni
ugovorene kamatne stope. Kamatna stopa da se od početka otplate u nekoliko
navrata povećavala, a što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta.
Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012
od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda
RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, te na odluku Vrhovnog suda
RH posl.br. Revt-249/2014-2 od 09. travnja 2015. godine, a kojima da je
pravomoćno presuđeno da je odredba o kamatnoj stopi ništetna. Tužitelj se u odnosu
na ugovorenu valutnu klauzulu poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu
posl.br. P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017-
10 od 14. lipnja 2018. godine kojom da je utvrđeno da su banke (i tuženik)
povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući
ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme
zaključenja ugovora, banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o
svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na

1 fiksni tečaj konverzije 7,53450

5

Posl.br. 31 P-1948/2019-

potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, pa da su takve odredbe ugovora
ništetne. Tužitelj dalje tvrdi da je dana 14. siječnja 2016. godine između
stranaka sklopljen Dodatak broj 1 Ugovoru o kreditu tzv. konverzija kojim je
konvertiran kredit s valutom u CHF u kredit s valutom u eur i to na način i u
rokovima propisanim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom
kreditiranju (NN broj 102/2015, dalje: ZID ZPK), te da je tuženik tužitelju ispostavio
novi eur otplatni plan s novo utvrđenom eur glavnicom, novom kamatnom stopom i
novom visinom anuiteta. Tužitelj se poziva na Rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev
2868/2018 od dana 12. veljače 2019. godine kojim da je utvrđeno da korisnici
kredita koji su temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) zaključili
Dodatak ugovoru o kreditu, kojim su obveze iz osnovnog Ugovora izmijenjene u
pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, te
da ne znači da su korisnici kredita izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine
odredbe Ugovora o kreditu ništetne već da korisnici kredita imaju pravni interes
tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi radi ostvarenja prava na
povrat novčanog iznosa. Tužitelj tvrdi da je tuženik postupao protivno čl. 81. i 82.
Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te tužitelj potražuje povrat svih stvari koje je
tuženik neosnovano stekao.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti,
kako po osnovu, tako i po visini te ističe prigovor zastare. Tuženik osporava da se
o navedenim odredbama nije pregovaralo, te da nisu utvrđeni egzaktni parametri i
metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene
kamate. Dalje tvrdi da je iz odredbi Ugovora razvidno da se promjenjiva kamatna
stopa mijenjala sukladno točnim, unaprijed utvrđenim kriterijima, te da banka ne
može odluku o promjeni kamatne stope donositi proizvoljno po svom nahođenju.
Tuženik se poziva na sudsku praksu više sudova. Tuženik se dalje poziva na
odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977,
36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990,
27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000,
88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011,
25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP)., na odredbe čl. 118., 84. i

81. Zakona o zaštiti potrošača. U odnosu na valutnu klauzulu ističe da su
zaključenjem Ugovora i tužitelj i tuženik svjesno i dobrovoljno prihvatili rizik mogućeg
nepovoljnog tečaja valute CHF za koju je vezana obveza povrata kredita. Zato da
ugovorne strane imaju jednaka prava i položaj u ugovornom odnosu, pa da su
ravnopravne i u konkretnom ugovornom odnosu. Dalje navodi, da su stranke sklopile
Dodatak ugovoru o kreditu "Radnja kojom se provodi Zakon o izmjenama i
dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/15) Dodatak broj 1 Ugovora
o kreditu, kojim je provedena konverzija sukladno odredbama čl. 19.a do 19.i
Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/2012, 143/2013, 147/2013,
9/2015, 78/2015, 102/2015 i 52/2016). Tom konverzijom Ugovor o kreditu da je
sukladno volji stranaka, te sukladno odredbama ZPK konvertiran iz Ugovora o
kreditu u valuti CHF u Ugovor o kreditu u valuti EUR, čime je početni Ugovor o
kreditu u valuti CHF prestao postojati, a sporne odredbe o valuti i kamatnoj stopi da
su izmijenjene i usuglašene s odredbama ZPK. A konverzijom kredita da su

