Poslovni broj: Us I-2261/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Antoniju Volareviću, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 4, protiv tuženika: Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske, OIB: 87892589782, Prisavlje 14, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenica UGB, diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi poništavanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, nakon javne rasprave zaključene dana 17. listopada 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 5. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske KLASA: UP/II-335-06/24-01/35, URBROJ: 529-06-03-02-02/1-24-2 od dana 22. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske KLASA: UP/II-335-06/24-01/35, URBROJ: 529-06-03-02-02/1- 24-2 od dana 22. svibnja 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da pogrešno tuženik tumači da spisu ne prileži uporabna dozvola za predmetni složeni zahvat u prostoru - kamp, niti dokaz uporabljivosti za gospodarski ili stambeni objekt u kojem bi se nalazio prostor za pripremu jela u vrsti izletište, kao dokaz ispunjavanja uvjeta propisanog čl. 40. st. 2. toč. 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti na predmetna dva objekta. S tim u vezi, citira odredbe čl. 3. st. 1. toč. 23. i čl. 175. st. 1. i st. 3. Zakona o gradnji („Narodne novine“ br. 153/2013, 20/2017, 39/2019, 125/2019) te čl. 33. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ br. 86/2012, 143/2013, 65/2017, 14/2019) te navodi kako u obrazloženju pobijanog rješenja, tuženik navodi da ne prileži uporabna dozvola za kamp niti dokaz o uporabljivosti za gospodarski ili stambeni objekt u kojem se nalazio prostor za pripremu jela površina 10m[2] objekta u vrsti izletište, već da spisu predmeta prileži samo rješenje o izvedenom stanju, a na kojim česticama da se prema izreci rješenja od 6. listopada uopće ne nalaze predmetni objekti vrste kampa i izletište. Pobijano rješenje da je nejasno budući da spisu predmeta prileži rješenje o izvedenom stanju kojim je ozakonjena jednostavna zgrada poslovne namjene bruto površine 29,98 m[2] u naravi sanitarni čvorovi sa spremištem, predprostorom i natkrivenim prolazima, a koja poslovna zgrada da se u smislu odredbe čl. 175. st. 1. i 3. Zakona o gradnji, te u smislu odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama smatraju postojećom zgradom za koju je izdana uporabna dozvola. Uzimajući u obzir gore navedeno, da je jasno da drugostupanjsko tijelo, kao i prvostupanjsko tijelo pogrešno tumači odredbe Zakona o gradnji vezano za definiciju postojeće građevine. Isto tako, da tužitelj smatra bitnim ponovno istaknuti da je prvostupanjsko tijelo u postupku nadzora utvrđivalo činjenice vezane za upisnik o pružanju ugostiteljske djelatnosti. Naime, iz spisa i prvostupanjskog rješenja da proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u provedbi upravnog nadzora utvrđivalo postojanje uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga, što da predstavlja utvrđivanje činjenica. Tužitelj da ističe da u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni navedenog izvanrednog pravnog lijeka, a na što da se tuženik i ne osvrće. Dakle, da je prvostupanjsko tijelo neosnovano poništilo rješenje od 6. listopada 2022. odnosno da nije bilo osnova za primjenu izvanrednog pravnog lijeka jer da se eventualno moglo raditi o utvrđivanju činjenica, a ne o povredi materijalnog propisa. Odredba čl. 129. st. 3. ZUP-a da se može primijeniti jedino u slučaju očite povrede materijalnog propisa. Povreda materijalnog propisa da postoji u slučaju kada je rješenje doneseno primijenom neodgovarajućeg propisa ili kada je pogrešno primijenjen odgovarajući propis. Tužitelj da se poziva na presudu Visokog upravnog suda posl. br.: Usž 4675/2018-2 i odluku broj: U-lll/5547/2013 Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojim je iznseseno pravno stajalište da se konačna rješenja u upravnom postupku ne mogu poništavati odnosno ukidati po pravu nadzora zbog netočno, nepotpuno ili nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja pa i onda kada zbog propusta u njegovom utvrđivanju može doći do („obične“) povrede materijalnog propisa (primjerice presude Visokog upravnog suda broj: Us-4005/2011 od dana 17. srpnja 2014., broj: Us-13745/2006 od dana 16. rujna 2010. i dr.). Međutim, da iz prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u provedbi upravnog nadzora dana 18. srpnja 2023. zaključkom, KLASA: UP/l-335-02/23-02/7, URBROJ: 2182-09-01/2-23-1, pozvalo tužitelja da u predmetu upravnog nadzora dostavi dokaze propisane člankom 40. st. 1. i 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, odnosno uporabnu dozvolu za kamp i dokaz uporabljivosti za gospodarski ili stambeni objekt u kojem bi se nalazio prostor za pripremu jela objekta u vrsti izletište. Dakle, da je prvostupanjsko tijelo u postupku provedbe upravnog nadzora utvrđivalo činjenice, iako je rješenje od 6. listopada 2022. trebalo cijeniti prema činjeničnom stanju kako ga je nadležno tijelo utvrdilo u trenutku donošenja osporenog akta, neovisno o tome što je ono eventualno netočno, nepravilno ili nepotpuno utvrđeno ili što je zbog nedostataka u utvrđivanju činjeničnog stanja povrijeđen materijalni propis. Drugim riječima, konačna rješenja u upravnog postupku ne mogu se poništavati odnosno ukidati po pravu nadzora zbog netočno, nepotpuno Ili nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pa i onda kada zbog propusta u njegovom utvrđivanju može doći do („obične“) povrede materijalnog propisa. S tim u vezi, da tužitelj ukazuje da tuženik pogrešno tumači odredbe Zakona o sustavu državne uprave i Zakona o općem upravnom postupku kada zaključuje da je prvostupanjsko tijelo ovlašteno poništavati rješenje po provedenom postupku nadzora. Ponovno se upire na odredbe članka 42. do 45. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti vezano za nadzor iz kojih ne proizlazi da je tijelo koje provodi nadzor ovlašteno u postupku provedbe nadzora poništavati rješenje. Isto tako, pogrešno tuženik ističe da je Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIB/1373/2009 od 7. srpnja 2009. godine neprimjenjiva u ovoj upravnoj stvari. Prvostupanjsko tijelo da je bilo dužno, nakon što je utvrdilo neusklađenost tog rješenja s odredbama materijalnog propisa u odnosu na izdano rješenje od dana 6. listopada 2022. , a kojim da se utvrđuje da prostor, oprema i uređaji obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva udovoljavaju minimalnim uvjetima za pružanje ugostiteljskih usluga, ispitati je li poništenje navedenog rješenja od interesa za Republiku Hrvatsku, utvrditi tržišnu vrijednost, izgubljenu dobit, odnosno štetu koju je tužitelja pretrpio zbog poništavanja rješenja (radi eventualnih posljedica takve odluke), a koju treba prethodno isplatiti pružatelju ugostiteljskih usluga. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, da tužitelj predlaže nadležnom Sudu da donese presudu kojom se oglašava ništavim, podredno poništava, osporeno rješenje tuženika te se oglašava ništavim, podredno poništava, prvostupanjsko upravno rješenje.

