Poslovni broj: UsI-3120/22-8

 

                 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice I. H., OIB: …, iz V. P., koju zastupa opunomoćenik I. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d. u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: …, Direkcije, Z., radi priznanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 26. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/22-01/415, Urbroj: 338-01-06-05-22-02 od 29. kolovoza 2022.

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica je podnijela ovom Sudu tužbu protiv tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/22-01/415, Urbroj: 338-01-06-05-22-02 od 29. kolovoza 2022. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/21-02/4881, URBROJ: 338-21-02-02-22-6 od 3. svibnja 2022., kojim se događaj ozljeđivanja pretrpljen dana 8. prosinca 2021. godine po šifri prema MKB-u: S 22.4 ne priznaje ozljedom na radu te, s tim u vezi, imenovanoj osiguranici nisu priznata ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2.              Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika te navodi kako je drugostupanjsko tijelo zaključilo o postojanju skrivljenog ponašanja tužiteljice na osnovu potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave K.-z., Policijske postaje Z. B., Klasa: 211-04/21-P-37546, Urbroj: 511-17-10/06-P-105/2021 od 19. travnja 2022. bez da se utvrdila krivnja tužiteljice, s time da je tužiteljica izjavila prigovor protiv predmetnog prekršajnog naloga. Ističe da je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine propisano čl. 8. ZOUP-a, jer prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo pravo stanje stvari i u tu se svrhu nije, a moraju se, utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, kao i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza propisano čl. 9. ZOUP-a. Naime, drugostupanjsko tijelo navodi kako nije ispitivalo okolnost vremenske povezanosti kao i medicinske okolnosti uzročno-posljedične veze predmetne dijagnoze S 22.4 s opisanim načinom nastanka predmetne ozljede te na taj način nije utvrdilo sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Nadalje, u drugostupanjskom rješenju tuženik navodi kako se tužiteljici prometna nezgoda dogodila na adresi njezina stanovanja kada je tužiteljica pri povratku s posla zaustavila vozilo pokraj garaže vlastite kuće u kojoj stanuje, a ne na javnoj površini redovna puta, to se potvrđuje da je ozljeda nastala u okolnostima koje se ne mogu prostorno povezati s redovitim putem od mjesta rada do mjesta stanovanja u smislu odredbe čl. 66. t. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Tužiteljica ističe kako javnopravno tijelo pogrešno tumači odredbu čl. 66. t. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, budući da ista jasno glasi da se ozljedom na radu smatra ozljeda koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno. Prema tome, u navedenoj odredbi se ne navodi da bi se ozljedi mogao uputiti poslovni karakter ona mora nastati na putu kao javnoj površini, a ne na površini koja je u sastavu privatnog vlasništva. Stoga je tumačenje tuženika potpuno pogrešno.