6

Posl.br. 31 P-1948/2019-

obuhvaćeni i svi iznosi koje tužitelj potražuje u ovom postupku obzirom da je
tuženik, putem konverzije kredita, uračunao sve uplate tužitelja. Zaključenjem
Radnje, osnovni Ugovor o kreditu, kao i sporne odredbe kredita da su izmijenjene
suglasnošću stranaka, pa zato da početne odredbe Ugovora o kreditu čije utvrđenje
ništetnosti traži tužitelj, više ne egzistiraju, te su prestale važiti. Konačno,
konverzijom kredita da su obuhvaćeni i svi iznosi koje tužitelj potražuje u ovom
postupku budući je tuženik, putem konverzije kredita, uračunao sve uplate tužitelja. I
u odnosu na to tuženik se poziva na sudsku praksu više sudova. Tuženik se
protivi provođenju financijskog vještačenja jer istog smatra suvišnim obzirom na
sve naprijed navedeno.

3. Podneskom od 22. siječnja 2021. godine tužitelj se očitovao na odgovor
na tužbu tuženika osporavajući navode tuženika odnosno njegov pravni stav, kako
u odnosu na spornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tako i
u odnosu na istaknuti prigovor zastare. I dalje ustraje kod svojih navoda i
obrazlaganja vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te
se ponovno poziva na pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu
P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
godine, te Pž-7129/2013-4. I dalje tužitelj smatra da, unatoč sklapanju Aneksa
ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija, nije u cijelosti obeštećen, zbog
ništetnih ugovornih odredbi u odnosu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

4. U predmetu je Rješenjem posl.br. P-1948/2019-8 od 07. svibnja 2021.
godine bio određen prekid postupka, dok se pravomoćno ne završi postupak pred
sudom Europske unije o zahtjevu za prethodnu odluku koju je dana 27. svibnja

2020. podnio Vrhovni sud RH u predmetu Rev 1042/2017.

4.1. Na Rješenje je tuženik podnio žalbu. Rješenjem Županijskog suda u Puli-
Pola posl.br. Gž-686/2021-2 od 24. lipnja 2021. godine odbijena je žalba tuženika,
te je potvrđeno Rješenje posl.br. P-1948/2019-8 od 07. svibnja 2021.
4.2. Rješenjem posl.br. P-1948/2019-13 od 01. srpnja 2022. godine
nastavljen je postupak koji je bio prekinut Rješenjem P-1948/19-8 od 07. svibnja

2021. godine.

5. Podneskom od 19. travnja 2023. godine tuženik je istakao prigovor radi
prijeboja u kunama, a podneskom od 11. svibnja 2023. godine je uredio prigovor
radi prijeboja tako što je iznose označio u eur i u kunama.

6. Podneskom od 17. srpnja 2023. godine tužitelj se očitovao na prigovor
tuženika na način da je istakao prigovor zastare u odnosu na potraživanje tuženika
u prigovoru radi prijeboja.

7. Podneskom od 31. kolovoza 2023. godine tuženik se, između ostalog,
pozvao na Zaključak sa priopćenja Građanskog odjela Županijskog suda u
Varaždinu o zauzetom pravnom shvaćanju na sjednici održanoj 07. lipnja 2023. u
svezi restitucijskih zahtjeva potrošača koji su s bankama sklopili Dodatke/Anekse
ugovora o kreditu.

7

Posl.br. 31 P-1948/2019-

8. Tužba tužitelja u odnosu na tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti
(one opisane u izreci Rješenja) predstavlja tužbu za utvrđenje (deklaratornu tužbu) iz
čl. 187. st. 1. ZPP-a.

8.1. Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a takva se tužba može podići kad je to
posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi
postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost
odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog
odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
8.2. Podizanje tužbe, s tužbenim zahtjevima kakvi su oni opisani u izreci
Rješenja, nije predviđeno posebnim propisima.