2. Opunomoćenik tužitelja je na ročištu održanom dana 17. listopada 2025. naveo da ističe da je u tužbi osobito na str. 3 .i 4. razjasnio razloge za tužbu odnosno ukazao na procesne povrede, povrede materijalnog prava pa i činjeničnog utvrđenja u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog upravnog akta te u cijelosti, da se ne ponavlja, da ostaje kod istih. Osobito da smatra da se radi o pravnim pitanjima o kojima će stav zauzeti ovaj Sud. Dodatnih dokaza kao i činjenica da nema za priložiti i za istaknuti.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da nije osnovan tužbeni navod da je obrazloženje osporenog rješenja u cijelosti nejasno, da u osporenom rješenju uopće nema razloga o odlučnim činjenicama te da upravni odjel tijekom provođenja postupka nije uzeo u obzir niti jednu činjenicu niti dokaz koji je dostavio tužitelj, a temeljem kojeg bi se utvrdilo postojanje kakvog prava u korist istog jer je osporeno rješenje obrazloženo sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, da nisu osnovani svi tužbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da tuženik pogrešno tumači da spisu predmeta ne prileži uporabna dozvola za složeni zahvat u prostoru - kamp niti dokaz uporabljivosti za gospodarski i stambeni objekt u kojem bi se nalazio prostor za pripremu jela u vrsti izletište, kao dokaz ispunjavanja uvjeta propisanog člankom 40. stavkom 2. točkom 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti na predmetna dva objekta. Naime, da spisu predmeta priležeće rješenje o izvedenom stanju od dana 3. listopada 2022., kojim se ozakonjuje završena, polugrađena jednostavna zgrada poslovne namjene, izgrađene bruto građevinske površine 29,98 m[2] , u naravi sanitarni čvor sa spremištem, predprostorima i natkrivenim prolazima, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da ne može predstavljati uporabnu dozvolu za složen zahvat u prostoru-kamp, niti uporabnu dozvolu za stambeni objekt u kojem bi se nalazio prostor za pripremu jela u vrsti izletište, niti se predmetno rješenje o izvedenom stanju odnosi na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj se prema izreci rješenja o odobrenju od 6. listopada 2022. godine nalaze predmetni objekti, koje utvrđenje tužitelj u tužbi ne osporava. Nije osnovan tužbeni navod da je prvostupanjsko tijelo u provedbi upravnog nadzora utvrđivalo činjenice te da nije bilo mjesta primjeni izvanrednog pravnog lijeka jer prvostupanjsko tijelo nije provodilo upravni nadzor već je uvažavajući naloge tijela koje je provelo upravni nadzor u pogledu mjera koje se moraju poduzeti radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i osiguranja zakonitog i pravilnog obavljanja poslova državne uprave koji su predmet nadzora, nakon utvrđenja očite povrede članka 39. stavka 1., članka 40. stavka 1. i stavka 2. točaka 1. i 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti te članka 38. stavka 1. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, po službenoj dužnosti poništilo rješenje od dana 6. listopada 2022. godine, pozivom na članak 129. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku. Nisu osnovani svi tužbeni navodi kao i pozivanje na odluku broj:

U-III/5547/2013 Ustavnog suda, koji se odnose na poništavanje rješenja po pravu nadzora, jer da se u predmetnoj upravnoj stvari ne radi o poništavanju rješenja po pravu nadzora, kao što je naprijed detaljnije obrazloženo. Tuženik da u cijelosti ostaje pri navodima osporenog rješenja i da predlaže da se tužbeni zahtjev odbije i potvrdi osporeno rješenje. Ujedno da potražuje trošak ovog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do konačne isplate.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 17. listopada 2025. opunomoćenica tuženika navela je kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja te s obzirom na navode iznesene na str. 3 . i 4. da se tužitelj bavi time da je pogrešno primijenjena odredba čl. 129. ZUP-a jer da rješenje od dana 7. listopada 2022. nije moglo biti poništeno temeljem te odredbe s obzirom da iz predmetne odredbe proizlazi da se samo može primijeniti kada je rješenje doneseno primjenom neodgovarajućeg propisa i kad je pogrešno primijenjen neodgovarajući propis, a ne kada je zbog propusta u utvrđenju činjeničnog stanja došlo do pogrešne primjene materijalnog propisa. Tuženik da ističe da je rješenjem iz 2022. materijalni propis povrijeđen više puta i to odredba čl. 38. st. 1. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekta u kojima se pružaju ugostiteljske usluge na OPG-u koja da propisuje da očevid provodi Povjerenstvo u sastavu od najmanje dva člana pri čemu da se radi o očitoj povredi materijalnog prava koja da ne proizlazi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Dalje da je povrijeđena odredba čl. 39. ZUD-a koja propisuje da je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, koje je upisano u upisnik poljoprivrednika kao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i čl. 40. st. 1. toga Zakona koji propisuje da se rješenje izdaje nositelju ili članu obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te također da je povrijeđena odredba čl. 70. st. 2. toč. 4. ZUD-a koja se odnosi na uporabljivost, a vezano uz taj dio povrede materijalnog prava da tuženik napominje da je u identičnoj činjeničnoj situaciji upravo ovaj sud u presudi poslovni broj: 8 Usl-642/24-7 zauzeo stav da se radi o povredi materijalnog prava koja je osnova za poništenje rješenja sukladno čl. 129. ZUP-a.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske KLASA: UP/II-335-06/24-01/35, URBROJ: 529-06-03-02-02/1-24-2 od dana 22. svibnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Šibensko- kninske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, ruralni razvoj i EU fondove KLASA: UP/I-335-02/23-02/7, URBROJ: 2182-09-01/2-24-3 od dana 19. veljače 2024., a kojim rješenjem je poništeno rješenje o odobrenju KLASA: UP/I-335-02/22-03/7, URBROJ: 2182-09-01/1-22-3 od dana 6. listopada 2022., izdano LG iz [adresa], za pružanje ugostiteljskih usluga na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u dvije vrste objekata, u vrsti izletište, koje ima prostor za pripremu jela površine 10 m[2] i prostor za usluživanje na otvorenom površine 20 m[2] te u vrsti kamp, kapaciteta 18 kamp mjesta, „oznake" dva sunca, naziva „Vučigrađa“, sve u [adresa]. na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Člankom 40. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, br. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21) propisano je da je za pružanje ugostiteljskih usluga nositelj ili član obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva dužan ishoditi rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.

11. Odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje iz stavka 1. toga članka izdati na zahtjev nositelja ili člana obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva uz sljedeće uvjete: da je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednika, da ima pravo korištenja objekta i/ili zemljišta u kojem, odnosno na kojem će se pružati ugostiteljske usluge iz članka 39. stavka 2. toga Zakona, da objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno Pravilniku iz članka 39. stavka 8. toga Zakona, da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge ispunjava uvjete sukladno posebnom propisu koji uređuje gradnju, bez kojih, prema tom propisu, nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

12. Sukladno odredbi čl. 42. st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da upravni nadzor nad primjenom toga Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona obavlja Ministarstvo.

13. Prema čl. 38. st. 1. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 54/16, 69/17 i 20/19) propisano je da očevid na objektu obavlja povjerenstvo ureda kojeg čine najmanje dva člana.

14. Shodno odredbi čl. 3. st. 1. toč. 38. Zakona o gradnji („Narodne novine“, br. 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisano je da je zgrada zatvorena i/ili natkrivena građevina namijenjena boravku ljudi, odnosno smještaju životinja, biljaka i stvari. Zgradom se ne smatra pojedinačna građevina unutar sustava infrastrukturne građevine.

15. Člankom 136. st. 1. Zakona o gradnji propisano je da se izgrađena građevina, odnosno rekonstruirana građevina može početi koristiti, odnosno staviti u pogon te se može donijeti rješenje za obavljanje djelatnosti u toj građevini prema posebnom zakonu, nakon što se za tu građevinu izda uporabna dozvola, ako tim ili posebnim zakonom nije propisano drukčije. Stavkom 3. toga članka propisano je da se građevina rabi samo sukladno njezinoj namjeni.

16. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 42. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23) propisano je da je složeni zahvat u prostoru zahvat u prostoru koji se sastoji od jedne ili više građevina i jednog ili više zahvata u prostoru koji se prema propisima o gradnji ne smatraju građenjem, a za koji se određuje obuhvat zahvata u prostoru ijedna ili više građevnih čestica unutar obuhvata zahvata u prostoru (kampovi, golf igrališta, adrenalinski parkovi i si.).

