REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-7004/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica BJ, dipl. iur. prema generalnoj punomoći Su-62/12 protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u OD Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, 7. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev:
"Tuženik Euroherc osiguranje d.d., dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje svotu od 3.643,76 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura), sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je osiguranik tužitelja CJ povrijeđena 15. kolovoza 2009. kao suvozač motocikla reg. oznake [registarska oznaka], a nesreću je skrivio osiguranik tuženika MJ upravljajući osobnim automobilom reg. Oznake [registarska oznaka], za koju je oglašen krivim pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj Ks-59/2010 od 13. travnja 2010. Rješenjem tužitelja broj 60790 od 11. svibnja 2017. osiguraniku tužitelja je priznato pravo na invalidsku mirovinu, a isplatom svih mirovina tužitelj trpi štetu te u skladu s čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13) ima pravo zahtijevati naknadu štete. Dalje navodi da su dostavljeni obračuni isplata mirovina javne isprave sukladno članku 159. Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21) kao i prema članku 230.
Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka ne spori činjenicu nastanka štetnog događaja, činjenicu da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano od tuženika ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti za štete počinjene trećima, Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP), jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Ističe prigovor doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete jer prilikom pada s motocikla nije imala zaštitnu kacigu. Obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja osiguranika zbog povrede na radu, što tužitelj uopće ne tvrdi niti dokazuje, odnosno tužitelj u tužbi ne daje niti predlaže dokaze o postojanju i visini obveze tuženika u smislu čl. 27. ZOOP- a. Ističe prigovor zastare potraživanja iz razloga što je od donošenja rješenja tužitelja o isplati mirovine do podnošenja predmetne tužbe protekao subjektivni trogodišnji zastarni rok. Dokazi koje je tužitelj priložio u potkrjepu izvršenih isplata – obračuni tužitelja – nemaju svojstvo javne isprave i ne dokazuju izvršene isplate, zbog čega tuženik osporava da je tužitelj izvršio isplate obuhvaćene predmetnim tužbenim zahtjevom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova postupka.
3. Tijekom postupka sud je pročitao presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj Ks-59/2010 od 13. travnja 2010. (list 4-6 spisa), rješenje HZMO-a, Područne službe u Zagrebu broj 60790 od 11. svibnja 2017. (list 11-13 spisa), mišljenje zavoda za vještačenje (list 14-21 spisa), Otpusno pismo (list 22 spisa),
Potvrda HZMO (list 24 spisa).
4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku koji je otišao u invalidsku mirovinu, uslijed ozljede pretrpljene u štetnom događaju dana 15. kolovoza 2009. kao suvozač motocikla reg. oznake [registarska oznaka], a nesreću je skrivio osiguranik tuženika upravljajući osobnim automobilom reg. Oznake [registarska oznaka], za razdoblje od 1. prosinca 2021. do 30. rujna 2023.
7. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija.
8. Sporna je pravna osnova, pasivna legitimacija i visina tužbenog zahtjeva te ima li obračun za isplatu tužitelja (list 24 spisa) značaj javne isprave pa time i pretpostavljenu dokaznu snagu u smislu čl. 230. ZPP-a. Također, sporno je i pitanje zastare predmetnog potraživanja.
9. Analizom obračuna za isplatu tužitelja od 25. studenoga 2024. (list 24 spisa), sud je ocijenio da isti dokument nema značaj javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP-a, već se radi o internom (knjigovodstvenom) dokumentu, čiju je istinitost i sadržaj tuženik u odgovoru na tužbu izričito osporio. Naime, javna isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojem je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle, tijela koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama"), a takav se značaj ne može dati dijelu spornih isprava u naznaci (potvrdi) da je isplaćena obiteljska mirovina (Tako i VSRH Rev-2007/17, Rev-1437/21, Rev 1067/12, Rev 909/21, Rev 5292/19, Rev 12/22 itd.).
9.1. Polazeći od takvog stanja stvari, neovisno o tome što se na toj ispravi naznačuje po samom tužitelju da navedeni obračuni za isplatu imaju značaj javne isprave iz čl. 161.-170. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), navedene odredbe ne uređuju niti propisuju karakter potvrde o izvršenim isplatama po osnovi prava iz mirovinskog osiguranja već reguliraju pitanje naknade štete, pa prema tome takva potvrda nema pretpostavljenu dokaznu snagu u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, slijedom čega je teret dokaza o izvršenim isplatama na strani tužitelja.
9.2. Dakle, pored izričitog osporavanja visine tužbenog zahtjeva, a u sklopu kojeg tuženik osporava kako navedene obračune (isprave) tužitelja (interne akte) tako i da je navodno tužitelj izvršio isplate obuhvaćene predmetnim tužbenim zahtjevom korisnici invalidske mirovine, te pri tom imajući u vidu da je teret dokaza visine tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221. a ZPP-a na tužitelju, sud je ocijenio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao, odnosno nije dostavio dokaze iz kojeg bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi visinu tužbenog zahtjeva. Ovo tim više jer je imao na raspolaganju mogućnost dostaviti (npr.) izvode / potvrde iz bankovnih transakcija odnosno prometa po računu, izjavu korisnice invalidske mirovine kojoj se navodno isplaćuje ta mirovina, financijsko/knjigovodstveno vještačenje i sl.
10. Nadalje, prema pravnom shvaćanju ovog suda za odluku o ovom sporu mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja odnosno prometne nesreće (Tako i VSRH Rev-5292/19, Rev 206/22, Rev 12/22, Rev 678/22, Rev 1437/21, Rev 12/22, Rev 1235/21, Rev 66/2022, Rev 184/2022 i dr.) pa prema tome u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP).
10.1. Prema odredbi iz čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje uz ostalo dužno je nadoknaditi i zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatra se uz ostalo i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuju se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10.2. Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (Tako i VSRH Rev 1235/21).
10.3. Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje i iznosa koje bi isplaćivao kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
10.4. Prema tome. čak i da tuženik nije osporavao navedeni obračuni (ispravu) tužitelja, a s obzirom da tužitelj nije predložio dokaze na okolnost utvrđenja postojanja razlike između mirovine koju isplaćuje i koja bi se isplaćivala da je umirovljenje njegovog osiguranika posljedica ozljede na radu (što je u smislu odredbe iz članak 219. stavak 1. ZPP-a bio dužan učiniti – v. supra t. 9.2.), sud temeljem dokaza u spisu nije mogao utvrditi navedenu razliku, odnosno visinu tužbenog zahtjeva (Tako i ŽS Karlovac Gž-539/21 od 15. ožujka 2023.).
10.5. S obzirom da je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim jer tužitelj nije dokazao visinu, sud se nije upuštao dalje u ocjenu tuženikova prigovora nedostatka pravne osnove, pasivne legitimacije te prigovora zastare tuženika.
11. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.
12. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora od 3.643,76 EUR i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).
13. Tuženiku zastupanim po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) 200,00 EUR i zastupanja na ročištu 4. studenoga 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 400,00 EUR, a uz PDV iznosi 500,00 EUR.
14. Tuženiku su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 7. siječnja 2026. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 26. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23., 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
15. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II izreke presude.
Zagreb, 7. siječnja 2026.
Sudac:
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju;
2. Pun tuženika.