8.3. Što se tiče pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje, isti ne
postoji, ako se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom. Tužitelji
pravnu zaštitu mogu postići kondemnatornom tužbom, a što prvotužitelj i pokušava
tužbenim zahtjevima opisanim u točki I izreke ove Presude. Zato tužitelji nemaju
pravnog interesa za podizanje tužbe s tužbenim zahtjevima opisanim u izreci
Rješenja.

8.4. U smislu čl. 288. st. 1. ZPP-a, ako se utvrdi da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, tada sud odbacuje tužbu.

8.5. A također ukazuje se da tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na
utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu
kamatne stope i valutnu klauzulu, a s obzirom da se tužitelj u tužbi poziva na
pravomoćne presude donijete u postupku povodom tzv. kolektivne tužbe, temeljem
odredbe čl. 502.a do 502.h ZPP-a radi se o presuđenoj stvari.

8.6. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci Rješenja.

9. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o kreditu sa sporazumom
o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama (11-19), Radnju
kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju
(NN 102/15), (Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu (20-26)), obavijest o naplati
interkalarne kamate (27), amortizacijski plan (28-32), pregled uplata po kreditu (33-
38), pregled kamatnih stopa (39-41), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate
(42-45), promet po računu (46-48, 49-65, 66), otplatni plan (67-69), Politika
mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom OTP
banke (143-152, 172-182, 189-241), Opće uvjete banke (153-171), pregled uplata
po kreditu (521-527), promet po računima (528-536), otplatni plan (555-560), te je
saslušana tužiteljica kao parnična stranka.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. U postupku je saslušana tužiteljica koja je iskazala da se u vrijeme
sklapanja Ugovora o kreditu po svuda govorilo da banke daju kredite. U svim
bankama da nisu bili isti uvjeti, na primjer Istarska kreditna banka da je imala uvjet
da traži omjer 50% vrijednosti da bi nekretnina mogla biti kao garancija, a
konkretno tuženik da je nudio 1/1 tj. da su za tužiteljicu bili povoljniji uvjeti kod OTP
banke d.d. tj. kod tuženika. Dalje je iskazala da je kredit podigla u iznosu od

200.000,00 CHF za dovršetak izgradnje kuće na rok otplate od 15 godina. U početku
da je otplata kredita tekla u redu, a nakon toga da je došlo do izmjena kamata, pa su
rate kredita bile veće. Prilikom podnošenja zahtjeva za kredit tuženik da je poslao
svog vještaka za procjenu nekretnine koja je trebala biti garancija, i nakon procjene

8

Posl.br. 31 P-1948/2019-

da je kredit išao u obradu, na pripremu Ugovora. Kada je tuženik pripremio Ugovor
dobila je poziv da joj je kredit odobren i da može doći potpisati Ugovor. Ugovor da je
dobila pripremljen. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu da ju nitko nije obavijestio
da će rasti kamata i da će biti povećanje kamatne stope. Predmetni kredit je
iskorišten isključivo za življenje u kući koju su dovršili, a ne za obavljanje eventualno
bilo kakve djelatnosti. Dalje je iskazala da je sklopila Aneks ugovora o konverziji i
nakon konverzije da joj je rata kredita smanjena. Konačno kredit je otplatila 2021.
godine, koliko se sjeća.

11.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit podigla za dovršetak
izgradnje kuće, da je imala status potrošača, da je sa tuženikom sklopila Aneks
ugovora kojim je izvršena konverzija iz valute CHF u valutu EUR, da je prilikom
potpisivanja Ugovora dobila pripremljeni Ugovor, da joj tuženik nije ukazao da će
rasti kamata odnosno da će biti povećanje kamatne stope.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 061204159700SP od 05. prosinca 2006.
godine utvrđeno je da su Ugovor sklopili tužitelj kao korisnik kredita i M. T.
kao zalogodavac, te tuženik kao kreditor. Tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu
od 200.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne
banke na dan isplate, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim ovim
Ugovorom. Čl. 1. ugovorena je valutna klauzula: Ugovorne strane su suglasne da
iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita
iz ovog Ugovora. Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata
obveza kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule. Svaki će se
povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske
narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta. Uplata se smatra izvršenom danom
odobrenja žiro računa banke. Prema članku 1. Ugovora o kreditu isti je odobren kao
stambeni kredit za dovršenje obiteljske kuće. Prema članku 2. kredit je odobren na
rok otplate od 15 godina, u 180 jednakih mjesečnih anuiteta. U članku 3. ugovoreno
je da kamatna stopa iznosi 4,89% godišnje s tim da je kamatna stopa promjenjiva,
da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama
banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