3.              Predlaže Sudu da usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, uz naknadu troška ovog upravnog spora.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je, suprotno navodima iz tužbe, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je, postupajući po žalbi, proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13., 98/19.), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14. – 2/22.) Ističe kako iz činjenica provedenog ispitnog dokaznog postupka proizlazi da se tužiteljici predmetna ozljeda dogodila na adresi njezina mjesta stanovanja (L.) kada je tužiteljica pri povratku s posla zaustavila vozilo pokraj ulaza u garažu vlastite kuće u kojoj stanuje, a ne javnoj površini redovna puta, to se potvrđuje da je tužiteljičina ozljeda nastala u okolnostima koje se ne mogu prostorno povezati s redovitim putem od mjesta rada do mjesta stanovanja u smislu odredbe članka 66. točke 3. Zakona. Da bi se ozljedi mogao utvrditi poslovni karakter ona mora nastati na putu kao javnoj površini, a ne na površini koja je u sastavu privatnog, a ne javnog održavanja i koje je takvo nesporno pravno stajalište višekratno izrazio i Visoki upravni sud (primjerice svojim presudama Usž-3712/19 od 12. prosinca 2019. godine ili Usž-2689/21-2 od 26. listopada 2021. godine). Odlučna činjenica u provedenom upravnom postupku prema kojoj je do ozljede tužiteljice došlo zbog njezinog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na putu od mjesta rada do mjesta stanovanja utvrđena je uvidom u Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave k.-z., Policijske postaje Z. B., Klasa: 211-04/21-p-37546, Urbroj: 511-17-10/06-P-105/2021 od 19. travnja 2022. godine (kao i uz tužbu priloženi Zapisnik o očevidu prometnog prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave k.-z., Policijske postaje Z. B., Klasa: 211-04/21-P-37546, Urbroj: 511-17-10/06-P-105/2021 od 15. prosinca 2021. godine) kojom je utvrđeno da je protiv tužiteljice u vezi prometne nesreće zbog počinjenog prekršaja iz članka 88. Zakona o sigurnosti prometa na cestama podnesen obvezni prekršajni nalog, a koji se takav dokaz u smislu članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ima smatrati prikladnim za dokazivanje i zaključivanje kako je do predmetnog ozljeđivanja došlo uslijed osiguranikovog ponašanja opisanog člankom 67. točkom 1. Zakona, a u kojem je – uz iskrivljeno ponašanje, alternativno propisano i nesavjesno i neodgovorno ponašanje. Naime, s tim u vezi se ističe kako se uvidom uz tužbu priloženu presliku Obveznog prekršajnog naloga, Policijske uprave k.-z., Policijske postaje z. B., Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: 211-07/22, 4/23960, Urbroj: 511-17-10-22-1 od 13. travnja 2022. godine pojašnjava da se dana 8. prosinca 2021. godine tužiteljica osobnim automobilom dovezla kući i zaustavila na ulazu u garažu svoje kuće čiji se ulaz nalazi na blagoj nizbrdici te je napustila automobil, a da prethodno nije poduzela sve mjere kojima se sprječava da vozilo samo krene s mjesta (isključiti rad motora, podignuti parkirnu kočnicu, a mjenjač prijenosa ostaviti u brzini) te se, uslijed toga što na automobilu nije potegnula parkirnu kočnicu i mjenjač ostavila u prvom stupnju prijenosa, automobil na nizbrdici samopokrenuo u natrag, a na što je tužiteljica – u namjeri da zaustavi automobil, rukama pokušala oduprijeti u stražnji dio automobila što joj nije uspjelo te je pala na kolnik pri čemu ju je vozilo pregazilo). S obzirom na važeći normativni okvir koji se tiče potonje citiranih mjerodavnih propisa iz obveznog zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a prema kojem je Zavod – nadležno tijelo za ocjenjivanje skrivljenog, neodgovornog ili nesavjesnog ponašanja svojih osiguranika u smislu propisa koji uređuju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu, to ovo tijelo utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da u konkretnom slučaju primjenom članka 67. stavka 1. Zakona postoje pravne zapreke za priznavanje predmetnog događaja ozljedom na radu, kao i da sukladno odredbi članka 66. stavka 3. Zakona nisu ispunjeni propisani uvjeti za priznavanje tužiteljici predmetnog ozljeđivanja ozljedom na radu, a čiji je smisao tumačenja upravo isključivanje dodatnih obveza poslodavca i nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja za rizike za koje ne postoji objektivno i racionalno utemeljenje da budu obuhvaćeni priznavanjem prava specifično vezanih za ozljedu na radu.

5.              Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6.              Sud je 19. listopada 2023. održao javnu raspravu čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.              Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te isprave priložene spisu tuženika.

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9.              Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je za tužiteljicu njen poslodavac podnio 29. prosinca 2021. prijavu o ozljedi na radu, za događaj od 8. prosinca 2021., kojom prilikom je navedeno da je tužiteljica zadobila ozljede šifre prema MKB: S 22.4 – Fracturae costarum multiplices. U predmetnoj prijavi navedeno je radno vrijeme tužiteljice od 8,00 do 16,00 sati, a vrijeme ozljede 17,00 – 17,59 sati. Navedeno je i da je tužiteljica tijekom povratka s posla na adresu stanovanja sudjelovala u prometnoj  nezgodi, na način da je tijekom parkiranja zaustavila svoje vozilo ispred garaže na adresi stanovanja i izašla iz vozila. Nakon izlaska iz svog vozila koje se nalazilo zaustavljeno na nizbrdici, isto se samopokrenulo uslijed čega je tužiteljica pala na kolnik, gdje je došlo do pregaženja i djelomičnog prignječenja ispod vozila.