17. Sukladno odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o prostornom uređenju propisano je da se svaki zahvat u prostoru provodi u skladu s prostornim planom, odnosno u skladu s aktom za provedbu prostornog plana i posebnim propisima, ako tim Zakonom ili propisima kojima se uređuje gradnja nije propisano drukčije.

18. Prema odredbi čl. 40. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a) upravni postupak pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

19. Shodno odredbi čl. 42. st. 1. ZUP-a propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa. Stavkom 2. toga članka propisano je da će kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzeti u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa. Stavkom 3. toga članka propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti.

20. Člankom 129. st. 1. ZUP-a propisano je da se nezakonito rješenje može poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu. Stavkom 3. toga članka propisano je da se u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.

21. Odredbom čl. 131. st. 1. ZUP-a propisano je da rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom. Stavkom 2. toga članka propisano je da se nezakonito rješenje može poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo. Stavkom 3. toga članka propisano je da javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.

22. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II-335-06/24-01/35 utvrđeno je: da je prvostupanjsko tijelo nakon upravnog nadzora, o čemu je sačinjeno Izvješće KLASA: 040-02/23-01/28, URBROJ: 529-06-03-02/1-23-4 od dana 20. travnja 2023., po službenoj dužnosti pokrenulo predmetni upravni postupak; da je zaključkom od dana 18. srpnja 2023. tužitelj pozvan da dostavi dokaz propisan člankom 40. stavkom 2. točkom 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, odnosno uporabnu dozvolu za kamp te dokaz uporabljivosti za gospodarski ili stambeni objekt u kojem bi se nalazio prostor za pripremu jela u vrsti izletište; da se tužitelj na predmetni zaključak očitovao podneskom od dana 1. kolovoza 2023.; da spisu predmeta KLASA: UP/I-335-02/22- 03/7, u kojem je doneseno rješenje od dana 6. listopada 2022., kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, u dvije vrste objekata, kampu i izletištu, sve u [adresa], na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ne prileži uporabna dozvola za predmetni složeni zahvat u prostoru – kamp niti dokaz uporabljivosti za gospodarski ili stambeni objekt u kojem bi se nalazio prostor za pripremu jela u vrsti izletište, kao dokaz ispunjavanja uvjeta propisanog čl. 40. st. 2. toč. 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti za predmetna dva objekta; da je tužitelj uz čitovanje od dana 1. kolovoza 2023. ponovo dostavio rješenje o izvedenom stanju od dana 3. listopada 2022., kojim se ozakonjuje završena, polugrađena jednostavna zgrada poslovne namjene, izgrađene bruto građevinske površine 29,98 m[2] , u naravi sanitarni čvor sa spremištem, predprostorima i natkrivenim prolazima, izgrađena na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje ne predstavlja dokaz uporabljivosti ni za jednu od navedenih vrsta objekata, niti se odnosi na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj se prema izreci rješenja o odobrenju od dana 6. listopada 2022. nalaze predmetni objekti; da da iz rješenja Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od dana 17. veljače 2022. proizlazi da je tužitelj upisan kao poljoprivrednik pod nazivom LG, sa sjedištem u [adresa], nositelja LG, u

Upisnik poljoprivrednika, organizacijski oblik: samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo (SOPG); da iz zapisnika o očevidu predmetnih objekata od dana 3. listopada 2022. proizlazi da je očevid proveden od strane Povjerenstva koje se sastojalo od jedne osobe, što da je protivno čl. 38. st. 1. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.