13. Uvidom u Radnju kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama
Zakona o potrošačkom kreditiranju Dodatak broj 1. Ugovoru o kreditu od 14. siječnja

2016. godine utvrđeno je da su istog sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao
kreditor. Tim aneksom su ugovorne strane izmijenile svoje ugovorne odnose i to i u
pogledu valute tj. izvršena je konverzija iz CHF u EUR, i u pogledu kamatne stope.

14. Tužitelj tvrdi da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije prestala
obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelji potražuju u ovom postupku.
14.1. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o
kreditu prestao postojati prijašnji Ugovor o kreditu te da tužitelj više nema osnova
potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove.

14.2. Dakle između stranaka, u ovoj pravnoj stvari, sporno je da li je
sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu broj 151109070572 (novi broj) i broj
061204159700 (stari broj) dana 14. siječnja 2016. godine, sukladno Zakonu o
izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje
ZIDZKP/15), prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje.

9

Posl.br. 31 P-1948/2019-

15. Stajalište je suda da je sklapanje Radnje kojom se provodi ZID ZPK tj.
predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu kojem su izmijenjene odredbe osnovnog
ugovora, kako u pogledu valute tako i u pogledu kamate – od utjecaja na pravo
tužitelja da potražuje razliku na koju se poziva u tužbi, na način da je sklapanjem
predmetnog Dodatka prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj
potražuje u ovom postupku.

15.1. Radnja kojom se provodi ZID ZPK - Dodatak Ugovoru o kreditu koji
podrazumijeva konverziju predmetnog kredita iz CHF u EUR, sklopljen je na temelju
ZIDZPK/15. Vezano za valjanost sporazuma stranaka o konverziji, a koja konverzija
je izvršena na temelju ZIDZPK/15 izjasnio se VSRH u Rješenju od 04. ožujka 2020.
godine u oglednom sporu pod brojem Gos-1/2019. U navedenom postupku VSRH je
trebao odgovoriti na pitanje da li je sporazum o konverziji sklopljen temeljem ZIDZPK
nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe odnosnog Ugovora o krediti
o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli, te je VSRH odgovorio da sporazum o
konverziji sklopljen na temelju ZIDZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju
kad su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i
valutnoj klauzuli.

15.2. Svrha koju je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 namjeravao ostvariti
i djelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu
otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u
neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome vodeći se
načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na
dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR.

15.3. Predmetna konverzija provedena je s retroaktivnim djelovanjem, tj s
djelovanjem od trenutka zaključenja Ugovora i na taj je način potrošača stavila u
poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom
u valuti EUR. Predmetnim Dodatkom ugovora ugovorne strane potvrdile su da je
izračun konverzije kredita izvršen sukladno ZIDZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun
konverzije.

15.4. VSRH je u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocijenio da je riječ
o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za
zaključenje konverzije. VSRH posebno u svom pravnom shvaćanju apostrofira da
su potrošači, u primjeni ZIDZPK/15 imali mogućnost izabrati da li će zaključiti Ugovor
o konverziji ili ne, čime taj sud pravi distinkciju između Presude u predmetu suda EU
broj C-118/17 Dunai vs Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. godine, jer je ta
Presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos,
dok su prema ZIDZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju
su im prethodno banke morale ponuditi.

15.5. Stajalište VSRH je da bi tužitelj kao korisnik kredita imao pravni interes i
bio ovlašten tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga
mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a riječ je o
kondemnatornim tužbenim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Dodatka Ugovora o
kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti koji izviru iz
općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZIDZPK/15.