10.              Uvidom u prvostupanjsko, kao i osporeno rješenje razvidno je da je nakon  provedenog postupka utvrđeno da je obzirom na lokaciju nastanka štetnog događaja razvidno kako je do istog došlo na površini u privatnom vlasništvu, a ne na javnom putu, te kako je tužiteljica u tom trenutku već završila svoj redovan put od mjesta rada do mjesta stanovanja, čime je prestalo i obvezno zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu. Pojam redovitog puta od posla do stana i obrnuto, u smislu čl. 66. t. 3. Zakona, započinje stupanjem na javnu površinu, a završava dolaskom u prostor poslodavca ili stambenog objekta u kojem osigurana osoba živi (uključujući dvorište, kolne prilaze, parkirna mjesta i sl. u sklopu privatnog stambenog posjeda). Uz to, iz policijske potvrde proizlazi da bi osiguranica tom prilikom počinila prometni prekršaj u smislu napuštanja vozila bez da je prethodno poduzela sve mjere kojima se sprečava da vozilo samo krene s mjesta na kojem je ostavljeno, što upućuje i na dodatnu okolnost skrivljenog ponašanja osiguranice na putu s posla, opisano u čl. 67. t. 1. Zakona što predstavlja daljnju prepreku priznavanju zadobivenih ozljeda ozljedom na radu. Obzirom na navedeno, ovo tijelo nije ispitivalo daljnje okolnosti slučaja (vremenska povezanost nesreće u odnosu na završetak radnog vremena, uzročno-posljedična veza dijagnoze S22.4 i opisanog načina nastanka ozljede), jer isto ne bi bilo od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.

11.              Spisu predmeta priložen je Zapisnik o očevidu PU k.-z., PP Z.-b. od 15. prosinca 2021. i u prilogu situacijski plan iz kojih slijedi da se prometna nesreća dogodila 8. prosinca 2021. u 17,45 sati u mjestu V. P. u kojoj je sudjelovala tužiteljica te osobni automobil reg. Oznake … (bez vozača) koji je kretanjem unatrag pregazio istu. U prometnoj nesreći I. H. zadobila je teške tjelesne ozljede opasne po život, uz napomenu da je I. H. prethodno parkirala navedeni osobni automobil.

12.              U opisu mjesta događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih, između ostalog, navodi se da je osobni automobil …, zatečen na dijelu asfaltiranog proširenja dvorišta kbr. 32, van zamišljenog zapadnog ruba kolnika nerazvrstane ceste, na blažoj nizbrdici u smjeru zapada, prednjim je dijelom okrenut u smjeru istoka, poprečno na kolnik nerazvrstane ceste. Na stražnjem dijelu karoserije i staklu poklopca prtljažnika automobila pronađeni su tragovi u vidu otisaka i brisotina prstiju i dlanova ruku, kao i tragovi brisotina prašine, nastali najvjerojatnije od trenja tijela sudionice u automobil. U kontakt bravi automobila pronađen je kontakt ključ, a upravljač automobila nije bio blokiran. Mjenjač stupnjeva prijenosa pronađen je u neutralnom položaju (ler). Ručka parkirne kočnice zatečena je polupodignuta. 

13.              Spisu predmeta priložena je presuda Općinskog suda u Z. posl. br. 25. Pp-894/2022-6 kojom se tužiteljica oslobađa optužbe, uz obrazloženje da je u postupku optužbe uz obrazloženje da je u postupku neprijeporno utvrđeno da se događaj za koji se okrivljenica tereti nije dogodio na cesti već na njezinom dvorištu, a što svakako ne podliježe sankcioniranju po čl. 88. st. 1. ZOSPC-a, a niti se u konkretnom slučaju može raditi o prometnoj nesreći kako je definira Zakon. Dogodio se nesretni slučaj, a ne prometna nesreća pa je okrivljenicu valjalo osloboditi od optužbe, jer djelo koje joj se stavlja na teret nije prekršaj.

14.              Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13., 98/19. - dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

15.              Odredbom članka 34. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/2014, 154/2014, 79/2015, 139/2015, 105/2016, 40/2017, 66/2017, 109/2017, 132/2017, 119/2018., 41/19., 22/20., 39/20.) propisano je da se prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti iz članka 6. stavka 1. i 2. ovog Pravilnika te prava osiguranika iz članka 69. stavka 1. Zakona ostvaruju se nakon prethodno provedenog postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu odnosno, profesionalne bolesti od strane Zavoda.