23. U obrazloženju osporenog rješenja tuženika navedeno je da je pravilno prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je rješenje od dana 6. listopada 2022. doneseno uz očitu povredu članka 39. stavka 1., članka 40. stavka 1. i stavka 2. točaka 1. i 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti te članka 38. stavka 1. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, te je pravilno postupilo kad je poništilo rješenje od dana 6. listopada 2022. pozivom na odredbu čl. 129. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, upravo interes Republike Hrvatske, na koji se poziva žalitelj, da leži u tome da se osigura da svi ugostitelji, odnosno osobe koje pružaju pojedine ugostiteljske usluge, bilo u domaćinstvu, bilo na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, obavljaju ugostiteljsku djelatnost, odnosno pružaju ugostiteljske usluge pod jednakim uvjetima, odnosno uz ispunjavanje svih za to propisanih uvjeta, kao i da zbog očite povrede materijalnog prava, što je slučaj u predmetnoj upravnoj stvari, jedan pružatelj usluga ne bude stavljen u povoljniji položaj u odnosu na sve ostale pružatelje. Nije osnovan žalbeni navod da iz čl. 42. do 45. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, vezano uz nadzor, ne proizlazi da je tijelo koje provodi nadzor u postupku provedbe nadzora ovlašteno poništavati rješenje. Naime, predmetni upravni nadzor nad radom prvostupanjskog tijela, vezano za primjenu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i propisa donesenih temeljem toga Zakona, da je provelo to tijelo po službenoj dužnosti, kao tijelo ovlašteno za nadzor nad primjenom toga Zakona, koje ovlaštenje da proizlazi upravo iz članka 42. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Nadalje, prema čl. 29. st. 4. i 6. Zakona o sustavu državne uprave, tijelo državne uprave koje provodi upravni nadzor može nadziranim upravnim tijelima ili pravnim osobama iz st. 3. toga članka davati opće i pojedinačne upute, kojima se ne može određivati način rješavanja pojedinačne upravne stvari niti uređivati pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima. Člankom 30. st. 1. Zakona o sustavu državne uprave da je propisano da je, ako utvrdi nezakonitosti ili nepravilnosti u sadržaju ili postupku donošenja općih akata, nezakonitosti ili nepravilnosti u radu ili postupanju prema građanima i drugim strankama ili nedostatnu osposobljenost službenih osoba, tijelo koje provodi upravni nadzor ovlašteno zatražiti odgovarajuća izvješća i podatke te neposredno utvrditi činjenice i okolnosti važne za obavljanje poslova državne uprave koji su predmet nadzora te raspraviti utvrđeno stanje i uputom odrediti mjere koje se moraju poduzeti radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i osiguranja zakonitog i pravilnog obavljanja poslova državne uprave koji su predmet nadzora. Slijedom navedenog, temeljem provedenog upravnog nadzora, da je prvostupanjsko tijelo, uvažavajući naloge ovoga tijela u pogledu mjera koje se moraju poduzeti radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i osiguranja zakonitog i pravilnog obavljanja poslova državne uprave koji su predmet nadzora, kako to propisuje Zakon o sustavu držane uprave u čl. 30. st. 1., po službenoj dužnosti, sukladno čl. 129. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, poništilo rješenje o odobrenju od dana 19. veljače 2022., iz čega proizlazi da žalitelj neosnovano navodi da se u predmetnoj upravnoj stvari radi o „poništavanju po pravu nadzora". Slijedom navedenog, da smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je rješenje o odobrenju KLASA: UP/I-335-02/22-03/7, URBROJ: 2182-09-01/1-22-3 od dana 6. listopada 2022. doneseno protivno čl. 39. st. 1., čl. 40. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti te čl. 38. st. 1. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu te da je pobijano rješenje na zakonu osnovano, zbog čega da je žalbu valjalo odbiti, a s kojim se obrazloženjem u cijelosti slaže i ovaj Sud. Ujedno se naglašava i da je opunomoćenica tuženika na ročištu održanom kod ovog Suda dana 17. listopada 2025. jasno navela povrede materijalnog propisa koje su u konkretnom slučaju dovele do poništenja rješenja o odobrenju KLASA: UP/I-335-02/22-03/7, URBROJ: 2182-09-01/1-22-3 od dana 6. listopada 2022. pri čemu se pozvala i na sudsku praksu ovog Suda u sličnom predmetu.

24. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

25. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

26. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 5. siječnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Antoniju Volareviću, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 4

- tuženiku Ministarstvu turizma i sporta Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb

- u spis