10

Posl.br. 31 P-1948/2019-

To pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljene zahtjeve tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

15.6. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu 14. siječnja 2016. godine
ugovorne strane su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu s
člankom 22. Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015,
29/2018, dalje: ZOO), koju obvezu tužitelj ispunjava u EUR u protuvrijednosti kuna, te
je potpisivanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izrazio suglasnost tj. volju za izmjenom
načina obračuna obveza preuzetim Ugovorom o kreditu.

15.7. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu riješeni su svi međusobni
odnosi između stranaka koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama
koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po osnovu kojih tužitelj
potražuje utužene iznose, a to sve temeljem članka 19c. i 19e. Zakona o
potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje:
ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. godine predmet konverzije preračunat na
način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na
koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR i kunama sa
valutnom klauzulom u EUR u slučaju prihvata konverzije.

15.8. Nesporno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način
propisan glavom 4. ( članak 19a do 19i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su
odredbe u navedeni Zakon unesene ZIDZPK/15.

15.9. Člankom 19c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita
podrazumijeva konverziju radi promjene valutne klauzule u kojoj je denominiran i
izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice
kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u
EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one
vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja
denominirane u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR pri čemu se iznosom
početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama
vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog
kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominirane u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj
stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite
iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje
kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača
temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog
u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju
kojih su izračunati obroci, odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom
u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s t. 1. i 2. i na temelju

11

Posl.br. 31 P-1948/2019-

kojeg se izračunavaju novi obroci, odnosno anuiteti u EUR i kunama sa valutnom
klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na
iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene
kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu
uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka, odnosno anuiteta
u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih
zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna
konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan
uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum
primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u
kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu
klauzulu predstavljaju osnovu za namirenje obroka, odnosno anuiteta u EUR i
valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli
i EUR iz t. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja sukladno općim
uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavajući zatezne kamate.

16. S obzirom na činjenicu da je tužitelju dostavljen izračun konverzije s
prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužitelj prihvatio izračun, da na to
nije bio obvezan niti prinuđen, te da je u konačnici i sklopljen Dodatak ugovoru o
kreditu, kako je to vidljivo iz odredbe čl. 19.e st.6. ZPK, prema kojem se ako
potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema
važećim ugovorenim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Dodatka
ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su
i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, to proizlazi da ta odredba nije i ne može
biti ništetna.

17. Stoga imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi, te nesporno utvrđenje da
su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu sukladno ZIDZPK/15 temeljem odredbi
čl. 19.c ZPK i da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Dodatak sklopljen uz pravilnu
primjenu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

18. U ovom postupku odbijen je prijedlog tužitelja za provođenje financijskog
vještačenja, i drugi prijedlozi, jer su iz provedenih dokaza dostatno utvrđene
odlučne činjenice za donošenje meritorne odluke.

19. Obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neosnovan, nema potrebe obrazlagati o prigovoru tuženika radi prijeboja i radi zastare.

20. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.

21. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna
je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je
dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po
punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 19.

12

Posl.br. 31 P-1948/2019-

travnja 2023., za zastupanje na ročištu 26. travnja 2023. i 13. rujna 2023., za
svaku radnju po 199,08 eur/ 1.500,00 kn, zatim za sastav podneska od 11. svibnja

2023. i 31. kolovoza 2023., za svaki po 99,54 eura / 750,00 kn plus PDV u iznosu
od 248,85 eura/1.8774,96 kn, a što sveukupno iznosi 1.244,25 eura/9.374,80 kn.
Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe jer s istom nije uspio. Visina priznatog i
obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o
nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014,
118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa). Vrijednost boda iznosi 1,99
eura / 15,00 kn.

21.1. Tužitelju nije priznat parnični trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.

22. Slijedom svega naprijed navedenog, riješeno i presuđeno je kao u izreci
Rješenja i Presude.

U Poreču - Parenzo, dana 26. listopada 2023. godine.

S u t k i n j a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog Rješenja i Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom
sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana
objave ove Presude i Rješenja.

DNA:

1. Pun. tužitelja, 2. Pun. tuženika.