16.              Prema članku 35. istog Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, s time da prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnijeta u rokovima utvrđenim ovim Pravilnikom. 

17.              Člankom 37. ovog Pravilnika propisano je da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

18.              Prema stavu ovoga Suda, nepriznavanje prava po osnovi ozljede na radu, u smislu članka 35. Pravilnika, uvjetovano je skrivljenim, nesavjesnim ili neodgovornim ponašanjem na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto, ili na službenom putu.

19.              Potrebno je naglasiti da su Zakonom propisane pretpostavke za priznavanje ozljede na radu, pa imajući u vidu citirane odredbe Zakona i Pravilnika, te utvrđeno činjenično stanje, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

20.              Naime, prema ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju se radi upravo o situaciji iz citirane odredbe Pravilnika, jer je nesporno utvrđeno da je tužiteljica sama skrivila predmetni nesretni slučaj budući se nije pridržavala pravila prilikom napuštanja osobnog automobila na način da je isti osigurala kako se ne bi sam pokrenuo, odnosno ostavila je mjenjač u neutralnom položaju, umjesto u brzini, te ručnu parkirnu kočnicu nije podigla. Takva radnja tužiteljice predstavlja barem neodgovorno ponašanje pa posljedice takvog ponašanja isključuju mogućnost utvrđivanja ozljede na radu.

21.              Zakonodavac doista navodi primjere skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja, zbog kojih se isključuje postojanje ozljede na radu, ali to ne znači da se i druge situacije ne mogu ocijeniti situacijama takvog značaja. Ovaj sud smatra da nepridržavanje pravila koje vozač mora poštivati prilikom napuštanja vozila predstavlja zapreku za priznavanje predmetne ozljede kao ozljede na radu.

22.              Pored navedenog, potrebno je ukazati i da se opisana nesreća dogodila na adresi stanovanja tužiteljice, u njenom dvorištu pokraj ulaza u garažu kuće u kojoj stanuje, a ne na javnoj površini redovnog puta od mjesta rada do mjesta stanovanja u smislu odredbe članka 66. stavak 3. Zakona. Isto potvrđuje i na spis dostavljena presuda Općinskog suda u Z. posl. br. 25. Pp-894/2022-6. Iz članka 66. stavka 3. Zakona proizlazi da je propisani uvjet  za mogućnost utvrđivanja poslovnog karaktera ozljedi taj da je ozljeda nastala na redovitom putu od stana do mjesta rada, dakle, na putu kao javnoj površini, a ne u prostorijama stambene ili druge zgrade, privatne kuće, dvorišta i sl. koja nije javni put. Dakle, da bi se ozljedi mogao utvrditi poslovni karakter ona mora nastati na putu kao javnoj površini, a ne na površini koja je u sustavu privatnog, a ne javnog održavanja.

23.              Nastavno, prema stavu Suda, tuženik je u cijelosti ispravno proveo ispitni postupak jer je tužiteljici omogućeno izjašnjavanje te je pribavljena relevantna dokumentacija o okolnostima nastanka ozljede.

24.              Člankom 58. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/97., 110/21.) propisano je da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

25.              Sukladno citiranoj odredbi Zakona o općem upravnom postupku pravilno je kao dokazno sredstvo pribavljena Potvrda PU k.-z., PP Z. B. od 19. travnja 2022. o okolnostima nastanka prometne nesreće, stoga je Sud kao nesvrsishodan odbio prijedlog tužiteljice da se ona osobno sasluša radi utvrđivanja načina nastanka predmetnog događaja.

26.              Slijedom svega navedenog, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, stoga je, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, trebalo presuditi kao u izreci.

27.              Tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadom troška ovog upravnog spora.

Člankom 79. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 2.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4.).

28.              Sukladno citiranoj odredbi zakona, imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, predmetni zahtjev za naknadu troška upravnog spora je odbijen, sukladno odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, stoga je odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu 26. listopada 2023.

 

Sutkinja

Željka Zrilić Ježek, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka (5 primjeraka) za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).

 

 

 

 

 

1